Ah, katolička vjera - sveta, mistična i ispunjena ritualima. Ali, jeste li ikada pomislili da su ti rituali samo obična formalnost? Da, da, upravo tako! Mnogi vjernici primaju sakramente, obavljaju propisane obrede i nakon toga, kao da su završili s cijelom pričom. To je kao da su zadovoljili kvotu i sada mogu nastaviti sa svojim svjetovnim životom.
Pa, možda postoji nešto u tom razmišljanju. Nakon svečanosti Prve pričesti ili Krizme, mnogi vjernici jednostavno gube interes za daljnjim odlascima u crkvu i produbljivanjem svog znanja o vjeri. Svi su sakramenti obavljeni, forme ispunjene, i to je to! Ali, čekajte malo, zar crkva nije mjesto gdje bismo trebali rasti u duhovnosti i razumijevanju naše vjere?
I prije nego okrivite komunizam ili tako nešto, razmislite o tome kada ste zadnji put bili u crkvi i kada ste zadnji put čitali Bibliju i razgovarali o tome sa svojim župnikom.
Mnogi pastiri su zauzeti vodeći svoje stado, ali čini se da nema sustavnog rada između njih i vjernika. Nakon sakramenata, pastiri jednostavno očekuju da vjernici sami pronalaze svoj put u duhovnosti. Možda bi bilo korisnije da se pastiri više angažiraju u mentorstvu i pružanju smjernica vjernicima, kako bi se produbila njihova vjera.
Ali tko je kriv? Možda je crkvi stalo do statistike više nego do prave vjere. Možda su brojke važnije od istinskog produbljivanja duhovnosti vjernika. Ako svi primaju sakramente, čini se da je crkva zadovoljna, čak i ako je znanje i duhovnost vjernika na vrlo plitkom nivou.
Zašto onda kriviti vjernike? Ako crkva ne pokazuje pravi interes za njihov duhovni rast, zašto bi se vjernici trudili dalje? Zašto bi se poticali na učenje i istraživanje svoje vjere kada se čini da se crkva zadovoljava samo formalnostima? Gotovo kao da ima neke koristi od tih formalnosti :-).
Možda je vrijeme da se stvari promijene. Možda je vrijeme da crkva pokaže veći interes za vjernike i njihovu duhovnost. Možda je vrijeme da pastiri postanu mentori i vodiči, a ne samo izvođači rituala. I možda je vrijeme da vjernici sami preuzmu odgovornost za svoje duhovno sazrijevanje.
Na kraju krajeva, vjera je mnogo više od formalnosti. Trebala bi nas nadahnuti, voditi i razvijati. Trebala bi biti duboko ukorijenjena u našem životu, oblikovati našu svakodnevicu i donijeti nam mir i smisao.
I zato, možda je vrijeme da preispitate svoje stavove i očekivanja od crkve. Možda je vrijeme da tražite više od samih sakramenata i formalnosti. Možda je vrijeme da tražite aktivno sudjelovanje u zajednici, razumijevanje Božje Riječi i produbljivanje vlastitog odnosa s Bogom.
Kako bi postigli to produbljivanje vjere, možete istraživati različite izvore informacija. Postoje mnoge knjige, članci, propovijedi i materijali dostupni koji vam mogu pomoći u boljem razumijevanju rimokatoličke vjere. Također, možete se pridružiti vjeronaučnim grupama, biblijskim studijima ili zajednicama koje vam pružaju podršku i priliku za dijeljenje vjerskih iskustava.
No, ključno je da ne čekate da vas crkva ili pastiri vode za ruku. Mi sami moramo preuzeti odgovornost za svoj duhovni rast. Trebamo biti aktivni sudionici u vjeri, postavljati pitanja, istraživati, raspravljati i tražiti dublje značenje.
Zato, idite dalje od kojekakvih formi. Tražite dubinu, tražite znanje, tražite iskustvo koje će vam ojačati vjeru. Neka vam vjera bude izvor inspiracije, hrabrosti i ljubavi. Neka bude vaš vodič kroz život i osnova na kojoj gradite svoj duhovni rast.
