Interfejs mozga i računara – očekivanja i nedoumice

[καιnos]

„Čitanje misli“ je nekada bila govorna figura. Mozak je bio unutrašnje utočište privatnosti, djelovanja i autonomije. Telepatija je postojala samo u fikciji. Ali ne više. U osvitu epohe interfejsa između mozga i računara (BCI) istraživači pozivaju na „Hrabra nova prava za hrabri novi svijet“. Uz integritet našeg uma – ako ne i ključne aspekte naše ljudskosti – u ravnoteži, svakodnevni hrišćani moraju pažljivo razmotriti kako se snalaziti u etičkom svijetu BCI.

Hajde da istražimo šta BCI podrazumijevaju, kako se te tehnologije razvijaju i kako biblijski pogled na svijet može da utiče na naše razmišljanje o njima. Iz ovog temelja Božje Riječi tada možemo identifikovati ključna pitanja koja će pomoći u usmjeravanju biblijskog, informisanog odgovora na BCI tehnologije kako se pojavljuju.

Svijet mogućnosti​

Za početak, moramo razumjeti samu tehnologiju. BCI su sistemi u kojima mašina bilježi neuronsku aktivnost organizma kao ulaz za kompjuterski program – ili obrnuto, gdje kompjuter unosi signale direktno u mozak. BCI uređaji mogu biti invazivni, koji zahtijevaju hirurške implante, ili neinvazivni, koji dodiruju samo vlasište. U svakom slučaju, BCI omogućavaju pristup mozgovima bez presedana na načine koji sadrže nevjerovatan potencijal i za korist i za opasnost.

Medicinski, prednosti su zapanjujuće. BCI omogućavaju paralizovanim pojedincima da postignu bilo šta, od kontrole kompjutera preko manevrisanja invalidskim kolicima do manipulacije protezama, jednostavno razmišljanjem. Moći vida, sluha, komunikacija, i pokretljivost se mogu vratiti. Starije osobe mogu postići samostalniji život rješavajući fizički teške zadatke svojim umom.

A opet, mnogi BCI nemaju nikakve veze s medicinom. Bilo da se radi o gejmerima u neurološkoj interakciji sa virtuelnim svjetovima, vojnicima koji mentalno upravljaju dronovima, ili porodicama koje kontrolišu um „pametnim“ uređajima u svojim domovima, bezbrojnih BCI aplikacija sežu daleko od terapeutskih. Čak i jednostavna zabava može uključivati BCI, kao što su slušalice koje biraju pjesme prema mentalnom stanju korisnika.

Ali zašto prestati sa povezivanjem mozga sa mašinama? BCI tehnologija takođe omogućava interfejse mozak-mozak (BTBI). U ranoj demonstraciji, razmišljanje jedne osobe je aktiviralo pokret ruke druge osobe. Ljudi već mogu povezati mozak da komuniciraju, sarađuju i rješavaju probleme bez riječi. BTBI mogu čak i preći granice vrsta, omogućavajući istraživačima da mentalno pomjere rep pacova, vode glodare kroz lavirinte, i kontrolišu kretanje bubašvabe. Prema riječima jednog istraživačkog tima, „sa tehnologijom BMI-a, kretanje životinja može se precizno kontrolisati kao roboti.“ BTBI bi takođe jednog dana mogli hraniti mentalne informacije od životinja do ljudi, na primjer, omogućavajući prvim osobama da povežu svoj mozak sa psećim njuhom.

Uz malo genetskog inženjeringa, moguća je još preciznija kontrola nad pojedinačnim neuronima, zahvaljujući BCI tehnologiji zvanoj optogenetika. Optogenetika koristi sistem za uređivanje gena kao što je CRISPR-Cas 9 kako bi specifični neuroni izrazili protein osjetljiv na svjetlost, tako da se ti neuroni mogu aktivirati (ili utišati) na zahtjev kada ih pogode određene boje svjetlosti. Kroz optogenetiku, neprofitna inženjerska firma Draper transformisala je žive viline konjice u „dronove“ kojima se može upravljati na daljinu, sposobne za nadzor. Iako bi se optogenetika mogla koristiti za liječenje širokog spektra ljudskih neuroloških bolesti, ona takođe postavlja brojna etička pitanja.

Optogenetika dalje omogućava izuzetno detaljno mapiranje mozga, što opet predstavlja nevjerovatan potencijal i na bolje i na gore. S druge strane, saznanje kako pojedinačni neuroni rade u ljudskom mozgu bi otključalo ogromnu bazu znanja za liječenje neuronskih bolesti. Što je još mračnije, takvo znanje bi takođe otključalo potencijal za praćenje, rudarenje i manipulaciju mozgom kao nikada prije. Kao što je neuronaučnik Rafael Juste sa Univerziteta Kolumbija primijetio o svom istraživanju slatkovodnih beskičmenjaka poznatih kao hidre:

„Na neki način, možete tvrditi da pokušavamo pročitati hidrin um jer možemo izmjeriti aktivnost svakog neurona u hidri dok se hidra ponaša… Možemo li da unesemo misli u hidru; možemo li napisati obrasce aktivnosti i promijeniti ponašanje životinje? Pokušavamo to učiniti u hidrama i pokušavamo to učiniti na miševima. Možemo zamisliti da biste to mogli raditi s ljudima u budućnosti.“

 

[καιnos]

U potrazi za budućnošću​

S obzirom na nevjerovatne izglede na dohvat ruke, tamna strana mapiranja mozga i BCI-ja nije odvratila glavne dionike od bavljenja ovim tehnologijama, a teško i da hoće. 2013. godine, na primjer, američka vlada je pokrenula Inicijativu za istraživanje mozga kroz unapređenje inovativnih neurotehnologija (BRAIN) koja uključuje „ubrzavanje razvoja i primjene inovativnih tehnologija“ povezanih s „revolucioniranjem našeg razumijevanja ljudskog mozga“. Zatim je 2016. godine, Američka agencija za napredne istraživačke projekte u oblasti odbrane (DARPA) najavila svoj program dizajna neuralnog inženjeringa, koji „ima za cilj razvoj implantabilnog neuronskog interfejsa sposobnog da pruži rezoluciju signala bez presedana i propusnost za prenos podataka između ljudskog mozga i digitalnog svijeta.“ Iste godine, Elon Mask i suosnivači predstavili su svoju korporaciju Neuralink. Prema Neuralinkovoj web stranici:

„Cilj nam je da dizajniramo potpuno implantabilni, kozmetički nevidljivi interfejs između mozga i računara koji će vam omogućiti da kontrolišete računar ili mobilni uređaj gdje god da idete. Niti mikronske razmjere bi se umetnuli u područja mozga koja kontrolišu kretanje. Svaka nit sadrži mnogo elektroda i povezuje ih sa implantatom koji se zove ‘Link’.“

S obzirom na to da implantat očigledno može ne samo da bilježi neuralnu aktivnost, već i direktno stimuliše mozak putem 1024 elektrode, ne bi nužno bilo propagandno upoređivati niti uređaja s više od hiljadu potencijalnih lutkarskih žica vezanih za pojedinačne neuralne regije. Iskreno rečeno, na web stranici piše: „Neuralink je trenutno fokusiran na razvoj medicinskih uređaja.“ Ali paragraf se nastavlja:

„Očekujemo da ćemo kako naši uređaji nastavljaju da se povećavaju i kako naučimo komunicirati s više područja mozga, otkriti nove, nemedicinske aplikacije za naše BCI. Neuralinkova dugoročna vizija je stvaranje BCI-ja koji su dovoljno sigurni i moćni da bi ih opšta populacija željela imati.“

Neuralink nije sam u potrazi za nemedicinskim BCI za širu javnost. Korporacije društvenih medija, na primjer, sve više ulažu u BCI tehnologije kao pripremu za „metaverzum“ – sferu virtuelne i proširene stvarnosti koja će, prema kompaniji za društvene medije Meta, „preobraziti način na koji živimo, radimo, i igramo se.“ U međuvremenu, preduzetnik Brajan Džonson uložio je 100 miliona dolara za pokretanje razvojne korporacije BCI pod nazivom Kernel, navodeći: „U izgradnji Kernela, moj cilj je radikalno poboljšati ljude na svaki zamisliv i nezamisliv način.“

Sve ove inicijative dio su veće transformacije koju Klaus Švab iz Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) naziva Četvrtom industrijskom revolucijom, komentarišući: „Stojimo na rubu tehnološke revolucije koja će fundamentalno promijeniti način na koji živimo, radimo i odnosimo se međusobno. Po svom obimu, obimu i složenosti, transformacija će biti drugačija od bilo čega što je čovječanstvo iskusilo prije.“ Vjerovatno misleći na takve promjene, govornik WEF-ove konferencije profesor Juval Noa Harari – koji je autor knjige u kojoj tvrdi da će tehnologija na kraju učiniti ljude „poput Boga“ – prokomentarisao je u intervjuu snimljenom na video snimku:

„Velika priča našeg doba je sposobnost hakovanja ljudskih bića. I pod ovim mislim da, ako imate dovoljno podataka i dovoljno računarske snage, možete razumjeti ljude bolje nego što oni razumiju sebe. I onda njima možete manipulisati na načine koji su ranije bili nemogući. I u takvoj situaciji stari demokratski sistem prestaje da funkcioniše. Moramo ponovo izmisliti demokratiju za ovu novu eru u kojoj su ljudi sada životinje koje se mogu hakovati. Vi znate cijelu ideju da ljudi imaju ovu dušu ili duh, i da imaju slobodnu volju… s tim je gotovo.“

Koliko god ove izjave zvučale zastrašujuće, Božja Riječ nas uvjerava da nisu u potpunosti istinite. Za početak, stvarnost da se ljudski materijalni mozgovi sada mogu potencijalno kontrolisati spolja je irelevantna za pitanje posjeduju li ljudi nematerijalne duše. Još važnija je činjenica da naš Bog pun ljubavi, sveznajući, svemoćni ima – i uvijek će imati – potpunu slobodnu volju, potpunu kontrolu i potpuni suverenitet. Kao što nas podsjeća istorija Vavilona u Postanju 11, Bog ne dozvoljava da ambiciozni planovi čovječanstva cvjetaju bez Njegovih namjera. U međuvremenu, civilizacija neće imati koristi od toga da hrišćani reaguju na izglede tehnološke revolucije panikom, strahom i nepotkrijepljenim glasinama radije nego da odgovore sa „snagom, ljubavi i razboritosti“ (2. Timoteju 1:7). Za provođenje ovog umjesnog odgovora potrebno je početi od odgovarajuće osnove: Božje Riječi.

​

 

[καιnos]

Biblijska perspektiva​

Kako hrišćani mogu odgovoriti na BCI iz temelja Svetog pisma? Iako Biblija ne govori direktno o modernim tehnologijama, biblijski pogled na svijet pruža jasne paradigme i principe koji će voditi naše razmišljanje o BCI.

Za početak, Postanje potvrđuje da nas je Bog stvorio po svom obličju, razlikujući nas od životinja i omogućavajući nam da se s Bogom i jedni s drugima odnosimo na jedinstven način. Mnogi kapaciteti koji izražavaju našu prirodu kao nosilaca tog obličja – uključujući naše sposobnosti za znanje, logiku, samosvijest, jezik, emocije i odnose – povezani su s nematerijalnim elementima nas samih. Oni su aspekti „unutrašnjih osoba“ koje nas čine onim što jesmo. Ove nematerijalne osobine nadilaze naš materijalni mozak. Ipak, odražavajući još jedan biblijski princip da je Bog stvorio ljude kao utjelovljena bića, mnogi izrazi naših nefizičkih aspekata koreliraju s fizičkim procesima koji se dešavaju u našem mozgu.

Drugim riječima, dok smo u našim zemaljskim tijelima, naš mozak pruža fizičku skelu za mnoge aktivnosti koje odražavaju našu duhovnu prirodu kao nositelja obličja. Ništa što se događa našem mozgu ne može promijeniti našu prirodu koja nosi obličje; fizički događaji mogu uticati samo na našu zemaljsku sposobnost da izrazimo određene kapacitete povezane s ovom prirodom. Štaviše, činjenica da je Bog dao naše mozgove kao materijalne skele za izražavanje naše nematerijalne prirode sugeriše da ljudski mozak zauzima mjesto svetosti, zaslužujući izuzetno poštovanje i brigu. Stoga moramo imati duboku odgovornost kada se bavimo tehnologijama koje mogu direktno uključiti – ili ometati – mozak.

Postanje otkriva da je jedan od načina na koji smo pozvani da izrazimo svoje sposobnosti kao nosioci obličja da se brinemo za tvorevinu koju je Bog stavio pod ljudsku vlast (Postanje 1:28 i 2:5–15). Dok vršimo ovu dominaciju, možemo primijeniti svoju kreativnost kao nosioci obličja da bismo razvili promišljene tehnologije – djelovanje koje je postalo moguće jer je Bog stvorio uređen svemir pogodan za naučna istraživanja. Međutim, prva poglavlja Postanja takođe nas podsjećaju da ovaj uređeni univerzum ima jasne granice. To uključuje granice između ljudi i životinja, između života i ne-života, i između različitih vrsta živih bića – granice koje otkrivaju da se ne razvijamo, niti nam je suđeno da „evoluiramo“ u nešto drugo osim ljudi. Ali konačna granica postoji između stvorenja i Stvoritelja. Mi nismo Bog. Iz svih ovih razloga, ne smijemo primjenjivati našu Bogom datu kreativnost na načine koji mogu prekoračiti odgovarajuću dominaciju nad Božjom uređenom tvorevinom – a svakako ne s namjerama da pokušamo da postanemo „poput Boga“.

Štaviše, ljudi su nastojali da „budu poput Boga“ još od Edena (Postanje 3:5), buneći se protiv Božjeg autoriteta kao Stvoritelja. Ova prvobitna pobuna je pokvarila fizičku kreaciju , što je rezultiralo palim svijetom ispunjenim patnjom, bolešću i smrću. U ovom palom svijetu pozvani smo da „nosimo bremena jedni drugima“ u ljubavi (Galatima 6:2). Biblijska učenja o brizi o potrebitima daju nam presedan za primjenu naše kreativnosti da razvijemo tehnologiju koja može pomoći da se olakša patnja drugih. Ali usput moramo primijeniti i mudrost, znajući da su pali ljudi potpuno pokvareni (Rimljanima 3:9–23). Zbog naše pale prirode, možemo predvidjeti da – posebno bez pažljivih smjernica, granica i zaštitnih mjera – tehnologija koja se može koristiti za veliko dobro može biti korištena i za veliko zlo.

 

[καιnos]

Pet pitanja koja treba postaviti sada​

Ova biblijska osnova nam daje principe za razmišljanje o svakoj novoj primjeni BCI tehnologije. Na primjer, s obzirom na njihov potencijal da pomognu u ublažavanju efekata naše pale planete, medicinske primjene BCI-ja izgledaju izuzetno pozitivne. Međutim, trebali bismo se ozbiljno zapitati da li druge primjene BCI-ja nadmašuju prednosti. Evo samo pet takvih pitanja koja treba postaviti u pripremi za svijet BCI:

(1) Kako štitimo našu ljudskost?

U određenom smislu, svaki BCI uključuje ljudsko „poboljšanje“. Ljudi po prirodi nisu bića koja čitaju misli i komuniciraju telepatski, provaljuju nervne sisteme drugih vrsta i kontrolišu stvari putem bestjelesnih misli. Neki bi mogli tvrditi da se takve radnje ne razlikuju od korišćenja alata – poput mikroskopa, pametnih telefona ili aviona – kao produžetaka naših tijela. Ali naša tijela i dalje obezbjeđuju posredništvo između mozga i alata, misli i akcije, uma i poruke. Zaobilazeći utjelovljenost, ili kombinujući naša utjelovljena osjetila s osjetilima drugih vrsta, da li BCI krše osnovni element ljudskog bića?

(2) Kako štitimo međuljudske odnose?

Drugi suštinski aspekt čovječanstva je odnos. Omogućavajući direktniji pristup tuđim mislima, emocijama, sjećanjima, pa čak i mišićima, BCI mijenjaju pejzaž ljudske interakcije. Zamislite da prisustvujete času na kojem je praćenje mentalnog stanja značilo da ne možete prikriti svoju iritaciju čujnim hrskanjem užine druga iz razreda, kao što oni nisu mogli prikriti činjenicu da misle da ste slatki. Društvene dileme možda nikada neće prestati.

Na široj skali, možda ćemo takođe morati razmotriti može li potencijal poboljšanja BCI-a dovesti do odvojenih „kasta“ ljudi – onih s nevjerovatnim tehnološkim sposobnostima i onih bez njih. Koje bi posledice mogle proizaći iz ovakvog scenarija, gdje se neki ljudi mogu smatrati manje biotehnološkim „evoluiranim“ od drugih? Kako bismo se mogli zaštititi od takvih posledica?

(3) Kako štitimo ugrožene?

Nažalost, vizura BCI može se brzo promijeniti od društveno naporne do potpuno zlokobne. Brojni istraživači, na primjer, izrazili su zabrinutost u vezi sa „neuralnom sigurnošću“, posebno jer neurološki podaci mogu otkriti osjetljive informacije poput bankovnih podataka. U doba velike tehnologije, već prevladavaju strahovi u vezi s privatnošću, nadzorom i ciljanim marketingom, a da korporacijama nije potreban pristup neurološkim podacima korisnika. S tim u vezi, nasilni roditelji, partneri, staratelji, šefovi i vlade uzrokuju dovoljno razaranja, a da nasilnici nisu u mogućnosti da direktno prate – ili potencijalno manipulišu – mentalnim stanjima žrtava.

(4) Kako štitimo slobodu?

Činjenica da bi BCI mogli omogućiti vladama, korporacijama i drugim akcionarima takav intiman pristup mozgovima postavlja dodatna pitanja za slobodu. Današnja „kultura otkazivanja“ izaziva dovoljno zabrinutosti za slobodu govora, a da BCI-i takođe ne omogućavaju napade na slobodu misli. BCI-i istovremeno povećavaju uloge povezane sa „zločinima iz misli“, jer što se više svakodnevnih stvari povezuju s „internetom stvari“ omogućenim za BCI, to više osnovne potrepštine postaju privilegije koje se mogu nadzirati, ograničavati, podvrgnuti promjenjivim „odredbama i uslovima“ ili „otkazivati.“ I ako se ljudska tijela potencijalno mogu kontrolisati poput pacovskih repova, određene vrste BCI-ja takođe postavljaju pitanja slobodne volje, autonomije i odgovornog djelovanja.

(5) Kako da se zaštitimo od samih sebe?

Ove rizike dodatno otežavaju ljudska iskustva u trgovanju slobode i privatnosti za udobnost i zabavu. Još je gori moralni dosije čovječanstva. Dok su neki istraživači izrazili zabrinutost zbog neispravnosti BCI-ja, lažna tehnologija je samo mogućnost. Grešna priroda čovječanstva znači da su nevaljali ljudi garancija. A Sveto pismo predviđa da će ljudi postati vidljivije zli, varljiviji i sve udaljeniji od Boga kako istorija bude napredovala. Ne trebaju nam digitalno poboljšani mozgovi da bismo prepoznali da smanjenje smrtnosti plus sve veća tehnologija čine nesigurnu jednačinu.

Čak i kada se tehnologija sastojala od čekića i eksera, Rimljani su konstruisali krstove. Ali Rimljani, sa svojim brojnim lažnim božanstvima, nedvojbeno su imali jaču moralnu osnovu od današnje zapadne kulture, koja popularno negira objektivni moral. Uz tako slabu osnovu za etiku, da li je sada mudro vrijeme za uvođenje moćne tehnologije za miješanje u organ etičkog rasuđivanja?

 

[καιnos]

Šta sad?​

Napokon, ne možemo dozvoliti da BCI revolucioniraju čovječanstvo bez dobrog promišljanja. Kao potrošači, glasači, roditelji, vaspitači, vlasnici preduzeća, komšije, prijatelji i učenici koji se mole, imamo mnogo mogućnosti da utičemo na to pitanje. S obzirom na potencijalne uloge na bolje ili gore, sada je vrijeme da pripremimo naše odgovore na BCI iz informisane biblijske perspektive.


Iz ove perspektive, terapeutske primjene koje nisu moguće ili efikasne bez BCI trenutno se čine najopravdanijim. Ali, s obzirom na etička pitanja koja su uključena, daleko je teže pokazati da prednosti mnogih BCI-a nadmašuju rizike široke primjene u konzumerizmu, rekreaciji i zabavi.


Možemo odabrati svoju muziku. Svjetla možemo upaliti ručno. Možemo se odreći telepatije i kucati poruke u aplikacije – ili još bolje, lično razgovarati sa komšijama. Ali bez izuzetno snažnog opravdanja, ne smijemo predati ključeve konačne tvrđave privatnosti čovječanstva, (doslovnog) sjedišta pristanka, autonomije, donošenja odluka, logike, radoznalosti, kreativnosti i kompetencije.


Umjesto toga, moramo primijeniti svoj mozak da branimo vlastiti integritet: da postavljamo pažljiva pitanja, da koristimo biblijsku mudrost u vezi sa svakom primjenom BCI tehnologije i da se borimo za sve što nas čini ljudima. Zatim, u doba u kojem „čitanje misli“ više nije govorna figura, možemo reći „da“ primjeni BCI-a koje vraćaju ljudski procvat, istovremeno pozivajući na oprez protiv primjena koje bi mogle narušiti ljudskost.


Patricia Engler (Answers in Genesis)

Preuzeto sa https://www.religija.me/interfejs-m...HV3BacALqROCY5ZeVGkJqt0rWY09KRtV-PWv90DtLj_ug

 

[atlantis]

Izgleda da sve ide u tom pravcu



Elon Musk želi staviti bežične računalne čipove u naše mozgove. Njime namjerava vratiti vid slijepcima, a invalidima kretanje.

Tvrtka Elona Muska razvija sučelja za moždane čipove za koje kaže da bi mogli omogućiti pacijentima s invaliditetom da se ponovno kreću i komuniciraju, a Musk je u srijedu dodao da će također ciljati na vraćanje vida.

Neuralink, sa sjedištem u području zaljeva San Francisco i Austinu u Teksasu, posljednjih je godina provodio testove na životinjama tražeći istodobno odobrenje američke Uprave za hranu i lijekove (FDA) za početak kliničkih ispitivanja na ljudima.


“Želimo biti izuzetno oprezni i sigurni da će dobro raditi prije nego što uređaj stavimo u čovjeka”, rekao je Musk u dugo očekivanoj informaciji o uređaju.

Govoreći pred mnoštvom odabranih uzvanika na prezentaciji u sjedištu Neuralinka koja je trajala gotovo tri sata, Musk je naglasio brzinu kojom tvrtka razvija svoj uređaj.

“Napredak će se isprva, osobito kada se tiče ljudi, možda činiti strašno sporim, ali radimo sve kako bismo ga paralelno potpuno razvili”, dodao je. “Dakle, u teoriji bi napredak trebao biti eksponencijalan.”

Elon Musk želi pomoću čipa vratiti vid slijepima​

FDA nije odmah odgovorio na Reutersov zahtjev za komentar. Musk je najavio da će javno isprobati moždani čip Neurolinka.


Prve dvije ljudske primjene na koje cilja uređaj Neuralink bit će vraćanje vida i omogućavanje pokreta mišića kod ljudi koji to ne mogu učiniti, rekao je Musk.

“Čak i ako netko nikada nije imao vid, nikada, kao da je rođen slijep, vjerujemo da još uvijek možemo vratiti vid”, rekao je.

Događaj je prvotno bio planiran za 31. listopada, ali Musk ga je odgodio samo nekoliko dana prije bez navođenja razloga.

Njegove su ambicije za Neuralink, koji je pokrenuo 2016., istih velikih razmjera.


Želi razviti čip koji bi omogućio mozgu upravljanje složenim elektroničkim uređajima i na kraju omogućio osobama s paralizom da povrate motoričke funkcije i liječenje moždane bolesti poput Parkinsonove, demencije i Alzheimerove bolesti, prenosi Tportal.

Također govori o osnaženju mozga pomoću umjetne inteligencije.