Ne postoji najbolja, postoje nešto bolji u odnosu na neke druge, no to opet i nije toliko važno. Jer ionako za dublji uvid treba u heb. ili grč. tekst.
Posts by CharisWhispers
-
-
Volio bi vidjeti jedan dokaz od Rz da je Zemlja ravna.
-
Zato što od malih nogu djecu uče gomilu budalaština. Djecu ne uče da razmišljaju samostalno nego da prihvaćaju ono što je neka skupina ljudi rekla koji su plaćeni da govore laži. A ako se usudiš preispitati i ukažeš na laž oko mnogih stvari, tada postaješ crna ovca i osuđivan ,ismijavan i sl. Tko želi saznati istinu onda će sam istražiti.
Misliš na yt univerzitetu ili?
-
Ko' sutra od nasih du'ovnjaka ide na proteste protiv HDZ-a u Zagreb?
Ja idem, dolazim sa sela i vodim sa sobom srednjoskolce i studente da se omladina navikava na ljevicarske proteste protiv klero-nacionalista i klepto-nacionalista.
Mi smo iznad toga
. -
Da li i koliko novaca obicni clanovi daju svojoj organizaciji? Svi oni hramovi i crkve mormona su ogromne gradjevine i lijepo odrzavane. To sve skupo kosta. Od kuda organizaciji novac za odrzavanje?
Donacije i prilozi od vjernika.
Amerikanci su široke ruke i vole uz redovna davanja dodatno donirati, pogotovo kad imaš ljude koji su iznimno bogati, njima nije problem financirati uređenja, izgradnju... i u drugim crkvama isto funkcionira. S razlikama što je kod nekih zastupljena praksa davanja desetka, a kod nekih nije... -
Display More
+!
Ps 68,2-3
Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani Njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred Njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred Licem Božjim!
'Pod Noge' će ih podložiti.Molim te za dublje tumačenje 'crva':
Iz 66,24
Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.Mislim da smo to protresli barem jedno deset puta u svim našim raspravama i stvarn onema smisla opet kuckati o tome...
- Zar nije Isus mogao s manje mrcvarenja i mučenja umrijeti?
Ne.
"Ali je Gospodu bila volja, da ga udari na muke. Kad se sam žrtvuje kao žrtva za grijeh, vidjet će potomke, dugo će živjeti, i volja će se Gospodnja ispuniti po njemu. "Za muku duše svoje on će se nasititi obilno. Svojim spoznanjem moj će sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost, i zlodjela njihova uzima on na se. Zato ću mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne će on prisvojiti zato, jer je dao život svoj na smrt, i bio ubrojen među zločince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za zločince."" Iz 53:10-12 -
Ako malo razmisliš, jako je teško dokazati nečiji identitet. Koja su nam vrsta dokaza na raspolaganju za tako nešto? Imamo rodni list i osobnu, ali te se stvari mogu krivotvoriti. Na kraju ono što nam ostaje je riječ osobe i riječ drugih ljudi koji poznaju tu osobu. U ovom slučaju je malo teže jer bi morali ispitati ljude koji su živjeli u prvom stoljeću i bili s njim. Moj osjećaj je da istina sadrži određene kvalitete i atribute po kojoj se može prepoznati. Dva najvažnija faktora su ljubav i logika, ukoliko nešto nije u skladu s ljubavi ili logikom, vrlo vjerojatno nije istina.
Dakle, nema niti indicija. Za Isusa u Pismu imamo proročanstva i znake koje čini. Zamisli samo da je biblijski Isus danas došao, koliko bi to medija samo popratilo.
Što se tiče samih njegovih djela, mislim da svatko ponaosobom treba istražiti njegov život, o kojem je vrlo otvoren i transparentan. Isto tako, ako se malo prouče stvari koje podučava, vrlo brzo se može vidjeti količina ljubavi, logike i znanja koje nije prisutno nigdje drugdje na planetu, barem koliko sam ja svjestan. Nisam 100% siguran da je on Isus, ali svi dokazi koje sam dosad vidio i iskusio kroz primjenu njegovih učenja upućuje na to da jest.
Postavlja se pitanje je li nepotpuna sigurnost u identitet "Isusa" oblik nepravilnog odnosa prema Bogu.
Uvjeren sam da bi dublje istraživanje svijeta znanosti otkrilo mnoge briljantne umove koji nadmašuju znanje i elokvenciju osobe s predavanja, čiji brojni nastupi svjedoče o njenim sposobnostima.
Također me zanima iskazujete li neku formu posebnog poštovanja/obožavanja prema njemu? Iako bi pitanje moglo zvučati neobično, ukoliko on za vas predstavlja lik sličan Isusu, bilo bi interesantno ako biste mogli ukratko opisati svoj odnos/pogled prema njemu.Znam da Biblija nije Božja Riječ, iz više razloga, koje mogu napisati ako želiš. Prepuna je neljubavnih učenja i koncepata te nelogičnih i kontradikcijskih propozicija. Jedan od glavnih razloga je to što je Bog beskonačno biće i kao takva, Njegova Istina je također beskonačna i nije ju moguće obuhvatiti knjigom, pa tako ni s miljun knjiga.
Svjestan sam svih prigovora, i iskreno, ne vidim koliko ima smisla da ih navodiš, jer na kraju mogu samo reći: tvoje subjektivno mišljenje na koje imaš pravo. Međutim, bitno je da odgovoriš na pitanje: zašto onda uzimaš u obzir taj jedan dio Pisma kojeg smatraš legitimnim? Drugim riječima, kako možeš vjerovati da je taj dio ispravan, ako smatraš da je veći dio Pisma "iskrivljen"? Ili je odgovor isti kao i za spoznaju o tome tko jest ta osoba o kojoj vodimo raspravu?
Drugi veliki razlog je što ima krivu opis Boga, Njegove prirode i karaktera, jer On nije ljut, nasilan i kažnjavajući Bog. Iskusio sam Božju prirodu(koja je savršena ljubav) i Njegove zakone, a također sam i promatrao svemir i donio određene logičke zaključke. Za povijest se zna da su ju pisali pobjednici i da su se mnoge stvari obilježavale ne objektivno, već onako kako su vladajuće sile vremena odlučivale. Odgovor na tvoje pitanje kako znam nešto je kroz načine na koji ja određujem je li nešto istina.
Pazi jednu stvar, svi mi koji uzimamo u obzir cijelo Pismo tvrdimo da je Bog ljubav, s razlikom što određene stihove koji su za tebe "kamen spoticanja" tumačimo na drugi način.
Display MoreImam osjećaj da je ovo pitanje zapravo, "kako znamo da je nešto istina" i na to bih volio odgovoriti ovako:
Smatram da postoji nekoliko načina na koji možemo dohvatiti i apsorbirati istinu. NIsu svi jednako dobri i nabrojao bi ih, od najslabije do najboljeg načina.
1) Iz druge ruke (slušanjem, čitanjem)
2) Kroz promatranje
3) Kroz promatranje zakona svemira (fizičkih, metafizičkih i duševnih(emocionalnih))
4) Kroz eksperimentiranje (sa ili bez osobnog iskustva) sa zakonima, mjerenjem i analizom dobivenih rezultata
5) Direktno od Boga (što uključuje eksperimentiranje i osobno emocionalno iskustvo s Bogom)
Iz mog iskustva, za dobivanje istine je najbolje primjeniti (4) i (5) kako bismo došli do istine i prihvatili ju u sebe. Kada gledamo ljudske biće, postoje dvije razine na kojima prihvaćamo istinu, a ona druga je daleko bitnija od prve. Prva razina je razina intelekta i za nju bismo mogli reći da ima sposobnost istovremenog razmatranja više različitih koncepata i logičkog razlučivanja, što je istina, a što nije. No ukoliko istina ostane samo na nivou intelekta, to neće biti dovoljno za njeno usvajanje i apsorpciju. Ono što je daleko važnije jest druga razina, a to je razina srca, koje se nalazi u duši i obuhvaća veći i dominanti dio našeg bića. Kako bi istina ušla u naše srce, potrebno je biti otvoren za nju, imati želju primiti je i imati prostor gdje ona može ući. Način na koji istina ulazi u naše srce je emocionalan, ona ne može biti produkt misli, već emocionalnog iskustva i uvijek je popraćeno određenim emocijama. Ukoliko na tom mjestu imamo emociju greške, ta istina onda ne može ući u nas, jer greška koja je u nama pruža otpor. Potrebno je da prvo izvadimo grešku, što je opet emocionalan proces gdje je potrebno "osjetiti" i iskusiti grešku kako bi ona istekla iz nas. No ovo su i dalje samo riječi, potrebno je da se i ovaj proces iskusi kako bi se znalo da je to istina. Ja sam ga iskusio(sa Bogom i bez Njega) pa zato mogu s dosta samopouzdanja i znanja pričati o njemu. Za nekog tko to nije iskusio, ovo je samo još jedan koncept, a ne nužno istina.
Izazov ovdje leži u tome što tvoje stajalište proizlazi iz osobnog dojma o temi koja te zanima. Stoga bi se moglo zaključiti da postoji onoliko verzija istine koliko ima ljudi, a s tim u vezi, jednako toliko i pogrešnih shvaćanja.
-
+!
Ako 'izgore' (nestanu) osobe, ipak je 'oganj' vječan.
Mt 18,8
Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe.
Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.Pa vidi ovako, kad se spomene "vječna vatra" u Bibliji, kao u Mateju 18:8, bitno je zaroniti dublje u što to zapravo znači. Biblija kaže da vatra gori vječno, ali ne naglašava da će ljudi gorjeti u njoj bez kraja. Pogledajmo Psalam 68:2, gdje se govori: "Kao što se vosak topi od lica vatre, tako će zli izginuti od Božjeg prisustva." Vosak se topi i nestaje, ne gori vječno.
Zatim, u Izaiji 1:28-31, spominje se kako će odmetnici biti satrti, kao kučina koja brzo izgori. To sugerira potpuno uništenje, ne vječno mučenje.
Juda 1:7 uspoređuje sud nad Sodomom i Gomorom s "ognjem uništenja za vječnost". Znamo da na mjestima gdje su bili Sodom i Gomor danas nema vječne vatre. To je bio primjer uništenja bez povratka.
Onda, pogledajmo Izaiju 66:24, gdje se govori o leševima i crvima koji ih jedu. Ako su to samo leševi, kako mogu osjećati vječnu bol? To je slika konačnog uništenja, ne vječnog mučenja.
Otkrivenje 20:10 može zvučati kao da će mučenje biti vječno, ali ako usporedimo s ostatkom Biblije, jasno je da "vječno" često označava trajanje posljedica, ne procesa. Kao kad Otkrivenje 14:11 govori o dimu koji se diže "u vjekove vjekova", to je više o trajanju posljedica grijeha koji su uništeni.
Evo ti još par primjera što koristim u svojim tekstovima pa obrati pažnju:
Vječni rob (2. Mojsijeva 21:6) – ukazuje na robstvo koje traje do kraja robova života.Vječni sud (Jevrejima 6:2) – odnosi se na sud čije su posljedice trajne i nepromjenjive.
Vječno svećenstvo Arona (1. Dnevnika 23:13) – svećenstvo koje je trajalo do uspostave Novog Saveza kroz Isusa Krista.
Vječno spasenje (Hebrejima 5:9) – spasenje koje ima trajne učinke za one koji su spašeni.
Vječna kazna (Matej 25:46) – kazna čiji su učinci trajni, ne proces koji traje vječno.
Zaključak:
Kada Biblija koristi pojam "vječni", često se odnosi na trajnost posljedica ili učinaka, a ne na beskonačno trajanje samog procesa.'Kmečavci' i 'galamdžije' se muče, ali ne znamo koliko i kako.
Muka je vječna, a kao što su 'stanovi' spremljeni za Kristove, tako je osigurano 'mjesto' i za 'buntovne jarce'.
Ne možeš u isto vrijeme ne znati koliko dugo traje i znati da je vječna, to je kontradiktorno. Ili je privremena ili je vječna.
Iv 14,2
U domu Oca Mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'?Nikada nikome ne bih propisao smrtnu presudu niti bih je izvršio ili dao izvršiti, čak i da je 'najgori' čovjek, koji je ikada živio.
Sudac donosi odluke u skladu s pravilima zakona, a ne prema osobnim sklonostima. Da nije tako, besmisleno bi bilo što je Krist umro za sve nas (Iv 3:16)...
-
Mislim da je ironično što je "taj" iz prvog stoljeća ovdje, ali malo tko ga prepoznaje (jedna šačica ljudi), jer većina kršćana, ali začudo i oni iz drugih vjera, duhovnih pravaca pa čak i ateisti, imaju određena uvjerenja i očekivanja o tome tko je Isus, kakav m je karakter i kako bi se trebao ponošati i što činiti.
A kako da ga prepoznaju, po tome što on tvrdi da jest? Evo što je Isus rekao: "...Upravo su ona, koja svjedoče za mene" Iv 5:39
Također, "Djela, koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela, koja ja činim, svjedoče za mene, da me posla Otac." Iv 5:36.
Pisma i djela svjedoče za Njega. No, kod mnogih drugih Krista Pismo nije svjedok, nego se navodno pokvarilo... a kakva su im djela? Na osnovu čega bi netko trebao uopće i pretpostaviti da ima doći tako neki lik koji je zapravo Krist po drugi put?Nažalost velik dio toga iz Biblije nije točno o njegovom životu i karakteru pa je onda prirodno da neće ispuniti ta očekivanja, a smatram da ih i ne bi trebao ispuniti jer za početak bilo kakvo očekivanje koje imamo od nekoga nije ljubavno, a drugo, većina tih "očekivanja" su van sklada s ljubavi pa ih niti ne može ispuniti ni da hoće.
Kako znaš da nije?
-
Display More
+!
Ostao sam dužan komentirati ovo dobro zapažanje.
Kazne za grijeh (iz 'Katekizma')
1472
Da bi se ovaj nauk i praksa Crkve shvatili, potrebno je imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu.
Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život;
to se lišavanje zove »vječna kazna« za grijeh.
S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja,
koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilište.
To čišćenje oslobađa od onoga što se naziva »vremenita kazna« za grijeh.
Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha.
Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.
1473
Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju.
Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe dan, sučeljavajući se vedro sa smrću,
kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi,
te također molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži »starog čovjeka« i obuče »novog čovjeka«Isus je pričao priču, dok još nije pretrpio Muku i svladavši 'smrt' uskrsnuo, te otvorio 'Vrata Kraljevstva'
Siroti Lazar nije bio u 'Raju' nego u 'Abrahamovim rukama'
'Bogataš' nije sebičan i nije vječno izgubljen, jer trpi 'čišćenje', koje također nije ugodno.Dobro je da navodiš sve to, možda nam nešto i ostane za raspravu nakon Kristovog 2. dolaska :-). Stvarno nemam ni vremena ni volje sad raspravljati o konceptu čistilišta. Usput, ne znam kako ti se takav proces uklapa u koncept Ljubavi. To je kao ono: sine volim te, ali da bi ušao u dom moj, prije toga, "moram te dobro speglat. Vidiš da si prašnjav..." Ako im Kristova žrtva nije dovoljna, onda ni duhovni "popravni ispit" ne pomaže previše...
Nikakav 'napredak' ne očekujem u komunikaciji s 'forumašima', nego samo iznosim svoja mišljenja i tumačenja.A vidim.
Kada bi 'Život'/''Ljubav' mogao nekoga direktno ubiti ili biti odgovoran za prestanak postojanja neke osobe, to bi po meni bilo kontra "Ne ubij!".
U stilu:
"Prijatelju, da se ne mučiš, učinit ću, da prestaneš postojati. Ništavilost."Nije kontra, jer ne ubi je dio Božje zapovjedi koja brani zločin ubojstva. Drugo, tu se na prvom mjestu ne radi o tome da se netko muči, pa eto da mu se skrate muke, nego je stvar u presudi. Kao što sam i ranije citirao: "Plaća za grijeh je smrt."
Pitanja za odgovor:
- Ako je znao za neke 'anđele', da će postati 'izdajice', 'neposlušni buntovnici', 'neprijatelji',...,
zašto ih je uopće stvorio?Ovo kao da smo žvakali od ranije. Odgovor: iz ljubavi.
- Ako zna, tko će od ljudi kako živjeti, zašto dopušta da netko završi u 'paklu',
kad ga je mogao 'uspavati' kao bebu, dok još nije počinio nijedan grijeh?Zato što bi to bilo kršenje tuđg prava na izbor (slobode). Sva stvorenja moraju biti slobodna u svojim izborima, ali i odgovorna za ono što rade.
Mt 25,41
Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od Mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!- Hoće li 'oganj vječni' prestati postojati, kad sve osobe 'u njemu' nestanu?
Da, gori dok ima što gorjeti, nakon toga oganj se gasi.
Display MoreJednome može moje razmišljanje biti logično, drugome tvoje razmišljanje, a trećem ni moj ni tvoje.
- Zašto je strašan?Mt 10,11-15
U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete.
Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. 13 Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju.
Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.
Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu.
Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu.- Zašto će nekima biti 'lakše' i što to uopće znači?
Nije nam otkriveno sve da znamo, ne želim ni špekulirati previše po tom pitanju.
Ne tvrdim, da sam 'normalan' i 'logičan', nego samo objašnjavam svoj stav.
Ništa čudno, ako ljudi nemaju isti koncept ljubavi.Pa ni ti koji vjeruješ u tako nešto ne zagovaraš vječne muke, nitko to ne zagovara, a opet se vjeruje da je Bog u svojoj ljubavi dozvolio, organizirao tako nešto...
Evo još jedna moguća situacija:
'Ja' upozorim podređene vojnike, da ne idu u označeno minsko polje,
ali jedan ipak ode zbog nekog glupog razloga i ostane ivalid bez nogu i šaka, a geleri u glavi stvaraju stalnu bol i zato koristi morfij.
Nijednom čovjeku ne bih skratio njegov život bez obzira na bolnu situaciju.A sad se stavi u situaciju da si sudac i da je taj nastradali vojnik počinio zločine zbog kojih je propisana smrtna presuda.
-
JAHVE.
Piše u Bibliji da je Bogu jedan dan kao tisuću godina i tisuću godina kao jedan dan, kada se to izračuna, dobija se jedan dan kao bilijun godina, eto.
Kako si došao do zaključka da jedan Božji dan iznosi toliko, kada stih koristi figurativni jezik kako bi oslikao izvanvremenost i neograničenost, a ne da nudi matematičku formulu?
-
Meni se cini da ovaj nas Johny Alan nikada nece niti biti u tom stanju. Pokusao sam ga malo slusati i vrlo je nekarizmatican, dosadan i u osnovi los predavac. Dugo okolisa dok ne otvori neku temu, onda je jos duze razlaze i nasiroko objasnjava. To traje satima i uvijek me podsjeti na jednu izjavu Alberta Einsteina koji je rekao da ako nesto doista razumijes, znat ces to prenijeti drugima jednostavnim rijecima.
To kao i ovaj jedan naš lik, satima drži monolog:
External Content youtu.beContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy. -
Što je "život vječni"?
Ajde, ajde, znaš odgovor :-).
To je život u punini, oslobođen grijeha i smrtnosti, ispunjen Božjom ljubavlju, radošću i mirom. -
+!
Pišemo o 'paklu', gdje po tebi 'duša' prestaje postojati i zato je 'smrtna'.
'Duša' čovjekova je po tebi 'duh'+'tijelo'.Dobro, to gradivo smo utvrdili barem jedno deset puta do sada u svim našim raspravama.
'Život' ne može usmrtiti, inače bi bilo kontradiktorno.
Tvoje shvaćanje koncepta ljubavi je narušeno. Objasnio sam da uništenje grešnika ne suprotstavlja ljubavi, no ti i dalje osporavaš tu ideju. Uporno inzistiranje na tome da je nešto kontradiktorno neće donijeti nikakav napredak.
'Ljubav' ne može ne voljeti ili mrziti, inače bi bilo kontradiktorno.
Po zadnji put!
Bog kao utjelovljenje ljubavi ne isključuje mogućnost uništenja grešnika, jer Njegova ljubav također uključuje koncept pravde. Ljubav ne znači samo brižnost, nježnost i milosrđe, već i pravedno postupanje prema svima. U tom kontekstu, Bogova ljubav obuhvaća želju za ispravljanjem nepravdi i uspostavljanjem moralnog reda. Uništenje grešnika,
Dakle, nije izraz mržnje, već djelovanje pravednog Boga koji ispravlja zlo i štiti dobro.Ne znam detalje o mjestu 'pakla', ali pretpostavljam:
da je tamno - bez 'Svjetla',
da je tužno - bez 'Radosti',
da je mrtvo - bez 'Života',
da je ružno - bez 'Ljepote',
da je gnjevno - bez 'Ljubavi',...Pa kako se i takvo mjesto uklapa u tvoju predstavu o Bogu kao ljubavi?
Nelogično ti je ono što ja zastupam, ali ti je logično da ih Bog izolira na takvom mjestu...
Ti sad opet možeš tvrditi: da "jarci" ne ometaju "ovce" itd. ali, to nije odgovor na strašan ambijent.Ilustracija je samo slikoviti prikaz tvrdoglave osobe.
Evo ti još jedne ilustracije za slikoviti prikaz neposlušne osobe.
Neki čovjek ima dva vola.
Jedan vol je poslušan, a drugi je neposlušan, jogunast, svojeglav...
- Što misliš, kojeg će vola izabrati za oranje njive i općenito za rad?Kakve koristi za raspravu od ovakvih ilustracija? I evo, ja izaberem drugu opciju, i što sad?
Nije poanta da "pretresamo" ono oko čega smo složni i oko čega smo raspravili, nego oko logike stvari...Mt 25,21/23
Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'
(Ne bi bilo mudro) Glupo bi bilo 'jarcima' povjeriti nešto veće od sadašnjeg svijeta.U usporedbi s opisima pakla i vječnih patnji, ovaj svijet se doima kao luksuzni hotel s pet zvjezdica...
Tumačenje 'Ljubavnog Pisma' treba biti u Duhu Svetom, a ne u 'pismoznanačkom stilu.
'Demoni' su podložni 'Stvoritelju', jer je On odgovoran za sve što se događa, ali nije direktno kriv.Dobro je, neka si ti meni rekao... na ove argumente mogu samo "tapkati".
Display More2 Sol 1,3-10
Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima,
tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.
One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite.
Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama,
zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Evanđelju Gospodina našega Isusa.
Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od Lica Gospodnjega i od Slave Njegova Veličanstva,
kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama.- Što je sporno u tekstu sv. Pavla?
Ako se 'mučitelji' ne obrate i ne postanu 'ovce', mjerit će im se istom mjerom.Tekst nije sporan, sporna je tvoja logika. U pokušaju da obraniš svoje viđenje stvari radiš takve greške da se zapetljaš i onda umjesto da konkretno odgovaraš na pitanja u rabinskom stilu postavljaš pitanja, navodiš ilustracije i izbjegavaš suštinu rasprave... te ne bi ovo, te ne bi ono Ljubav radila, a onda što je sporno u "mukama" itd.
Može ovako pitanje:
- Tko bi 'razuman' izabrao 'pakao'?Pažljivo čitaj, na to sam ti dao odgovor.
Naravno, da je 'Ljubav' odgovorna za sve što se događa, pa i u 'paklu', gdje se 'osobe' vječno muče ili nestaju postojati.
Napokon, malen korak za forum, ali veliki za ovu raspravu. Eto, sad kad si priznao, onda objasni kako se to uklapa u koncept ljubavi da ti ljudi trpe vječnu muku? Ja ne znam nikog od ljudi, a da je imalo normalan da bi tvrdio da netko mora patiti čitavu vječnost...
Ne znam, spadaju li 'vizije' u inspiracije.
2 Kor 12,1-4
Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viđenje i objave Gospodnje.
Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba.
I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti.Ok!
Ovo je pošteno.
Htio sam naglasiti razliku između 'postojati' i 'živjeti'.
Čovjek može postojati i biti 'hodajući mrtvac', ako ne prihvati 'Riječ', jer Krist je "Put, Istina i Život".
Za mene postoji i razlika između pojmova 'patiti se' i 'mučiti se'.To je više pitanje stanja svijesti kod tih duša, a onda svega ostalog. Ako postoji jasna svijest u takvom stanju, onda postoji i patnja.
Dobro.
Evo jedno pitanje profesora iz srednje škole:
Na ratištu se nalaziš s teško ranjenim suborcem, koji će vrlo brzo umrijeti, jer je dobio po stomaku.
U velikim bolovima jauče, a neprijatelj dolazi i sve je bliže.
Sakriveni ste u plastu sijena.Samo si prepakirao opet isti problem sa dihotomijom.
Pitanje:
- Što ćeš učiniti:
a) pustit ćeš da jauče i da vas neprijatelj otkrije ili
b) ubit ćeš ga, jer će ionako brzo umrijeti?Vratio bih tvog profesora u klupu ako je živ.
Totalno neadekvatna analogija!Bog nije ograničen ljudskim slabostima poput neznanja ili prisilnosti, pa Njegove odluke dolaze iz pozicije potpunog znanja i pravednosti, za razliku od odluka donesenih u hitnosti i pod pritiskom. Drugo, Božja ljubav uključuje pravdu koja nije samo kazna, već obnova reda, dok je ljudska odluka u ratu često usmjerena na minimiziranje neposredne štete. I još jedna stvar, koncept pakla povezan je s posljedicama slobodnog izbora i odgovornosti pojedinca, što ukazuje na dublju etičku dimenziju, nasuprot trenutačnoj fizičkoj situaciji na ratištu.
Ovako bi izgledala legitimna ilustracija:
Zamisli situaciju da si doktor u bolnici s ograničenim resursima tijekom prirodne katastrofe. Pred tobom je pacijent koji je neizlječivo bolestan i trpi neopisive bolove, a predviđeno trajanje njegovog života je vrlo kratko.Pitanje:
Što ćeš učiniti: a) Nastaviti pružati osnovnu palijativnu skrb, poštujući prirodni tijek njegove bolesti i njegovog života, unatoč bolovima i neizbježnom ishodu,
ili b) Aktivno prekinuti njegov život, smatrajući da je to milosrdnije rješenje zbog njegovih bolova i kratkog preostalog vremena? -
External Content www.youtube.comContent embedded from external sources will not be displayed without your consent.Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.
-
'Ljubav' želi svakog čovjeka spasiti od 'pakla'.
Strašno je ne biti jedno s 'Dobrim', a za 'bezumnike' je 'Dobri' pripravio 'mjesto', gdje će biti satjerani i izopćeni (ekskomunicirani).
Meni je logično, da 'Život' ne može ukinuti postojanje voljene osobe, pa makar bio 'izdajica' i 'neprijatelj', jer bi bio Sam Sebi kontradiktoran.A što bi tu bilo kontradiktorno?
Dobro, eto imamo neku progresiju, kažeš da je Bog pripravio "mjesto gdje će biti satjerani...". Moje pitanje za tebe: kakvo je to mjesto?Jedan je čovjek posudio uže susjedu, koji ga je pri radu potrgao.
Želi mu kupiti novo uže, ali ovaj ne pristaje, nego hoće svoje i cijelo.- Kako se s takvom tvrdoglavom osobom dogovoriti?
Zar misliš da je ta ilustracija usporediva na sve one koji će biti izgubljeni? Što kaže prispodoba o bogatašu i Lazaru? Da li je "bogataš" bio zainteresiran ili je djelovao kao da želi svoje "uže"?
'Život' je stvorio životinje i biljke s ograničenim vremenom trajanja, ali osobe ('anđele' i 'ljude') je stvorio na Svoju Sliku
bez mogućnosti prestanka postojanja.
Kada bi 'Život' stvorio osobe na Svoju Sliku s mogućnošću prestanka postojanja, onda bi 'Život' bio kontradiktoran Sam Sebi.Tvoj argument nema čvrstu osnovu. Prateći tvoju logiku, trebao bih biti svemoguć jer sam, kao i svi mi, stvoren na Božju sliku, a s obzirom da je On svemoguć, po toj logici, i ja bih trebao biti takav...
Uništili su 'zlodusi', koji su podložni Bogu.
Mogući Lotovi zetovi su nastradali, a mogli su preživjeti.
Lotova je žena nastradala, a mogla je preživjeti."Zatim je Jahve pustio na Sodomu i Gomoru sumpor i oganj od Jahve, s neba." - Postanak 19:24 Gdje ti vidiš tu spomen na demone?
Display MoreUčitelj je citirao 'Stari Zavjet' (Iz 66,24).
Pakao (Iz 'Katekizma')1033
Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo ljubiti Ga.
Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv Njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih:
»Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života« (1 Iv 3, 14-15).
Naš Gospodin upozorava nas da ćemo biti od Njega odijeljeni,
ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći.
Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu Božju ljubav,
znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega.
To je upravo stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima koje označujemo riječju »pakao«.
1034
Isus često govori o »geheni«, o vatri »koja se ne gasi«, pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se,
i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo.
Isus teškim riječima navješćuje da će »poslati svoje anđele da pokupe sve [...] bezakonike i bace ih u peć ognjenu« (Mt 13, 41-42),
i da će izreći osudu: »Odlazite od Mene, prokleti, u oganj vječni« (Mt 25, 41).
1035
Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost.
Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, »vječni oganj«.
Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i blaženstvo,
za što je stvoren i za čime teži.
1036
Izjave Svetoga pisma i učenje Crkve o paklu poziv su na odgovornost kojom čovjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje vječne sudbine. Istodobno su hitan poziv na obraćenje: »Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«(Mt 7, 13-14): »Budući da ne znamo ni dana ni časa, trebamo, na Gospodnju opomenu, ustrajno bdjeti kako bismo –
ispunivši jedini tijek našega zemaljskog života – zaslužili s Njim ući na svadbu i biti ubrojeni među blagoslovljene,
a ne da nam bude, kao zlim i lijenim slugama, zapovijeđeno odstupiti u vječni oganj i van u tminu, gdje ‘će biti plač i škrgut zubi’.«
1037
Bog nikoga ne predodređuje za pakao; za to je potrebno svojevoljno odvraćanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do kraja.
U euharistijskom slavlju i u dnevnim molitvama vjernika Crkva zaziva milosrđe Boga,
koji »neće da itko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju« (2 Pt 3, 9):
»Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj žrtveni prinos nas Tvojih slugu i sve obitelji Svoje: obdari naše dane Svojim Mirom,
izbavi nas od vječne osude i ubroji nas među izabrane Svoje.«Onda da pretpostavim da se slažeš s općeprihvaćenim stavovima. Međutim, čini se da postoji jedan izazov za tebe, jer u pokušajima da objasniš koncept koji podržavaš, često premašuješ te granice interpretirajući stvari na svoj način. Rimokatolička crkva podržava sljedeće: "Jer je doista pravedno u Boga, da uzvrati muku onima koji vas muče." 2. Sol 1:6.
- Tko bi razuman (anđeo i čovjek) izabrao nepostojanje?
Gotovo nitko. No to i nije pitanje koje treba postavljati jer se moja tvrdnja bazira na presudi, a ne na mom dojmu o Božjoj ljubavi.
Ne muči ih Ljubav.
Bez 'Ljubavi' nema ni Mira ni Radosti.
Ako sam mogao osvojiti 'jackpot', ali nisam htio uraditi potrebno, ne može me radovati neosvajanje.Ni ne mislim da Bog uzima u ruke nekakvu žeravicu i da prži ljude, ali ako kreira strašan prostor gdje se ljudi pate, onda tu postoji određena odgovornost...
"Kazne pakla su vječne za one koji su zaslužili vječnu kaznu." Sv. Toma Akvinski (Summa Theologica, Supplement, Q. 97, Art. 5)"Razmišljaj često o paklu. Ako osjetiš strah pred tim vječnim plamenovima, neka te to ne obeshrabri, već neka te potakne na promjenu života." Sv. Franjo Saleški (Uvod u pobožni život):
"Razmišljaj o paklu, gdje se duše muče u vječnom ognju i gdje nema nade o izbavljenju." Sv. Anselmo (O Razmišljanju o Božjem Strahu)"Večeras sam se našla u paklu, kao što mi je bilo naloženo od Boga. To je mjesto mučenja; kako je užasno prostrano! Vrste muka koje sam vidjela: prva muka koja čini pakao jest vječna odvojenost od Boga..." Sv. Faustina Kowalska (Dnevnik, 741)
U svojim snovima, koji su često imali edukativni karakter za mladež, sv. Ivan Bosco opisuje vizije pakla, naglašavajući strahote i patnje koje čekaju grešnike. Sv. Ivan Bosco (Snovi Sv. Ivana Bosca)
"Vidjela sam demone i duše u paklu. Oh, koliko je to užasno mjesto! Nemoguće ga je opisati, nemoguće shvatiti koliko su muke tamo velike."Sv. Terezija Avilska (Život, 32):
Odakle im ovakva inspiracija?Gospod jest odgovoran za sve što se događa, ali za činjenje zla (smrt, bolest, opsjednuća, prirodne katastrofe,...) su zaduženi 'zli anđeli'.
Također su krivi 'zli anđeli', koji su odgovorni 'Stvoritelju'.
Na ovo može biti odgovor: da i ne. Opet mogu citirati puno citata da dokažem i opovrgnem, ali izgleda da i nema previše smisla...
Kamen postoji, ali nema život.
Tko nije jedno sa 'Životom', taj ne može imati "život i blaženstvo".
I u vremenu i prostoru hodaju 'mrtvi'.Kamen ne posjeduje percepciju, niti je sposoban osjećati...
Iv 5,25
Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti Glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.Kad bi 'Život' mogao ubiti nepostojanjem ljubljeno stvorenje, ni tada to ne bi bilo jednostavno ostvariti.
Na primjer:
Moja majka ima smrtonosnu bolest i trpi stravične bolove skoro neprestano.
I tako godinama.
- Što mi predlažeš: da je eutanaziram?Da se ostaviš lažne dihotomije.
Ne znam.
Nitko razuman, ponizan, iskrenog djetinjeg srca,...
- A da ga ubije Bog, onda to ne bi bilo 'sotonski'?
Ne, jer se radi o pravednoj presudi: "Jer je pisano: "Tako živ ja, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga." Tako će dakle svaki od nas dati Bogu račun za sebe." Rim 14:11,12.
- Zašto ne bi Boga okrivili i za to, što neki završe u 'paklu'?Zato što postoji sud i presuda.
Neka bude, da osobe ('anđeli' i 'ljudi') u 'paklu' prestanu postojati.
Pitanje:
- Što možeš 'ti' (Kristovi učenici, 'svjetlost svijeta',...) činiti, da 'ja' i 'drugi' ne završimo u 'paklu'?Navještati poruku evanđelja...
-
-
oš 11,4
Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi;
bijah im k'o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta;
nad njega se saginjah i davah mu jesti.Poanta?
Ako ne želim biti:
- poslušan,
- ponizan,
- suosjećajan,
- iskren,...
ni svemoguća 'Ljubav' ne može moje 'kameno' srce (duh) preoblikovati u Svoje.Tu se svi više manje slažemo i to nije sporno. Sporno je samo stanje (iskustvo) pakla. Moja je tvrdnja da stav kojeg ti zastupaš ima ozbiljne logičke nedostatke, to pokazuje i ova diskusija, jer često "vrludaš" u raspravi, bez da konkretno odgovoriš. Pa ću još jednom: Tko je pripravio takvo strašno mjesto za pobunjenike? I kako je takav koncept logičniji od onog kojeg ja zastupam?
'Ljubav' zna svačije 'srce' i odvaja 'ovce' od 'jaraca'.
'Jarci' mogu slobodno udarati 'rogovima' koga hoće, ali se ‘Ljubav’ neće s njima vječno natezati.A zašto bi ih onda Ljubav održavala vječno na životu, ako se ne misli "natezati" s njima? Koja je poanta njihovog postojanja?
Post 19,10-11
Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.'Anđeli' ne ubijaju, ali imaju borbenu moć.
Tko je uništio te gradove?
a) Ljudi su sami odgovorni i oni su sami spustili s neba na sebe pošast?
b) Božji Sud je bio izgovoren nad tim naraštajem?
c) Ni jedno ni drugo?Ne ubij!
Nikoga ja ne držim u 'vječnim mukama' niti bih to ikada želio, a vjerujem,
da ni 'Ljubav'='Život' ne bi nikome želio ni najmanje zlo.Kako se tvoje citiranje od ranije iz Novog zavjeta o "crvu koji ne umire i ognju koji se ne gasi" uklapa u ovo što sad iznosiš? Ponekad se čini da zastupaš tradicionalno gledište, ali potom iznosiš mišljenja koja odstupaju od uobičajenih interpretacija. Bilo bi korisno da jasnije definiraš svoj stav kako bi se izbjegli nesporazumi. Zanima me, slažeš li se s rimokatoličkom interpretacijom pakla ili imaš drugačiju perspektivu? Ukoliko postoji razlika, možeš li pojasniti u čemu se ona ogleda?
- Kako je tvoja ‘logika’ pravedna, tako da ‘Život’ ubija Svoju djecu?
Dao sam odgovor, ali da dodatno to objasnim, pa ti onda spori sa svojom logikom:
Razmatranje ideje da "Život" (Bog) ubija Svoju djecu može se promatrati kroz prizmu pravednosti i koncepta slobodne volje. Bog, kao apsolutni izvor života i moralne pravednosti, stvorio je ljudska bića s kapacitetom za slobodnu volju – sposobnošću da biraju između dobra i zla. Slobodna volja je temeljni aspekt ljudske egzistencije i omogućuje autentičnu moralnu odgovornost.U tom kontekstu, pakao se može shvatiti ne toliko kao mjesto gdje Bog aktivno "muči" ljude, već kao krajnji ishod izbora pojedinca koji trajno odbija Božju ljubav i spasenje. Filozofski gledano, pakao kao "kraj postojanja" za one koji su otpali, može se smatrati posljedicom osobnog izbora, a ne arbitrarnom kaznom. To jest, individua koja kontinuirano i svjesno odbacuje Božju volju i ljubav, na kraju odabire separaciju od izvora svega što je dobro i životvorno.
Dalje, pravednost uključuje ideju da postoje posljedice za naše odluke. Ako Bog ne bi postavio nikakve posljedice za odbijanje dobra i pravednosti, to bi ugrozilo samu ideju moralnog reda. Stoga, logika "kraja postojanja" za one koji su potpuno otpali od Boga, može se smatrati logičnom posljedicom pravednog moralnog poretka koji cijeni slobodnu volju i autonomiju individue, ali isto tako priznaje ozbiljnost trajnog odbijanja Božjeg poziva na zajedništvo i ljubav.
S teološkog aspekta, ideja vječnog mučenja može se činiti nespojiva s konceptom Božje ljubavi. Filozofski gledano, "kraj postojanja" za one koji su definitivno odbacili Božju ljubav i milost, može se shvatiti kao duboko ozbiljna, ali pravedna posljedica koja odražava autonomiju ljudskog moralnog izbora u odnosu na vječne vrijednosti i odnos s Božjom prirodom.
Display MoreHeb 2,14-18
Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso,
i sam On tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla,
pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu.
Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.
Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan,
da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu
kako bi okajavao grijehe naroda.
Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.'Ljubav'='Život' ne može nikoga ubiti.
To što tvrdiš nije podržano Pismom i to treba priznati, evo jednostavnog demanta:
Postanak 6:7 - "I reče Gospod: 'Izbrisat ću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, od čovjeka do stoke, do gmazova i ptica nebeskih, jer mi je žao što sam ih stvorio.'"Izlazak 12:29-30 - "U ponoć Gospod pogubi sve prvence u egipatskoj zemlji, od prvog sina faraonova, koji je sjedio na njegovu prijestolju, do prvog sina sužnja u tamnici, i sve prvine stoke."
Levitski zakonik 10:1-2 - "Nadab i Abihu, sinovi Aronovi, uzeše svaki svoj kadionik, staviše u njih oganj, na njega stavljajući tamjan, i priniješe pred Gospoda tuđi oganj, što im nije bilo zapovjeđeno. Tada iziđe oganj od Gospoda i proždrije ih, te umriješe pred Gospodom."
Brojevi 16:31-33 - "Čim završi sve te riječi, zemlja se pod njima rascijepi; zemlja otvori svoja usta i proguta ih sa svima koji su bili s Korahom, i svu njihovu imovinu. Oni i sve što je bilo njihovo siđoše živi u Podzemlje; zemlja ih prekri, i nestade ih iz zbora."
2. Samuelova 6:6-7 - "Kad stigoše do gumna Nakonova, Uza pruži ruku prema Kovčegu Božjem i uhvati ga, jer goveda bijahu skrenula. Tada se Gospodov gnjev rasplamsa protiv Uze, i Bog ga udari ondje zbog njegove drskosti, te ondje umrije pored Kovčega Božjeg."
A da ne bi bilo, to je Sz perspektiva, evo nešto iz Nz:
Djela apostolska 5:1-10 - "Ali neki čovjek po imenu Ananija sa Safirom, svojom ženom, prodao je imanje, ali je uz saglasnost žene zadržao dio cijene, donoseći samo dio i polažući ga pred apostole. Petar mu reče: 'Ananija, zašto je Sotona ispunio srce tvoje da slažeš Duhu Svetomu i zadržiš dio cijene zemljišta?... Čuvši te riječi, Ananija pade i izdahnu. Velik strah obuze sve koji su to čuli... Zatim mladići ustaše, zamotaše ga, izniješe van i pokopaše. Nakon otprilike tri sata uđe i njegova žena, ne znajući što se dogodilo. Petar joj uputi riječ: 'Reci mi, je li toliko dali za zemljište?' Ona reče: 'Da, toliko.' Petar joj reče: 'Zašto ste se dogovorili iskušavati Duha Gospodnjeg?...' I ona odmah pade pred njegovim nogama i izdahnu."'Bezumnik' sam sebe dovodi u pakleno stanje, a 'Ljubav' mu omogućava 'mjesto',
gdje takva osoba može samo postojati, jer ne može živjeti sa ‘Životom’ i biti jedno s Njim i s drugim ‘svjetlosnim bićima’.Ovaj opis djeluje prilično površno i nedostaju mu konkretni detalji. Postoji mnogo pitanja koja zahtijevaju odgovore, a čini se da kroz ovo pojednostavljivanje pokušavaš zaobići sve neusklađenosti inherentne tom konceptu, čineći ga u konačnici neodrživim.
Što znači 'samo postojati' u kontekstu paklenog stanja? Kako se to razlikuje od punog 'života' u prisutnosti 'Života', i na koji način se takva distinkcija manifestira u iskustvu duše?Ako 'Ljubav' omogućava to mjesto, u kojem smislu je to izraz ljubavi? Kako se koncept ljubavi koji dopušta vječno odvajanje ili patnju usklađuje s njezinom definicijom kao nečega što teži najvećem dobru za voljeno biće?
Kakvi su uvjeti u tom 'mjestu' koji omogućavaju samo postojanje, a onemogućavaju zajedništvo sa 'Životom' i 'svjetlosnim bićima'? Kako su ti uvjeti uspostavljeni i održavani, i koji je njihov krajnji cilj?
Kako se ovaj koncept usklađuje s idejom slobodne volje? Ako se ne radi o pravednom Sudu, nego "izboru" duša, tko bi birao patnju?
Pitanje:
- Ako čovjek u vremenu i prostoru može izvršiti samoubojstvo, zar ne bi onda bilo bolje,
da mu 'Ljubav' to omogući i na drugom svijetu, umjesto da ubojstvo izvršava 'Život'?A zašto bi mu dao takvu priliku?, onda bi Bog bio odgovoran, ne znam kako ti ovo nije sotonski...
Zamislimo, da nema nijednog čovjeka u 'paklu'.
- Postoji li vječni 'pakao' sa "đavlom i njegovim anđelima"?Ne. „Brojem svojih grijeha, nepravdom u trgovini svojoj bio si oskvrnio svetišta svoja. Zato sam izveo oganj iz sredine tvoje, koji te je prožderao. U pepeo položio sam te na zemlji pred očima sviju, koji su te ugledali. “ (Ezekiel 28:18)
-
U istoj dilemi, kako mi verujemo, je bio i Joseph Smith. On se molio dugo da bi znao na koji dan da svetkuju šabat, odgovor je bio u prvi dan nedelje na dan Hristovog vaskrsenja.
"I da možeš potpunije držati se neukaljanim od sveta, idi u dom molitve i prinosi pričesti svoje na sveti dan moj. Jer zaista je ovo dan određen da se odmoriš od svojih dela i da se posvetiš Svevišnjemu. Ipak, prinosićeš zavete svoje u pravednosti svakoga dana i svakog trenutka. Ali zapamti da na ovaj, GOSPODNJI DAN, prinosiš prinose i pričesti Svevišnjemu, priznavajući svoje grehe svojoj braći i pred Gospodom. I toga dana nećeš raditi ništa drugo, samo pripremaj hranu svoju u prostoti srca da tvoj post bude savršen, ili, drugim rečima, da tvoja radost bude potpuna." (UiZ 59:9-13)
A kasnije u drugoj je objavi Bog to još jednom potvrdio:
"A stanovnici Siona treba da se pridržavaju dana Šabata i drže ga svetim." (Učenje i Zaveti 68:29)
Zašto bi Bog otkrivao tako jednu očiglednu istinu iz Pisma? Legitimno je da se ljudi mole u svojim proučavanjima, ali ako nam Pismo nije dovoljno za spoznaju, postoji šansa da u osobnoj objavi omašimo...
Isus i njegovi sledbenici su poštovali jevrejski šabat u subotu. To znamo iz biblije i tako od Isusa i od Njegovih apostolima koji poučavaju u sinagogama. Na primer, u Luki 4:17-23 čitamo da je Isus poučavao u sinagogi subotom.
Točno, jer su držali zakon.
Ne postoji židovski šabat, u Bibliji to je dan Gospodnji, ne naziva se židovskom subotom ili šabatom.Ali čak i još u vreme Isusove službe, On je počeo da osuđuje način prakse šbata od Jevreja. Mnogo puta se on nije slaga sa Jevrejima o načinu slavljenja šabata. Na primer, priča o Isusu i učenicima koji su čupali žito da jedu za vreme šabata u Mateju 12:1-13.
Točno. Jer nisu razumjeli smisao Božjeg Zakona. Stalo im je do forme pobožnosti, zato im je i morao ukazati da je subota stvorena čovjeka radi...
Nakon Njegovog vaznesenja, kada su učenici izašli da propovedaju Jevanđelje, od obraćenika iz nejevreja nije se zahtevalo da svetkuju šabat u subotu, iako je većina jevrejskih obraćenika nastavila da to čini.
Iako Biblija ne sadrži sveobuhvatan zapis svih praksi ranih kršćana, nedostatak izravnih spomena o nežidovskim obraćenicima koji drže subotu ne implicira automatski da subota nije bila poštovana.
"Dakle: preostaje subotni počinak narodu Božjemu!" (Heb 4:9)Dakle, kako se dan promenio od subote (sedmi dan) na nedelje (prvi dan) među ranim hrišćanima? U Delima 20:7 čitamo o okupljanju svetaca u Maloj Aziji u nedelju; da je to bila verska služba otkriva činjenica da je Pavle propovedao tokom sastanka. Nedelja je izabrana jer je to bio dan Isusovog vaskrsenja (videti 1. Korinćanima 16:1-2 i Otkrivenje 1:10). Nedelja je postala poznata kao Dan Gospodnji.
U vezi s tim sastankom, važno je razumjeti kako je u Kristovo vrijeme dan završavao zalaskom sunca, a novi dan počinjao nakon toga (Postanak 1:5; Levitski zakonik 23:32). Tako bi ono što mi danas smatramo subotom navečer, u biblijskom smislu zapravo bio početak nedjelje.
Kada čitamo o događaju u Djelima apostolskim 20:7, gdje Pavao propovijeda sve do ponoći, jasno je da ako je to bilo jutarnje okupljanje u nedjelju, Pavao bi morao propovijedati gotovo 24 sata. Međutim, stihovi pokazuju da je sastanak počeo nakon zalaska sunca i trajao do ponoći, što po našem računanju vremena odgovara subotnjoj večeri, a ne nedjelji.
Ovo naglašava da se lomljenje kruha i okupljanja mogu događati bilo koji dan, bez da to implicira promjenu subote u nedjelju kao dan štovanja. Ako je doista došlo do promjene dana štovanja koju Bog nalaže, Biblija bi to jasno navela, a ne bi se oslanjali na pretpostavke. Isus je jasno rekao da se Božji zakon ne mijenja (Luka 16:17), i trebamo se osloniti na ono što Sveto pismo jasno kaže, a ne na interpretacije koje mogu dovesti do zabune. Ako Sveto pismo izričito ne navodi promjenu, nema osnove za pretpostavku da je takva promjena ikada napravljena.
Većina savremenih hrišćana, uključujući svece poslednjih dana, sada sledi praksu po kojoj se nedelja, prvi dan u nedelji, slavi kao Dan Gospodnji. Tehnički gledano, ovaj dan nije subota, koja je sedmi dan; ovo je razlika koju danas retko pravimo, ali ne treba zaboraviti.
Razlog zbog kojeg slavimo nedelju je zbog rane odluke hrišćana da se razlikuju od Jevreja tako što su izabrali dan na koji je Gospod vaskrsao da proslavljaju svoje nedeljne verske ceremonije. Dela su napisana na grčkom, a fraza koja se prevodi kao „prvi dan u nedelji“ je „mia ton Sabbaton“.
Ovo može biti zbunjujuće. Da li je grčka reč „sabat“ „subota“ ili „sedmica?“ Pa, to je i jedno i drugo – pozajmljeno je iz hebrejskog „šabata“ jer grčki nije imao reč koja odgovara ni svetom danu (u smislu nedeljnog dana bogosluženja) ni nedelji, pa je „sabat“ postao da znači i „sedmica“ i „dan Gospodnji“ (sedmi dan u nedelji, ili nedelja). Grčko-rimski svet je koristio potpuno drugačiji način podele vremena.1 Kao što je slučaj sa drugim rečima koje su hrišćani tih dana pozajmili iz sekularnog grčkog, „sabat“ je dobio jedinstvenu, posebnu upotrebu u hrišćanskim zajednicama.
Izraz u 1. Korinćanima 16:2, „prvi dan u nedelji“, preveden je sa grčkog izraza „mian sabbaton;“ doslovno „[prve] subote“. Ovaj izraz „prva subota“ je očigledan trag da imamo posla sa upravo takvom pozajmljenom upotrebom. (U suprotnom, zašto imati prvu subotu?) Susrećemo se sa skoro istom formulacijom u Delima 20:7 i Marku 16:9.
Kao što je već pomenuto, način na koji se ta reč koristi, može značiti „sedmica“, a ne samo „subota“ u jevrejskom smislu. Na kraju krajeva, grčki obraćeni hrišćani nisu samo pozajmili koncept svetog dana. Pre nego što bi im to imalo smisla, morali su da pozajme nešto još revolucionarnije — samu ideju nedelje, koja je za Grke bila potpuno nova. Dakle, da bismo razlikovali „dan Gospodnji“, korišćen je izraz „prva subota“.
Da ne dužim, u kratkim crtama, primarno ukazuje na redoslijed dana nakon subote, odnosno nedjelju, ali sama po sebi ne implicira promjenu subote kao dana štovanja u nedjelju. Gramatička struktura i značenje riječi "sabbaton" u grčkom jeziku, iako obuhvaća i pojam "subota" i "tjedan", koristi se u kontekstu brojanja dana, bez nužne promjene u svetosti ili praksi štovanja. Adaptacija i pozajmljivanje termina iz jednog jezičnog i kulturnog konteksta u drugi uobičajena je i ne nosi automatski sa sobom promjenu religijske prakse.
Činjenica da se fraza "prva subota" može pojaviti u Novom Zavjetu ne znači automatski da je nedjelja preuzela funkciju subote kao dana štovanja. Ova fraza više govori o redoslijedu dana nakon subote, a ne o uspostavljanju nedjelje kao nove subote.U stvari, imamo retku sreću da vidimo oba dana prilično lepo razdvojena u jednom stihu, u Mateju 28:1, koji u KJV glasi, „na kraju subote, kada je počela da svanja zora u prvom danu nedelje, došle su Marija Magdalena i druga Marija da vide grob.” Ovo je, uzgred, ono što potvrđuje činjenicu da je Isus vaskrsao u nedelju ujutro. Ono što je interesantno je da je to ista grčka fraza koja se ovde koristi u oba dela stiha: „na kraju subote [„Ophe de sabbaton“, ili „sada kasno u subotu“ (subota)] u 28:1a, i u 28:1b, „eis mian sabbatton“ ili „prema prvom danu u nedelji“ (nedelja ujutro), ali su kasniji prevodioci morali da koriste različite izraze („sedmica“ i „subota“) na ciljnim jezicima (kao engleski) da bi se izbegla dvosmislenost.
Prati smisao poruke, zašto su u subotu mirovale po zakonu, ako je ukinut na križu?
"Molite se, da ne padne bijeg vas u zimu ili u subotu!" Mt 24:20
Ako je nedjelja bila dio rane crkve, zašto se ne bi molili da njihov bijeg ne padne u zimu i nedjelju? -
Lomljenje hleba nije izraz koji opisuje zajednički obred, a ako jeste onda se postavlja pitanje zašto su to činili svakog prvog dana u nedelji? Ili zašto su sakupljli novac na taj dan? Ili uopšte zašto su taj dan nazvali Dan Gospodnji? Naravno mi možemo da postavljamo razne teorije o tome, ali da dokažemo nemožemo ništa. moguće da je jedno a moguće da je i drugi. Ipak postoje istorijski zapisi koji govore za ono što mi verujemo.
Stvar je u tome što u Bibliji nigdje nemamo navod da je nedjelja dan Gospodnji. I drugo, da je stvarno došlo do promjene, to bi bilo jaso naglašeno u Pismu, a mi danas ne bi razbijali glavu oko toga koji je dan...
Display MoreImamo veoma stare tekstove crkvenih otaca i učitelja koji svedoče o napuštanju sedmog dana i slavljenju prvog dana nedelje.
Ignacije Antiohijski (umro 107. god.) kaže: “Oni koji su živeli po starom uređenju došli su do nove nade i ne slave više Šabat u subotu, nego u nedjelju, dan kad je naš život bio uzidgnut u vis po Hristu i njegovoj smrti”.
Didache, spis iz prvog veka kaže: “U nedjelju u dan Gospodnji saberite se da lomite hleb i da zahvaljujete, nakon što ispovedite svoje grehe, da bi vaša žrtva bila čista”.
Iz istog tog vremena potieče i tekst rimskog upravitelja Plinija Mlađeg koji piše caru Trajanu 112. godine: “… tvrde kako se sva njihova krivica sastojala u tome što su se redovito sastajali jednog određenog dana, pre zore, da bi pevali zajedno pesme Hristu…”. Prema gore navedenom, taj “određeni dan” bila je nedjelja.
Justin Mučenik (živio od 100. do 165. godine) daje nam najstariji opis nedeljnog bogosluženja: “A u dan zvan dan sunca (nedelja) drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu… U dan sunca dolazimo svi na zajednički sastanak jer je to prvi dan, kad Bog pokrenu mrak i pratvar te stvori svet, a Isus Hrist istoga dana ustade od mrtvih…”
Zanimljivi su takođe i tzv “mučenici nedelje”, njih 49 hrišćana, koji su mučeni i ubijeni 304. godine jer se nisu hteli odreći da Šabat slave u prvi dan Nedelje, na Dan Gospodnji. Sveštenik Saturnij tada kaže: “Mi moramo slaviti dan Gospodnji. To je naš zakon”.
Ignacije Antiohijski (živio od 98. do 117. godine) kaže: “Jer ako još uvek verujemo u judaizam, mi priznajemo da nismo primili Božju milost.”
Slično govori i Barnaba iz Aleksandrije (oko 135. godine).
Euzebije Cezarejski (263-339 godina) izričito kaže: “Dok su Jevreji verni Mojsiju žrtvovali pashalno janje jednom godišnje… mi, ljudi Novog saveza slavimo našu Pashu svake nedelje”, a na drugommestu kaže: “Sve ono što je bilo propisanoza Šabat, mi smo preneli na danGospodnji, kao autoritativniji, nadmoćniji, uzvišeniji od Jevrejskog Šabata” i time svedoči da je poštovanje Šabata nedeljom kao Dana Gospodnjeg bila već praksa.
Da, postoji niz ranih izvještaja koji nagovješćuju nedjelju, ali važno je uzeti u obzir kulturološke kontekste tog vremena. No, ključno pitanje ostaje je li došlo do promjene s subote na nedjelju.
