Duhovnost nasuprot religioznosti

"Nikakva puka vanjska promjena nije dovoljna da nas dovede u sklad s Bogom. Ima mnogo onih koji se pokušavaju popraviti ispravljanjem ove ili one loše navike, i nadaju se da će na taj način postati kršćani, ali počinju na pogrešnom mjestu. Naš prvi rad je sa onim što je u srcu." (Kristove lekcije, EGW)

1. Ivanova 4, 17-21

U ovome je naša ljubav dosegla savršenstvo, da imamo smjelost u dan Suda: jer kakav je on, takvi smo i mi na ovome svijetu.

Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah: jer strah je muka. Onaj tko se boji, nije usavršen u ljubavi.

Mi ljubimo njega zato što je on prvi ljubio nas.

Ako tko kaže: “Ljubim Boga”, a mrzi svoga brata, lažljivac je; jer onaj tko ne ljubi svoga brata, kojega vidi, kako će ljubiti Boga, kojega nije vidio?

I ovu zapovijed imamo od njega: Neka onaj tko ljubi Boga, ljubi i brata svojega.

🌼🌼🌼🌼

Stoga mi kršćani moramo biti naoružani i svaki dan očekivati da nas neprestano napadaju, kako nitko ne bi mogao ići siguran i bezbrižno, kao da je đavao daleko od nas, nego u svakom trenutku očekivati i parirati njegovim udarcima. Jer iako sam sada čedan, strpljiv, ljubazan i u čvrstoj vjeri, đavao će ovog časa poslati takvu strijelu u moje srce da ću jedva moći stajati. Jer on je neprijatelj koji nikada ne odustaje niti se umara, tako da kad prestane jedna kušnja, uvijek se pojavljuju druge i to nove.Prema tome, nema pomoći ni utjehe osim otrčati ovamo i uhvatiti se za molitvu

Martin Luther

Ostavite po strani mržnju i neprijateljstvo. Pazite da se suzdržite od grubih riječi. Ali ako ih izgovorite, nemojte se sramiti primijeniti lijek s istih usana koje su nanijele rane. Na taj način ćete jedni drugima pokazati milosrđe i nećete održavati živa sjećanja na nepravde iz prošlosti. Prisjećanje na pritužbe čini veliku štetu. Prati ga ljutnja, potiče grijeh i donosi mržnju prema pravdi. To je zarđala strijela koja širi otrov u duši. Uništava vrlinu i predstavlja rak u umu. Onemogućuje molitvu i kvari molbe koje upućujemo Bogu. Ona tjera ljubav i čavao je zabijen u dušu, zlo koje ne spava, grijeh koji ne jenjava, neka vrsta svakodnevne smrti. Budite ljubitelji mira, najdragocjenijeg blaga koje svatko može poželjeti. (Svetac Franjo Paulski)

Svetac Franjo Paulski (tal. San Francesco di Paola) je bio Talijan iz grada Paole na jugu Italije. Roditelji su mu dali ime po sv. Franji Asiškom, a u okrilju franjevačkog reda Franjo Paulski se i školovao. Već u djetinjstvu pokazivao je sklonost prema skromnom i poniznom načinu života. Zanimljivo je da nikada nije postao svećenik, ali se pridružio franjevačkom redu. Živio je kao pustinjak u jednoj pećini, a s vremenom su mu se pridružili i drugi, pa je tako nastala redovnička zajednica.

Isprva se njegova zajednica nazivala Pustinjaci svetog Franje Asiškog, a kasnije su preimenovani u Red najmanjih. Danas članove tog reda nazivaju i minima (lat. najmanji). Iz samog je naziva razlučiva izuzetna sklonost tog reda prema poniznosti i skromnosti. Poziv na nenasilje izražen je i kroz veganstvo, odnosno nečinjenje zla nijednom biću. Franjo je slijedio vegansku prehranu, ne samo bez životinjskog mesa, već i svih namirnica životinjskog podrijetla, poput jaja i mliječnih proizvoda. Jedan od zavjeta reda koji je osnovao bio je uzdržavanje od mesa, ribe, jaja, maslaca, sira i mlijeka. Franz Liszt mađarski skladatelj je napisao klavirsku studiju: Sveti Franjo Paolski - 'Hod po vodi'.

Blagoslov dolazi kada se vjerom duša preda Bogu. Tada ta snaga koju ljudsko oko ne vidi stvara novo biće na sliku Božju...

Svjetlo koje sja s križa otkriva ljubav Božju. Njegova ljubav nas privlači k sebi. Ako se ne odupremo ovom privlačenju, biti ćemo odvedeni do podnožja križa u pokajanju za grijehe koji su razapeli Spasitelja. Tada Duh Božji kroz vjeru proizvodi novi život u duši. Misli i želje su dovedene u poslušnost Kristovoj volji. Srce i um stvoreni su iznova na sliku Onoga koji djeluje u nama da sve podčini sebi. (iz knjige Želja vjekova)