Posts by 3.14

    External Content youtu.be
    Content embedded from external sources will not be displayed without your consent.
    Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.

    2. ŽIVOT PO DUHU

    1Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.

    5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

    12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.


    Djeca Božja po Duhu

    14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.


    Određeni za slavu

    18Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. 21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.

    26Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.


    Naum spasenja

    28Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. 29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

    31Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?


    Pjesan ljubavi Božjoj

    33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas! 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36Kao što je pisano:


    Poradi tebe ubijaju nas dan za danom

    i mi smo im ko ovce za klanje.


    37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

    38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

    Rimljanima 8:1-39

    Kada budeš ovo čitao/la, znaj da te Gospodin Isus Krist nikada neće napustiti.

    Štoviše, sam reče da dođu k njemu svi koji su umorni i opterećeni i On će vas odmoriti.

    Ne boj se prići mu i pozvati ga da bude s tobom. Otvori mu vrata i samo hrabro.

    Ivan 19, 25-34

    U ono vrijeme: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi!


    Tu ne piše da je Ivan apostol stajao kod križa, nego žene. A jedan od Isusovih učenika je bila Marija Magdalena. I kod Isusovog uskrsnuća kako pismo kaže:

    Iv 20:15 Reče joj Isus: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je vrtlar, ona mu reče: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.«

    Iv 20:16 Reče joj Isus: »Marijo!« Okrenuvši se, ona mu reče: »Rabbuni!«, što znači: »Učitelju!«

    Vidimo u stihu (Iv 20:16) da Marija Magdalena naziva Isusa: »Rabbuni!«, što znači: »Učitelju!«

    i to nam govori da je ona učenik Isusov, a isto tako ona je stajala kod Križa Isusovog sa njegovom majkom i drugim ženama.

    Djeca Božja po Duhu

    14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

    Rimljanima 8, 13-17

    Poticaj na ustrajnost

    13Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. 14Da, na to vas pozva po našem evanđelju – na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. 15Stoga, braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju bilo pismom. 16A sâm Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!

    (2Sol 2, 13-17)

    PSALAM 150

    Završni hvalospjev

    1Aleluja!

    Hvalite Boga u svetištu njegovu,

    slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog!

    2Hvalite ga zbog silnih djela njegovih,

    slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!


    3Hvalite ga zvucima roga,

    slavite ga harfom i citarom!

    4Hvalite ga igrom i bubnjem,

    slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!

    5Hvalite ga cimbalima zvučnim,

    slavite ga cimbalima gromkim!

    6Sve što god diše

    Jahvu neka slavi! Aleluja!

    PSALAM 149

    Pobjednička pjesma

    1Aleluja!

    Pjevajte Jahvi pjesmu novu

    i u zboru svetih hvalu njegovu!

    2Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem!

    Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

    3Neka u kolu hvale ime njegovo,

    bubnjem i citarom neka ga slave!


    4Jer Jahve ljubi narod svoj,

    spasenjem ovjenčava ponizne!

    5Neka se sveti raduju u slavi,

    neka kliču s ležaja svojih!

    6Nek’ im pohvale Božje budu na ustima,

    mačevi dvosjekli u rukama

    7da nad pucima izvrše odmazdu

    i kaznu nad narodima;

    8da im kraljeve bace u lance,

    a odličnike u okove gvozdene;

    9da na njima izvrše sud davno napisan –

    nek’ bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!

    PSALAM 148

    Nebo i zemlja hvale Jahvu

    1Aleluja!

    Hvalite Jahvu s nebesa,

    hvalite ga u visinama!

    2Hvalite ga, svi anđeli njegovi,

    hvalite ga, sve vojske njegove!


    3Hvalite ga, sunce i mjeseče,

    hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!

    4Hvalite ga, nebesa nebeska,

    i vode nad svodom nebeskim!


    5Neka hvale ime Jahvino

    jer on zapovjedi i postadoše.

    6Postavi ih zauvijek i dovijeka

    po zakonu koji neće proći.


    7Hvalite Jahvu sa zemlje,

    nemani morske i svi bezdani!

    8Ognju i grade, sniježe i maglo,

    olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!


    9Gore i svi brežuljci,

    plodonosna stabla i svi cedrovi!

    10Zvijeri i sve životinje,

    gmizavci i ptice krilate!


    11Zemaljski kraljevi i svi narodi,

    knezovi i suci zemaljski!

    12Mladići i djevojke,

    starci s djecom zajedno:


    13nek’ svi hvale ime Jahvino,

    jer jedino je njegovo ime uzvišeno!

    Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,

    14on podiže snagu svom narodu,

    on proslavlja svete svoje,

    sinove Izraelove – narod njemu blizak. Aleluja!

    PSALAM 147

    Hvalospjev Svemogućemu

    1Aleluja!

    Hvalite Jahvu jer je dobar,

    pjevajte Bogu našem jer je sladak;

    svake hvale on je dostojan!


    2Jahve gradi Jeruzalem,

    sabire raspršene Izraelce.

    3On liječi one koji su srca skršena

    i povija rane njihove.

    4On određuje broj zvijezdâ,

    svaku njezinim imenom naziva.


    5Velik je naš Gospodin i svesilan,

    nema mjere mudrosti njegovoj.

    6Jahve pridiže ponizne,

    zlotvore do zemlje snizuje.


    7Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu,

    svirajte na citari Bogu našem!


    8Oblacima on prekriva nebesa

    i zemlji kišu sprema;

    daje da po bregovima raste trava

    i bilje na službu čovjeku.

    9On stoci hranu daje

    i mladim gavranima kada grakću.


    10Za konjsku snagu on ne mari

    nit’ mu se mile bedra čovječja.

    11Mili su Jahvi oni koji se njega boje,

    koji se uzdaju u dobrotu njegovu.


    12Slavi Jahvu, Jeruzaleme,

    hvali Boga svoga, Sione!


    13On učvrsti zasune vrata tvojih,

    blagoslovi u tebi tvoje sinove.

    14On dade mir granicama tvojim,

    pšenicom te hrani najboljom.


    15Besjedu svoju šalje na zemlju,

    brzo trči riječ njegova.

    16Kao vunu snijeg razbacuje,

    prosipa mraz poput pepela.


    17On sipa grad kao zalogaje,

    voda mrzne od njegove studeni.

    18Riječ svoju pošalje i vode se tope;

    dunu vjetrom i vode otječu.


    19Riječ svoju on objavi Jakovu,

    odluke svoje i zakone Izraelu.

    20Ne učini tako nijednom narodu:

    nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

    PSALAM 146

    Himna Bogu pomoćniku

    1Aleluja!

    Hvali, dušo moja, Jahvu!

    2Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg.

    Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.


    3Ne uzdajte se u knezove,

    u čovjeka od kog nema spasenja!

    4Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća

    i propadaju sve misli njegove.


    5Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev,

    kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,

    6koji stvori nebo i zemlju,

    more i sve što je u njima;

    koji ostaje vjeran dovijeka,

    7potlačenima vraća pravicu,

    a gladnima kruh daje.

    Jahve oslobađa sužnje,

    8Jahve slijepcima oči otvara.

    Jahve uspravlja prignute,

    Jahve ljubi pravedne.


    9Jahve štiti tuđince,

    sirote i udovice podupire,

    a grešnicima mrsi putove.

    10Jahve će kraljevati dovijeka,

    tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

    Aleluja!

    PSALAM 145

    Pohvala Jahve Kralja

    1Hvalospjev.

    Davidov.

    ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka.

    2Svaki ću dan tebe slaviti,

    ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

    3Velik je Jahve i svake hvale dostojan,

    nedokučiva je veličina njegova!


    4Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja

    i silu tvoju naviješta.

    5Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva

    i čudesa tvoja objavljuju.

    6Kazuju strahovitu silu djela tvojih,

    veličinu tvoju pripovijedaju.

    7Razglašuju spomen velike dobrote tvoje

    i pravednosti tvojoj kliču.


    8Milostiv je Jahve i milosrdan,

    spor na srdžbu, bogat dobrotom.

    9Gospodin je dobar svima,

    milosrdan svim djelima svojim.


    10Nek’ te slave, Jahve, sva djela tvoja

    i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!

    11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,

    neka o sili tvojoj govore

    12da objave ljudskoj djeci silu tvoju

    i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

    13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,

    tvoja vladavina za sva pokoljenja.

    i svet u svim svojim djelima.

    14Jahve podupire sve koji posrću

    i pognute on uspravlja.


    15Oči sviju u tebe su uprte,

    ti im hranu daješ u pravo vrijeme.

    16Ti otvaraš ruku svoju,

    do mile volje sitiš sve živo.

    17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim

    i svet u svim svojim djelima.

    18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju,

    svima koji ga zazivaju iskreno.


    19On ispunja želje štovatelja svojih,

    sluša njihove vapaje i spasava ih.

    20Jahve štiti one koji njega ljube,

    a zlotvore sve će zatrti.


    21Nek’ usta moja kazuju hvalu Jahvinu

    i svako tijelo nek’ slavi sveto ime njegovo –

    uvijek i dovijeka.

    PSALAM 144

    Himna za borbu i pobjedu

    1Davidov.

    Blagoslovljen Jahve, hridina moja:

    ruke mi uči boju a prste ratu.

    2On je ljubav moja i tvrđava moja,

    zaštita moja, izbavitelj moj,

    štit moj za koji se sklanjam;

    on mi narode stavlja pod noge!


    3Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ,

    što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

    4Poput daška je čovjek,

    dani njegovi kao sjena nestaju.


    5Jahve, nagni svoja nebesa i siđi,

    takni bregove: i zadimit će se!

    6Sijevni munjom i rasprši dušmane,

    odapni strijele i rasprši ih!


    7Ruku pruži iz visina,

    istrgni me i spasi iz voda beskrajnih,

    iz šaka sinova tuđinskih:

    8laži govore usta njihova,

    a desnica krivo priseže.


    9Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu,

    na harfi od deset žica svirat ću.

    10Ti daješ pobjedu kraljevima,

    koji si spasio Davida, slugu svojega.


    Od pogubna mača 11spasi mene,

    oslobodi me iz ruke tuđinske;

    laži govore usta njihova,

    a desnica krivo priseže.


    12Daj da nam sinovi budu kao biljke

    što rastu od mladosti svoje;

    a kćeri naše kao stupovi ugaoni,

    krasne poput hramskog stupovlja;

    13da nam žitnice budu pune svakog obilja,

    s plodovima svakojakim u izobilju;

    14ovce naše plodile se na tisuće,

    plodile se beskrajno na našim poljima;

    stoka naša neka bude tovna!

    U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva

    ni plača na ulicama našim!


    15Blago narodu kojem je tako,

    blago narodu kojem je Jahve Bog!

    PSALAM 143

    Ponizna molitva

    1Psalam.

    Davidov.

    Jahve, slušaj moju molitvu,

    u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima,

    u pravednosti me svojoj usliši!

    2Ne idi na sud sa slugom svojim,

    jer nitko živ nije pravedan pred tobom!


    3Dušmanin mi dušu progoni,

    o zemlju pritisnu život moj;

    u tmine me baci da stanujem

    kao oni koji su davno umrli.

    4Duh moj već zamire u meni,

    srce mi trne u grudima.


    5Spominjem se dana minulih,

    mislim o svim djelima tvojim,

    o djelima ruku tvojih razmišljam.

    6Ruke svoje za tobom pružam,

    duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa.


    7Usliši me brzo, o Jahve,

    dah moj već je na izmaku!

    Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,

    da ne postanem kao oni koji u grob silaze!


    8Objavi mi jutrom dobrotu svoju

    jer se uzdam u tebe.

    Put mi kaži kojim ću krenuti

    jer k tebi dušu uzdižem.


    9Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana,

    tebi ja se utječem.

    10Nauči me da vršim volju tvoju

    jer ti si Bog moj.

    Duh tvoj dobri

    nek’ me po ravnu putu vodi!


    11Zbog imena svog, Jahve, poživi me,

    zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!

    12Po svojoj dobroti satri moje dušmane,

    uništi sve moje tlačitelje,

    jer ja sam sluga tvoj!

    PSALAM 142

    Molitva progonjenog

    1Poučna pjesma. Davidova.

    Kad bijaše u špilji. Molitva.

    2Iz svega glasa vapijem Jahvi,

    iz svega glasa Jahvu zaklinjem.

    3Pred njim svoju izlijevam tužaljku,

    tjeskobu svoju pred njim razastirem.

    4Ako duh moj i klone u meni,

    ti put moj poznaješ.

    Na putu kojim prolazim

    potajnu mi zamku staviše.

    5Obazrem li se nadesno i pogledam:

    nitko ne zna za mene.

    Nemam kamo pobjeći,

    nitko za život moj ne mari.


    6K tebi, Jahve, vapijem;

    govorim: ti si mi utočište,

    ti si dio moj u zemlji živih.

    7Poslušaj moje vapaje

    jer sam veoma nevoljan.


    Izbavi me od gonitelja mojih

    jer od mene oni su moćniji.

    8Izvedi iz tamnice dušu moju

    da zahvaljujem imenu tvojemu.


    Oko mene će se okupiti pravednici

    zbog dobra što si ga iskazao meni.

    PSALAM 141

    Molitva u kušnji i progonstvu

    1Psalam.

    Davidov.

    Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj!

    Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

    2Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje,

    podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji!


    3Na usta mi, Jahve, stražu postavi

    i stražare na vrata usana mojih!

    4Ne daj da mi se srce zlu prikloni,

    da bezbožno počinim djela opaka;

    i u društvu zlotvora

    da ne blagujem poslastica njihovih!

    5Nek’ me samo udari pravednik, ljubav je što me kara,

    al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat’;

    zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.


    6Kad strovale niz hridinu suce njihove,

    razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

    7Kao kad orač ore i para zemlju,

    tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.


    8U te su, Jahve, uprte oči moje,

    k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

    9Čuvaj me od stupice koju postaviše meni,

    od zamki zločinaca!

    10Nek’ u vlastite zamke upadnu zlotvori,

    a ja neka im umaknem!