Malo me muci to sto je Piramidu izbacilo iz Crkve. Iskustvo obracenja je fantasticno, on je pravi Bozji miljenik i junak. Ali nije dobro za njega da tako samuje. Bolje bi mu bilo u nekoj zajednici. Mozda bi ste vi mogli netkoda ga primi u koju od vasijeh crkava?
Mozda je malo pretenciozan bio kada je ispravljao i prekoravao starjesine. Trebao je sutke podnositi njihove pogreske, pogotovo ako oni time nisu krsili nikakva moralna pravila (npr. krali crkvene novce i sl.). I to bi bio dio treninga da sutke podnosi sitne nepravde i razlike u gledistima.
Ja se, recimo, ne slazem s gomilom budistickih zajednica, ali kada odem negdje na druzenja i okupljanja, ne ispravljam voditelje tih grupa i ne potkopavam im autoritet. Cak i u zajednici s kojom najvise imam veze, ne pravdam se tamo s uciteljima i voditeljima. Imam svoj stav, ne slazem se s nekim sitnim ideoloskim stvarima, ali ne nabijam to na nos tamosnjim voditeljima. Imam svoj stav i nepokolebljivo zivim na taj nacin. Mislim da oni grijese u nekim sitnim stvarima, ali ja imam svoj pogled i nacin zivota i ne petljam se njima u njihov.
Ne znam da li krscani imaju tu neku moralnu obavezu da prekoravaju i ispravljaju druge? Da li je to dio krscanske etike? Jer ovdje na forumu vidimo da je prvo sto krscani naprave jeste da se dobro jedni s drugima isposvadjaju oko toga tko ispravnije tumaci Bibliju.
Meni se cini da religija (bilo koja, ne samo budizam) treba da vodi do smirenja strasti i povecanju spokoja. Tako smiren covjek nema potrebu da se i sa kime pravda i dokazuje. Moze lako da presuti sitne razlike u pogledima i ostane u svojem spokojustvu.
Buddha je rekao da nikada ne treba govoriti lazi, cak niti u sali. Ali i za istinu treba znati kada je izreci. Ako nisu povoljne okolnosti, ako osoba nece da shvati istinu, ili je ne moze prihvatiti... bolje je sacekati povoljniji trenutak i onda reci istinu kada osoba bude sposobna da je shvati.