Zagrobni život?

Ne protestanti u cjelini. Većina protestanata vjeruje u besmrtnost duše.
 
+!
Jednoj strani je logično da duša živi i nakon smrti, drugoj strani nije i to je nešto što se neće promeniti. Svakako ćemo svi na kraju saznati odgovor na to pitanje.
Ako se neko od nas nakon smrti pojavi negde i shvati da je duh, onda postoji zagrobni život. Neka se čuveaju protestanti.
Ako umre i u sledećem trenutku shvati da je na sudu, onda duša nigde nije lutala. Neka se čuvaju Katolici i Pravoslavci.

Na Sudu neće biti bitno tko je što vjerovao, nego "Kada Te to vidjesmo?".

Lk 10,27
Odgovori Mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim;
i svoga bližnjega kao sebe samoga!
 
Pa nema ih čak puno. Adventisti, Svjedoci, kristadelfijanci. To su najveće grupe. Ima i nekih drugih ali su manje zastupljeni.
Broj denominacija je ogroman, sad ne mogu da se setim koliko ih ima, ali bio sam u šoku.
Ali slažem se sa ovim što si naveo.

+!


Na Sudu neće biti bitno tko je što vjerovao, nego "Kada Te to vidjesmo?".

Lk 10,27
Odgovori Mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim;
i svoga bližnjega kao sebe samoga!
Zato sam samo rekao da treba da se čuvaju zbog širenja lažnog učenja. A ko će naslediti večni život, zna samo Bog.
Žena koja je dotakla Hrista i izlečila se, nije bila ni adventista, niti pravoslavac..... Niti je imala određena učenja, a ipak je izlečena svojom verom, jer je srcem verovala.

Ono što je bitnije od svega, od svake naše rasprave, jeste da jedni drugima treba da želimo spasenje, da želimo dobro apsolutno svima. Može neko da bude deo zajednice koja ima najviše istine, ali ako mu je srce tvrdo, ako ima mržnju prema drugima, crkva ga neće učiniti boljim od drugih.
Mi smo samo ljudi i sud nije u našim rukama, zato poštujmo jedni druge, jer je Hristos umro za sve nas.
A pravednom Bogu ostavljamo da sudi i jedino što znamo je da će taj sud biti pravedan.
 
+!
Ako te dobro shvaćam:
- ti vjeruješ, da nečiji duh odlazi Bogu, a njegova duša ne postoji do uskrsnuća svih.
Da, duh/dah životni vrati se Bogu.
Duh - kod Boga.
Duša - ne postoji do uskrsnuća.
Tijelo - raspadne se, spali, kemikalijama uništi,...
Duša, odnosno čovjek ne postoji dok ga Bog ne uskrisi.
Uskrsnućem svih Bog spaja nečiji duh sa nanovo stvorenom dušom i preobraženim tijelom?!
Ne, uskrsnućem nastaje duša.
- Što je bilo s Isusovom dušom nakon premunuća?
Duh se vratio Bogu, a tijelo je ostalo narednih tri dana u grobu...
 
Ima veze jer je razlog za formiranje određenog učenja pogrešna predstava o učenju tradicionalnih.
Ovo nije točno. Svaka doktrina je bila raspravljana i zasnovana na Pismu, a ne na nerazumijevanju "tradicionalne perspektive"...
Evo daću ti konkretan primjer. Autor sajta religija.me smatra Crkvu adventista sedmog dana sektom i dijelom modernog Vavilona jer su iskrivili učenje Ellen G. White koja nije bila trojičar. Zar nije logično da prva stvar kojom ćeš osporiti tu tvrdnju da kažeš da je početna postavka pogrešna i da EGW jeste bila trojičar?
Kakve ovo veze ima s razvojem nauka unutar adventnog pokreta?
Već kada si krenuo u tom smjeru, onda ti se ključ nalazi u Pismu na kojeg se pozivaju adventisti, a ne na njihovom razumijevanju ili ne razumijevanju tradicionalnih pogleda. Dakle, onda pobijaš ono oko čega je predmet, a predmet je onamo gdje je sama suština učenja.
Pioniri adventizma su tvrdili da je učenje o spavanju duša potrebno jer ako to učenje nije tačno onda je nepotrebno vaskrsenje mrtvih na kraju svijeta i nije im bilo jasno kako ta dva koncepta svjesne duše i vaskrsenja mrtvih pomiriti. Logično je stoga da prva stvar koju treba razjasniti jeste zašto tradicionalni smatraju da je vaskrsenje mrtvih ipak potrebno.
Ne, nije logično. Logično bi bilo da je to biblijski osnovano, ali kako se radi o vjerovanju koje nije zasnovano na Pismu, nema se što uzimati u razmatranje... i kao što sam znaš, autoritet im je Pismo. Stranice Biblije su prevrtali, a ne Katekizam...
To je u protestantizmu konstantna pojava. Sola fide je nastalo kao kontra rimokatoličkih pogrešaka oko indulgencija gdje su prodavali oproštaj grijeha a sola scriptura kao kontra na rimokatolička izvrtanja Predanja gdje su se pozivali na nekakve falsifikate i izmišljotine kako bi opravdali vlast rimskog pape.
Ti to sve doživljavaš kao reakciju, a ako te već zanima povijesni kontekst, onda ti isti pioniri su to doživljavali kao svjetlost od Boga i svojevrsno otkrivenje... a ne nešto što je reakcija na nerazumijevanje tradicionalnih stavova...
Ali i kod nas je besmrtnost dar. Čak i besmrtnost duše. Citirao sam sv. Justina šta kaže o tome. Isto misli i Georgije Florovski, jedan od vodećih pravoslavnih teologa 20. vijeka.
Prvo vaše poimanje duše je različito, a drugo za nas je to uvjetno, a ne određeno unaprijed.
Također, ono gdje je još jasna razlika je perspektiva same nagrade. Taj život vječni primaju oni koji su s Kristom, oni koji nisu, ne primaju...
Što se nekad i koristi. Tipa Bogu su svi živi. Ali je potreban i izraz koji će pojasniti da je smrt uništena ali obuhvatiti i ljudsku perspektivu smrti. A nema boljeg izraza od spavanja za tako nešto.
Smrt je uništena, ali nećemo uzimati nešto što označava život, već nešto što asocira na našu neaktivnost... nisam nešto impresioniran perspektivom onih koji vjeruju da duše egzistiraju nakon smrti. Da ja vjerujem u tako nešto, ja bi koristio: žive, budni, aktivni, a ne spavaju...
Može se probuditi ono što spava. A spava ono što je u prahu zemaljskom. To je tijelo.
Ne, ne spava, jer ne postoji. Može se probuditi jedino čovjek kao takav, da se vrati u svijest, ništa drugo...
Perspektiva je bitna.
Ne :). Idemo dalje...
Da, Bog je organizovao sve to jer je znao da će ljudi pasti u grijeh i umirati. Ali to ne čini samu smrt prirodnom niti dijelom Božjeg plana. Smrt možda jeste prirodna posljedica bioloških procesa u našem organizmu ali samom čovjeku je izrazito neprirodna. Pa nisu se ljudi vijekovima plašili smrti bez razloga. Čovjek podsvjesno osjeća da je smrt nešto pogrešno i da ne može biti kraj. Opet kažem ako je smrt prirodna čemu Hristos.
Krist je drugi Adam kao što sam i naveo, Onaj koji će dati novu prirodu i život vječni. I da se ne ponavljamo, vjeruj tako. Za mene tu nema logike. Ako duša može izlaziti izvan tijela i egzistirati, onda je to prirodno jer je tako stvorena, s tim mogućnostima. To što će Bog u kontekstu vašeg vjerovanja ispraviti takvo stanje na ovaj ili onaj način, to je nešto drugo. A posljedica grijeha je svakako strah od smrti i to nije ugodno nikome i to zaista tako ne bi trebalo biti, ali je prirodno u našoj paloj naravi....
Pa ne znamo. Nije nešto što bi trebali ispitivati ali očito uključuje zle duhove. Ne opisuje nam se naravno sam mehanizam toga.
Vjerujete da su to duše preminulih, ali to istovremeno uključuje zle duhove?
Moja poenta je bila da Bog kada govori o lažnim bogovima jasno kažu to su đavoli a kada govori o onima koji pričaju sa mrtvima ne kaže da su to đavoli sa kojima pričaju. S obzirom da je komuniciranje s mrtvima stavljeno u isti stih sa gatanjem i dogovaranjem sa duhovima očito da se radi o djelovanju okultnih sila ali očito da nije isto kao gatanje i dogovaranje sa duhovima.
Ma jasna je meni tvoja poanta, ali ovo me sve već umara i ako ćemo stalno nešto širiti, tome nikad kraja...
Znači po vama je čovjek potpuno izbrisan iz postojanja nakon smrti. Mislio sam da makar vjerujete da duša idalje postoji ali u nesvjesnom stanju. U čemu je onda razlika između vašeg učenja i učenja Jehovinih svjedoka koji kažu da će duša biti ponovno stvorena pri vaskrsenju? Kako znate da ćete se opet probuditi baš vi?
Postoji duh ili dah životni koji je kod Boga, ali on kao takav nije u mogućnosti da egzistira, već je odraz naše osobnosti/karaktera. A Bog kada stvori fizičku komponentu i stavi u nju dah životni, tada nastaje duša. A kako da znam da sam baš to ja, pa jednostavno, jer sam to ja i ne treba mi kontinuirana egzistencija da bi znao da sam to ja, da nije netko slučajno nešto zamijenio ili manipulirao na neki način. Da li si kad izgubio svijest? Ja jesam na treningu i jednom zgodom, u početku nisam znao što se događa, ali nakon par trenutaka sam shvatio što se zapravo dogodilo. Nisam imao krizu identiteta iako nisam bio svjestan što se događa neko vrijeme, a što su mi prepričali ostali da se dogodilo...
 
Ovo nije točno. Svaka doktrina je bila raspravljana i zasnovana na Pismu, a ne na nerazumijevanju "tradicionalne perspektive"...
U redu. Ali tumačenje Pisma na taj način je specifično čak i u okviru protestantizma. Vrijedi malo baciti pogled na istorijski kontekst tog učenja. Ali ja ovo primjenjujem i na pravoslavna učenja takođe. Analizirati možemo i trebamo sve.

Ne, nije logično. Logično bi bilo da je to biblijski osnovano, ali kako se radi o vjerovanju koje nije zasnovano na Pismu, nema se što uzimati u razmatranje... i kao što sam znaš, autoritet im je Pismo. Stranice Biblije su prevrtali, a ne Katekizam...
Dobro ali ako su početni razlozi za razradu ili prihvatanje tog učenja nastali na pogrešnim pretpostavkama trebamo pojasniti gdje su pogreške. Jer ipak je naše učenje proglašeno sotonskim.

Ti to sve doživljavaš kao reakciju, a ako te već zanima povijesni kontekst, onda ti isti pioniri su to doživljavali kao svjetlost od Boga i svojevrsno otkrivenje... a ne nešto što je reakcija na nerazumijevanje tradicionalnih stavova...
Svakako da su oni to tako doživljavali ali i muslimani su doživljavali Kuran kao svjetlost od Boga, rimokatolici vlast rimskog pape, mormoni Josepha Smitha itd. Svako će za svoje reći da je njegovo učenje od Boga. Zato posmatram to iz neutralne perspektive. Možeš je nazvati i sekularnom.

Smrt je uništena, ali nećemo uzimati nešto što označava život, već nešto što asocira na našu neaktivnost... nisam nešto impresioniran perspektivom onih koji vjeruju da duše egzistiraju nakon smrti. Da ja vjerujem u tako nešto, ja bi koristio: žive, budni, aktivni, a ne spavaju...
Poštujem mada opet kažem treba uzeti nešto što će obuhvatiti i ljudsku perspektivu jer ljudi kad umru, postojali kao duše ili ne, nisu više sa ljudima na Zemlji i nemaju kontakt. Ja ne bih koristio metaforu spavanja za vaše učenje jer mi pak bolje paše riječ "nestanak" ili "prestanak". Spavanje ipak asocira na kontinuirano postojanje.

Ne, ne spava, jer ne postoji. Može se probuditi jedino čovjek kao takav, da se vrati u svijest, ništa drugo...
No ipak kad se govori da mrtvi spavaju priča se da im tijela spavaju. To želim reći. To spava u prahu zemaljskom. Duša nije tamo. Postojala, ne postojala, spavala, budna.

Vjerujete da su to duše preminulih, ali to istovremeno uključuje zle duhove?

Ma jasna je meni tvoja poanta, ali ovo me sve već umara i ako ćemo stalno nešto širiti, tome nikad kraja...
Poštujem ionako krećemo u krug a to nema puno smisla. Što kaže Lovac hrišćani smo.
 
+!
Tako što Bog stvara čovjeka. Proces sličan onom u Postanku 2:7. Formira fizičku komponentu kojoj pridaje duh/dah životni i tada nastaje duša živa.

Mogao bi Svemogući čovjeka više puta stvarati, 'reciklirati', 'reinkarnirati',...
Mogao bi ponovo 'reinkarnirati' Ivana Krstitelja, Iliju, Jeremiju ili nekog drugog proroka.

Kad već čovjeka rastavlja na sastavne komponente kao lego kockice, šteta što nije 'uspavao' duše 'palih anđela'!

Kao Bog da, jer je Bog besmrtan, ali kao ličnost (Sin čovječji) morao je uskrsnuti...

I Bogočovjek ima sastavne komponente?!

Iv 6,63
Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.



Smatram, da je duh ('srce') aktivan i donosi odluke, dok je duša duhovno tijelo, a fizičko tijelo je raspadljivo, dok preobraženo tijelo nije raspadljivo.

1 Sol 5,23
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.
 
+!
Mogao bi Svemogući čovjeka više puta stvarati, 'reciklirati', 'reinkarnirati',...
Mogao bi ponovo 'reinkarnirati' Ivana Krstitelja, Iliju, Jeremiju ili nekog drugog proroka.
Kad bi to tako bilo, onda plan spasenja ne bi imao previše smisla...
Za drugi dio nisam siguran da li baš misliš na reinkarnaciju koja je suprotna kršćanskim pogledima ili misliš na inkarnaciju?, no u svakom slučaju, nisam siguran kakvu poantu gradiš na osnovu te priče...
Kad već čovjeka rastavlja na sastavne komponente kao lego kockice, šteta što nije 'uspavao' duše 'palih anđela'!
Mislim da je to pojednostavljivanje, banalizacija. Jednostavno, fizička komponenta nestaje jer je u ovim trenutnim okvirima prolazna, a duh se vrati k Bogu odakle je i došao...
I Bogočovjek ima sastavne komponente?!

Iv 6,63
Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.
U kontekstu tog poglavlja, Isus govori o svom tijelu kao kruhu života i daje učenicima uvid u duhovnu prirodu njegove poruke.

Ovdje Isus izražava važnost duhovne dimenzije njegovih riječi i poruke. Ističe da je Duh Božji taj koji daje život, a tjelesne stvari same po sebi nemaju snagu da donesu pravu duhovnu hranu ili istinsko životno ispunjenje.

Isusova riječ ima dublje duhovno značenje i cilj. Njegove riječi donose život i duhovno oživljavaju one koji ih prihvaćaju. To znači da je razumijevanje i prihvaćanje njegove riječi važno za duhovni rast i životno ispunjenje.

Ovaj stih izražava duhovnu istinu da su Isusove riječi više od običnih tjelesnih riječi. One donose duhovni život, hrane dušu i otvaraju put za duhovnu transformaciju. Isus poziva svoje učenike da duhovno shvate i prihvate njegove riječi kako bi doživjeli istinski duhovni život.
Smatram, da je duh ('srce') aktivan i donosi odluke, dok je duša duhovno tijelo, a fizičko tijelo je raspadljivo, dok preobraženo tijelo nije raspadljivo.
Biblija predstavlja cjelovit pogled na ljudsku prirodu, koji uključuje aspekte duha, duše i tijela. Razumijevanje odnosa između tih aspekata nije jednostavno i postoji više interpretacija u kršćanskoj teologiji.

Ukratko, duh se obično odnosi na najunutarnji dio čovjeka koji je povezan s Božjom prisutnošću i duhovnom dimenzijom. Duša se obično shvaća kao središte individualnosti, razuma, emocija i slobodne volje. Tijelo je fizički aspekt čovjeka.
1 Sol 5,23
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.
Amen.
 
Pitanje za razmisljanje za sve.
Ako postoji zagrobni zivot,cemu onda vaskrsenje i dal to znaci da je Sotona govorio istinu da ljudi nece nikad umreti prema 1.Moj 3:1-5 ???
 
Pitanje za razmisljanje za sve.
Ako postoji zagrobni zivot,cemu onda vaskrsenje i dal to znaci da je Sotona govorio istinu da ljudi nece nikad umreti prema 1.Moj 3:1-5 ???
Vaskrsenje je potrebno jer ljudi bez tijela nisu potpuni i nalaze se u neprirodnom stanju. Svjesnost duše nakon smrti ne samo da ne protivrječi vaskrsenju već je i neophodno. Mora postojati neki besmrtni supstrat.

Sotona je lagao Adamu i Evi ali to se odnosilo na tjelesnu besmrtnost a ne na besmrtnost duše.
 
+!
Za drugi dio nisam siguran da li baš misliš na reinkarnaciju koja je suprotna kršćanskim pogledima ili misliš na inkarnaciju?, no u svakom slučaju, nisam siguran kakvu poantu gradiš na osnovu te priče...

Ovaj citat me potaknuo:

Mt 16,13-15
Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"
Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."
Kaže im: "A vi, što vi kažete, Tko sam Ja?"


Ovdje Isus izražava važnost duhovne dimenzije njegovih riječi i poruke. Ističe da je Duh Božji taj koji daje život, a tjelesne stvari same po sebi nemaju snagu da donesu pravu duhovnu hranu ili istinsko životno ispunjenje.

Bogočovjek je Osoba, koja je pravi Bog i pravi Čovjek.
Malo mi je komplicirano u glavi shvatiti, kako se tvoje tumačenje može primijeniti na Bogočovjeka nakon napuštanja izmrcvarenog Tijela.
Ako možeš detaljnije o Duhu, Duši i Tijelu Bogočovjeka.

Biblija predstavlja cjelovit pogled na ljudsku prirodu, koji uključuje aspekte duha, duše i tijela. Razumijevanje odnosa između tih aspekata nije jednostavno i postoji više interpretacija u kršćanskoj teologiji.

2 Kor 12,2-4
Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba.
I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti.


Vjerujem, da prije i poslije preminuća ljudska osoba ('ja') može funkcionirati bez tijela.
 
+!

Ovaj citat me potaknuo:

Mt 16,13-15
Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"
Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."
Kaže im: "A vi, što vi kažete, Tko sam Ja?"
Židovi su znali da Bog može podizati ljude iz mrtvih i tako oživjeti njihovu dušu, pa su si dali neki slobode i nagađali (Lk 9:19)...
Inače, u praksi, uglavnom mi ljudi šalju ovaj tekst i govore da ih je to potaklo na takvo razmišljanje:
(Mk 9:11-13) - "Upitaše ga: "Zašto tvrde književnici, da Ilija treba najprije da dođe?" On im odgovori: "Svakako će doći najprije Ilija i sve će obnoviti. A kako se može u Pismu reći o Sinu Čovječjemu, da će mnogo trpjeti i zabačen biti? Ali vam kažem: "Ilija je već došao. A učiniše s njim, što htjedoše. Tako stoji pisano o njemu."
Bogočovjek je Osoba, koja je pravi Bog i pravi Čovjek.
Malo mi je komplicirano u glavi shvatiti, kako se tvoje tumačenje može primijeniti na Bogočovjeka nakon napuštanja izmrcvarenog Tijela.
Ako možeš detaljnije o Duhu, Duši i Tijelu Bogočovjeka.
Kada je Isus umro, njegova duša ušla je u jedinstveno stanje. Smatra se da je njegova duša prešla u stanje mirovanja ili spavanja, gdje nije bila svjesna ili aktivna kao za vrijeme života. Ovo stanje duše trajalo je sve do trenutka njegovog uskrsnuća.

Tijekom svog zemaljskog života, Isus je bio istovremeno i Bog i čovjek. Kada je umro na križu, njegovo tijelo je pretrpjelo smrt, a duša je prošla kroz jedinstvenu tranziciju. Prema ovoj perspektivi, Isusova duša nije nastavila samostalno postojati nakon smrti, već je privremeno prestala biti svjesna. Ta faza mirovanja duše smatra se sastavnim dijelom Božjeg plana otkupljenja za čovječanstvo.

Kada je došao trenutak uskrsnuća, duša Isusa se vratila u svijest. Uskrsnuće se smatra ključnim događajem koji je potvrdio Isusovu pobjedu nad smrću i pružio nadu u vječni život. Kroz uskrsnuće, Isus je demonstrirao svoju božansku moć i pokazao da ima vlast nad smrću.
Ova perspektiva sugerira da je Isusova duša prošla kroz jedinstvenu fazu mirovanja nakon smrti, gdje nije bila svjesna ili aktivna.
2 Kor 12,2-4
Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba.
I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti.
U ovom tekstu apostol Pavao opisuje svoje iskustvo viđenja koje je imao prije četrnaest godina. On spominje da je bio ponesen do trećeg neba i da je čuo neizrecive riječi. Međutim, nije jasno je li bio u tijelu ili izvan tijela, jer kaže da to ne zna. Ova izjava ne pruža konkretan dokaz za besmrtnost duše ili da duša može napustiti tijelo.

Pavao govori o svom vlastitom iskustvu, a ne o općenitom stanju duše nakon smrti. Kontekst ovog teksta ukazuje na to da Pavao želi potvrditi svoje apostolsko poslanje i odnos s Bogom. Izražava svoju skromnost kroz korištenje trećeg lica i izbjegava euforiju koja bi se mogla pojaviti kod ljudi kada govori o svojim viđenjima.

Važno je primijetiti da Pavao opisuje svoje iskustvo viđenja kao nešto što se događalo u njegovom umu, a ne da je njegova duša izišla iz tijela i vratila se natrag. Nigdje u tekstu se ne spominje napuštanje tijela ili odlazak duše na nebo. Ovo viđenje je bilo duhovno iskustvo koje je Pavao doživio, a doimalo se toliko stvarnim da je imao osjećaj da je fizički prisutan.

Zato, ne možemo donijeti zaključak da je duša besmrtna ili da može napustiti tijelo. Pavao opisuje svoje osobno iskustvo viđenja koje je doživio, a tumačenje tog iskustva treba sagledati u kontekstu njegovog apostolskog poslanja i skromnosti koju izražava.
Vjerujem, da prije i poslije preminuća ljudska osoba ('ja') može funkcionirati bez tijela.
Imaš pravo i tako vjerovati, ja u proučavanju Pisma nigdje nisam našao potvrdu za to...
 
Vaskrsenje je potrebno jer ljudi bez tijela nisu potpuni i nalaze se u neprirodnom stanju. Svjesnost duše nakon smrti ne samo da ne protivrječi vaskrsenju već je i neophodno. Mora postojati neki besmrtni supstrat.

Sotona je lagao Adamu i Evi ali to se odnosilo na tjelesnu besmrtnost a ne na besmrtnost duše.
Potpuno netacno.
Andjeli nemaju ljudska tela i osecaju se super.
Nadalje covek kad umre prestaje i da radi i da misli i da oseca bilo sta,biva potpuno bez svesti,kao u dubokom snu .
Propovednik 9:
5 Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio.
6 I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nikada ni u čemu što biva pod suncem.
10 Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš.
Tako da to je toliko u vezi tvog shvatanja tvoje svesnosti duse nakon smrti...
Covece ti sve suprotno pricas od onoga sto pise u Bibliji.
Po tvome ce Isus da vaskrsne i Adama i Evu??? i sve pobijene u potopu i Hitlera i Pavelica i Nerona???
Biblija lepo pise da kad covek umre bema ni rada ni misljenja,ni tuge nit radosti,nema nicega sem nade u vaskrsenje u odredjeni dan.
To je znala i Marta kad je odgovarala Isusu.
Jovan 11:
21 Onda reče Marta Isusu: Gospode! Da si Ti bio ovde ne bi moj brat umro.
22 A i sad znam da šta zaišteš u Boga daće ti Bog.
23 Isus joj reče: Brat će tvoj ustati.
24 Marta Mu reče: Znam da će ustati o vaskrsenju, u poslednji dan.
ali poenta price Lazarevog uskrsenja je da Lazar nije pricao kako mu je dusa lutala itd,kao sto to nisu pricali ni ostali koji su bli vaskrsnuti.
 
Anđeli su tako stvoreni. Ljudi nisu. Dakle anđelima je to prirodno stanje a ljudima nije.
Eh da je to tako kao sto ti napisa.
A sta mislis kad su andjeli tolko srecni,zasto su gledali sa neba ljudske kceri ???
Jesi li se ikad zapitao na cemu nam ti pali andjeli zavide???
Kad to budes razumeo,onda ces lakse shvatiti i sve ostalo.
 
Nazad
Vrh