U rimokatoličkoj tradiciji, stigme se odnose na fizičke rane koje su slične onima koje je Isus Krist doživio tijekom svoje muke i smrti na križu. Prema vjerovanju, neki sveti ljudi su primili ove rane kao znak Božje blizine i milosti.
Unatoč tome što je vjera u stigme prisutna u tradicionalnom rimokatoličkom učenju, ova tema je u suvremenom društvu ponekad obavijena stigmom i nerazumijevanjem. Neki ljudi mogu biti skeptični prema ideji stigmi, smatrajući ih bizarnim i neprihvatljivim, dok drugi mogu vjerovati da su one dokaz bolesti ili mentalnog poremećaja.
Ipak, važno je napomenuti da su stigme duboko ukorijenjene u vjerovanje i kulturu rimokatoličke Crkve, te su ih mnogi sveci, poput svetog Franje Asiškog i svetog Padre Pija, smatrali darom Božjim. Neki ljudi i dalje vjeruju u stigme kao dokaz Božje prisutnosti i nadahnuća.
Da bude interesantnije, evo jedan primjer osobe koja nije rimokatolik, već pravoslavac:
Kako vi promatrate ovaj fenomen?
Kakvo bi moglo biti Božje opravdanje/razlog za takvo djelovanje?
Ili postoji neko realnije objašnjenje?