Religije vjeruju da je Bog izvan svijeta, da je svijet odvojen od Boga. Posto je Bog izvan svijeta, jedini nacin da Bog komunicira s ljudima je da izabere svojeg glasnika, proroka kojem saopci sto ima poruciti ljudima. Od ljudi se trazi da povjeruju u objavu, da budu vjernici, a ne da nuzno ponove to isto iskustvo koje je imao prorok. Ne trazi se da svi budu proroci i sami komuniciraju s Bogom, nego da vjeruju i slijede objavu. Vjera se temelji na odnosu Boga, proroka i vjernika. Krajnji cilj religija je da ljudi iz svijeta koji je odvojen od Boga, nakon smrti steknu rodjenje u svijetu koji nije (vise toliko) odvojen od Boga.
Duhovnost vjeruje da je Bog sustina svijeta prisutna u svakom pojedinom bicu. Posto je Bog prisutan u svim bicima, neki od ljudi su nasli put da u samima sebi prepoznaju tu Bozansku sustinu. Svoje iskustvo i uvid prenose drugima. Cilj duhovnosti nije da ljudi u ista povjeruju, nego da i sami steknu (i ponove) to isto iskustvo prepoznavanja Bozanske sustine u samima sebi. Krajnji cilj duhovnosti nije rodjenje u ovom ili drugom svijetu, nego sjedinjenje s Bogom. Duhovnost se stoga temelji na odnosu ucitelja i ucenika koji oboje otkrivaju Bozansku sustinu u samima sebi i svemu sto postoji.