Zdravlje podrazumijeva i kognicijsko zdravlje, perspektivu, pa i povijesnog odvrtanja... bar nekih pojavnosti.
:
Nužno zlo
1889. godine je provođena potpuna elektrifikacija u SAD-u te, nedugo zatim, u Europi. Iste su godine, kao slučajno, doktore preplavili slučajevi gripe koja se dotad pojavljivala tek rijetko. Simptomi žrtava su bili puno više neurološke prirode, nalik neurasteniji (izvorni naziv za hiper-elektro-senzitivnost) i nisu uključivali respiratorne poremećaje. Ta pandemija je trajala četiri godine i pobila gotovo milijun ljudi.
2001. godine je kanadski astronom Ken Tapping pokazao da su se pandemije influence tijekom prethodna tri stoljeća podudarale (nađene su korelacije) s vrhuncima solarne magnetne aktivnosti, na bazi 11-godišnjeg ciklusa. Također je otkriveno da su se počeci influence rasprostirali preko ogromnih područja u samo nekoliko dana – činjenica koju je teško objasniti zarazom od jedne osobe drugoj. K tomu, bezuspješno su brojni eksperimenti pokušavali dokazati direktnu zarazu kroz bliski kontakt, kapljice mukusa ili slične procese.
Od 1933. godine do dana današnjeg, virolozi nisu bili u stanju podastrijeti bilo kakvu eksperimentalnu studiju koja bi dokazala da se influenca širi kroz normalni međuljudski kontakt. Svi pokušaji da se to učini bili su bezuspješni promašaji.
(Iz poglavlja 7 – Akutna električna bolest)
:
Godine 1904. pčele su počele umirati na otoku Wight nakon instalacije Markonijevih radio odašiljača. Ti odašiljači su funkcionirali na frekvencijama bliskim razinama megaherca.
Na drugoj strani (La Manche) kanala, Jacques-Arsène d'Arsonval je pokazao da su "oštri i kukasti" elektromagnetski signali puno toksičniji od sinusoidnih signala.
(...)
Epidemija (pomora pčela) se širila Engleskom i cijelim zapadnim svijetom i postupno se stabilizirala.
Kako se bližio kraj Prvog Svjetskog rata, vojske su se opremale raznovrsnim visoko-naponskim radio odašiljačima okidajući (kao što smo vidjeli) pandemiju Španjolske gripe 1918, koja je zapravo započela u SAD-u, pri Cambridge Mornaričkoj radio školi u državi Massachusetts, s izvorno 400 slučajeva (oboljelih). Ta se epidemija naglo proširila na 1127 vojnika Funston Kampa (u državi Kansas), gdje su bile instalirane bežične veze. Doktori su bili zaintrigirani činjenicom da je samo 15% civilnog stanovništva patilo od krvarenja iz nosa dok je 40% članova Mornarice imalo taj simptom. Druga krvarenja su također bila prisutna te je trećina umrlih preminula upravo zbog unutarnjih krvarenja pluća ili mozga. Radilo se o tome da je sastav krvi kao takve bio izmijenjen što su otkrila mjerenja koagulacije koja se pokazala duplo duljom nego što je normalno. Ti su simptomi nekompatibilni s efektima respiratornih virusa influenze, ali su totalno konzistentni s razarajućim efektima elektriciteta. Druga nedosljednost se sastojala u tome što su dvije trećine žrtava bili zdravi mladi ljudi. Daljnji tipični simptom te gripe je bilo usporavanje pulsa na 36-48 otkucaja što je također uobičajeni ishod izloženosti elektromagnetnim poljima. K tome je bilo moguće neke žrtve uspješno tretirati masivnim dozama kalcija.
Vojni liječnik dr. George A. Soper je posvjedočio da se virus širi brže od brzine kretanja ljudi. Provedeni su različiti eksperimenti pokušavanja zaražavanja dobrovoljaca bilo bliskim direktnim kontaktom bilo (direktnim) ubrizgavanjem mukusa ili krvi (oboljelih u tijela dobrovoljaca) – ali ti eksperimenti nisu mogli potvrditi nikakvu infekciju na takav način.
Uočljivo je da se svaka nova pandemija influence podudara s napretkom u električnoj tehnologiji, poput one Azijske gripe 1957-58, koja je uslijedila po instalaciji moćnog nadzornog radarskog sustava te izbijanje Hongkonške gripe srpnja 1968. nadalje, koje je uslijedilo po stavljanju u pogon 28 vojnih satelita za nadziranje svemira na visinama Van Allenovih pojaseva koji nas (pojasevi) štite od kozmičke radijacije.
(Iz poglavlja 8 – Misterija na otoku Wight)