Caffe Chat

Dugo se nije moglo zapaziti ovako nešto, nema predaje :).
1681595799344.png
 

Prilozi

  • 12345.png
    12345.png
    32,6 KB · Pregleda: 1
"Danas sam to vidio svojim vlastitim očima. Pitao sam ljude oko sebe i rekli su mi da on dolazi tamo svaki dan i leži nekoliko sati. Onda ode negdje i opet se vrati sljedeći dan! Prođe puno vremena dok shvatimo da postoje stvari u životu koje su mnogo važnije od novca, moći i karijere. Postoji nešto u svijetu zvano istinska, nesebična ljubav! 🙏" IZvor:Link
341290032_1286221185437113_8032474943961624428_n.jpg
 
Mala igra s genealogijama...

Svak ima mamu i tatu. Mama i tata imaju mamu i tatu - četvoro baka i deka. Njih četvoro, svak ima svoju mamu i tatu - to je osmoro prabaki i pradjedova... šesnaest čukunroditelja... i tako dalje, unazad...

Vi - svaki Vi - ste potomak preko TRILIJUN ljudskih bića koji su živjeli prije "samo" jedne tisuće godina. (Brojka brzo raste sa svakom generacijom unazad, pa računajte sami, primjerice, do nulte godine nove ere, ili dalje u prošlost.) Jedina pretpostavka je da generacija traje 25 godina, tj. da je svaka vaša ***baka rodila u 25 godini svoga života potomka koji je (slijedeći) u Vašoj vlastitoj genealogiji.

Naime, unazad tisuću godina, recimo od ove do u unazad 1023. godini moralo je živjeti jedinstvenih 1.099.511.627.776 ljudi (muškaraca i žena fifti fifti) koji su SVI oni odreda TVOJI preci, u izravnoj genealoškoj vezi upravo s tobom.

Ah ta matematika... नमस्ते
 
Koliko je čovjeku potrebno zemlje?
Ruski pisac Lav Tolstoj napisao je novelu pod naslovom:”Koliko je čovjeku potrebno zemlje?”, u kojoj je opisao siromašnog seljaka Paholka. On je čuo za Baškire, pleme koje je živjelo u blizini planina Urala, a koje nije držalo zemlju za naročitu vrijednost.Odlučio je potražiti svoju sreću
među njima.Posjetio je poglavicu i zatražio nešto dobrezemlje za svoje potrebe.
“Izaberi komad zemlje koji god želiš”, rekao je poglavica nezainteresirano. “Cijena će biti tisuću rubalja.”
Konačno su se dogovorili da će Paholk dobiti za rečenu cijenu toliko zemlje koliko bude stigao obilježiti od izlaska do zalaska Sunca. On će ići prvi i na određenim razmacima zabijati kolčiće a Baškiri će ići za njim i orati brazdu, kako bi parcela bilavidno obilježena.
“Moraš zatvoriti krug njive prije no što Sunce zađe”, upozorio je poglavica Paholka, “inače ćeš izgubiti i zemlju i novac.”
Paholk je uranio sljedečeg jutra a mnoštvo Baškira je izašlo da ga pozdravi
ividi kako će on to izvesti. Osjećajući se snažnim, Paholk je izvanrednonapredovao, i bez odmaranja iskolčio dužinu od oko četiri i pol kilometra. Upodne, Sunce ga je snažno pržilo po leđima i znao je da je vrijeme da zaokreneprema
natrag. Ne smije krug razvući previše. Ali, što je dalje hodao postajao jebogatiji, jer je imao sve više zemlje.
Paholk se sad umorio a njegova tikva za vodu već je bila prazna. Pomislio je da krene natrag prečacem prema selu Baškira. Ali to će unakaziti izgled njive. Ne, on mora lijepo zatvoriti krug, da njiva ima pravilan izgled. Tako će biti bogatiji nego što je mogao misliti i u svojim najdivljijim snovima.
S vremenom Paholk je izravnao crtu i krenuo natrag, iscrpljen. Jedva je imao snage zabijati kolčiće. Sunce je već bilo vrlo nisko na obzoru i brzo je tonulo.
Ulažući posljednje atome snage, počeo je trčati zadnjih nekoliko stotina metara,
zatvarajući krug. Ali je pao na tlo.
Prekoračio je svoju granicu izdržljivosti. Da je samo odustao od one doline koju je još na kraju bio obuhvatio, i da je izostavio onaj pošumljeni dio. Paholk se uspravio na noge i posrčući pokušao nastaviti trčati.
Počeo se već spuštati suton. No, mogao je vidjeti Baškire na svega nekoliko stotina metara, koji su ga dozivali. Dok su mu ti glasovi odzvanjali u ušima, Paholk se prisiljavao da pretrči zadnju dionicu, bacivši se konačno među mnoštvo, kao što je krug Sunca utonuo na obzoru.
“Ovo je snažan i odlučan čovjek koji je zauzeo puno zemlje!” – kazao je poglavica s divljenjem.
Ali Paholk se nije micao. Zgrabili su ga i okrenuli na leđa. Oči su mu bile otvorene – i ukočene. “Da si zahvatio malo manje, još uvijek bi bilo dovoljno. Ovako, dosta ti je dva kvadratna metra.” Svi Baškiri su suosjećajno zakukali. Iskopali su mu grob. Bio je dug svega dva metra, za dužinu od glave do stopala.
Moguća primjena:
Dakle: Koliko je čovjeku potrebno zemlje?
To je pitanje s kojim se svatko od nas, prije ili poslije, mora suočiti. Koliko je dovoljno? A odgovor je, naravno, da nikada ne mislimo da nam je dosta. Uvijek nekamo suludo jurimo i nikad ne stižemo tamo. I mnogi među nama nastavljaju tim putem, doslovno do samouništenja, samoubojstva.

Izvor: Udruga Bolji život
 
Nemoguće da se zadnja poruka napisala u četvrtak u 18:50 sati, znači sve do sada nije niko ništa napisao. To se nikad nije desilo otkad se forum otvorio da je bilo toliko pauze. Čudno.
 
Poruka je toliko dubokomislena, da su nakon nje forumasi ocito ostali bez rijeci... Pisca te poruke bi trebalo ili nekako nagraditi ili ga istjerati s foruma.
 
A da nije upao neki krscanski blagdan kada je zabranjeno pisanje?! Ja se uvijek iznenadim ovdje u Hrvatskoj tim nekim cudnovatim katolickim blagdanima kao sto su: tjelovo, pepelnica, čista srijeda, veliki petak, mala gospa, velika gospa... Ja koji sam odrastao na slavljenju 8. marta, Dana mladosti, Prvog maja ili Dana borca... nikada necu to posve razumjeti.
 
A da nije upao neki krscanski blagdan kada je zabranjeno pisanje?! Ja se uvijek iznenadim ovdje u Hrvatskoj tim nekim cudnovatim katolickim blagdanima kao sto su: tjelovo, pepelnica, čista srijeda, veliki petak, mala gospa, velika gospa... Ja koji sam odrastao na slavljenju 8. marta, Dana mladosti, Prvog maja ili Dana borca... nikada necu to posve razumjeti.
Ma ne, jednostavno, doktrinarne teme su iscrpljene, a za sve ostalo nema dovoljno interesa da bi se redovito održavalo...
A propos nagrade ili kazne za onog koji je zadnji pisao, javi se u poruke, pa ako ostaviš adresu poklonim ti neke knjige :).
 
Diogenes je hodao gradskim ulicama usred dana sa svojom upaljenom svjetiljkom. Ljudi su ga gledali s nevjericom i zbunjeno, pitajući se zašto nosi svjetiljku usred dana kada je sunce obasjalo sve.

Jedan prolaznik, iznenađen Diogenesovim činom, nije mogao odoljeti i upitao ga: "Diogene, zašto nosiš svjetiljku po danu? Zar nije očito da ne treba svjetlo dok je sunce visoko na nebu?"

Diogenes se smiješio i odgovorio: "Tražim čovjeka." Prolaznik je bio zbunjen i upitao: "Kako to misliš? Čovjeka? Pa svi ljudi su oko nas."

Diogenes je odgovorio: "Da, ima mnogo ljudi oko nas, ali tražim čovjeka koji je istinski svjestan svoje unutarnje prirode, svoje istinske svijesti. Nosim svjetiljku kako bih pronašao čovjeka koji je prosvijetljen, koji je u potrazi za istinom i spoznajom. Njegova svjetlost je svjetlost duše."

Ova priča o Diogenesu naglašava njegovu filozofsku ideju o potrazi za istinom i samospoznaji. Diogenes je smatrao da većina ljudi živi u tami neznanja, izgubljeni u materijalnim željama i vanjskim zadovoljstvima. Njegovo nošenje svjetiljke usred dana simbolizira njegovu potragu za čovjekom koji je svjestan svoje duhovne prirode i koji živi u skladu s istinskim vrijednostima.
 
Nazad
Vrh