Apokrifi

Trebaju li apokrifne knjige biti dio Svetog Pisma?

  • Da

    Glasovi: 3 50.0%
  • Ne

    Glasovi: 3 50.0%

  • Ukupno glasača
    6

καιnos

Spirit Junkie
A d m i n
Poruke
1,670
Reakcijski bodovi
339
Bodovi
83
Što mislite jesu li nadahnute apokrifne knjige, Makabejcima 1 i 2, Tobija...i ostale koje se nalaze u katoličkom kanonu...što mislite uopšte o apokrifima?
Interesatno je da je Kršćanska Sadašnjost - katolička idavačka kuća izdala Biblije koje ne sadrže apokrife, a koje kako se sjećam prodavali baptisti u velikim količinama. No zašto protestanti misli da te knjige ne bi trebale biti u kanonu, a katolici da?
 
Što mislite jesu li nadahnute apokrifne knjige, Makabejcima 1 i 2, Tobija...i ostale koje se nalaze u katoličkom kanonu...što mislite uopšte o apokrifima?
Interesatno je da je Kršćanska Sadašnjost - katolička idavačka kuća izdala Biblije koje ne sadrže apokrife, a koje kako se sjećam prodavali baptisti u velikim količinama. No zašto protestanti misli da te knjige ne bi trebale biti u kanonu, a katolici da?

Apokrifne knjige nisu nadahnute i ne trebaju biti deo Biblije.
U nekim izdanjima postoje apokrifne knjige il iapokrifni stavci
makabejcima su apokrifne knjige



Sta bi mislila, nisu nadahnute i to je to.
Neki apokrifi su i netacni.
 
Kanon je sredstvo uvrštavanja lažno nadahnutih knjiga a zabranjivanja nadahnutih knjiga. Kanon nije trebao postojati. Jevrejska Biblija ili Tanah ili Stari zavjet kršćanske Biblije su književnici i svećenici složili u kanon da bi učili narod zakonu koji su sami osmislili a zabranili im čitanje Yahvinog zakona. Po uzoru na njih kršćani su napravili svoj kanon da bi u njega stavili spise lažnog apostola a zabranili čitanje spisa 12 apostola. Mnogi su izgubili živote koji se nisu htjeli povinovati tom autoritetu. Danas narod ništa o tome ne zna i gleda na kanon kao da ga je sam Yahve sastavio. Mesija je čitao u sinagogi knjigu proroka Izaije a ne Tanah koji je već u njegovo vrijeme postojao.
 
Dobro Mirjam, reci ti meni koje apokrifne knjige su po tebi vjerodostojne i nadahnute? Ako je moguce neku od njih citirati da je to Bozja rijec.
 
Hvala Mirjam, napokon sam nabavio knjigu Jašerovu, nisam je nigdje uspio naći. Ima dosta zanimljivog materijala na tim linkovima.
 
Apokrifi nisu bili priznati za vreme Isusa. Možda ih on jeste čitao, to ne znam, samo znam da nisu bili deo knjige koju je on nazivao svetom. I dok mnogi tvrde da su protestanti izbacili neke knjige jer im nisu odgovarale, ja ću pre reći da ih je crkva ubacila da bi mogla da prekrije svoju jeres.
Pravoslavci i Katolici će uvek reći da je to odluka sabora, a sveti oci su nepogrešivi, to je kraj svakoj raspravi.
 
Meni su jako draga neka apokrifna evandjelja, nisam vec dugo citao tu literaturu ali posebno Tomino evandjelje mi se svidjalo. Gnosticko krscanstvo mi je jako drago i jako mi je zao sto je rana crkva uspjela unistiti gnosticke krscane. Mislim da je nasa Crkva bosanska u Srednjem vijeku bila tipicna gnosticka crkva. Vjerovatno jedna od zadnjih prezivjelih u Evropi.
 
Jedan super tekst o apokrifima



Jevreji u dijaspori su se držali tzv. aleksandrijskog kanona, tj. grčkog prevoda starosaveznih spisa koji je u sebi sadržao i spise kojih nije bilo u jevrejskom kanonu To jednostavno znači da su bili podložniji zastranjivanju pod uticajem okruženja. Sabor u Jamniji je poseban naglasak stavio na činjenicu da spomenuti spisi (Judita, Tobija i drugi) ne nose proročki autoritet (ili ga lažno prisvajaju, kao Baruh). Druga je činjenica bila da ova djela nisu postojala u jevrejskim rukopisima, premda za neka od njih (poput Siraha) znamo da izvorno jesu bila napisana na hebrejskom, ali nisu i sačuvana na hebrejskom.



Ova argumentacija svakako je temeljna, ali treba dodati još neke razloge zbog kojih protestanti ne prihvataju apokrifne/deuterokanonske spise. Treba primijetiti da nema svaki spis sve nabrojane probleme, ali opet svaki od njih ima previše nedostataka da bi ga Jevreji i protestanti mogli uvrstiti u kanon:



1) Ne podupire se bogonadahnutost spisa. – Pisci nigdje ne nagovještavaju da prenose Božju autoritativnu poruku; nekad upravo tvrde suprotno.



Druga Makabejcima završava nekom vrstom izvinjenja čitaocima; Sirah govori o svojoj knjizi kao prevodu njegovog djeda Ješue, koji se bio našao pozvanim da napiše štogod poučno. U svakom slučaju, to se suprotstavlja autoritativnosti starosaveznih spisa i nimalo ne podsjeća na „riječ Gospodnju“.



2) Istorijske netačnosti. – Ne samo da pisci nisu očevici opisanih događaja, nego je očito da nemaju nikakav istorijski dokument ili predanje na osnovu kojeg grade svoje pripovijedanje. Njihova netačnost katkad može da se nazove otvorenim lažima.



Tobija tvrdi da je radio kao upravitelj na Salmanasarovom dvoru, da bi potom iznio podatak „kada Salmanasar umrije, zacari se umjesto njega Senaherib, njegovi sin.“ (Tobija 1:15). No iz istorije znamo da je Salmanasara (V) zamijenio Sargon II (721-705), koji nije bio ni u kakvom srodstvu sa Salmanasarom. Tek Sargona zamjenjuje njegov sin Senaherib. To je nedopušteno velika rupa u sjećanju čovjeka koji sebe naziva neposrednim očevicom. Pisac Judite Nebuhadnezara smješta u Ninivu i proglašava kraljem Asiraca, no iz istorije je poznato da je još Nebuhadnezarov otac Nabopolasar razorio Ninivu i istrijebio Asirce. Istorijskih netačnosti ima i na drugim mjestima, ovo su samo najkarakterističnije.



3) Teološke greške. – Činjenica je da se mnoge teze iz apokrifnih spisa najblaže rečeno ne uklapaju u učenje Starog Saveza, a kasnije ni u Isusovo učenje (koje se temelji na Starom Savezu). Najopštije govoreći, apokrifni/deuterokanonski spisi izlažu već razvijeno judaističko učenje (uz mnoštvo praznovjerica), dakle upravo ono učenje s kojim se tako otvoreno i oštro sukobljavao i sam Isus.



Ne mogu se detaljno nabrojati sve pogreške, ali ih je moguće uopšteno podijeliti u nekoliko osnovnih grupa:



i) Iskupljenje dobrim djelima, što je temeljno judaističko učenje. Njega nalazimo u Tobija 4:10 gdje se govori o oslobođenju od smrti davanjem milostinje.



ii) Monasticizam i asketizam. – Judita (8:4-8) se povukla u osamu nakon smrti svoga muža i postila svim danima osim subote i praznika. Ovakav oštri zakon o postu nespojiv je sa Starim Savezom (i zdravim razumom).



iii) Osvetoljubivost. – Judita hvali Simeonov pokolj Sihemljana (1. Mojsijeva 34), iako je jasno da ovo djelo ne nailazi na Božje odobrenje (vidi 1. Mojs. 49:5-7). Upravo suprotno, Bog zahtijeva balans prestupa i kazne (1. Mojsijeva 21:24-25).



iv) Laganje. – u Tobija 5:4-13 anđeo Rafael (navodno jedan od svetih anđela) se lažno predstavlja. Judita od Boga praktično traži snagu za laž (9:13).



v) Ograničenost spasenja. – Knjiga mudrosti 3:16 uči da se neće spasiti nezakonito rođena djeca, iako u Sudije 11:1 imamo primjer Jeftaja kojega Bog određuje za sudiju.



vi) Praznovjerice. – Dovoljno je pročitati kako je Tobit oslijepio (Tobija 2:9-10) od ptičjeg izmeta, ili samo malo dalje (3:8) o zloduhu Asmodeju koji je pobio sedam muževa nesretne Sare i shvatiti o kakvom se praznovjerju radi.



vii) Čaranje. – Lijek koji preporučuje anđeo Rafael (koji se inače ne spominje nigdje u Bibliji) u Tobija 6:1-9 jest zapravo čista vradžbina, suprotna jasnoj Božjoj naredbi u 3. Mojs. 19:26.



viii) Prepostojanje duše. – Mudrost 8:19-20: „Imao sam dobru dušu, ili bolje: jer bijah dobar ušao sam u tijelo bez ljage“, donosi ideju kojoj nema mjesta u biblijskoj teologiji.



ix) Molitva za mrtve. – u 2. Makabejcima 12:42-46 Juda Makabejac prinosi žrtve pokajnice za mrtve vojnike koji su bili potajni idolopoklonici. Ovo je postalo temelj učenja o čistilištu i molitvi za mrtve, iako se ni ovdje ne spominje riječ „čistilište“.



x) Fantazija - Daniel u navodnom 13 poglavlju knjige daje kuglicu od smole Zmaju i ovaj se rasprsne - ovu tačku sam ja dodao, by forumaš Sol Zemlji



Preuzeto sa https://www.religija.me/zasto-ne-apokrifi-okultizam-jeresi-i-lazi/
 
Mnogi istoričari će reći da i nesporne knjige SZ imaju istorijske greške.



Pola tih argumenata unaprijed prihvata ispravnost protestantskog učenja pa kritikuje stvari kao što su asketizam, molitve za mrtve i učešće djela u spasenju.



U vreme Isusa se te knjige nisu ubrajale u sveto pismo. Ali crkva bolje od Isusa zna koja knjiga je deo pisma.

Imaš li možda neki izvor da Se Hristos usprotivio uključivanju Siraha u Sv. Pismo? Uostalom jevrejski kanon SZ je uspostavljen tek nakon Hrista tako da ne možeš reći da je zasigurno Sirah bio odbačen. A odbačena je zato što su je hrišćani prihvatili.
 
Mnogi istoričari će reći da i nesporne knjige SZ imaju istorijske greške.



Pola tih argumenata unaprijed prihvata ispravnost protestantskog učenja pa kritikuje stvari kao što su asketizam, molitve za mrtve i učešće djela u spasenju.





Imaš li možda neki izvor da Se Hristos usprotivio uključivanju Siraha u Sv. Pismo? Uostalom jevrejski kanon SZ je uspostavljen tek nakon Hrista tako da ne možeš reći da je zasigurno Sirah bio odbačen. A odbačena je zato što su je hrišćani prihvatili.

Ta knjiga se razlikuje od ostalih knjiga starog zaveta, ne znam šta tu nije jasno?
 
Sve je jasno. Vi prihvatate vjerovanje fariseja koji su odbacili "apokrife" zato jer su prorokovali Hrista. LXX ili Septuaginta, Biblija koju su koristili apostoli, je uključivala devterokanonske knjige.
 
Upravo pročitah Premudrosti Solomonove i već u drugom poglavlju naletio sam na prilično jasno proročanstvo o Gospodu Isusu Hristu:
"Postavićemo zasjedu pravedniku, jer nam je neupotrebljiv i protivi se našim djelima i izobličava naša ogrješenja o Zakon i podsjeća nas na ogrješenja o učenje naše.
On tvrdi da ima znanje o Bogu i naziva sebe slugom Gospodnjim;
postao nam je obličitelj pomisli naših; težak nam je i kad ga gledamo,
jer nije sličan drugima život Njegov, i drugačije su staze njegove;
mi smo lažni po njegovom shvatanju i izbjegava puteve naše kao nečistotu; naziva blaženom končinu pravednika i gordi se Bogom kao Ocem.
Vidjećemo da li su mu riječi istinite, i isprobaćemo šta će sa njim biti na kraju;
jer ako je pravednik sin Božji, zaštitiće ga i izbaviće ga iz ruku neprijatelja.
Vrijeđanjem ćemo ga provjeriti i mučenjem, da bi smo poznali smjernost njegovu i isprobali nezlobivost njegovu;
na smrt nečasnu osudićemo ga
, jer po riječima njegovim - biće zaštićen.
Tako su oni mislili ali su se prevarili jer ih zaslijepi zloba njihova,
pa ne poznaše tajne Božje niti se ponadaše u nagradu za pobožnost niti priznaše časti dušama čistim.
" (Premudrosti Solomonove 2:12-21).



Ovo jača teoriju da su rabini izbacili devterokanonske knjige jer su bile previše naklonjene hrišćanstvu.
 
Upravo pročitah Premudrosti Solomonove i već u drugom poglavlju naletio sam na prilično jasno proročanstvo o Gospodu Isusu Hristu:
"Postavićemo zasjedu pravedniku, jer nam je neupotrebljiv i protivi se našim djelima i izobličava naša ogrješenja o Zakon i podsjeća nas na ogrješenja o učenje naše.
On tvrdi da ima znanje o Bogu i naziva sebe slugom Gospodnjim;
postao nam je obličitelj pomisli naših; težak nam je i kad ga gledamo,
jer nije sličan drugima život Njegov, i drugačije su staze njegove;
mi smo lažni po njegovom shvatanju i izbjegava puteve naše kao nečistotu; naziva blaženom končinu pravednika i gordi se Bogom kao Ocem.
Vidjećemo da li su mu riječi istinite, i isprobaćemo šta će sa njim biti na kraju;
jer ako je pravednik sin Božji, zaštitiće ga i izbaviće ga iz ruku neprijatelja.
Vrijeđanjem ćemo ga provjeriti i mučenjem, da bi smo poznali smjernost njegovu i isprobali nezlobivost njegovu;
na smrt nečasnu osudićemo ga
, jer po riječima njegovim - biće zaštićen.
Tako su oni mislili ali su se prevarili jer ih zaslijepi zloba njihova,
pa ne poznaše tajne Božje niti se ponadaše u nagradu za pobožnost niti priznaše časti dušama čistim.
" (Premudrosti Solomonove 2:12-21).



Ovo jača teoriju da su rabini izbacili devterokanonske knjige jer su bile previše naklonjene hrišćanstvu.

Govori. Ali postoje knjige koje daleko više govore o Isusu, pa su ih kanonizovali.
Kod ove knjige je problem što je previše filozofska u odnosu na ostale.
I ima problematične stihove gde govori o prepostojanju duše.
Dok ove stihove koje si ti izneo ne mogu da osporim.
 
Postavimo stvari ovako. Septuaginta kao grčki prevod Starog zavjeta je sastavljena u 2. vijeku pne i uključivala je devterokanonske knjige da bi ih rabini prilikom sačinjavanja Mazoretskog teksta, današnjeg validnog teksta SZ za judaizam, izbacili. Pitanje nije zašto su hrišćani dodali već zašto su Jevreji izbacili.



Oni jesu kanonizovali druge knjige gdje postoje proročanstva o Hristu ali i tu oni prave promjene kako bi osporili hrišćanstvo. Tipa kad je u pitanju proročanstvo u Isaiji 9 tvrde da riječ ne znači djeva već mlada djevojka. Isaija 53 im se odnosi na Izrael kao narod a ne na Hrista. Sv. Justin Mučenik još u 2. vijeku u svojim Razgovorima sa Trifonom ukazuje da rabini mijenjaju SZ da bi uklonili proročanstva o Hristu.



Svakako da se stihovi mogu krivo tumačiti ali to se odnosi i na svaku biblijsku knjigu. Na kraju krajeva eto Jevreji ih tumače tako da je Isus lažni Mesija.
 
Ne osporavan.
Isto tako se može reći da su istočna i zapadna crkva dodale knjige koje su im odgovarale.
Neke knjige se jednostavno ne uklapaju u biblijsku matematiku.
Što opet ne znači da sam ja u pravu.
 
Nazad
Vrh