Duhovne vježbe - Sveti Ignacije Lojolski

+!
https://www.ignacije.hr/duhovnost/prom…de/pravda-u-dv/

https://www.ignacije.hr/molitva/duhovn…ci-perspektiva/

Na spomenutim linkovima je dovoljno informacija.
Originalno se obavlja u četiri dijela (naziv tjedan) u tridesetak dana.
U šutnji i s duhovnom pratnjom.

Moje prvo osobno iskustvo s trodnevnim 'Duhovnim vježbama' u Zagrebu kod 'isusovaca' je bilo poslije 5. razreda osnovne škole.
I tako svake godine do srednje škole.
Tridesetodnevne sam obavio u isusovačkom domu duhovih vježbi u Opatiji.

Veoma korisna 'duhovna teretana'.

+!
Napisao sam, da je veoma korisna 'duhovna teretana'.
Nijedna vježba iz dotične knjige nije suvišna i beskorisna, pa tako i razmišljanje o paklu.

+!
Ja ne razumijem, zašto je tebi podcrtano nekorisno ili možda štetno u ovoj vježbi razmišljanja o paklu
maštajući sa svih pet osjetila (vid, sluh, njuh, okus, opip):
- unutarnji osjećaj muke što je trpe osuđenici
- [U]zaboravio na ljubav prema vječnom Gospodinu, bar strah od muke uzdrži da ne padnem u grijeh[/U]
- [U][U]viku, psovke protiv Krista, našega Gospodina, i protiv svih njegovih svetaca
[U]Treća: da udišem dim, sumpor, nečist i gnjilež. [/U][/U][/U]

Kako Ljubav gleda na dotične 'duhovne vježbe', saznat ćemo u svoje vrijeme.
Ljubav zna svako srce vježbenika od XVI stoljeća do svršetka ovoga svijeta i kakve su plodove donosili.

+!
Prije svega treba sagledavati cjeloviti 'katolički' Nauk,
a što se tiče knjige 'Duhovne vježbe' sv. Ignacija Lojolskog poželjno je nešto znati o autoru, ali i o 'isusovcima'.
Taj Bask niskoga rasta je volio viteštvo, njegovao kosu, pazio na svoj izgled,...
Etiketirat ću ga s pojmom 'tradicionalni katolik'.

Kada ga je pogodilo topovsko tane u koljena kod obrane Pamplone, njegove kolege su se odmah predale Francuzima.
Liječnike je tjerao, da mu dotjeraju izgled nogu, pa su morali piliti kost, koja je virila itd.
No, cijeli život je otežano hodao.
Za vrijeme dugog oporavka nije u kući bilo nikakve viteške knjige, nego samo dvije (o Kristu i o svecima).
I to je bio tek početak njegovog obraćanje i potpunog predanja Kristu.
Osnovao je redovničku zajednicu 'Družba Isusova' ('isusovci'), koji imaju geslo '(Omnia) ad maiorem Dei Gloriam' - '(Sve) na veću Slavu Božju'.

Dok još nije bio svećenik sastavio je 'Duhovne vježbe' i zbog svog djelovanja među laicima je bio pod istragom 'inkvizicije',
koja nije ništa sporno našla u tom procesu.

U prvom 'tjednu' vježbenik razmišlja o sebi kao grešniku.
U drugom 'tjednu' vježbenik razmišlja o grješnom čovječanstvu.
U trećem 'tjednu' vježbenik razmišlja o Kristu Spasitelju.
U četvrtom 'tjednu' vježbenik razmišlja o Kraljevstvu nebeskom.

Kompletne 'duhovne vježbe', pa tako i ovu vježbu ne obavljaju svi vježbenici, ali to nije ni bitno za ovu temu.

Quote from bloger_Toni

Pa odgovori ti meni kakve koristi imaju oni koji zamišljaju muku u paklu?

Neki (Origen) sami sebe i fizički onesposobljuju za brak, a možda i da ne bi sagriješili bludno.
Grijeh je odvratan bez obzira je li na smrt ili ne.
Pakao je odvratan i nije dobro, da ijedna duša tamo završi.
Ako nekoga volim, onda ga ne želim povrijediti ni mišlju ni riječju ni djelom ni propustom.
Ljubav nikog ne može natjerati, da ljubi.
Ni Zakonom (tako piše u 'Bibliji').
Ni kaznom (dobit ćeš batina, završit ćeš u paklu,...).
Ni poklonima (bogatstvo, zdravlje, dug život, Raj,...).

Quote from bloger_Toni

jer već u nastavku piše da bar strah Gospodnji uzdrži od grijeha... što je notorna izmišljotina.

"Bar(em) strah od muke" možda nekoga odvrati od grijeha, kao što nekog vozača strah od novčane kazne možda odvrati od neodgovorne vožnje
ili strah od smrtne kazne možda nekoga odvrati od zločina.
No, Kristov učenik je dužan usavršavati se u Ljubavi kako bi bio poput Savršenoga i jednom biti jedno s Njim.

Quote from bloger_Toni

Strah sam po sebi ne može pobijediti grijeh, već stvara licemjere i rađa grijeh zbog straha. On koji se vode strahom ne usude se
ispoljiti neki grijeh, a zadržavaju ga u srcu. Da bi mogli funkcionirati u takvom sistemu, nužno se moraju i pretvarati.

Bez Učitelja ništa ne možemo učiniti, a s Milošću možemo ne učiniti grijeh.
Ništa veliko ne činimo, ako ne činimo grijeh, jer smo dužni tako živjeti.

O licemjerstvu, rađanju grijeha zbog straha i općenito ljudskoj psihologiji nisam baš potkovan kao ti.
Ja obično nas ljude svrstavam u dvije grupe:
- iskrene (carinik, raskajani razbojnik sv. Dizma,...) i
- neiskrene (farizej, pismoznanac, razbojnik na križu,...).

Quote from bloger_Toni

I kakva je to teologija ljubavi koja strahom pokušava nadvladati grijeh?
To nije nadahnuće od Božjeg Duha.

Nije nikakva teologija, nego vježba razmišljanja o paklu, gdje završavaju 'grešnici'.
Ako smatraš, da nije od Božjeg Duha, pa ti nemoj obavljati tu vježbu!

Quote from bloger_Toni

Možda zato što je to grijeh mišlju... treba li dalje?

Točno sam pretpostavljao, da si ti shvatio kako treba vježbenik zamišljati konkretne psovke u raznim jezicima.
Nisam iznenađen, ali sam ostao bez teksta.

Quote from bloger_Toni

Zašto bi vjerni morali zamišljati da udišu dim, sumpor, gnjilež?

Svih pet osjetila (vid, sluh, njuh, okus, opip) vježbenik uključuje u sve vježbe 'duhovnih vježbi'.

Quote from bloger_Toni

Vjerni bi se trebali baviti Bogom, a ne paklom.

Uglavnom 'isusovci' obavljaju kompletne 'duhovne vježbe' jednom u novicijatu, kada tek upoznaju redovničku zajednicu 'Družbu Isusovu'
i po mogućnosti još jednom prije nego napuste vrijeme i prostor.
Inače svake godine obavljaju 'duhovne vježbe', ali u kraćem terminu od nekoliko dana, te voditelj 'duhovnih vježbi' organizira teme po danu.
Dakle, ovu vježbu obavljaju novaci 'Družbe Isusove' u novicijatu, kada obavljaju kompletne 'duhovne vježbe'.

Možda ti bolje poznaješ Boga od onih, koji obavljaju kompletne mjesečne 'duhovne vježbe', gdje je jedna vježba i razmišljanje o paklu.
Ja sam ih davno obavio.
- Što misliš, koliko sam razmišljao o paklu od onda do danas?

Quote from bloger_Toni

Samo što se većina tradicionalnih uopće ne bave Bogom, već formama pobožnosti i paradama vjerskim. Jednostavno ne mogu podnijeti dobrotu Božju, zato se ni ne bave Bogom.

Ni većinu ni manjinu 'tradicionalnih' ne želim psihološki analizirati niti suditi, a nijednom ljudskom stvorenju ne želim pristupati po svome,
nego onako kako bi to učinio Krist.

Quote from bloger_Toni

Hvala za komentar, zanima me kakvo je vaše mišljenje o nadahnuću i korisnosti ove vježbe, citat je uzet iz same knjige:

[color=#B8312F]"vježba. To je razmišljanje o paklu. Osim pripravne molitve i dviju predvježbi ima pet točaka i jedan razgovor. Pripravna molitva kao obično. Prva predvježba je predodžba mjesta, koja se ovdje sastoji u tom da očima mašte gledam duljinu, širinu i dubinu pakla. Druga je predvježba da tražim ono što želim, a to će ovdje biti da molim za unutarnji osjećaj muke što je trpe osuđenici, i to zato da me, ako bih poradi svojih prestupaka ikad zaboravio na ljubav prema vječnom Gospodinu, bar strah od muke uzdrži da ne padnem u grijeh. (66)
Prva točka će biti da okom mašte gledam one silne vatre i duše kao da su u ognjenim tjelesima. (67)
Druga: da slušam plač, jauk, viku, psovke protiv Krista, našega Gospodina, i protiv svih njegovih svetaca. (68)
Treća: da udišem dim, sumpor, nečist i gnjilež. (69)
Četvrta: da okusom kušam gorke stvari, kao što su suze, žalost i crv savjesti. (70)
Peta: da opipom dotičem, tj. da oćutim kako one vatre ližu i pale duše. (71)
Ulazeći u razgovor s Kristom, našim Gospodinom, treba dozvati sebi u pamet duše koje su u paklu: jedne zbog toga što nisu vjerovale u njegovo došašće; druge koje, ako su i vjerovale, ipak nisu živjele po njegovim zapovijedima. Podijelit ću ih u tri dijela: prvi dio: prije njegova došašća; drugi: za njegova života; treći: iza njegova života na ovom svijetu. Ujedno ću mu zahvaliti što nije dopustio da se, kad završim svoj život, ubrojim u ikoji od njih. Također, što se prema meni dosad pokazao uvijek tako blag i milosrdan. Završit ću time što ću izmoliti jedan Oče naš."(str. 14)[/COLOR]

Display More

Moje misljenje je da to nema puno veze sa hriscanstvom onako kako je opisano u Bibliji. Pa zar nas apostoli nebi pozivali na tako nesto? Zar je prvobitno hriscanstvo koje se prosirilo na ceo tadasnji svet bilo uskraceno tako necega sto je jako korisno?

To je tipican primer kako se spasenje pokusava zaraditi ljudskim naporima. Navodno, mi trebamo da sebe "mucimo" sa odredjenim stvarima da bi postigli neki visi duhovni nivo.

Jevandjelje Isusa Hrista je vrlo jednostavno, za obicne ljude u obicnom zivotu. Prihvatiti besplatan dar spasenja u Isusu Hristu i otvoriti srce za uticaj Duha svetoga je jednostavan primer opravdanja verom i posvecenja Duhom svetim.

Ovo sto sam ovde procitao je za mene kao neki recept iz djavolske kuhinje za mucenje duse u svrhu postizanja necega sto covek nikada niti ne moze da dostigne. Bog se spustio coveku i nije potrebno da se covek sam penje ka Bogu.

+!

Quote from bloger_Toni

Po treći put, da li možeš objasniti ili ne?

Ne.

Loyola je spasitelj katoličke crkve, da njega nije bilo, protestantizam bi postao većinska kršćanska crkva....taj lik je lebdio iznad zemlje, što nisu Božja posla....

+!

Quote from καιnos

Loyola je spasitelj katoličke crkve,

:confused::unsure:

Quote from καιnos

da njega nije bilo, protestantizam bi postao većinska kršćanska crkva....

Danas nema tog šepavog patuljka (158 cm), pa nema prepreke, da 'protestantizam' postane glavna svjetska vjerska velesila.

Quote from καιnos

lik je lebdio iznad zemlje, što nisu Božja posla....

Dobro je, da si odlično upućen u to, što nisu Božja posla, a što jesu.

Ima jedan zanimljiv lik:
[URL unfurl="true"]https://www.bitno.net/vjera/svetac-d…-mogao-letjeti/[/URL]
O njemu je pisao pastor Walter Nigg u svojoj knjizi 'Veliki sveci', gdje opisuje 10 'katoličkih' svetaca i jednog 'protestanta' (Gerhard Tersteegen).
Očigledno pastor nije upoznat dobro u 'Božja posla'.

[size=12]Prijatelju, ne zamjeri mi na stilu pisanja!
Volio bih, kad bi se od srca smijao, dok čitaš.[/SIZE]