Iskustva astralne projekcije

Nešto ukratko o astralnoj projekciji:

"Astralna projekcija ili astralno putovanje je sposobnost voljnog odvajanja astralnog od fizičkog tijela za vrijeme sna ili stanja transa, a usko je povezana s fenomenom izvantjelesnog iskustva. Prema vjerovanju, tijekom astralnog putovanja zadržava se povezanost između astralnog i fizičkog tijela s time da su više kognitivne funkcije i svijest pretočene u astralno tijelo. Spona između fizičkog i astralnog tijela poznata je kao "srebrno uže". Postoji niz svjedočanstava o ovom fenomenu u popularnoj psihološkoj literaturi, ali i u parapsihološkoj literaturi. Ne postoje znanstveni dokazi o bilo kakvoj mjerljivoj manifestaciji duše ili svijesti koja bi bila odvojena od neurološke aktivnosti te napustila tijelo i samostalno promatrala. Pokušaji da se potvrdi istinitost takvih događaja konstantno su podbacivali unatoč različitim pseudoznanstvenim tvrdnjama suprotnim dostupnim dokazima.

U prošlosti ova je pojava bila vezana i uz neke kršćanske svece, poput Antuna Padovanskog (1195. – 1231.), tako da Crkva priznaje ovu pojavu, dajući joj ime bilokacija."
Izvor: Link

Kakvo je vaše mišljenje o ovom fenomenu?
Da li je netko od vas iskusio tako nešto ili poznajete nekog tko je imao takvo iskustvo?

Za ovaj fenomen sam prvi put čuo dok sam pohađao osnovnu školu. Kao djetetu, privlačila me ideja mogućnosti izlaska iz vlastitog tijela i, prema tadašnjem shvaćanju, sposobnost lebdenja ili "letenja" uokolo. Sjećam se da smo nekoliko prijatelja često raspravljali o tome i natjecali se tko će prvi doživjeti to iskustvo. No, sada kad razmišljam o svemu tome, postaje mi jasno da su mnogi od njih vjerojatno pretjerivali ili izmišljali svoje priče kako bi se istaknuli u društvu.

Ono što želim podijeliti su neka od mojih osobnih iskustava s astralnom projekcijom i kako sam s vremenom shvatio sve to.

Negdje između 2004. i 2006. godine, pokušavao sam doživjeti takvo iskustvo astralne projekcije, dok sam još pohađao osnovnu školu, kako sam već spomenuo. To je bilo razdoblje bez društvenih mreža i YouTube sadržaja, a rijetki su bili oni koji su u to vrijeme, posebno u našim godinama, istraživali takve teme na internetu. Ono što smo znali jest da, kad legnemo u krevet, moramo ostati mirni i ne smijemo zaspati. Tako bismo se opuštali i čekali da se dogodi taj poseban trenutak :-). No, kao što se i moglo pretpostaviti, dogodilo se da sam zaspao, a vjerojatno su i ostali to isto doživjeli, samo nisu bili spremni to priznati. S obzirom da smo bili živahna djeca, nitko od nas nije imao disciplinu da istraje u takvim pokušajima kroz dulje vrijeme. Nakon što bismo se motivirali, kratko bismo vrijeme pokušavali, a onda bismo prestali sve dok nas sljedeće godine ne bi opet uhvatila želja za probanjem istoga.

Ono što sam uspio doživjeti jedne ljetne večeri na selu u pokušaju da iskusim astralno putovanje su sljedeće stvari:
Osjetio sam neobične vibracije koje su prolazile kroz cijelo moje tijelo, jače osjećanje otkucaja srca te povećan osjet sluha. U mraku sobe, jasno sam čuo ritmično kucanje svog srca. Postojale su još neke sitnice koje tada nisam previše primjećivao, no možda najčudnija situacija te noći bila je ta da sam čuo zvuk aviona, gotovo kao da su letjeli iznad mene. Bio sam svjestan da je to nemoguće jer nikada avioni nisu letjeli tim dijelom noći, osim kanadera tijekom požara, ali to nije bio slučaj. Zvuk tih aviona podsjećao me na zvuk mlažnjaka koji su korišteni u 2. svjetskom ratu. Kada sam to čuo, pomislio sam: "Evo ga, počelo je." Naravno, ništa se spektakularno nije dogodilo, osim tih neobičnih zvukova i vibracija.

Naravno, bilo je još nekih iskustava koja su mi se dogodila, ali sada, s vremenom koje je proteklo, ne mogu ih se točno sjetiti. Stoga ću spomenuti samo neka koja mislim da mogu dodati poseban začin ovoj temi. Primjerice, za vrijeme srednje škole, doživio sam nešto što će mi zauvijek ostati urezano u pamćenju i što me potaknulo da nakon nekoliko godina ponovno pokušam doživjeti iskustvo astralne projekcije.

Bilo je to tijekom jednog slobodnog dana od škole, kada sam se dosađivao u sobi dok je moja majka kuhala ručak u kuhinji. Posebno to naglašavam jer sam razmišljao o skorom ručku, ležeći na krevetu (potrbuške), i pokušavao sam se boriti protiv sna kako ne bih zaspao. No, umor me je ipak obuzeo, i opustio sam se. Nakon nekoliko trenutaka, doživio sam nešto što bih mogao opisati kao osjećaj da je moj duh iznenada zaronio i zaplesao. Bila je to izuzetno snažna senzacija koju je teško opisati riječima. Možete zamisliti osjećaj kada ležite u hammocku između dva stabla i netko vas iznenada snažno zaljulja. Naravno, nakon takvog događaja sam se trgnuo, i kao tinejdžer, ponovno sam sve povezao s mogućnošću astralne projekcije te sam bio motiviran da postignem takvo iskustvo.

Takvo nešto se više nikada nije ponovilo, i sada, s vremenom koje je prošlo, kad razmišljam o svemu tome, ne mogu sa sigurnošću reći što se zapravo dogodilo, niti zašto se to dogodilo. Vjerojatno postoji racionalno objašnjenje za to iskustvo, no tada mi je to bila snažna motivacija i poticaj za istraživanje.

Nakon godinu dana, dok sam još uvijek pohađao srednju školu, doživio sam svoje prvo astralno iskustvo. To se dogodilo potpuno spontano, i izgledalo je slično snu na prvi pogled. Međutim, razlikovalo se od lucidnog sna jer je pružilo potpuno drugačiji doživljaj, obuhvativši neobične vibracije i čudne zvukove koje je bilo teško objasniti prije samog iskustva.

Ono što mi je ostalo upečatljivo iz tog iskustva bila je neka vrsta težine i općenitog umora. Osjećao sam kao da su mi stopala bila prekrivena ljepilom, svaki korak po sobi bio je težak. Hodanje je bilo sporije, gotovo poput hodanja starije osobe, i ne mogu precizno odrediti koliko je trajalo to "penzionersko" hodanje prije nego što se iskustvo prekinulo.

Drugo moje iskustvo također je bilo kratko, ali za razliku od prvog puta, bio sam daleko pokretniji. Kretao sam se po sobi, ali ovaj put sam primijetio da mi je percepcija vida bila drugačija. Osjećao sam se kao da gledam kroz noćne naočale za noćno gledanje. Sve je imalo zelenkasti ton, ali u početku je kvaliteta slike bila nejasna, gotovo popraćena nekom panikom. No, kako sam počeo istraživati rukama po sobi ("pipati rukama"), kvaliteta slike se poboljšavala. Kada sam stekao hrabrost, izletio sam kroz prozor svoje sobe i lebdio od kuće u jednom smjeru. To je trajalo možda sedam sekundi, prije nego što me nešto povuklo natrag i završilo moje iskustvo.

Imao sam još nekoliko takvih iskustava, ali neću ulaziti u detalje za svako od njih. Ono što mogu reći jest da u tim spontanim iskustvima nisam doživio ništa što bi bilo korisno za moj osobni duhovni napredak. Možda bi osobe koje su dublje u tom području mogle prepoznati neku svrhu, ali ja osobno nisam doživio takvo iskustvo.

Danas, kad promišljam o svemu tome, počinjem se zapitkivati je li taj fenomen zapravo iskustvo koje prelazi granice tijela ili postoji li drugačije objašnjenje za to. Što ako su svi ti doživljaji jednostavno rezultat sposobnosti našeg mozga da otvori neki "prozor" u svijest u određenom trenutku, omogućujući nam da zavirimo unutar sebe, iako nismo fizički napustili naše tijelo, iako nam se tako može činiti. Možda smo jednostavno dio šire svijesti, a naš mozak ima tu sposobnost pristupa tom unutarnjem svijetu...

Možda su ti doživljaji rezultat neuroloških procesa koji omogućuju privremeno proširenje našeg unutarnjeg doživljaja, stvarajući iluziju izlaska iz tijela. To bi moglo biti poput "vrata" koja se otvaraju prema dubljem razumijevanju svijesti, a ne nužno stvarnog fizičkog putovanja.

Quote from Fazlija

Mozda si nadaren za takve stvari pa bi trebalo da vjezbas pod nadzorom nekog iskusnijeg ucitelja astralnih projekcija. Tvoje iskustvo svjedoci o tome da ako nesto stvarno zelimo, nadjemo nacina da to i postignemo. Mene nisu nikada zanimale takve stvari, ali imao sam poznanicu koja mi je pricala da je redovito izlazila iz tijela i letala tako okolo. Na tim svojim izletima je nailazila na cudnovata astralna bica s kojima je na neki nacin stupala u vezu i neku vrstu razgovora, sve dok jednom nije naletjela na neke zle astralce koji su je dobro isprepadali. Zato treba imati dobrog i iskusnog ucitelja ako se time zelis baviti. Vjerovatno su ljudi koji se time bave razvili i odredjene vrste zastite na svojim astralnim putovanjima.

Hvala na komentaru.

Danas nemam iste tinejdžerske želje kao prije. Zanimljivo je to promatrati, kao nešto što bi se moglo istraživati. Čuo sam za mnogo negativnih iskustava u astralnom svijetu i još uvijek nisam potpuno siguran kako se postaviti prema tome. No, na prvi pogled, čini mi se da sva ta stanja mogu imati negativne strane ako se ljudi prepuste njima.

Primijetio sam da razgovori s ljudima koji su iskusili određene halucinogene droge, posebno one koje potječu iz Južne Amerike, ponekad odvode ljude u taj astralni svijet. S druge strane, europske droge čini se da pokušavaju prenijeti taj duhovni koncept u ovaj stvarni svijet. Ako bi se suočili s lošim iskustvom i suprotstavili mu se, doživljaj bi bio negativan. No, primijetio sam da ako se opuste i prihvate to iskustvo, često se situacija mijenja. Na primjer, ako vide nešto zastrašujuće kako im se približava, ali odluče se opustiti, ta će se slika transformirati u nešto neutralno ili čak pozitivno.

Vjerujem da ista logika može biti primijenjena i na astralnu projekciju. Ako pojedinac dopusti vjerovanju da oblikuje njihovo iskustvo - bilo da je riječ o unutarnjem obrascu ili stvarnom entitetu - moguće je doživjeti negativno iskustvo. No, ako odbace takve negativne prikaze i ostanu otvoreni za pozitivna iskustva, tada ništa ne bi trebalo spriječiti njihov put u tom svijetu.

Na temelju svojih vlastitih iskustava i informacija koje sam čuo, vjerujem da ne postoji entitet koji može potpuno ograničiti tuđu svijest. Može je samo sputati ili ograničavati kroz različita uvjerenja ili strahove koji proizlaze iz tih iskustava.

Quote from Fazlija

Ne znam, ja se nikada nisam drogirao sa tim drogama od tih svetijeh biljaka Indijanaca i sibirskih samana. Nije da to osudujem na bilo koji nacin ili da ne bih probao da sam u prilici, ali nikada me nije zanimalo koristenje droga za prociscavanje svoje svijesti. Cuo sam i za vrlo pozitivna iskustva. Vjerujem da neke biljke jednostavno mogu resetirati nas mozak i olaksati nam da pronadjemo pravi put u zivotu. U tom smislu cak ne bi smo te biljke mogli niti zvati drogama, nego lijekovima. Ipak, ja sam jednostavno uvijek davao prednost meditaciji.

A za ove astralne projekcije, to bi morao da nadjes nekoga tko ima takva iskustva. Vjerovatno postoje neki kvalitetni ucitelji. Treba izbjegavati sarlatane. Ja sam znao jednog pravoga, ali pitanje je da li bi uzimao nove ucenike. Ako i ne bi uzimao nove ucenike, sigurno bi te proveo kroz takvo iskustvo i dao ti gomilu korisnih informacija, ali nazalost vec je umro, tako da ti ne mogu preporuciti bas nikoga kvalitetnog.

Ma da, ima dosta njih koji mute vodu.
Prije petnaestak godina, takve stvari su bile znatno popularnije kod nas, ali su s vremenom izgubile na značaju, posebno zbog rasta društvenih mreža i drugih faktora koji su ih pomaknuli na marginu interesa.

Kada se raspravlja o korištenju određenih biljaka zbog njihova utjecaja na čovjekovu svijest, često se takve tvari označavaju kao droge, ali ta klasifikacija je vrlo ograničavajuća. Na primjer, one potiču introspekciju i mogu potencijalno olakšati stvaranje novih neuronskih veza, što je čak i znanstveno dokazano. Osim toga, pomažu u procesu odbacivanja loših navika. Recimo, za osobu koja je stvarno ovisna o teškim i štetnim drogama, korištenje psihodelika može znatno smanjiti period odvikavanja iz navedenih razloga.

U nekim dijelovima Južne Amerike, određene klinike koriste psihodelike u svojoj praksi, posebno za takve slučajeve, kako bi olakšali ljudima proces rehabilitacije. Osim toga, postoji čitav spektar stanja kod kojih je znanstveno dokazano da ove tvari mogu biti korisne.

Quote from Fazlija

Mislim da bi smo trebalo okupiti sve nase forumase uzivo pa ih dobro napojiti ayahuaskom da svi odskocimo na jedan malo visi nivo. Ne bi se onda svadjali to oko sitnica.

Da :-).
Baš kao što je navedeno u Pismu, znanje može nabujati, rasti i napredovati, no ako mu nedostaje ljubavi, gubi svoju bit. Onda nadima i ne koristi. Kada ljudi zavire iza tih obzora konzumacijom biljaka ili kroz molitvu, meditaciju, odjednom uoče koliko su neke stvari s kojima su se mukotrpno nosili besmislene. To je poput trenutka kad nas nešto podigne visoko, kao raketom, pa iz stratosfere promatramo dolje. Tada, sve postaje sitno, nebitno, a jedina bit postaje naš osobni doživljaj, naš unutarnji rad. Ništa drugo ne privlači našu pažnju.

Tu imaš pa baci oko: https://www.facebook.com/profile.php?id=100063974316167

Šteta, na fb stranici objavljuju vezano za okupljanja, mislim da se nađu u Velikoj Gorici i na još nekim lokacijama pa budu tako ceremonije i degustacije limunade :-).

Ako je netko umro sebi - u tjelesnim požudama i istovremeno živio u skladu s vjerom, to ne znači da vjerski život automatski isključuje mogućnost da osoba, uz svoje vjerske prakse, prakticira meditaciju ili konzumira određene biljke koje mogu pridonijeti produbljivanju unutarnje spoznaje. Međutim, prema našem poimanju kršćanskih forumaša, svakako bi im dobro došlo malo opuštanja:-).

Jedan od glavnih problema povezanih s meditacijom u našem okruženju je nedostatak razumijevanja njezine svrhe i značaja, što stvara nepoznavanje i izaziva opreznost i strahove. Većina ljudi ovdje, osim manje ekstremne skupine koja sklonost prema sotoniziranju, zapravo nema jasno definirano stajalište o meditaciji i njezinim aspektima. Ali taj manji postotak je glasan, pa se ponekad doima kao da ih ima puno.