Duhovne pouke

[Istraživač Biblije]

BOŽJE VODSTVO

„Tada je rekao: “Moja nazočnost će poći s tobom i ja ću ti dati počinak.” - Izl. 33:14

Iskustva Prirodnog Izraela imaju vrlo važne pouke za duhovni Izrael. Narod koji je prvobitno bio dio svijeta, pozvani smo izaći iz svijeta i otputovati u novu zemlju, doći u nebesku baštinu. Marširamo prema slavnom Kraljevstvu koje nam je obećano ako smo vjerni. Na tom putu ima iskušenja i poteškoća. Ali naš Bog nam je obećao, kao što je obećao Mojsiju, svom sluzi, da će njegova prisutnost ići s nama. Ponekad se čini da se povlači od nas i prepušta nas samima sebi; ali On to zapravo ne čini. On iskušava našu odanost i našu vjeru u Njega tako što povremeno uskraćuje osjećaj Njegove prisutnosti.
Hoćemo li onda, poput Izraela iz davnine, zaključiti da Bog više nije s nama, i ponovno se okrenuti bogovima koje smo prije obožavali --- bogovima bogatstva ili zadovoljstva, bogovima koje obožavaju narodi oko nas? Hoćemo li se predati veselju, svjetovnoj zabavi i grijehu? Hoćemo li zaboraviti sav put kojim nas je naš Bog vodio, sva velika izbavljenja koja je zabilježila prošlost naših života? Hoće li nas bilo što --- ili "nevolja, ili tjeskoba, ili progonstvo, ili glad, ili golotinja, ili pogibelj, ili mač, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće, ili bilo što drugo u stvaranju, rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu?” Sigurno ne!
Što bliže živimo Gospodinu i što je veća naša vjera, to ćemo više shvatiti Božansko vodstvo i više ćemo koristiti sredstva koja je On osigurao za naše jačanje i podupiranje. Možemo Ga zazvati u vrijeme nevolje; možemo Mu ići u molitvi; i On nikada ne iznevjeri one koji se pouzdaju u Njega i iskreno traže da hodaju Njegovim određenim putem. Budući da je to istina, možemo krenuti na naše putovanje u savršenom povjerenju. Nakon što smo sve posvetili Gospodinu, trebamo tražiti Njegovo vodstvo, jer je Njegova prisutnost s nama, u svim poslovima našeg života.
Malo njih ima tako silne terete za nošenje kao što je imao Mojsije. Ali sva Božja djeca imaju terete koje moraju nositi, a važne odgovornosti počivaju na svakome od nas koji smo na sebe preuzeli zavjete našega Boga. Svaki član Tijela Kristova, pravi Izrael Božji, ima privilegiju stalnog Gospodinovog vodstva u svakom iskustvu našeg putovanja pustinjom. Nebeska mana je opremljena za našu svakodnevnu hranu. Voda života teče k nama za naše svakodnevno osvježenje, iz udarene Stijene vjekova. Kazneni štap našeg Oca sputava nas kada smo u opasnosti ili kada zalutamo na bilo koji zabranjeni put. S koliko nas ljubavi On vraća na pravi put, liječi naše rane i milostivo oprašta naša posrtanja i slabosti! Sigurno možemo imati bezuvjetno povjerenje u našeg Nebeskog vodiča. Tako možemo počivati u Njemu i biti sačuvani u savršenom miru. R. 5548

 

[Istraživač Biblije]

ODVOJENI ZA BOGA

„Ta ti si narod posvećen Jehovi, Bogu svome; Jehova je odabrao tebe između svih naroda na zemlji da budeš njegov narod, njegova predraga svojina.” - Pnz. 14:2
[Bliski] odnos Crkve s Kristom bio je izložen u Gospodinovim riječima njegovom predodžbenom narodu (Pnz 14:2), za koje apostol Petar (1 Pet 2:9) pokazuje da pripadaju, ne njima, nego njihovom antitipu, izabranoj Crkvi. Rekao im je: "Jer ti si narod svet Gospodinu, Bogu svojemu, i Gospodin te izabra da budeš njemu vlastit narod iznad svih naroda na zemlji." A Apostol, nakon što je pokazao da je predodžbeni Božji narod posrnuo i pokazao se nedostojnim takve posebne naklonosti, primjenjuje obećanje na Evanđeosku Crkvu, govoreći: Ali vi ste naraštaj izabrani, kraljevsko svećenstvo, narod sveti, narod poseban ; da navješćujete hvale onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo: koji u prošlosti nisu bili narod, a sada su narod Božji. ----1 Pet. 2:9.
„A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.” - 1. Pet. 2:9
A nama je Bog dao izvanredno velika i dragocjena obećanja --- obećanja, ne samo otkupljenja i izbavljenja od grijeha i smrti, i priznanja kao sinova i nasljednika Božjih po Kristu u baštinu vječnog života, nego više od toga: on je pozvao nas njegovom milošću da budemo zaručnica njegova jedinoga Sina i nasljednik --- "baštinik svega;" biti njegov intimni i vječni drug u svemu; biti s njim “sunasljednici” svega njegova imanja, tako da je “sve naše” također, “ako smo Kristovi;” da također budemo "sudionici" "božanske prirode" i slave i kraljevstva; čak i sjediti s njim na njegovom prijestolju, i s njim činiti “kraljevsko svećenstvo” u kojem će sav svijet biti blagoslovljen. R. 1820
„Ta ti si narod posvećen Jehovi, Bogu svome; tebe je Jehova, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod...Zato znaj da je Jehova, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi.” - Pnz. 7:6,9

 

[Istraživač Biblije]

„Sjećaj se svega puta kojim te Jehova, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jehovinih. Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. Priznaj onda u svome srcu da te Jehova, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. I drži zapovijedi Jehove, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega! Ta Jehova, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brdina vaditi mjed. Do sita ćeš jesti i blagoslivljati Jehovu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao. Čuvaj se da ne zaboraviš Jehovu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem.” - Pnz. 8:2-11

Kakvo podsticanje! Kakav poticaj na vjernost! Tko ne bi štovao i služio takvom Bogu! I kakvu divnu primjenu može Duhovni Izrael učiniti od ovog teksta! Kako je čudesno naš Bog vodio nas, svoj narod Saveza, kroz pustinju ovoga svijeta i brinuo se za naše potrebe iz dana u dan! Kako su kazne Njegove ruke pune ljubavi spriječile naše noge da lutaju; ili ako smo se bilo kada okrenuli nadesno ili nalijevo, kako nas je Njegova ljubav vratila natrag! I nije li nas uveo u dobru zemlju, zemlju potoka vodenih, zemlju izvora i dubina, zemlju ulja maslinova i meda, zemlju u kojoj kruh jedemo, kruh nebeski, bez oskudice? Zaista, u njemu nam ništa nije nedostajalo. Ako je drevni Izrael imao razloga dokazati svoju zahvalnost i ljubav Bogu, koliko više razloga imamo mi, duhovni Izrael!
Nakon što je Mojsije podsjetio Izrael na svu ljubaznu dobrotu Gospodnju u njihovo ime i na njihov svečani Savez, objavio im je Gospodnje uredbe kojima su se trebali upravljati, a zatim ih je najozbiljnije upozorio na posljedice zaboravljanja Boga i kršenja njihovog Saveza. Ovaj govor, čiji je dio naš tekst i koji čini veći dio Knjige Ponovljenog zakona, bio je izrečen Izraelu neposredno prije Mojsijeve smrti na gori Nebo --- najvišoj točki grebena Pisge --- odakle mu je Gospodin pokazao svu zemlju kanaansku i gdje je bio pokopan. Bog je rekao Mojsiju da ne smije prijeći preko Jordana, zbog njegove neposlušnosti kod voda Meribe, kada je udario u stijenu suprotno Božjoj zapovijedi. Ovaj je govor bio njegova posljednja poruka Izraelu i vrlo je dirljiv i dojmljiv.
Mojsije je završio svoju poruku ovim riječima:

„Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jehovu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jehova zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati." - Pnz. 30:19,20

Takve su riječi bile vrlo snažne u takvom trenutku; jer im je Mojsije rekao da će uskoro umrijeti i da će im Bog dati novog vođu da ide s njima preko Jordana. R. 5528

Bog sada provjerava Crkvu. Postoje mnogi pripadnici Kristove crkve koji se deklariraju kao takvi koji nikad nisu sklopili savez s Bogom. Ali On iskušava sve one koji su sklopili savez, je li to posvećenje srca ili nije --- je li prije svega sebi ili Bogu --- je li uspjeh u životu ili čast Bogu i vršenje Njegove volje. Naša, dakle, nije samo visoka čast da budemo sinovi Božji tijekom ovog Evanđeoskog doba, već također da budemo dokazani za trajne nagrade. Židovi koji su svjesno živjeli kršeći svoj Zakon izgubili su samo svoj materijalni život, ali nisu izgubili priliku za vječni život. Ali ako tko od nas učini tako, izgubit ćemo život vječni. Stoga, Božje postupanje s nama nadilazi Njegovo postupanje s Prirodnim Izraelom. Naša je odgovornost, dakle, utoliko veća, a ishod konačan. R. 5528

 

[Istraživač Biblije]

„Zato što ću objaviti ime Jehovino, pripišite veličinu Bogu našemu! On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer su sudovi čestiti svi putevi njegovi. Bog je istinski i bez nepravde, pravedan i pravičan je on.” - Pnz. 32:3,4

Sveto Pismo je jasno u svojoj izjavi da su “sva njegova djela savršena;” da “Bog nije autor zabune;” da “Bog nikoga ne iskušava,” i nije u skladu s bilo kojom sugestijom da se zlo može činiti tako da mogu uslijediti dobri rezultati. (Pnz. 32:4; Rim. 3:8; 1. Kor. 14:33; Jak. 1:13; 1. Petr. 3:11.) U potpunosti se slaže s izjavom da su “sva njegova djela savršena,” da nakon što je Sotonu učinio savršenim bićem, kao što je i našu rasu učinio savršenom, reprezentativno u Adamu, Bog nije spriječio svoja stvorenja sa slobodnom voljom da krenu grijehom kršeći njegove zapovijedi. Njegova mudrost i moć su takve da će on na kraju donijeti blagoslov iz ovih zala onima koji nisu u skladu s njima, nego sama zla, da, i "sve zle će uništiti." —Psa. 145:20. R. 3145​

 

[Istraživač Biblije]

„U zemlji pustinjskoj on ga je našao, u pustoši urlajuće pustinje. Vodio ga je unaokolo, upućivao ga i čuvao kao zjenicu oka svoga.” - Pnz. 32:10

“Početak mudrosti je strah Gospodnji.” (Psalam 111:10.) Ovo smo tretirali kao i prethodnom prigodom, naglašavajući činjenicu da kao što je naš dolazak Gospodinu bio nadahnut poštovanjem prema njemu, tako je i naša vjera u Krista bila utemeljena na poštovanju prema Božjoj poruci milosti. Zatim je uslijedilo posvećenje, rezultat daljnjeg štovanja. Tada je poštovanje pomoglo u usavršavanju naših žrtava i zaštitilo nas od drskih grijeha i pomoglo nam popraviti karaktere koje je Bog predodredio i koji bi jedini trebali biti prihvatljivi izabranima. Kod takvih vjernika osobna ambicija ne samo da će biti podvrgnuta Božanskom uređenju, nego će biti zgažena, "umrtvljena," iskorijenjena, a najviša ambicija srca bit će ona koju je izrazio naš Gospodin, "Rado vršim volju tvoju O moj Bože; da, tvoj je Zakon zapisan u mom srcu.” (Psalam 40:8.) Takvi uživaju u žrtvi u Gospodinovoj službi i nikada ne zaboravljaju da je poslušnost kod Gospodina još uvijek više cijenjena od žrtve. Takve će Gospodin čuvati svojom snagom, "Kao zjenicu oka svoga," "U šupljini svoje ruke." (Pnz 32:10.) Ništa ih ne smije povrijediti. Ovima sve stvari moraju raditi na dobro. Čak ih ni njihove slabosti i mane neće spotaknuti, jer su njihova srca odana, njihove nenamjerne nesavršenosti pokrivene su Gospodnjom milošću i bit će učinjene da im služe kao stepenice umjesto kamena spoticanja. Ako im nedostaje talenta ili obrazovanja, Gospodin će im nadoknaditi te nedostatke na svoj način. On se zavjetuje da će to učiniti kroz Krista, jer su oni udovi njegova Tijela. R. 4452

 

[Istraživač Biblije]

„Kao što orao zatrese gnijezdo, oblijeće nad svojim mladima, širi krila, uzima ih i nosi na svojim krilima.” - Pnz. 32:11

Sveto Pismo nam daje ilustraciju Gospodinovog ophođenja sa svojim narodom riječima: “Kao što orao zatrese gnijezdo.” (Pnz 32:11.) Tako Gospodin ponekad dopušta kušnje, progone, itd., koji izvana izgledaju kao da impliciraju uništavanje najdragocjenijih interesa, a ponekad izazivaju iznenađenje njegovog naroda grubošću i uznemirujućim uvjetima. Usprkos tome, pod Božanskim nadzorom, trešenje gnijezda i prebacivanje odgovornosti na njegov narod može im biti od koristi, jačajući ih, pomažući im. Zatim dolazi vrijeme odmora i prilika za duhovnu izgradnju, utjehu, rast u milosti i znanju. Sretni su oni koji su, u vrijeme potresanja gnijezda, ispravno uvježbani od strane Gospodinove providnosti i poučeni od njega i postali sve aktivniji u njegovoj službi --- službi pravednosti, istine i ljubavi. Donosi im pripremu za razdoblje odmora i razvoja.

Ali drugima koji nisu ispravno vježbani prosijavanjem, tresenjem, miješanjem gnijezda, iskustvo je drugačije. Oni su prosijani, otuđeni i razvijaju tvrd duh, stran Gospodinu i u suprotnosti s njegovom Riječi. Jedna klasa ide od milosti do milosti i od snage do snage; druga se vraća u vanjsku tamu svijeta. Dakle, kako kaže Apostol, naša poruka je "miris života na život jednima, a smrti na smrt drugima". –--2 Kor. 2:16. R. 4335

 

[Istraživač Biblije]

„Nitko neće moći opstati pred tobom u sve dane tvog života; kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti s tobom i nikada te neću iznevjeriti niti ću te napustiti. Budi jak i odvažan jer ćeš ti ovom narodu razdijeliti u baštinu zemlju za koju sam se zakleo očevima njihovim da im je predam.” - Jošua 1:5,6

Izraelsku naciju trebalo je ohrabriti, jer iako su se četrdeset godina pripremali za ovaj događaj, ipak su shvatili da pred njima stoje velike poteškoće. Trebalo je prijeći rijeku Jordan, a u to je vrijeme bila nabujala i velika; neprijatelj, spreman odbiti njihovo napredovanje, bio je oštar i na oprezu i bolje naviknut na ratovanje od njih. Ako bi uspjeli prijeći rijeku pred svojim neprijateljima, to bi značilo veliki utrošak energije i veliki gubitak života. Nisu imali ni mostove ni pontone od kojih bi sagradili privremene mostove; a s druge strane, ako su ikad stigli do njega, znali su da su gradovi bili čvrsti zidinama, s ciljem da izdrže napade i opsade, i bili su relativno nespremni što se tiče vojne opreme, ovnova za udaranje, itd. Kakvo čudo ako je ljudima Izraela bilo potrebno ohrabrenje da poduzmu takav sukob --- da zauzmu zemlju koju im je Bog dao.

Tri puta je Jošua ohrabren od strane Gospodina, "Budi jak i hrabar," "Budi jak i vrlo hrabar," itd. (reci 6,7,9.) Postoje različite vrste hrabrosti; jedna vrsta je rođena iz egoizma i samopouzdanja, druga vrsta je rođena iz nepromišljenosti koja ne uzima u obzir poteškoće situacije, ali hrabrost koju Gospodin usađuje i koju svi duhovni Izraelci trebaju nastojati posjedovati je ona koju, dok hladnokrvno i smireno razaznaje iskušenja i poteškoće na putu i dok ponizno shvaća njegovu nedostatnost za tu priliku, ima podršku vjere u Gospodina --- povjerenje u božanska obećanja koja im omogućuje da budu jaki u Gospodina i u snazi njegove moći. To je trebala biti Jošuina hrabrost i to je naša u odnosu na sve stvari sadašnjeg života, kao i u pogledu svih stvari Kraljevstva, pouzdanje u Gospodina čiji smo mi sluge i čije djelo nas je on zadužio izvesti. Izraz, "Ne okreći se od njega (Zakona) ni desno ni lijevo" ne označava potpuno odstupanje, već, prema izvorniku, to znači, Ne zahtijevaj ni više ni manje od božanskog standarda; nastojte se što je više moguće održati u apsolutnom skladu s božanskom Riječju. Istina je istina; Božja Riječ je Božja Riječ; nismo ovlašteni uzimati od toga niti dodavati.

„Samo ti budi jak i veoma odvažan, kako bi se pridržavao izvršiti sve po zakonu, koji ti je zapovjedio Mojsije, sluga moj. Ne skreći od njega ni desno ni lijevo da bi uspijevao kamo god pođeš.” - Jošua 1:7

Nema jasnijeg izraza božanske volje za većeg Jošuu i članove njegova Tijela nego što je to dano u ovom tekstu. Njegovo učenje je da nema sigurnosti, nema stvarnog uspjeha za one kojima se obraća, osim u poslušnosti božanskoj volji, kako je zabilježeno u božanskoj Riječi. Tako je i Gospodin Isus predstavljen kako govori: “Rado vršim volju tvoju, Bože moj; tvoj je zakon zapisan u mom srcu”; i nadalje proročanski----“O, kako volim tvoj Zakon! To je moja meditacija cijeli dan.” (Psalam 40:8; 119:97.) Razmišljanje o božanskom zakonu danju i noću ne treba, naravno, shvatiti doslovno----da ne bismo trebali činiti ništa drugo danju ili noću nego razmišljati o Svetom pismu. Moramo razumjeti Gospodina tako da znači da uvijek trebamo imati na umu, u vezi sa svim našim životnim poslovima, misao da smo njegovi, i da je on naš vodič i upravitelj u svim stvarima, i da i najmanju stvar koja bi se odnosila na naše živote i naše interese, danju ili noću, treba poduzeti uz dužno uzimanje u obzir Gospodnje volje glede istoga. R. 3080 i R. 4062

 

[Istraživač Biblije]

„Premda me i pogubi, još ću se u njega pouzdati” – Job 13:15

Kad je Job bio bogat, napredan, Bog ga je iskušao tako što mu je uzeo svu njegovu obitelj, sve njegovo bogatstvo, njegovo zdravlje, čak je dopustio da se njegova žena okrene protiv njega. Ipak, u svemu tome Job se nije okrenuo protiv Boga. On je doista izrazio čuđenje, ali je s vjerom pogledao u Gospodina i rekao: "Iako će crvi uništiti ovo tijelo, ipak ću u svom tijelu vidjeti Boga." Još ću primiti očitovanje Njegove naklonosti i naučiti što misli pod ovim iskustvima, ovim nevoljama koje me snalaze. "Iako me On ubije, ipak ću se pouzdati u Njega." ----Job 13:15.

Nakon što su njegova testiranja izvršena, Bog mu je vratio djecu, kuće, zemlju, prijatelje. I ti dolazeći u izobilju nagovjestili su blagoslove Obnove----kako će nevolje čovječanstva naposljetku biti dobre za one koji će voljeti Boga. Ako oni koji sada trpe nevolje zbog svoje odanosti Gospodinu, zbog svog povjerenja u Njegove pripreme, radosno podnose nevolje i kušnje, one će im sigurno dobro doći --- “daleko veća i vječnija težina slave."

Primjenjujući ove lekcije na sebe, možemo reći da u kojoj god mjeri bili privilegirani govoriti Božju Riječ i trpjeti progonstvo, ako to prihvatimo sa strpljivošću, to će nam donijeti odgovarajući blagoslov i pohvalu od Gospodina. Ali ne možemo misliti da bi mu bilo ugodno ako, kada patimo, mislimo, Oh, kako je to strašno, strašno, strašno! Takav stav ne bi značio prihvaćanje Njegove riječi za to, da će “svi koji žele živjeti pobožno u Kristu Isusu biti progonjeni,” i da će sve raditi za naše dobro. — 2 Tim. 3:12; Rimljanima 8:28. R. 5333

 

[piramida4]

„Tada je rekao: “Moja nazočnost će poći s tobom i ja ću ti dati počinak.” - Izl. 33:14

...

HEBREJIMA 5,7

ON je

u dane svoga zemaljskog života

SA SILNIM VAPAJEM I SUZAMA

PRIKAZIVAO MOLITVE I PROŠNJE

ONOMU

KOJI GA JE MOGAO SPASITI OD SMRTI.

I BI USLIŠAN ZBOG SVOJE PREDANOSTI:
=====
HEBREJIMA 5,7

On

,,,,,,,,,,
ON je SIN G Yehoshua Pomazanik od Boga Oca YHVH.
--------

HEBREJIMA 5,7

je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem

i suzama prikazivao molitve i prošnje

,,,,,,,,,,,
SIN G Yehoshua je vapio, plakao, molio, prosio
----------

HEBREJIMA 5,7

ONOMU KOJI GA JE MOGAO SPASITI OD SMRTI.
,,,,,,,,,,,

SIN G Yehoshua se molio Jedinome - ONOME!
A TAJ je Jedini je - Bog Otac – YHVH.
Jedino se Bogu Ocu Jahvi MOLI – kao Bogu!

Jedino je BOG – TAJ Koji može spasiti od smrti.


G Yehoshua se je BOJAO SMRTI – jer nije Bog.
G Yehoshua je UMRO – jer nije Bog.
G Yehoshuu je USKRSNUO Bog Otac YHVH.
-----------

HEBREJIMA 5,7

I BI USLIŠAN zbog svoje predanosti:

,,,,,,,,,
Bog Otac Jahve je USLIŠAO molitve svoga Sina Yehoshuu,
jer je G Yehoshua pokorni sluga svome Bogu Ocu YHVH.
-----------

Jasno rečeno:
=====
DVIJE OSOBE ! !
-----------
1,
JEDNA JE BOG OTAC YHVH
2,
druga je SIN
od Boga Oca YHVH =

Gospodin Yehoshua
koji NIJE Bog

jer je BOG - SAMO JEDAN - OTAC – YHVH

-------