Saznajte i povjerujte!

Saznanje, shvaćanje i uviđanje koji istočasno urađaju korijenitom promjenom – stava, gledišta, ophođenja, ponašanja.

Saznajte i povjerujte

Evanđelju

jer Kraljevstvo Nebesko se približi!

Kad je Ivanov upit: Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo? stigao do Krista, on mu je poručio u odgovor:

Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se navješćuje Radosna vijest.

Kakva je to radosna vijest koju je Isus poručio Ivanu u odgovor da se obznanjuje? Kakvu radosnu vijest je narod trebao saznati, primiti ju, shvatiti i uvidjeti ju, u nju povjerovati i time biti, postati i nadasve doživotno ostati s njome posve sukladni?

On otvori knjigu i namjeri se na mjesto, gdje je bilo napisano: "Duh Gospodnji počiva na meni. On me pomaza, da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me, da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid, da oslobodim potlačene, Da proglasim milosnu godinu Gospodnju." Tada zatvori knjigu, dade je natrag slugi i sjede. Oči sviju u sinagogi bile su uprte u njega. On im počne govoriti: "Danas se ispuni ova riječ Pisma, koju ste upravo čuli."

...i kad sjede, pristupiše mu učenici njegovi, i on otvori usta te ih poučavaše govoreći:

Blago siromasima duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko .

Blago ožalošćenima, jer će se utješiti .

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju .

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi .

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe .

Blaženi čisti srcem: oni će Boga vidjeti .

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati .

Blago onima koji su progonjeni zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko .

Blago vama kad vas zbog mene budu pogrdili i progonili i lažno protiv vas govorili svakojake zlobe. Radujte se i veselite se, jer velika je plaća vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas .

Blagoslovljeni bili

siromasi duhom : jer njihovo je kraljevstvo nebesko .

oni koji tuguju : jer će se utješiti .

krotki : jer oni će naslijediti zemlju .

oni koji gladuju i žeđaju pravednosti : jer oni će se nasititi .

milosrdni : jer oni će zadobiti milost .

čistoga srca : jer oni će Boga vidjeti .

mirotvorci : jer će se oni zvati sinovima Božjim .

oni koji su progonjeni zbog pravednosti : njihovo je kraljevstvo nebesko .

Blago vama kad vas zbog mene budu grdili i progonili i lažno protiv vas govorili svakojake zlobe : Radujte se i veselite se, jer velika je plaća vaša na nebesima .

Radujte se i veselite

siromasi u duhu >> vaše je Kraljevstvo nebesko

koji žalujete >> primit ćete utjehu

krotki >> baštiniti zemlju

gladni i žedni pravednosti >> nasićeni biti

milosrdni, milostivi >> milosrđe zadobiti

čistoga srca >> Boga gledati

mirotvorci >> nazvani sinovima Božjim

progonjeni zbog pravednosti >> vaše je Kraljevstvo nebesko

koje grde i proganjaju i lažno optužuju >> velika vam je plaća na nebesima

Svakom djetetu Kraljevstva je dovoljno čuti ove riječi i ono zna da su one ISTINA. Duh u njemu zavibrira poput onih glazbenih viljuški, u potpunome skladu i sukladnosti, s puninom radosti.

Kad smo kod toga – šta je to što je rečeno?

"Biblija je zaista… udžbenik metafizike, priručnik za rast duše, sazrijevanje duha i na sva pitanja gleda s te točke gledišta. Ovo treba uvijek iznova biti naglašeno. Ona na sve stvari gleda u njihovom odnosu prema ljudskoj duši.

Proučavajući Propovjed na Gori, pronalazimo da svaka njena stavka ponavlja veliku istinu..."

U nastavku ću prenijeti kratke ekspozicije na svaku od evanđeoskih Istina danih u Isusovim blagoslovima, ekspozicije koje su možda nekima znane, nekima moguće i posve strane i daleke - jer nisu religijske, već metafizičke i duhovne. Koga zanima, podružimo se kroz izvatke koji će uslijediti.

. Blago siromašnima duhom jer njihovo je kraljevstvo nebesko .

Jer koji čovjek poznaje ljudske stvari? To zna samo duh čovjekov koji je u njemu. Isto tako Božje stvari ne razaznaje ni jedan čovjek – koliko god bio bogat ljudskim duhom, već ih razaznaje duh Božji (ref. 1.Kor2).

Biti siromašan u duhu znači biti ispražnjen od svih želja da se vrši i provodi vlastita, osobna samovolja, te jednako značajno, podrazumijeva i odreći se svih unaprijed zamišljenih mnijenja u svesrdnu potragu za Bogom. To znači biti voljan maknuti ustranu svoje sadašnje navike u mišljenju, svoja sadašnja gledišta i predrasude, svoj sadašnji način života ako je potrebno; riješiti se, zapravo, bilo čega i svega što stoji na putu tvog nalaženja Boga.

Priča o Mladom Bogatašu koji je propustio jednu od najvećih prilika i "odbio ražalošćen jer je imao velike posjede" zapravo je priča ljudske vrste općenito. Čovjek odbija spasenje koje Isus nudi – šansu pronalaženja Boga – jer "ima veleposjede", ne baš jer je vrlo bogat u smislu novca, s obzirom da mnogi zaista nisu, već jer ima velike posjede u smislu unaprijed zamišljenih ideja – povjerenje u svoj vlastiti sud i ideje s kojima je upoznat; duhovni ponos rođen iz akademske izuzetnosti; sentimentalnu ili materijalnu vezanost za institucije i organizacije; životne navike kojih se ne želi odreći; brigu za ljudsko poštovanje ili, možda, strah od javnog ismijavanja; ili ulog u svjetovnoj časti i prestižu. Ti posjedi čovjeka drže okovanim za paćeničku stijenu koja je njegov egzil od Boga.

Bogatstvo samo po sebi nije niti dobro niti loše, ali srce Bogatog Mladića je bilo porobljeno onom ljubavlju prema novcu za koju nam Pavle kaže da je korijen svakog zla. Mogao je on biti multimilijunaš srebra i zlata i dok god njegovo srce nije uloženo u to, bio bi jednako slobodan ući u Kraljevstvo Nebesko kao i najsirotiji prosjak. Uzdao se on, pak, u bogatstva i to je zatvorilo kapije.

Zbog čega svećenstvo Jeruzalema nije s aplauzom primilo Kristovu Poruku? Jer su imali velike posjede – posjede rabinskih poduka, posjede javnih počasti i značaja, autoritativne službe kao javni religijski učitelji – i te posjede bi morali žrtvovati kako bi prihvatili duhovni nauk. Skroman i neobrazovani narod kojemu je bilo drago čuti Majstora, bili su sretni što nisu imali takve posjede koji bi ih kroz iskušenje odvlačili od Istine.

Zašto je danas kada se ponovno u svijetu pojavila ista jednostavna Kristova Poruka imanentnosti i dostupnosti Boga, Unutarnjeg Svjetla koje zauvijek gori u duši čovjekovoj – i opet, ona uglavnom rado primljena kod jednostavnih i ne previše obrazovanih? Zašto nisu biskupi i dekani i pastori i svećenici i prezbiteri ti koji su ju dali svijetu? Zašto nije Oxford ili Cambridge ili Harvard ili Heidelberg – taj veliki centar iz kojega se širi najvažnije od sveg znanja? I opet, odgovor je – jer oni imahu velike posjede – veleposjede intelektualnog i duhovnog ponosa, veleposjede samozadovoljnosti i samopouzdanja, veleposjede akademskih potraga i društvenog prestiža.

Siromašne duhom ne muči niti jedna od ovih prepreka, bilo stoga što ih nikad nisu niti imali ili jer su se uzdigli iznad njih na plimi duhovnog shvaćanja. Oni su se riješili ljubavi prema novcu i imovini, straha od javnog mnijenja ili neodobravanja rodbine ili prijatelja. U njih više ne izaziva strahopoštovanje ljudski autoritet, koliko god veličajan bio. Oni više nemaju pouzdanje u svoja vlastita mišljenja. Oni su shvatili da bi uvjerenja do kojih im je najviše stalo mogla biti i vjerojatno jesu kriva, i da bi sve njihove ideje i pogledi na život mogli biti pogrešni i u potrebi za korekcijom. Oni su spremni opet stati na samu startnu liniju i naučiti život iznova.

. Blago onima koji žaluju jer će biti utješeni .

Žalost ili tuga nisu dobre stvari, jer Volja Božja je da svi žive sreću i radost. Isus kaže: "Došao sam da bi oni imali život, i to obilniji život."

S druge strane, nevolja i patnja mogu biti korisne jer mnogi ljudi se ne bi ni potrudili naučiti Istinu dok ih na to ne potjeraju tuga i promašaj. Prije ili kasnije će svako ljudsko biće morati otkriti Istinu o Bogu i osobno stupiti s Njime u kontakt. Morat će doći u razumijevanje Istine koje će ga, jednom zauvijek, osloboditi od trodimenzionalnih ograničenja i grijeha, bolesti i smrti koji ih prate. Doduše, većina ljudi neće krenuti u potragu za Bogom osim ako ih na to ne potjera neka vrsta nevolje. Zaista nema potrebe da čovjek ima probleme jer ako bi samo prvo potražio Boga, nevolja ne mora nikada doći. Čovjek uvijek ima izbor naučiti putem duhovnog otkrivanja ili učeći putem bolnoga iskustva.

U pravilu, tek kad je zdravlje narušeno, a obična medicinska sredstva nisu uspjela pružiti olakšanje, ljudi se ozbiljno prihvate stjecanja onog duhovnog razumijevanja tijela kao istinskog utjelovljenja božanskog života koje nam je jedino jamstvo za prevladavanje bolesti i, na kraju, smrti. Ipak, ako bi se ljudi obratili Bogu i stekli nešto od ovog razumijevanja dok im je zdravlje još uvijek dobro, uopće ne bi trebali biti bolesni.

Opet, obično se ljudi tek kada vrlo akutno osjećaju siromaštvo, to jest kada obični materijalni izvori opskrbe presuše, obraćaju Bogu kao posljednjem utočištu i nauče lekciju da je Božanska moć doista Izvor čovjekove opskrbe i svi materijalni činitelji tek kanali i upojavljenja.

U Kući našega Oca, puno je soba, ali ključ višljim prostorijama je uvijek postizanje potpunog ovladavanja nad onom u kojoj smo. Stoga je za nas vrlo blagoslovljena stvar što smo prisiljeni da što prije riješimo pitanje skrbi. Ako prosperitetni ljudi sada, dok su još prosperitetni, priznaju Boga kao istinsko Vrelo, i redovito se mole za još više duhovnog razumijevanja po ovom pitanju, nikada ne bi trebali patiti od siromaštva ili financijskih problema. Bog je vlasnik, a ljudi samo upravitelji ili povjerenici za njega.

Ovo opće načelo odnosi se na svaku našu poteškoću, ne samo na fizičke ili financijske probleme, već i na sve druge nelagode koje baštini tijelo. Obiteljske nevolje, svađe i otuđenja, grijeh i grižnja savjesti, i sve ostalo, ne moraju uopće doći ako prvo tražimo Kraljevstvo Božje i Ispravno razumijevanje; ako ipak dođu, za nas će ovo žalovanje biti prerušeni blagoslov, jer kroz njega ćemo biti "utješeni". A pod utjehom Biblija podrazumijeva iskustvo Božje Prisutnosti, što je kraj svake žalosti. Tradicionalne crkve su prečesto naučavale raspetoga Krista koji završava na križu; ali Biblija nam daje Uskrslog Krista Pobjedonosnog.

. Blago krotkima jer će oni baštiniti zemlju .

Ovo je jedan od najvažnijih stihova Biblije. S realizacijom duhovnog značenja ovih riječi, otkriva se Tajna Vladanja – tajna nadilaženja teškoća. To je doslovce Ključ Života. U pitanju je Poruka Isusa Krista reducirana u jednu jedinu rečenicu.

Prvo, riječ "zemlja" se ne odnosi samo na terestrijalni globus. Ona zaista znači manifestaciju, aktualizaciju. Manifestacija ili izražaj je rezultat nekog uzroka. Uzrok mora biti izražen ili manifestiran prije nego što o njemu išta možemo znati; a, vrijedi i suprotno, svaki izraz ili manifestacija mora imati neki uzrok.

Sada u Božanskoj metafizici, a posebno u Propovijedi na gori, učite da je sva uzročnost unutarnja – mentalna jednako kao i emocionalna, svo vaše iskustvo – zapravo manifestacija vaših vlastitih nutarnjih stanja. Činjenica da ste prilično nesvjesni većine svojih nutarnjih stanja nema značenje; jer ona su ipak tu, u vašoj podsvijesti, bez obzira na to što ste ih sada zaboravili ili ih uopće niste bili svjesni.

"Sva će se zemlja napuniti slavom Gospodnjom." "Njegova će duša prebivati u miru, a Njegovo sjeme (-molitve-) će baštiniti zemlju." "Gospodin kraljuje, neka se raduje sva zemlja."

Blaženje Isusovog Učenja upućuje na ništa manje nego –krotkost.

Pravo značenje riječi "krotak" u Bibliji je unutarnji stav za koji ne postoji nijedna druga dostupna riječ. Spoj je to otvorenosti, vjere u Boga i spoznaje da je volja Božja za nas uvijek nešto radosno i zanimljivo i vitalno, i puno bolje od svega što bismo sami mogli zamisliti. Ovo stanje uma također uključuje savršenu spremnost da se dopusti da se ova Božja Volja ostvari na bilo koji način koji Božanska Mudrost smatra najboljim, a ne na neki određeni način koji smo sami odabrali. Ovaj unutarnji stav, složen je u analizi, ali jednostavan sam po sebi.

Mojsije je, sjećamo se, učinio čudesno djelo za cijeli svoj narod, izbavivši ga iz egipatskog ropstva usprkos nevjerojatnim poteškoćama i utječući svojim učenjem i svojim djelima na cijeli kasniji tok povijesti. Mojsije je imao otvoren um, spreman da bude poučen novim stvarima i novim načinima razmišljanja i rada. Nije odbacio novo otkrivenje jer je bilo novo i revolucionarno, kao što bi učinila većina njegovih samozadovoljnih kolega u egipatskoj hijerarhiji. Nije, barem u početku, bio slobodan od ozbiljnih mana karaktera, ali je bio prevelik za intelektualni ili duhovni ponos, i stoga se postupno izdigao iznad ovih mana kako je nova istina djelovala u njegovoj duši.

Mojsije je u potpunosti razumio da rigorozno prilagođavanje Božjoj Volji, daleko od toga da uključuje gubitak bilo kakvog dobra, može značiti samo ljepši, bolji i sjajniji život. Stoga nije o tome razmišljao kao o samožrtvovanju, jer je znao da je to najviši oblik samoslavljenja u pravom i prekrasnom smislu riječi. Samoveličanje egoista je podla taština koja na kraju dovodi do poniženja. Istinsko samoproslavljenje, proslavljenje koje je stvarno slavno, je proslavljenje Boga – "Otac u meni, On čini djela." "Ja u vama, i vi u meni." Mojsije je imao divno razumijevanje moći izgovorene Riječi da poziva na dobro, što je znanstveno utemeljena vjera. Bio je jedan od "najkrotkijih" ljudi koji su ikada živjeli i nitko, osim našeg Spasitelja, nije u većoj mjeri baštinio zemlju.

. Blago gladnima i žednima pravednosti jer oni će se nasititi .

"Pravednost" je još jedna od velikih ključnih riječi Biblije, jedan od onih ključeva koje čitatelj mora imati u svom posjedu ako želi razumjeti pravo značenje knjige. Kao i "zemlja", "krotki" i "utjeha", to je izraz koji se koristi u posebnom i određenom smislu. Pravednost u Bibliji ne znači samo ispravno ponašanje, već i ispravno razmišljanje o svim temama, u svakom segmentu života.

Dok proučavamo Propovijed na gori, naći ćemo da svaka klauzula u njoj ponavlja veliku istinu da su vanjske stvari tek izraz odnosno slika unutarnjih misli i uvjerenja; da imamo vlast ili moć nad svojim mislima da mislimo kako hoćemo; i tako, neizravno, činimo ili kvarimo svoje živote načinom na koji razmišljamo. Isus će nam u ovim govorima stalno govoriti da nemamo izravnu moć nad vanjskim stvarima, jer su te vanjske stvari samo posljedice, rezultirajuće slike onoga što se događa na Tajnom mjestu. Kako čovjek sije u svojim nevidljivim mislima, tako će i žeti u onome što se vidi. "Sve stvari djeluju na dobro onima koji ljube dobro", a voljeti dobro znači zaokupljati se mislima o dobru.

Kada se ljudi probude za spoznaju ovih velikih istina, prirodno ih pokušavaju početi primjenjivati u svojim životima. Shvativši napokon životnu važnost "pravednosti", ili razmišljanja skladnih misli, oni, kao razumni ljudi, odmah počinju pokušavati dovesti u red svoju kuću. Princip koji je uključen savršeno je jednostavan, ali nažalost, izvođenje je sve samo ne lako. Sad, zašto bi to trebalo tako biti? Odgovor leži u izvanrednoj snazi navike; a navike razmišljanja su istodobno najsuptilnijeg karaktera i najteže ih je razbiti.

Lako je, relativno govoreći, prekinuti fizičku naviku ako doista ozbiljno mislite, jer je djelovanje na fizičkom planu puno sporije i opipljivije nego na mentalnom planu. U suočavanju s navikama mišljenja, međutim, ne možemo začas, da tako kažemo, stajati po strani i zauzeti relativno distancirano gledište, kao što možemo u promišljanju naših postupaka. Naše misli teku pozornicom svijesti u neprekinutom toku, i to tako brzo da se s njima može nositi samo neprestana budnost. Tako, pozornica nečijeg djelovanja je područje njegove neposredne prisutnosti. Mogu djelovati samo tamo gdje jesam. Mogu izdavati naredbe pismom ili telefonom; ili mogu pritisnuti gumb i postići rezultate na daljinu; ali ipak, moje se djelovanje događa tamo gdje jesam u sadašnjem trenutku vremena. U mislima se, naprotiv, mogu kretati cijelim područjem svog života, uključujući i sve ljude s kojima sam bio ili jesam na bilo koji način, i jednakom se lakoćom mogu vinuti u prošlost ili u budućnost.

Vidimo, dakle, koliko je veća zadaća postizanja svestranog skladnog mišljenja i osjećanja, odnosno istinske pravednosti, nego što se čini na prvi pogled. Iz tog razloga mnogi ljudi postanu u sebi obeshrabreni i prepuštaju se velikoj količini samoosuđivanja jer ne mijenjaju dovoljno brzo sav tok misli na cijelom području svojih života – ništenje starog Adama, kako Pavao kaže – u dovoljno kratkom vremenu. Ovo je, naravno, velika pogreška i, zbiva se da, samoosuđivanje koje je u biti loša, i stoga nepravedna misao, ima tendenciju proizvesti još više problema, sve u starom začaranom krugu. Da se ni ne spomene da je Bog Sudac, a ne mi. Ako ne napredujete onoliko brzo koliko biste željeli, lijek je – biti još pažljiviji i zadržati i dalje samo skladne misli. Kroz to se očituje i trpljenje, duranje, dosljednost i postojanost koje su plodovi duha.

Ne zadržavajte se na svojim pogreškama ili na sporosti vašeg napretka, nego zahtijevajte Božju Prisutnost sa sobom, tim više, u zubima obeshrabrujućih "ričućih lavova". Hrlite k mudrosti. Napravite mentalnu inventuru, invenciju ili reviziju svog života i vidite ne razmišljate li još uvijek pogrešno u nekom dijelu svog uma.

Postoji li neka pogrešna linija ponašanja koju još uvijek slijedite? Postoji li netko kome još niste oprostili? Prepuštate li se bilo kakvoj političkoj, rasnoj ili vjerskoj sektaškoj mržnji ili prijeziru? Ovo će se sigurno maskirati pod plaštom samopravednosti, ako postoji. Ako je tako, strgnite taj ogrtač i riješite se zla, jer ono je otrov u vašem životu.

Je li u vašem srcu zaostala neka vrsta ljubomore i zavisti – može biti osobna ili profesionalna. Ova odvratna stvar mnogo je češća nego što bi se spremno priznalo u pristojnom društvu. Ako je tu, odrežite je pod svaku cijenu.

Postoje li sentimentalna žaljenja ili besmislena čežnja za nemogućim? Ako je tako, razmislite o tome da, kao besmrtnom biću, Sinu Božjem koji drži svu duhovnu vlast, nijedna dobra stvar nije izvan dosega, ovdje i sada.

Postoji li grižnja savjesti zbog prošlih grešaka? Zapamtite da je kajanje zbog osjećaja krivice samo oblik duhovnog ponosa, za razliku od promjene stava metanoie – sa znanjem i shvaćanjem. Uživati u tome, kao što neki ljudi čine, izdaja je Božje ljubavi i praštanja, koji kaže: "Evo, sada je dan spasenja." "Evo, sve činim novo."

U ovom stihu Isus nam govori da se ne obeshrabrimo jer ne svladavamo sve odjednom, jer nam se čini da napredujemo sporo. Ako uopće ne napredujemo, onda se ne možemo moliti na pravi način, a na nama je da otkrijemo zašto, ispitujući svoje živote i moleći se za mudrost i vodstvo. Uistinu, trebamo neprestano moliti za mudrost i vodstvo, te za živo djelovanje Duha Svetoga na nas, kako bi kvaliteta naših molitava – naše blagostanje – stalno rasla. Ali ako se krećemo, ako se stvari popravljaju, iako možda ne tako brzo, ne trebamo se obeshrabriti. Trebamo samo postojano raditi, i pod uvjetom da smo zaista svim srcem u našim naporima, pod uvjetom, to jest, da smo stvarno gladni i žedni pravednosti, tada ćemo, konačno, sigurno biti ispunjeni. Nemoguće je da svesrdna potraga za istinom i pravednošću, ako se u njoj ustraje, ne bude okrunjena uspjehom. Bogu se nije rugati, niti se On ruga svojoj djeci.