Psihodelici kao lijek?

"Unatoč sve većem broju istraživanja koja naglašavaju njihovu učinkovitost u liječenju širokog spektra medicinskih stanja, psihodelični lijekovi i dalje su kontroverzno pitanje u javnosti i političarima, zaraženi prethodnom stigmatizacijom i percepcijom rizika i opasnosti.
Cilj: Ovaj narativni pregled ispituje dokaze o potencijalnoj štetnosti klasičnih psihodelika odvajajući anegdote i dezinformacije od sustavnog istraživanja.
Metode: Uzimajući perspektivu visoke razine, bavimo se i psihološkim i psihijatrijskim rizicima, poput odgovornosti za zlostavljanje i potencijalne ovisnosti, kao i medicinskih šteta, uključujući toksičnost i predoziranje. Istražujemo bazu dokaza za te štetne učinke kako bismo razjasnili koje se od ovih štetnosti uglavnom temelje na anegdotama, a ne na onima koje su otporne na trenutnu znanstvenu provjeru.

Rezultati: Naš pregled pokazuje da su medicinski rizici često minimalni i da mnoge – iako ne sve – postojane negativne percepcije psiholoških rizika nisu potkrijepljene trenutno dostupnim znanstvenim dokazima, pri čemu većina prijavljenih štetnih učinaka nije uočena u reguliranom medicinskom kontekstu.
Zaključci: Ovo naglašava važnost za kliničare i terapeute da se pridržavaju najviših sigurnosnih i etičkih standarda. Imperativ je ne biti pretjeran i osigurati uravnoteženo medijsko izvještavanje kako bi se izbjegle buduće kontroverze, kako bi se prijeko potrebna istraživanja mogla nastaviti."
Za detaljan pregled ovog rada kliknite na ovaj link.

Kakvo je vaše mišljenje o psihodelicima?

Quote from Fazlija

Gledao sam dokumentarac u kojem je receno da su te droge jako korisne u psihoterapiji. Da se pod njihovim utjecajem ljudi mnogo lakse suoce i oslobode sa svojim strahovima i ostalim traumana. Ja ih ne bih uzimao rekreacijski za zabavu, ali u terapiji bih ih dopusti da se koriste za pomoc ljudima uz strucnu primjenu od strane obucenih lijecnika.

Sva novija istraživanja pokazuju koristi takvih tvari kod mnogih psihičkih poremećaja. Posebno se pokazala učinkovitost kod depresija, kod osoba koje su prošle neke traumatične događaje u životu, PTSP-a itd. U nekim klinikama u svijetu već se koriste neke stvari u liječenju. Kod nas će to pričekati još određeno vrijeme. No, prvi i najvažniji korak je da se ljudi upoznaju s tim i da se sruše sve predrasude koje su česta prepreka kod većine nas. Još bi dodao, da te vrste droga pomažu kod oslobađanja od ovisnosti zbog poticanja stvaranja novih neuralnih veza. Iako neki misle da stvaraju ovisnost, kada govorimo o psihodelicima koji se koriste za liječenje, ne stvaraju ovisnost...

Quote from Fazlija

A one halucinogene gljive... kazu mi gljivari da toga ima i kod nas.

Da, imate ih i kod nas. Psilocybe serbica. Može ih se nači tamo gdje stoka pase travu, vole konjsku ili kravlju balegu...
Kod slavenske tradicije muhare su svakako najpoznatije u primjeni, ali za razliku od spomenute gljive, one se moraju prvo obraditi kako bi se izbjegla njihova otrovnost (ibotenična kiselina). Nešto o tradicionalnim praksama možete čitati u ovom tekstu, imate i zanimljiv video pri sredini teksta: https://www.posljednjavremena.com/prava-istina-o-djedu-bozicnjaku/

"Korištenje psihodeličnih droga povezano je s nižim razinama složenih simptoma posttraumatskog stresa i internaliziranog srama kod odraslih koji su pretrpjeli maltretiranje u djetinjstvu, prema novom istraživanju objavljenom u časopisu Chronic Stress .

“Postoji obilje kliničkih studija o terapeutskim učincima psihodelika, ali malo je studija ispitivalo terapeutski potencijal upotrebe psihodelika u naturalističkim (nekliničkim) okruženjima”, rekao je autor studije CJ Healy, doktorand na The New School for Social Istraživanje.

“Većina ljudi u svijetu koji se liječe psihodelicima uzimaju ih u prirodnim okruženjima – u prirodi, s prijateljima, kod kuće, na rejvu – pa sam želio empirijski proučiti je li ova prirodna, terapeutska upotreba psihodelika također pokazuje prednosti u smislu smanjenja simptoma i poboljšanja samopoimanja, osobito među ljudima s poviješću složene traume u djetinjstvu.”

Istraživači su anketirali 166 odraslih osoba koje govore engleski o maltretiranju u djetinjstvu, simptomima posttraumatskog stresa i internaliziranom sramu. Anketa je također pitala: “Jeste li ikada koristili psihodeličnu/enteogenu/halucinogenu tvar (uključujući, ali ne ograničavajući se na: psilocibin ‘čarobne’ gljive ili tartufe, LSD/’kiselinu’, ayahuascu/yagé, meskalin/pejotl/San Pedro, DMT, MDMA/ecstasy, ketamin ili 2 CB) s namjerom iscjeljivanja ili obrade traume iz djetinjstva?”

Otprilike 93% sudionika postiglo je teške rezultate na barem jednoj podljestvici tipa zlostavljanja u djetinjstvu (fizičko zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, fizičko zanemarivanje i emocionalno zanemarivanje), dok je približno 31% prijavilo povijest namjerne terapijske upotrebe psihodelika .

Istraživači su otkrili da je zlostavljanje djece povezano s višim razinama simptoma posttraumatskog stresa i internaliziranog srama. Oni s poviješću namjerne terapijske uporabe psihodelika, međutim, skloni su prijaviti manje simptoma povezanih s poremećajima u samoorganizaciji, skupinom složenih traumatskih simptoma koji se sastoje od afektivne disregulacije, negativnog samopoimanja i poremećaja u odnosima. Važno je da su istraživači također otkrili da je prijavljivanje više od pet slučajeva namjerne terapijske upotrebe psihodelika oslabilo odnos između emocionalnog zlostavljanja/zanemarivanja i poremećaja u samoorganizaciji.

Nalazi sugeriraju da “uporaba psihodelika s terapijskim namjerama, čak i u nekliničkim okruženjima, može pomoći u smanjenju internaliziranog srama i simptoma složene traume kod ljudi s poviješću složene traume u djetinjstvu”, rekao je Healy za PsyPost.

“Štoviše, te bi dobrobiti mogle biti izraženije uz ponovnu upotrebu; u ovoj studiji, skupina koja je izvijestila o ukupnim najnižim razinama internaliziranog srama i složenih simptoma traume bila je skupina koja je koristila psihodelike s terapeutskom namjerom više od pet puta.”

Poput mnogih psihodeličnih studija, trenutno je istraživanje još uvijek u preliminarnoj fazi. Nalazi dolaze s nekim važnim upozorenjima, kojima bi se moglo pozabaviti u budućim istraživanjima.

“Kao što je često slučaj sa presjekalnim studijama temeljenim na anketama poput ovih, uzročnost se ne može utvrditi: ne možemo reći uzrokuje li upotreba psihodelika smanjenje simptoma ili, na primjer, ljudi s slabijim simptomima iz nekog razloga vjerojatnije je da će uzimati psihodelike”, objasnio je Healy. “Da bi se robusnije i uzročno dokazala učinkovitost terapijske upotrebe psihodelika u naturalističkim okruženjima, buduće studije će morati imati longitudinalni dizajn, što znači da će morati napraviti procjene (npr. simptoma složene traume) prije nego što sudionici koriste psihodelik, zatim kontaktirajte ih kasnije kako biste procijenili što se promijenilo ili je postalo bolje, ako je bilo što.”

“Još jedan problem je što je uzorak ove studije bio pretežno bijelac”, dodao je Healy. “ Dugogodišnji je problem psihodelične znanosti da su obojeni ljudi, osobito crnci, dramatično nedovoljno zastupljeni u uzorcima studija. Potrebno je provesti više istraživanja koristeći uzorke veće rasne i socioekonomske raznolikosti kako bismo predstavili iskustva potlačenih i marginaliziranih naroda u našim nalazima.”

Studiju pod naslovom „ Korištenje psihodelika s terapeutskom namjerom povezano je s nižim osjećajem srama i složenim simptomima traume kod odraslih osoba s poviješću zlostavljanja djece “, autori su CJ Healy, Kellie Ann Lee i Wendy D’Andrea."

https://vita-et-sanitas.com/psihodelici-mo…r1G4a1P_Ta-mwIA | Vita et Sanitas

Quote from Fazlija

Jako zanimljivo! Ako to tako dobro djeluje, treba se drogirati. No mislim da je jos bolje ako se provodi terapija pod vodstvom strucnog terapauta i uz upotrebu ovijeh droga.

E sad, stručne osobe kod nas vjerojatno bi "stale na prste" jedne ruke. Tako da je ključna osobna edukacija.

Iako volimo misliti da psihijatri i neurolozi, znaju ponešto o tome, to je znanje 2-3 lista papira osnovnih informacija. Tako da, nije baš realno za očekivati da ćemo imati posla s osobama koje su stvarno na neki način uključene u neki praktični dio, bilo da su u pitanju neka istraživanja ili neki vid edukacije koji je dostupan u zemljama kod kojih takve tvari nisu zabranjene.

Iako se nazivaju drogama, one su zapravo različite u odnosu na sve ono što ljudi zamišljaju kada netko kaže droga. Možda bi prva asocijacija bila: ovisnost, što ne postoji u ovom slučaju, jer naš organizam prilično brzo stvara toleranciju na te tvari. Isto tako, nema štetnih posljedica za razliku od većine droga koje su u širokoj uporabi. Također, ne postoji česta uporaba istih, a dobro djeluju na čovjekovo zdravlje...

Quote from Fazlija

Budizam, yoga i te indijske du'ovne tradicije zabranjuju drogiranje i opijanje, ali za terapijske svrhe bi se moglo koristiti pod nadzorom lijecnika.

Dosta religija zabranjuje drogiranje, samo što bi trebalo definirati što je to drogiranje, jer kad to kažemo uglavnom ima neku negativnu konotaciju.
Te tvari koje smo spominjali spadaju pod droge jer izmjenjuju svijest, e sad, ako je rezultat pozitivan, kao i nakana, moralno nema ništa loše u tome.
Na kraju krajeva, Bog je u svom vrtu posadio prirodne lijekove za nas i tu treba biti mudar da ne "zatvaramo vrata". A što se tiče nadzora, kod nas je to nemoguće. Postoje sintetičke tvari koje su navodna zamjena, ali s jako puno nus pojava... a svi oni koji bi stvarno htjeli biti u tako nekoj klinici koja bi im pomogla, morali bi kupiti avionsku kartu za Južnu Ameriku.

Quote from Fazlija

Bile su neke studije koje su pokusavale dokazati da je carobna biljka soma, koja se spominje u vedama, ustvari bila gljiva muhara. Kako muhara ne raste u Indiji, pokusalo se pokazati zasto se tradicija izgubila i zasto se danas u Indiji vise ne zna koja je to biljka bila soma. A mozda je neskolnost yogicke i budisticke tradicije ka drogiranju uzrokovalo da se izgubi brahmanski obicaj spravljanja carobnog napitka od some.

Za to prvi put čujem. Tko bi ih znao, ima dosta psihoaktivnih biljaka, gotovo svaka kultura je imala neke svoje favorite.

Quote from Jake

Ja sam prije vise godina pojeo 100 mg golden teacher onako samo da probam. Dobio sam neki cudan napad i pao u krevet kao da sam pojeo neku makro dozu neznam cega. Nisam imao trip vec samo neki zivcani, neobjasnjivi, psiho-fizicki strasan osjecaj. Znaci skodi mi. Isto se desilo kada sam prvi i poslednji put povukao 2-3 puta travu. Cak i gore nego od gljive. A zamisli ovdje je legalno to sve.

Treba imati na umu da konzumacija sličnih tvari u kombinaciji s lijekovima koji ciljaju GABA receptore mogu izazvati epi napad i to onda stvarno može oboriti ljude. Ali to nije čest slučaj kod ljudi. Inače, ne znam baš pojedinačne slučajeve da su na tolikim dozama imali slične manifestacije, a da nisu konzumirali neke druge tvari (paralelno) ili da je postojala neka druga podloga za takvu reakciju. Takva doza čak nije dovoljna ni za loš trip.
Uputno je biti na oprezu kad se nešto nabavlja, da li je proizvod pouzdan, odnosno prije svega prodavač od kojeg se nabavlja...

A što se tiče trave, iako je neki svrstavaju u kategoriju psihodelika, nisam baš pobornik iste, obzirom na "kvalitetu" na samom tržištu. Već isključivo u vidu ulja od kanabisa u medicinske svrhe.

Quote from Jake

Ja nisam tada trosio nikakve lijekove a niti droge. Prijatelj je narucivao te psihodelike sa poznate stranice i njemu nisu skodile. Kada je trava u pitanju neznam koja je vrsta bila ali je kupljena u prodavnici. Tada sam mislio da sam gotov. Trajalo je otprilike 3 sata i zaspao sam. Vise nisam usudio se probati ali jesam kusao THC ulje. Stavio malo pod jezik i umjesto da me opusti desilo se suprotno. Znaci nesto je do mene.

CBD ulje mi ne smeta ali niti pomaze za anksioznost koja i jeste razlog sto sam kusao to dvoje.

Razumijem, ako budete htjeli razgovarati i dalje o mogućim razlozima slobodno se javite privatno u inbox. Ovako javno da iznosim moguće razloge i tako da zadirem u vašu privatnost, nema smisla, niti to želim.

Ljekovita i psihodelična svojstva San Pedro kaktusa

San Pedro kaktus je biljka koja potječe iz Južne Amerike, točnije iz područja Ande u Ekvadoru, Kolumbiji, Peruu, Venesueli i Boliviji, a ima ga i u Argentini i Čileu. Ova biljka poznata je po svojim psihodeličnim i ljekovitim svojstvima, a njezina upotreba datira još iz prekolumbovskog razdoblja.

San Pedro kaktus ima vrlo specifičan izgled, sa stabljikom koja može doseći visinu i do 6 metara, a na vrhu se nalazi cvijet poput ruže. U Ekvadoru i Peru, San Pedro kaktus naziva se Huachuma, dok u Boliviji nosi ime Aguacolla.

San Pedro kaktus se koristi u tradicionalnoj južnoameričkoj medicini za liječenje različitih bolesti, uključujući glavobolje, želučane tegobe, artritis, upalu mokraćnih puteva i druge probleme s organima za probavu. Također se koristi i kao sredstvo za detoksikaciju tijela.

No, ono po čemu je San Pedro kaktus najpoznatiji su njegovi psihodelični učinci. Kaktus sadrži brojne aktivne tvari, među kojima su najvažnije mescaline, tiramin i hordinin, koje utječu na kemiju mozga i mogu izazvati promjene u svijesti i osjećajima.

San Pedro kaktus se najčešće koristi u obliku čaja ili napitka. Kaktus se nareže na male komadiće, koji se zatim kuhaju u vodi nekoliko sati. Napitak se pije tijekom ceremonije, koja se obično održava noću, a tradicionalno je vodio šaman.

Psihodelični učinci San Pedro kaktusa uključuju promjene percepcije boja, zvukova i oblika, te osjećaj dubokog povezivanja s prirodom i drugim ljudima. Također se vjeruje da San Pedro kaktus može pomoći ljudima da riješe emocionalne probleme, poput depresije i tjeskobe, te da može potaknuti kreativnost i duhovni razvoj.

Unatoč ljekovitim i psihodeličnim svojstvima, San Pedro kaktus je u nekim razdobljima bio zabranjen zbog stava Katoličke crkve prema šamanizmu i tradicionalnoj južnoameričkoj medicini. Također, postojali su slučajevi uništavanja ovog kaktusa, zbog stava da se radi o opasnoj biljci.
U moderno doba, San Pedro kaktus se sve više koristi u psihoterapiji, te kao sredstvo za duhovni razvoj i samospoznaju. Međutim, važno je napomenuti da je San Pedro kaktus psihodelik koji može izazvati jaku psihološku reakciju, pa se njegova upotreba treba provoditi pod nadzorom stručnjaka.

U svakom slučaju, San Pedro kaktus ima bogatu povijest i važno mjesto u južnoameričkoj kulturi i tradiciji. Njegova ljekovita i psihodelična svojstva privlače sve veću pozornost diljem svijeta, pa se ova biljka sve češće istražuje i koristi u svrhe psihoterapije i osobnog razvoja.

Više o samom kaktusu i tradiciji možete čitati u ovom članku: Link