Display MorePre Hristovog vaskrsenja, narod se Božji pridržavao poslednjeg dana u nedelji kao Šabata, kao što su to činili Jevreji. Nakon vaskrsenja, članovi crkve, bilo da su Jevreji ili nejevreji, pridržavali su se prvog dana u nedelji (Gospodnjeg dana) da bi se sećali Gospodnjeg vaskrsenja. Crkva danas nastavlja da se pridržava jednog dana svake nedelje kao svetog Šabata kada se klanja Bogu i odmara od napora sveta.
Crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana, kojoj pripadam, sastaje se nedeljom jer je Joseph Smith dobio objavu kao potvrdu ranohrišćanske prakse da se okupljaju na "dan Gospodnji" a to je nedelja. U Bibliji se pominje Dan Gospodnji:
“U dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas …” (Otkrivenje 1:10).
Na to nam daju svedoci odgovor:
„Kada se okupite na DAN GOSPODNJI, prelomite hleb i izkažite hvalu, ali da ste prethodno izpovedali vaše grehe, da bi vaša žrtva bila čista." (Didahe oko 80 g.)
Biblija pominje isto lomljenje hleba, ali u prvi dan nedelje:
“A kad smo se u prvi dan nedelje sastali da prelomimo hleb..” (Dela 20:7)
Što jasno govori da je nedelja Dan Gospodnji.
„Radi toga slavimo prvi dan u radosti, na kome je Isus ustao od mrtvih, a posle toga se nama objavio i na Nebo otišao" (Poslanica Varnave, Aleksandrija, oko 100g.)
"U danu nazvanom po Suncu (Nedelja), bilo je okupljanjesvih koji žive u gradovima ili na selu na jednom zajedničkom mestu."
(Justin mučenik, Rim, prva Apologija, oko 150 g.)
DJELA APOSTOLSKA 20:7
U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.
Gornji stih ne dokazuje da je slavljenje Boga
prebačeno sa Subote na prvi dan tjedna.
Prvi dan tjedna je po naški - nedjelja. Dan koji po Bibliji NIJE imao ime.
Sabrali su se lomiti kruh, ali i drugim danima su ljudi lomili kruh.
Kad se ljudi sastaju iz nekog razloga, na tim sastancima se uvijek lomio kruh.
To ne znači da je to bila Subota - dan slavljenja Boga.
Dan slavljenja Boga je dan koji je Bog Zakonom utvrdio - uvijek Subota.
I u SZ se lomio kruh, a to se ne povezuje sa slavljenjem.
JEREMIJA 16,7
Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, niti će mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove.
Znači kod pogreba se isto lomio kruh.
Nema veze sa slavljenjem Subotom.
Važno je i to da je Gospodnja Večera bila jedan put na godinu za Pashu.
LEVITSKI ZAKONIK 23,5
U prvom mjesecu četrnaestoga dana u suton jest Pasha u čast Jahvi;
Za nečiste i one na putu, bila je određena druga Pasha – mjesec dana kasnije.
LEVITSKI ZAKONIK 23,
(10) "Ovako kaži Izraelcima: 'Kad se tko između vas ili vaših potomaka onečisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi. (11) Neka je slave u suton četrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem;
Samo tada se, od Isusa Krista, lomio kruh i pilo vino.
Koliko primjećujete – u stihovima DJELA APOSTOLSKA 20:7 nema vina.
To je jedan obični dan bez imena.
DJELA APOSTOLSKA 20,11
Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova.
Opet lome kruh – što znači da je to samo narodni običaj, kao danas – na kavicu, svaki dan, više puta u danu.
Iz sljedećeg stiha (pročitaj i okolne stihove) vidi se da je je Isus lomio kruh u dan koji nije bio ni Subota, ni prvi dan tjedna, već drugi dan tjedna,
večer drugog dana tjedna.
LUKA 24,35
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Svi sastanci su tada bili vjerskog obilježja, a znali su se i svakodnevno dešavati.
DJELA APOSTOLSKA 2,42
Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.
Znači da lomljenje kruha ne označava prvi dan tjedna,
niti se može sa ičime povezati da je Zakonom određeno Slavljenje Subotom prebačeno na prvi dan tjedna.
