Prema onome kako to ja razumijem, Sveti Duh nije osoba. To je kanal ili vodič koji služi za tok Božje ljubavi u našu dušu. Dakle, to nije Bog, nego mehanizam preko kojeg se On direktno može povezati s našom dušom (ukoliko to želimo) i kroz koji teče Njegova Velika Ljubav.
Isus ga je u prvom stoljeću nazvao Sveti Duh jer je to jedina "energija" koja provodi najsvetiju supstancu u postojanju, Božju ljubav. Još ga je zvao i Duh Istine, jer uvjet da ljubav krene teći od Boga prema nama je da budemo u Istini i želji. Grijeh protiv Svetog Duha je nazvao najvećim grijehom upravo iz tog razloga jer odbijanjem Svetog Duha, odbijamo primiti u svoju dušu Božju ljubav, koja ima moć transformirati našu dušu iz "običnog" čovjeka, u dušu anđela, ponovno rođenog i čistog od grijeha, naravno ukoliko se Božja ljubav primi u dovoljnoj količini da se dovrši transformacija.
Bez primitka Božje ljubavi u naše srce, što se može samo kroz iskrene i čiste žudnje srca, nećemo moći postati Jedno s Bogom, već je moguće samo postići stanje savršenog prirodnog čovjeka, stanje u kojem su stvoreni Adam i Eva. (Njihova prava imena su bila Aman i Amon)
Posts by Cloud
-
-
Posto je sve od Boga, onda je sve i bozanstveno.
Nisam siguran da je ovo validan zaključak. To bi značilo da i zlo dolazi od Boga i da je božanstveno, s čime se ne slažem. Vjerujem da je zlo došlo kao ljudska kreacija kroz korištenje slobodne volje u smjeru suprotnom od ljubavi. Mislim da je očito kako neke stvari nisu Božanstvene, kao na primjer čovjek(iako vjerujem da je stvoren savršen, ali ne Božanski savršen - mislim da tu postoji distinkcija), ali vjerujem da je Bog ugradio mehanizme, ukoliko se ispune određeni uvjeti, da čovjek može postati Božanstven.
Stvaranje čovjeka unaprijed Božanstvenim bi bilo kršenje slobodne volje individue, a to je nešto što Bog ne čini.
-
U wikipediji pise da nisu. Clanovi su bili:
a) Leviti, nasljedno svecenstvo iz plemena Levija (jednog od 12 izvornih plemena)
b) saduceji ili sekta viseg hramskog svecenstva koja je slijedila samo Toru
c) farizeji ili sekta narodnih fundamentalistickih propovjednika
d) narodni svjetovni poglavari, ugledni ljudi i starjesine (ali ne i kraljevska dinastija)Sanhedrin je bio sud. Gradski sanhedrini su sudili u parnicama gradjana, a Vrhovni sanhedrin u Jeruzalemu je imao ulogu Vrhovnog suda.
Dakle da bi netko iz grupe d) mogao biti clan suda, morao je biti pismen i biti obrazovan u Mojsijevom zakonu i drugim spisima iz Tore po kojem je sud sudio. Osim toga, morao je biti dovoljno bogat (veleposjednik za kojega radi puno ljudi) da dio svojeg radnog vremena moze zrtvovati sudskim duznostima. Josip se u novozavjetnim spisima spominje kao Isusov otac ili ocuh koji je po zanimanju stolar. Ne spominje se da je bio iznimno bogati, niti da je za njega radilo puno ljudi. U najboljem slucaju je mogao biti clan lokalnog sanhedrina, ako i to. Ali malo je vjerovatno da je bio toliko ugledan, bogat i obrazovan da bi ga pozvali u Vrhovni sanhedrin u Jeruzalemu koji je osudio Isusa. To mi se cini potpuno nevjerovatna tvrdnja.
Prema onome što je Isus rekao, bio je imućan jer je imao nekoliko biznisa, stolarstvo, graditeljstvo, trgovina...Obrazovanje nije spominjao koliko se sjećam. Tako da mislim da je moguće da je bio član po ovoj d) stavci. Dio sandhedrina je volio Isusa i njegova učenja, a dio ga je mrzio i htio ga se riješiti. U noći kada su uhvatili Isusa, sastavili su nepotpun su, većinom sa članovima koji su mrzili Isusa i oni su ga osudili.
Nije sve što piše u Bibliji istina, to znam i iz vlastitog iskustva, ali i iz logike i spoznaja o tome što je ljubav. I Josip mu nije bio očuh već otac(začet je kao i svi ljudi kao što sam objasnio gore Quali), a Isus je imao još dosta braće, a mislim i sestara.
Evo malo o Josipu i Mariji i gdje su sada i čime se bave:
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.Kako nas uvjerenje da je Isus Bog sputava u našem odnosu s Bogom:
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.Kako imati iskustvo s Bogom:
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy. -
Dakako da ima. Gdje ćeš veće i važnije teme od pokušaja sraza zablude u istinu, od rušenja nepotrebnih zidova koji priječe ulazak punine svjetla. Gje ćeš važnije teme od one: TKO je Isusov otac?
Nosce te! Jer ljudsko biće prije Krista i ljudsko biće U Kristu Isusu - NISU isto. Nova kreacija je zaista: NOVA KREACIJA. Novi čovjek, novo ljudsko biće, pa i još dok je tu, na ovoj zemlji, jer nije samo tu već je i u nebesima, primarno. Iako se u ovom svijetu izvanjski to ne vidi, svi isto izgledamo izvana... Neiscrpna tema, puno ju je bolje živjeti nego prepričavati, jer su mnoge stvari neizrecive. Ne zato što ih je zabranjeno izricati, već jer stari čovjek to ne može pojmiti kako treba i sve odvodi u neki deseti, bezbroj desetih niša.
Ili pitanje Isusa prije nego što je "postao" Krist? Povlači odmah za sobom paralelno mu: za koga, u čijem saznanju? Isus je bio Krist i prije nego što sam se ja rodila ovdje, ove moje fizičke uši čule, pa i u duhu se otkrilo, istome duhu jer drugome ni ne može, moment nove kreacije koju stari čovjek kakvim se dotad znao i poimao, istina, svjedoči (u tebi), ali ne poima. Isus je bio Krist i prije nego što se takvim otkrio u prepoznavanju njegovih učenika, pa i drugih ljudi. Ti ne znaš moje ime dok ti ga ne otkrijem, ali ono nije zapostalo onog časa kad si ti za njega saznao. Zar da se kaže da ima stabala u dvorištu koji će prije naćuliti uši. Ne, ljepše je to sam Isus izjavio:
Isus reče, Zauzeo sam svoje mjesto usred svijeta, i pokazao (pojavio) im se u (tijelu od krvi i) mesa. Sve ih nađoh opijenima, ne nađoh nikoga žednog. I moja se duša ražalostila nad sinovima ljudskim jer su slijepih srca i ne vide: prazni dođoše u svijet, i prazni će ga začas napustiti. Ali sad, na časak su opijeni. Kada se otrijezne od svog vina, onda će se predomisliti. (Logion 29, Tomino Ev.)I što se tiče,
tako nešto pravi Isus nikad ne bi izrekao. Još kao dvanaestogodišnjak je prenešen njegov odgovor gdje je bio kad je rekao: ta zar vi ne znate da ja moram biti u onome što je mojega oca?
Ne zovite nikoga na zemlji ocem, također je rekao. S razlogom. Svakome tko zna samoga sebe u Kristu to je jasno kao dan. Uostalom, za one koji još uvijek lakše poimaju ljudsku zemaljsku razinu shvaćanja: Isus nije niti imao ljudskog "biološkog" oca, nikakav spermij muškarca nije dotakao Marijin oocit. Činjenično je stanje da partenogeneza u ljudskih bića (žena, majki, kad se dogodi, a iznimno je rijetka) daje isključivo žensko potomstvo. Iz tog razloga je Isus (onaj pravi i jedini, kojega i poznajem i koji poznaje mene, pa i tebe) jedinstven i s obzirom na koji način funkcioniraju te stvari u ženskom organizmu - tematika u koju uopće nemam namjeru ovdje ulaziti, njegov oocit je morao biti unaprijed predodređen i pripremljen takvim kakav je (pokazano da je, njegovim rođenjem) od samoga početka: sjeme žene. Enigme, enigme...
Lijepi pozdrav i svako dobro (svakome od vas).
Razumijem da su to Biblijska shvaćanja istine, i kao što sam rekao, smatram da postoji određena doza istine, iako iskrivljena i nepotpuna, kao i neke greške koje nisu Božja istina.
Svi smo mi Božja djeca, napravljena na Njegovu sliku, ali ono što nam Bog nudi i što je ponudio prvim ljudima jest da postanemo Jedno s Njime, ponovno rođeni kao Krist, gdje više nismo samo mini kopija Božje duše, već smo Njegova djeca i po supstanci. Uzdizanje Isusa na pijadestal Boga je vjerovanje koje čini veliku štetu u dušama ljudi, jer se onda vjeruje kako je on poseban, a stanje Jednote s Bogom u kojem je on bio u prvom stoljeću, stanje savršenstva u ljubavi, bez grijeha, nedostižno za sve nas. To nije ono što je on tvrdio i podučavao je da sve što je on postigao i što je mogao ćemo moći i mi, ukoliko pratimo "Uski Put" koji je podučavao, ali je kroz tisućljeća izgubljen i iskrivljen, a sada ponovno dostupan na Zemlji.
Definitivno se slažem da je Isus svog roditelja vidio u Bogu, kao što ćemo i svi mi kada započnemo i uđemo u odnos s Njime, no to ne znači da nije imao zemaljske roditelje i da nije začet kao i svi mi. Kada bi bila istina da je Marija začela bez sjemena, uz Božju volju, to bi bio neljubavan čin od strane Boga, koji je uvijek ljubavan, a na taj način bi oduzeo slobodnu volju ženi koja bi bez pristanka ostala trudna.
Ono što se je desilo kod njega, a ne dešava se svima jest da mu je kod rođenja očišćen grijeh koji svi mi naslijeđujemo od svojih roditelja, pa je prema tome on rođen bezgrešan .To je Bog napravio s njim kako bi čovječanstvo ponovno dobilo priliku primiti Božansku ljubav, priliku koju je Adam odbio, a sada je ta ista ponuda ponovno dana Isusu, koji ju je kroz svoj život prepoznao i odlučio prihvatiti. Kada ju je prihvatio, mogao je podučiti i druge kako doći do nje, i to je ono što je shvatio da je njegovo poslanje, kao Mesija. Ne da preuzme teret naših grijeha i umre brutalnom smrću, nego da nas nauči kako kroz vlastiti odnos s Bogom možemo iscjeliti uzroke i sam grijeh iz naše duše, jer to je ono što Bog želi odgovornost svakog od nas za to kako koristimo našu volju pa, tako i za teret naših grijeha uvijek pada na naša leđa, a ne na tuđa.
Sve najbolje i svako dobro želim i tebi, uvijek mi je drago popričati.
Uz Božji blagoslov, pozdrav!
-
Nema nikakve sanse da je Josip, nepismeni stolar iz provincije, bio clan sanhedrinskog vijeca. Clanovi tog vijeca su bili pripadnici nasljedne kaste najviseg saducejskog hramskog svecenstva, a ne zanatlije iz naroda, koji ne obavljaju nikakvu vjersku sluzbu, a ponajmanje hramsku sluzbu u Jeruzalemu. To je kao kada bi smo danas tvrdili da je neki stolar clan kardinalskog zbora u Vatikanu.
Jesu li njegovi članovi morali ekskluzivno biti svećenici?
-
Mislim da smo se poprilicno zapetljali po pitanju oca, sina, njihovih zanimanja, prihoda, sahrane...
Da, postoje puno važnije teme za raspravu.
-
Ne taj Josip. Josip u čiju grobnicu je Isusovo tijelo pohranjeno je bio član Sanhedrinskog vijeća.
I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. (Luk 23)Pozdrav Qala,
znam da tako piše u Bibliji, ali Isus kaže da nije bilo tako te da je njegov otac Josip bio član Sanhedranskog vijeća i da je njegovo tijelo pokopano u obiteljskoj grobnici oca, a ne nekog drugog Josipa iz Arimateje. (što i ima smisla, jer zašto bi Isus bio pokopan u grobnici koja pripada nekome tko mu nije iz obitelji)
Nadam se da je ovo malo rasčistilo konfuziju.
-
Poslusao sam ova kratka predavanja od po 5 min. Ali za ova 3-satna predavanja ne znam da li cu imati vremena. U svakom slucaju, cini se da Isus i Marija nisu citali Abhinavaguptu pa cak niti Lakshman Joa.
Nemam pojma. Ja nisam nikad čuo za dotične.
-
Simpaticni su Isus i Marija, nema sta.
O Fazlijo, prijatelju stari, dugo se nismo čuli. Kako si ?
Jesu, itekako
-
Ako nekoga zanima, ovo Isus kaže o daru slobodne volje:
Definicija slobodne volje:
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.Važnost korištenja slobodne volje u skladu s ljubavi:
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.Predavanje "Dar slobodne volje prvi dio":
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.Predavanje "Dar slobodne volje drugi dio":
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy. -
ma hoce to...ma on nije bio ljut kad je pobio sve u potopu sem njih osmoro,pa u Sodomi i Gomori itd,pa u velikoj nevolji koja nam sledi...
Otkud te nebiblijske zamisli da je Bog budala koga moze svako da ismeva i namagarci???
To sto Bog jos uvek nije pokrenuo veliku nevolju je za nase dobro,da jos vise ljudi sazna istinu o njemu i da se delima spasu,a ne da izginu u armagedonu koji nam sleduje ...
Bog nikada nikome nije naudio, to su sve neistine. Bog nikada nije ljut ni nasilan.
Od kuda te zamisli? Kao prvo to nisu zamisli, nego istina, a kao drugo, ona dolazi direktno od Isusa koji je trenutno na Zemlji. Osim toga, svatko od nas moće tu istinu primiti direktno od Boga ako Ga upitamo.
Nisam rekao da se Boga može ismijati ili namagarčiti. Božji zakoni uvijek djeluju i mi odbivamo onako kako sijemo. Prema tome Bog sve zna i vidi.
-
Isus će doći s gnjevom, ljutnjom pravednika i sa mnoštvom anđela suditi svima koji su radili zlo, nepravdu i uništavali nevine. Bog je Bog pravde. To nije moje već pročitaj Sveto Pismo
Biblija je Božja riječ i tamo ćeš ispravno vidjeti što Isus ne ljubi i što je prava ljubav zapravo. Želim ti od sveg srca da se vratiš i pročitaš ponovo Sveto pismo.
mnogi govore ljubav ljubav, a ljubavi zapravo nema...i sotona se predstavlja kao anđeo svjetlosti da zavede ukrade uništi ubije ono što pripada Bogu a to su ljudska bića.
Pozdrav, razumijem da u to vjerujete, ali to na sreću nije istina. Bog(za Isusa ne vjerujem da je Bog) u sebi nema niti trunke ljutnje, agresija ni želje za kažnjavanjem. Bog je savršena ljubav, te kao takva nema u sebi nikakve negativne emocije. Ono s čime se slažem je da je Bog pravedan. Možemo imati u isto vrijeme ljubav i pravdu, a bez osvete, ljutnje i kažnjavanja. Svatko od nas će odgovarati za svoje grijehe, ali to nije zato jer je Bog ljut ili nas kažnjava, već je to rezultat kršenja zakona koje je postavio u svemiru. To je poput boli i patnje koju iskusimo kada gurnemo ruku u vatru. Nitko nas s time ne kažnjava, nego samo trpimo posljedice svojih akcija. Ovo sam već objašnjavao na ovom forumu (bar mislim) pa je moja preporuka da si pogledate temu Divine Truth, ako to želite.
Ne vjerujem da je Biblija Božja riječ jer sadrže brojne greške, što logičke, a što ljubavne pa prema tome ne može biti Božja riječ. Bog je uvijek ljubavan i logičan. Uz to, Bog ne želi da se oslanjamo na bilo koga ili bilo što, već da imamo direktan odnos s Njime te da nam kroz njega utisne svoje zakone na naša srca, putem primanja Njegove Velike ljubavi u naše srce.
Sotona kao pali anđeo ne postoji, ali postoje zli i mračni duhovi, koji izgledaju kao demoni i koji nam žele zlo. Nije moguće da se maskiraju kao anđeli svjetlosti jer je svjetlost mjera ljubavi u osobi, a mračni duhovi (koji su nekada bili ljudi na zemlji) u sebi gotovo da nemaju nimalo ljubavi pa prema tome ne mogu svjetliti.
-
Da li znas sta znaci rec "Otkup"?
Ako znas,onda znas i da u vreme Adama i Eve i njihove dece nije bilo novca,pa su Kajin i Avelj hteli da umilostive Boga svojim zrtvama.
Znam, ali pravo značenje i razumijevanje te riječi nije poznato u kršćanstvu.
Bog nije netko koga je potrebno "umilostiviti". On nikada nije ljut, agresivan ni kažnjavajući. Prema tome, Bog ne zahtjeva nikakvu žrtvu živih bića. Ono što On zahtjeva jest kompenzacija na razini duše, a ona dolazi u obliku boli i patnje (grižnje savjesti, tuge, žaljenja, straha) za svaku našu misao, osjećaj, riječ ili djelo koje nisu bili u skladu s ljubavi. (ovo je definicija grijeha)
-
Pa ni danas se mnogi takvi kao vi ne slazu sa izjavom u Bibliji da ce u buducnosti zivotinje biti u miru i sa ljudima i medju sobom.Cak pise i da ce Lav jesti slamu kao vo,bas kao i u vreme kada su stvoreni Adam i Eva. Njima Bog nije rekao da jedu meso tako sto ce ubijati zivotinje vec iskljucivo hranu sa drveca.
To ce se desiti nakon velike nevolje,Armagedona koji nam se priblizava.
Slobodno mi se obraćaš s ti. Ono s čime sam napisao da se ne slažem s Biblijom je o ubijanju životinja kako bi se prinesle žrtve Bogu. Ovo što si napisao o tome da će u budućnosti životinje živjeti u miru sa sobom i među ljudima se slažem.
Ne morate vi sa nicim da se slazete,mnogi se kao i vi ne slazu sa izvestajem iz Biblije.Cak su govorili da je zemlja ravna ploca kao i dan danji,dok u Bibliji pise da je zemlja okrugla. Pa sto bi ste se onda slozili sto je Isus kao i svaki Jevrejin jeo osim ribe i meso,naprimer izvestaj o pashalnom jagnjetu,gde lepo pise kad kaze idite kod tog i tog i spremite pashalno jagnje da JEDEMO!. Matej 26:17 A u prvi dan presnih hlebova pristupiše učenici k Isusu govoreći: Gde ćeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? ili CRO Mark 14:14 pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' (Mk. 14:14 CRO) Luka 22:15 I reče im: Vrlo sam želeo da ovu pashu jedem s vama pre nego postradam; Jovan 13:4 Ustade od večere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;12 A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sedavši opet za trpezu reče im: Znate li šta ja učinih vama? Sta mislis da nisu svi skupa jeli pecurke ili pasulj?neku biljnu hranu bez mesa?
Imam direktanu informaciju od Isusa, za razliku od Biblije koja je uvelike modificiran i distorzirana. Uz to, znam da je jedenje mesa neljubavan čin, jer do njega doalzi kroz bol i patnju životinje, nešto što Bog nikako ne želi, niti to Božji zakoni dozvoljavaju, a Isus je živio na način da je bio u potpunosti u skladu s svakim aspektom Zakona, koji je u svojoj bazi ljubav.
Imas potpuno pogresna shvatanja koja su ti usadjena od tvojih mentora.Dusa nije nista svesno sto napusta telo,to je sotonska laz izgovorena Evi u Edenu: Necete vi umreti nego cete postati kao bogovi iz 1.Moj 3:1-5
A sto se duse tice procita CRO Leviticus 17:14 Jer život svakoga živog bića jest njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva živog bića, jer život svakoga živog bića jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani. (Lev. 17:14 CRO),a po srpskom je to jos razumljivije
3.Moj 17: 14 Jer je duša svakog tela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: Krv ni jednog tela ne jedite, jer je duša svakog tela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrebi.
Razumijem da misliš da ja griješim, ali to nije tako. Ovo što ti prenosim je Božja istina, ali ne moraš mi vjerovati. U jednom trenu ćeš uvidjeti da je ovo što ti govorim istina.
Ovo učenje da je duša krv je smiješno. Ne samo da je krv fizička supstanca koja nema nikakve veze s dušom, koja je materijalna, ali u drugoj dimenziji, i prema tome krv nema nikakav utjecaj na dušu. Duša preživljava smrt tijela, a krv ne, nego se posuši i prelazi u elemente fizičkog postojanja, kao i cijelo fizičko tijelo. Uz dušu(preciznije smo svaki od nas polovica duše), čovjek ima i duhovno tijelo, koje također izlazi iz njega nakon smrti. Za vrijeme života mi već boravimo dio u duhovnom svijetu, jer kada spavamo, naše duhovno tijelo i polovica duše izlaze iz fizičkog tijela te borave u duhovnom svijetu (ondje gdje za to imamo pristup u skladu s našim razvojem u ljubavi).
Jedenje zivotinja nece prestati od zelje ljudi,vec od Bozje zapovedi. Bog je taj koji im je dozvolio da jedu meso,a on je taj koji ce nam uskoro svima to i zabraniti nakon Armagedona koji nam sledi.
Bog ne funkcionira na ovaj način na koji misliš. Bog je nepromijenjiv i vječan, a takva je i Njegova priroda. Prema tome, On ne mijenja svoje zakone, jer su oni dio Njegove prirode i karaktera pa prema tome ne može biti da u jednom trenu nešto vrijedi, a u drugom ne. Bog je konzistentan i to se vidi i po fizičkim zakonima. Zamisli da gravitacija malo radi, a malo ne, na što bi svemir ličio. Bog nije nikada dozvolio jedenje mesa, to je nešto što si je čovjek uzeo za pravo. Moguće da postoje neke situacije kada je to u redu, na primjer ako je životinja uginula prirodno, za to nisam siguran, ali jedenje mesa kroz ubijanje i mučenje životinja nikada nije bilo, niti će biti u redu. Što se tiče Armagedona, ne vjerujem da takvo nešto dolazi, osim ako se ljudska vrsta sama ne izbriše sa Zemlje ratovanjem.
-
Znaces jos bolje ako pocnes da pretrazujes Bibliju .
Ne bih se složio. Biblija je puna neljubavnih stvari, a ubijanje životinja je samo jedna od njih.
Kao i svaki drugi Jevrejin ,i on je jeo Pashalno jagnje a najvise ribu pa cak i nakon uskrsenja.
Ne slažem se ni sa ovime. Kao što sam rekao, jeo je do neke 13. godine i od tada više nije jer je uvidio koliko je to neljubavna praksa i kako se Bog ne slaže s mučenjem, iskorištavanjem i ubijanjem životinja.
E sad ne treba nikoga osudjivati sto jede ili sto ne jede meso i to pise u Bibliji,sve je to slobodan izbor.
U svakom slucaju u buducnosti ce prestati svako ubijanje i jedenje zivotinja,pa ce cak i same zivotinje da budu u miru medju sobom.
Tek tada ce ljudi jesti iskljucivo biljnu hranu.
Slažem se da nikoga ne treba osuđivati, za bilo kakav izbor. No ono što se treba učiniti jest reći istinu. A istina je da iako imamo slobodan izbor, postoje posljedice za svaki izbor koji činimo i jedenje mesa ima negativne posljedice po dušu te će duša u jednom trenu morati iskusiti emocionalnu bol koju su životinje osjećale.
Jedenje životinja će prestati onda kada ljudi nauče voljeti, Boga, druge ljude, sebe, životinje i okoliš. Trenutno više cjenimo svoje okusne pupoljke nego život životinje. Dok se to ne promijeni, životinje neće imati miran i ugodan život.
-
Slazedm se,hajdemo videti tvoju definiciju:
Uz svo duznopostovanje,smatram da je ovo zaista daleko od neke zadovoljavajuce definicije,nedostaje sustina.
Ako mi dozvolis ja bih dao jednu Biblijsku definiciju koja po meni veoma precizno i pre svega kratko navodi sta je to greh:
1 Jov.3,4:
"...Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini: i grijeh je bezakonje..."
Kao sto se jasno vidi,Sveto Pismo nam kaze da je greh bezzakonje ili prestup Bozjeg zakona !
E sad ako li prihvacas ovu definiciju onda bi mozda trebao pokusati da u svetlu ove nove definicije pokusas definisati i pojasniti oprostaj.
S time se slažem, grijeh je prestup Božjeg zakona, ali što je Božji zakon negoli ljubav? Svaki put kad napravimo prestup u ljubavi mi griješimo. To je ono što sam htio reći. Mislim da Biblija nema pravo shvaćanje ljubavi, a time i Boga i Njegovih zakona te ni grijeha.
-
Nastavak:
Kako bismo mogli reći što su oprost, a što pokajanje, najprije treba definirati što je to grijeh. Riječ grijeh znači "fulati metu savršenstva", a to savršenstvo je ljubav. Dakle, generalno se može reći da je grijeh bilo koja vrsta "energije" koja nije u skladu s ljubavi. Specifičnije, grijeh je svaka misao, namjera, želja, strast, emocija, osjećaj, aspiracija, riječ i djelo koje nije u skladu s ljubavi. Bitno je reći da definicija ljubavi dolazi od Boga, a ne od ljudi.
Kada pričamo o oprostu, prvo treba razlučiti da li je ono potrebno. Ono do čega je moralo doći je da je neka druga osoba, prekršila neki od Božjih zakona (koji su svi na bazi ljubavi). Često se dešava da mi mislimo kako su nas drugi ljudi povrijedili, a to uopće nije istina iz Božje perspektive, tako da je prvo bitno znati odrediti je li nešto grijeh ili ne. Bog od nas traži da oprostimo kada nam drugi učine zlo (namjerno ili nenamjerno), a sam proces je intelektualan i emocionalan, te se sastoji u prepoznavanju grijeha koji je počinjen protiv nas i u osjećanju(emocionalnom iskustvu) sve boli koja je pritom nastala u nama. TO uključuje osjećanje emocija ljutnje, straha, srama i tuge (žalovanja). Kada proces završi, sjećamo se događaja, ali nemamo više negativnih emocija koje vežemo uz njega. Sada osjećamo ljubav, razumijevanje i zahvalnost. Moguće je zamoliti Boga za ljubav i tada nam ona silazi u nas te nas lječi do kraja. To ne znači nužno da ćemo prihvatiti društvo osobe koja nas je povrijedila, ako se ona nije iskreno pokajala jer u tom slučaju postoji velika vjerojatnost da će ona ponovno učiniti isto, a mi se iz ljubavi prema sebi ne bismo htjeli ponovno izlagati istom tretmanu. Ono što je bitno je da više nećemo imati loših osjećaja u vezi situacije ni osobe te ćemo biti u miru. Osobe kojima najviše trebamo oprostiti su naši roditelji/staratelji, jer su oni bili odgovorni za naše formativne godine, a za dijete je najvažnije razdoblje od 0-7 godina i u tom razdoblju zadobijemo najviše emocionalnih rana, od majke i od oca, koje onda nažalost ne iscjelimo i hodamo ranjeni kroz život, te na temelju tih rana onda zadajemo bol i patnju drugim ljudima oko nas.
To nas dovodi do pokajanja i ono je iz Božje perspektive bitnije od oprosta jer Bog najviše vrednuje i gleda na to kako mi koristimo svoju volju i u kojem smjeru, ljubav ili zlo. Prema tome, kada se radi o pokajanju, bitno je uvidjeti radi li se stvarno o grijehu koji smo učinili prema nekom drugom ili sebi, gdje je došlo do kršenja Božjih zakona. Proces je isto tako intelektualan i emocionalan gdje uviđamo težinu grijeha, te si dozvoljavamo osjetiti sve posljedice naših djela koje su nanijele bol i patnju drugim ljudima. Osjećamo sve ono što smo nanijeli drugima, strah, tugu, žalost, sram, grižnju savjesti, krivnju,itd., te odlučujemo da više nikad ne želimo ponoviti istu stvar. U pokajanje je uključen oprost jer je potrebno utvrditi razloge i uzroke zbog čega smo djelovali neljubavno, a oni se većinom nalaze u našem djetinjstvu, gdje smo bili ranjeni emocionalno od strane naših roditelja, koji nas nisu voljeli onako kako nam je bilo potrebno te je to stvorilo bolne uzroke(tugu, sram,strah) u nama zbog koji se rodila želja za grijehom. Kada se uklone uzroci, nema više želje za grijehom i kada se iskreno pokajemo za ono što smo napravili, možemo od Boga zatražiti(kroz iskrenu žudnju srca) i primiti milost i oprost, te nam u tom trenutku Bog šalje i daje svoju ljubav koja djeluje kao iscjeljujući balzam za naše rane te ih briše i čisti. Bitno je reći da nam Bog oprašta grijehe trenutačno, čim ih počinimo, ali mi taj oprost možemo primiti tek kada se iskreno pokajemo.
Oba procesa je nemoguće potpuno riješiti samo intelektualnim (misaonim) putem. Grijeh je emocionalan i njegove posljedice su također emocionalne te kao takve i moraju izaći iz nas. Potiskivanje emocija ili korištenej tehnika gdje ih se ignorira ili minimizira neće riještiti problem jer emocije ostaju pohranjene u našoj duši. Oba procesa je moguće u nekoj mjeri napraviti samostalno, bez Boga, ali kako bi bili dovršeni, potrebno je uključiti u njih Boga te primiti Božju ljubav i oprost kako bismo postali u potpunosti slobodni od grijeha i njegovih negativnih posljedica.
Evo par dobrih videa o tome:
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy. -
Ma ne zelim jadnog covjeka gnjaviti. Ima on i svojih problema.
Ako u međuvremenu nađem potpuniji odgovor, javim ti
-
Koliko ja znam, iz onoga što je Isus rekao, ne iz Biblije, nego iz trenutnog života na Zemlji(vjerujem da se Isus vratio na planet), je da je od svoje 13. godine u prvom stoljeću bio vegetarijanac/vegan jer je tada prisustvovao žrtvovanju životinja u hramu i vidio je kako krv teče u potocima i koliko su životinje patile u strahu i boli, što mu se zgadilo, i od tada više nije jeo meso(zbog ljubavi prema životinjama), čak ni za židovske blagdane.
Evo par zanimljivih videa:
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy. -
Mislim da su oprost i pokajanje jako važne teme i da bi bilo dobro napisati što oprost i pokajanje jesu i kojim situacijama je potrebno oprostiti, a u kojima se pokajati i kako. Vidim da tu ima dosta neznanja u religijskim učenjima i duhovnosti općenito. Većinom se predlažu intelektualni procesi gdje se nastale negativne emocije ili "zaboravljaju" ili potiskuju raznim metodama i mehanizmima umjesto da se ulazi u emocionalne procese iskustva i otpuštanja emocija kroz katarzične procese doživljaja negativnih emocija i kroz primanje Božje ljubavi i oprosta.
Definicije oprosta i pokajanja dodam malo kasnije.