+!
Prije svega treba sagledavati
cjeloviti 'katolički' Nauk,
a što se tiče knjige 'Duhovne vježbe' sv. Ignacija Lojolskog poželjno je nešto znati o autoru, ali i o 'isusovcima'.
Taj Bask niskoga rasta je volio viteštvo, njegovao kosu, pazio na svoj izgled,...
Etiketirat ću ga s pojmom 'tradicionalni katolik'.
Kada ga je pogodilo topovsko tane u koljena kod obrane Pamplone, njegove kolege su se odmah predale Francuzima.
Liječnike je tjerao, da mu dotjeraju izgled nogu, pa su morali piliti kost, koja je virila itd.
No, cijeli život je otežano hodao.
Za vrijeme dugog oporavka nije u kući bilo nikakve viteške knjige, nego samo dvije (o Kristu i o svecima).
I to je bio tek početak njegovog obraćanje i potpunog predanja Kristu.
Osnovao je redovničku zajednicu 'Družba Isusova' ('isusovci'), koji imaju geslo '(Omnia)
ad maiorem Dei Gloriam' - '(Sve)
na veću Slavu Božju'.
Dok još nije bio svećenik sastavio je 'Duhovne vježbe' i zbog svog djelovanja među laicima je
bio pod istragom 'inkvizicije',
koja nije ništa sporno našla u tom procesu.
U prvom 'tjednu' vježbenik razmišlja o sebi kao grešniku.
U drugom 'tjednu' vježbenik razmišlja o grješnom čovječanstvu.
U trećem 'tjednu' vježbenik razmišlja o Kristu Spasitelju.
U četvrtom 'tjednu' vježbenik razmišlja o Kraljevstvu nebeskom.
Kompletne 'duhovne vježbe', pa tako i ovu vježbu ne obavljaju svi vježbenici, ali to nije ni bitno za ovu temu.
Pa odgovori ti meni kakve koristi imaju oni koji zamišljaju muku u paklu?
Neki (Origen) sami sebe i fizički onesposobljuju za brak, a možda i da ne bi sagriješili bludno.
Grijeh je odvratan bez obzira je li na smrt ili ne.
Pakao je odvratan i nije dobro, da ijedna duša tamo završi.
Ako nekoga volim, onda ga ne želim povrijediti ni mišlju ni riječju ni djelom ni propustom.
Ljubav nikog ne može natjerati, da ljubi.
Ni Zakonom (tako piše u 'Bibliji').
Ni kaznom (dobit ćeš batina, završit ćeš u paklu,...).
Ni poklonima (bogatstvo, zdravlje, dug život, Raj,...).
jer već u nastavku piše da bar strah Gospodnji uzdrži od grijeha... što je notorna izmišljotina.
"Bar(em) strah od muke" možda nekoga odvrati od grijeha, kao što nekog vozača strah od novčane kazne možda odvrati od neodgovorne vožnje
ili strah od smrtne kazne možda nekoga odvrati od zločina.
No, Kristov učenik je dužan
usavršavati se u Ljubavi kako bi bio poput Savršenoga i jednom biti jedno s Njim.
Strah sam po sebi ne može pobijediti grijeh, već stvara licemjere i rađa grijeh zbog straha. On koji se vode strahom ne usude se
ispoljiti neki grijeh, a zadržavaju ga u srcu. Da bi mogli funkcionirati u takvom sistemu, nužno se moraju i pretvarati.
Bez Učitelja ništa ne možemo učiniti, a s Milošću možemo ne učiniti grijeh.
Ništa veliko ne činimo, ako ne činimo grijeh, jer smo dužni tako živjeti.
O licemjerstvu, rađanju grijeha zbog straha i općenito ljudskoj psihologiji nisam baš potkovan kao ti.
Ja obično nas ljude svrstavam u dvije grupe:
- iskrene (carinik, raskajani razbojnik sv. Dizma,...) i
- neiskrene (farizej, pismoznanac, razbojnik na križu,...).
I kakva je to teologija ljubavi koja strahom pokušava nadvladati grijeh?
To nije nadahnuće od Božjeg Duha.
Nije nikakva teologija, nego vježba razmišljanja o paklu, gdje završavaju 'grešnici'.
Ako smatraš, da nije od Božjeg Duha, pa ti nemoj obavljati tu vježbu!
Možda zato što je to grijeh mišlju... treba li dalje?
Točno sam pretpostavljao, da si ti shvatio kako treba vježbenik zamišljati
konkretne psovke u raznim jezicima.
Nisam iznenađen, ali sam ostao bez teksta.
Zašto bi vjerni morali zamišljati da udišu dim, sumpor, gnjilež?
Svih pet osjetila (vid, sluh, njuh, okus, opip) vježbenik uključuje u sve vježbe 'duhovnih vježbi'.
Vjerni bi se trebali baviti Bogom, a ne paklom.
Uglavnom 'isusovci' obavljaju
kompletne 'duhovne vježbe' jednom u novicijatu, kada tek upoznaju redovničku zajednicu 'Družbu Isusovu'
i po mogućnosti još jednom prije nego napuste vrijeme i prostor.
Inače svake godine obavljaju 'duhovne vježbe', ali u kraćem terminu od nekoliko dana, te voditelj 'duhovnih vježbi' organizira teme po danu.
Dakle, ovu vježbu obavljaju novaci 'Družbe Isusove' u novicijatu, kada obavljaju kompletne 'duhovne vježbe'.
Možda ti bolje poznaješ Boga od onih, koji obavljaju kompletne mjesečne 'duhovne vježbe', gdje je jedna vježba i razmišljanje o paklu.
Ja sam ih davno obavio.
- Što misliš, koliko sam razmišljao o paklu od onda do danas?
Samo što se većina tradicionalnih uopće ne bave Bogom, već formama pobožnosti i paradama vjerskim. Jednostavno ne mogu podnijeti dobrotu Božju, zato se ni ne bave Bogom.
Ni većinu ni manjinu 'tradicionalnih' ne želim psihološki analizirati niti suditi, a nijednom ljudskom stvorenju ne želim pristupati po svome,
nego onako kako bi to učinio Krist.
