Koliko je čovjeku potrebno zemlje?
Ruski pisac Lav Tolstoj napisao je novelu pod naslovom:”Koliko je čovjeku potrebno zemlje?”, u kojoj je opisao siromašnog seljaka Paholka. On je čuo za Baškire, pleme koje je živjelo u blizini planina Urala, a koje nije držalo zemlju za naročitu vrijednost.Odlučio je potražiti svoju sreću
među njima.Posjetio je poglavicu i zatražio nešto dobrezemlje za svoje potrebe.
“Izaberi komad zemlje koji god želiš”, rekao je poglavica nezainteresirano. “Cijena će biti tisuću rubalja.”
Konačno su se dogovorili da će Paholk dobiti za rečenu cijenu toliko zemlje koliko bude stigao obilježiti od izlaska do zalaska Sunca. On će ići prvi i na određenim razmacima zabijati kolčiće a Baškiri će ići za njim i orati brazdu, kako bi parcela bilavidno obilježena.
“Moraš zatvoriti krug njive prije no što Sunce zađe”, upozorio je poglavica Paholka, “inače ćeš izgubiti i zemlju i novac.”
Paholk je uranio sljedečeg jutra a mnoštvo Baškira je izašlo da ga pozdravi
ividi kako će on to izvesti. Osjećajući se snažnim, Paholk je izvanrednonapredovao, i bez odmaranja iskolčio dužinu od oko četiri i pol kilometra. Upodne, Sunce ga je snažno pržilo po leđima i znao je da je vrijeme da zaokreneprema
natrag. Ne smije krug razvući previše. Ali, što je dalje hodao postajao jebogatiji, jer je imao sve više zemlje.
Paholk se sad umorio a njegova tikva za vodu već je bila prazna. Pomislio je da krene natrag prečacem prema selu Baškira. Ali to će unakaziti izgled njive. Ne, on mora lijepo zatvoriti krug, da njiva ima pravilan izgled. Tako će biti bogatiji nego što je mogao misliti i u svojim najdivljijim snovima.
S vremenom Paholk je izravnao crtu i krenuo natrag, iscrpljen. Jedva je imao snage zabijati kolčiće. Sunce je već bilo vrlo nisko na obzoru i brzo je tonulo.
Ulažući posljednje atome snage, počeo je trčati zadnjih nekoliko stotina metara,
zatvarajući krug. Ali je pao na tlo.
Prekoračio je svoju granicu izdržljivosti. Da je samo odustao od one doline koju je još na kraju bio obuhvatio, i da je izostavio onaj pošumljeni dio. Paholk se uspravio na noge i posrčući pokušao nastaviti trčati.
Počeo se već spuštati suton. No, mogao je vidjeti Baškire na svega nekoliko stotina metara, koji su ga dozivali. Dok su mu ti glasovi odzvanjali u ušima, Paholk se prisiljavao da pretrči zadnju dionicu, bacivši se konačno među mnoštvo, kao što je krug Sunca utonuo na obzoru.
“Ovo je snažan i odlučan čovjek koji je zauzeo puno zemlje!” – kazao je poglavica s divljenjem.
Ali Paholk se nije micao. Zgrabili su ga i okrenuli na leđa. Oči su mu bile otvorene – i ukočene. “Da si zahvatio malo manje, još uvijek bi bilo dovoljno. Ovako, dosta ti je dva kvadratna metra.” Svi Baškiri su suosjećajno zakukali. Iskopali su mu grob. Bio je dug svega dva metra, za dužinu od glave do stopala.
Moguća primjena:
Dakle: Koliko je čovjeku potrebno zemlje?
To je pitanje s kojim se svatko od nas, prije ili poslije, mora suočiti. Koliko je dovoljno? A odgovor je, naravno, da nikada ne mislimo da nam je dosta. Uvijek nekamo suludo jurimo i nikad ne stižemo tamo. I mnogi među nama nastavljaju tim putem, doslovno do samouništenja, samoubojstva.
Izvor: Udruga Bolji život
kozmos.hr
.
" IZvor:
