: Je li moć ili ljubav načinila svemir? Onaj tko odgovori na ovo pitanje ima ključ svih pravih pitanja.
BOG JE LJUBAV
Po svemu izgleda da postoje samo dva moguća načina za razumijevanje stvarnosti ovog stvaralačkog činjenja i Boga koji stoji iza toga:
1. Oboje ili moć ili ljubav;
2. Kreativna sila, koja definira svemir i Božji karakter koji ga je stvorio.
Ne pada mi na pamet postojanje neke treće opcije.
Svaki nauk koji mi ljudi formuliramo može se pratiti ili do pretpostavke moći ili ljubavi. Ako "Bog je ljubav" (1. Ivan. 4, 8), logično iza toga slijedi: a) svaki istinit nauk stavio bi Božju ljubav kao način stvaranja, b) svaki lažni nauk bi na neki način gledao da ukloni ljubav u korist moći.
Da, Bog je moćan. Biblija kaže da je Bog "Svemoguć" (Post. 17,1; Otk.1,18). S pravom koristimo riječ "Svemoguć" kako bismo opisali Boga. Ali, čak i Svemoguć ima svoja ograničenja, zapravo izuzetno značajna ograničenja.
Postoje stvari koje čak ni Svemogući Bog
ne može učiniti. Sama Biblija imenuje najmanje četiri takva ograničenja:
1. Bog "
ne može lagati" (Titu 1,2), za razliku od
ne želi lagati.
2. Bog "
ne može zanijekati samoga sebe" ( Tim 2,13), što znači da Bog ostaje točno ono što jest u karakteru. Bog je nepromjenjivo vjeran svom identitetu.
3. Bog »
ne može biti kušan zlom« (Jakov 1,13).
4. Bog
ne može spasiti osobu koja je izabrala biti izgubljena, koliko god to Bog želio ( Pet. 3,9)
1. S. Lewis objašnjava ovu ideju ovako:
Njegova svemoć znači moć da učini sve što je suštinski moguće, a ne da čini suštinski nemoguće. Možete mu pripisati čuda, ali ne i besmislice. To nije granica njegove moći. Ako odlučite reći: "Bog može dati stvorenju slobodnu volju i istodobno joj uskratiti tu slobodnu volju", niste uspjeli reći ništa o Bogu: besmislene kombinacije riječi ne stječu odjednom značenje samo zato što im dodajemo druge dvije riječi: "Bog može". Ostaje istina da je sve moguće s Bogom: suštinske nemogućnosti nisu stvari, već nešto što ne postoji. Ništa nije više moguće za Bog nego za najslabija njegova stvorenja da provedu obje uzajamno isključive alternative; ne zato što njegova moć nailazi na prepreku, već zato što besmislice ostaju besmislice čak i kada govorimo o Bogu. (C.S. Lewis, Problem boli)
Sada moramo naučiti važnu lekciju: činimo veliku teološku pogrešku kada Božju svemoć pretvaramo u svekontrolu
. Iscrpna kontrola u kontekstu slobodnog moralnog djelovanja nužno bi podrazumijevala prisilu. Ako postoji nešto što Svemogući Bog ne želi, to je kontrola. Bog posjeduje svu moć, a ipak ne
koristi tu svu svoju moć da uvijek bude po Njegovom. U trenutku kada izjednačimo svemoć sa sve-kontrolom, moramo računati s činjenicom da se ljubav i prisila međusobno isključuju. Oni jednostavno ne mogu istovremeno zauzimati isti relacijski prostor. Zamisliti Boga kao posjednika apsolutne kontrole jest eliminiranje svih smislenih koncepcija ljubavi iz naše vizije stvarnosti.
Poanta je i jednostavna i duboka: jer Božja ljubav je krajnja, a ne moć. Bog ima moć. Ali Bog je ljubav! I sva moć koju Bog
ima je upotrijebljena za činjenje ljubavi koja Bog jest!
U Božjem bitnom prikazu, Božje
sposobnosti služe Božjem
karakteru, a ne obratno.
Jedno pitanje koje je ključ za sva ostala
"Je li moć ili ljubav krajnja Božja osobina? Odgovorite na to jedno pitanje i imat ćete ključ za sva ostala prava pitanja."
Ljubav se događa samo dobrovoljnim ukrštanjem neutralnog prostora koji leži između pojedinca slobodnog od
sebe i
jednako slobodnog od
drugog. Ako je bit Božjeg identiteta ljubav, slijedi da Bog ne primjenjuje silu u svojoj potrazi za uspostavljanjem odnosa s nama. Podrazumijeva se biblijska ideja "Bog je ljubav", kao ideja božanskog samoograničenja: Bog
ne može kontrolirati one koje želi da Ga vole. Ako je ljubav željeni
kraj, sama moć sile ne može biti
sredstvo njezina ostvarenja. Zato biblijski narativ prikazuje Boga koji obuzdava svoju moć u korist udvaranja, privlačenja, pozivanja i upućivanja molbe:
Obratite se k meni, svi krajevi zemaljski, i spasit ćete se. Izaija 45,22 VŽB
Gospod mi se objavi odavna: “Da, ljubavlju vječnom uzljubih tebe, zato te privukoh milosrđem. Jeremija 31,3 VŽB
Zato ću je ja, evo, primamiti. Hošea 2,14 VŽB
I ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. Ivan 12,32 VŽB
Koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila i ne htjedoste. Matej 23,37 VŽB
Jer ljubav nas Kristova obuzima…da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu… Kristovi smo dakle poslanici, kako vas Bog po nama zaklinje, mi vas umjesto Krista molimo: pomirite se s Bogom. 2. Kor. 5,14.15.20 VŽB
Dakle, da, Bog može učiniti bilo što - bilo
što. "Ali je Bogu sve moguće"(Matej 19,26). Ali logično ne slijedi da je Bogu sve moguće i sa onim što ne postoji. Bog može učiniti sve osim onoga što logično leži izvan područja mogućeg - poput stvaranja dviju susjednih planina bez doline između, ili stvaranja nečeg što ne postoji: uzmimo klasičan primjer za ovo kad Sotona traži da Isus načini od kamenja hljebove, ili izazivanja ljubavi u srcu slobodnog bića koje ne želi ljubav. Ili – dosežući sve do samog temelja same stvarnosti – Bog ne može
biti ljubav bez nekoga koga
treba ljubiti, koliko god ljubav podrazumijevala drugo središte. Bog ne može biti ljubav ako se Bog, kao Bog, ne sastoji i od sebe i od drugih. Mislim, ako Bog jeste i uvijek je bio ljubav, onda je Bog nužno društveni pokretač nekog oblika koji uključuje i samosvojnost i drugost.
To nas dovodi do rješenja našeg predmeta
Pretvorite Boga u apsolutnog, usamljenog sebe, i svako koherentno poimanje ljubavi nužno će nestati iz vaše teologije, a sve što vam je ostalo je samo vrsta bezlične moći. U tu rečenicu namjerno sam ubacio riječ koherentno (dosljedno), jer, mogli biste proizvoljno izjaviti da je "Bog ljubav" usred vašeg tvrđenja da je Bog usamljenik, ali brzo bi uslijedila kontradikcija. Ne poznajući Boga kao relacijsku dinamiku više od jedne osobe, pretpostavka da "Bog je ljubav" nestaje u dimu teološkog dimnjaka. U tom trenutku, još jedna temeljna premisa mora nužno biti stavljena na mjesto ljubavi, a jedina preostala premisa je moć.
Apel
"Bog je ljubav" piše na svakom pupoljku što se rascvjetava, na svakoj proljetnoj vlati trave. Ljupke ptice što ispunjavaju prostor veselim pjesmama, cvjetovi nježnih boja što mirišu u svojemu savršenstvu, bogato razlistano i veličanstveno šumsko drveće – sve nam svjedoči o Božjoj, očinskoj brižnosti i pažljivosti i o njegovoj želji da usreći svoju djecu" (Ellen G. White
, Put Kristu, str. 10).
Bog je vjeran Bog, nepogrešive i postojane zavjetne ljubavi i mi smo bili stvoreni da živimo u uzajamnom, savezničkom ili zavjetnom odnosu s Bogom i jedni s drugima. U konačnoj analizi, najsuvislije što možemo reći o Bogu jest: "Bog je ljubav". Time je rečeno sve. Upravo je ta stvarnost navela Boga da posegne za sobom kako bi postao član ljudske rase. Bog tako duboko, strastveno, nesebično voli ljudski rod, da je izabrao ući u vječnu solidarnost s nama kao našim Bratom u tijelu. Stvoritelj svemira – Bog koji je stvorio zamršene detalje u svim svojim oblicima – dobrovoljno postaje jedno s nama kako bi nas vratio u zajedništvo sa samim sobom. Bog je to učinio za vas, za mene. Jer Bog je ljubav! Izvor:
Posljednja vremena
