Da li je Carica Jelena zaista pronašla Isusov krst?

Lovac Istine

Član
Poruke
684
Reakcijski bodovi
151
Bodovi
0
Kakav je vaš stav kada je u pitanju krst koji je Carica Jelena pronašla?
Da li je Bog zaista želeo da ga ona pronađene?
Ili je ipak čitava priča izmišljena?
 
Vjerujem da jeste ali razumijem i skeptike. Postoje rani izvori koji pišu o otkriću dakle nije nešto što je uvedeno više vijekova ali to samo po sebi nije 100% dokaz.
 
Mogu da razumem ljude koji veruju. Jer ako neko potpuno veruje da se Konstantinu ukazao krst i da je on naš heroj, onda će verovati i da je njegova majka imala tu čast da pronađe krst.





Sa druge strane je mogućnost mala. 300. godina nakon Hrista je pronađen. Ljudi iz Hristovog vremena ga nisu uzeli, a postoji velika mogućnost da je spaljen ili da je završio ne znam ni ja gde. Podeljen je na previše delova, pa bi bukvalno mogao brod da se napravi od njega.
 
+!
https://www.zumberacki-vikarijat.co...sto-je-vlastitim-ocima-vidio-to-je-i-zapisao/



Carica Jelena je 14.IX 325. pronašla tri križa u cisterni izvan zidina, a jedan je imao drveni natpis (titulus).
Zna se kakav običaj imaju 'židovi' s predmetima, koji su bili u kontaktu s mrtvacima i krvlju, a osobito za vrijeme Pashe.
Križ je podijelila na tri dijela: Jeruzalem, jedan sinu, koji je gradio Carigrad i jedan je ponijela u Rim.
Sv. Ambrozije Milanski je na pogrebu cara Teodozija (25.II 395.) rekao, da je Križ imao titulus, drvena pločica s imenom optuženika.
Kasnije u propovijedi je to potvrdio i carigradski patrijarh sv. Ivan Zlatousti.



Stipes (od 3-4 metra) uspravna greda i patibulum (obično 1,8 metara) vodoravna greda,
koja se tada obično stavljala na vrh okomite grede (oblik tau).



Titulus je podijelila u dva dijela: jedan je ostao u Jeruzalemu, a drugi je dio donijela u Rim.
Dva puta je bio uzidan, a 1798. je sakriveno pred francuskim vojnicima.
1997. je njemački znanstvenik Michael Hesemann počeo istraživati ovaj predmet.
25 centimetara je dugačka, tako da bi cijela bila dvostruko duža.
Prednja strana ima još vapna, a crna boja se nalazi u udubinama izrezbarenih slova.
Isus je bilo skraćeno (IS na grčkom, a I na latinskom), a grčki i latinski natpis je oponašao hebrejsko pisanje (s desna na lijevo).
Grčki natpis završava sa slovom b (basileus), a latinski sa slovom r (rex).



Talijanski botaničar prof. Elio Corona je utvrdio, da je napravljena od orahovog drveta (Juglans regia), koji raste na Bliskom istoku.



Hesemann je dao desnu polovicu titulusa na paleografsku analizu židovskim stručnjacima:
- prof. Hanan Eshel i
- dr Gabriel Barkay.
Nije im rekao za porijeklo drvene pločice niti su znali za drugo mišljenje.
Obojica su ustanovili kako je židovski stil pisanja (nakošena slova s dugim repićima) karakterističan za "kasnije razdoblje drugoga hrama".
Dakle, za I do III stoljeća.



Prof. Carsten Peter Thiede (Sveučilište Ben Gurion u Be'er Shevi) i dr Leah di Segni (Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu) su analizirali grčki tekst i zaključili su, da je iz I stoljeća.
To su potvrdili i profesori Israel Roll i Ben Isaac (Sveučilište u Tel Avivu) neovisno jedan od drugoga kao i za latinski tekst, da je iz I stoljeća.
Primijetili su stilsku sličnost s analiziranim natpisom, kojeg su 1961. godine našli talijanski arheolozi u Cezareji
na oltaru posvećenom caru Tiberiju s posvetom Poncija Pilata.

Michael Hesemann je 1999. objavio rad 'Titulus Crucis' u kojem tvrdi,
da relikvija čuvana u rimskoj bazilici Svetog križa jeruzalemskog jest autentična s Isusovog Križa.



Lijeva polovica titulusa se nalazila u Jeruzalemu i o tome ima više svjedočanstava.
- Najstariji sačuvani hodočasnički zapis 'Putopis' od španjolske hodočasnice Egerije, koja je napisala,
da je na Veliki petak 383. u bazilici Svetog groba molila pred tom polovicom (Rex Iudeorum).
- Sokrat Skolastik u V stoljeću je opisao relikviju.
- Antonin iz Piacenze je 570. "vidio, držao u rukama i ljubio" i da je bila od orahova drveta.
- Sozomen iz Gaze piše, da je natpis bio na hebrejskom, grčkom i latinskom.



U hodočasničkim zapisima se više ne spominje, pa se pretpostavlja, da je relikvija nestala 614. godine, kada su Perzijanci opljačkali Jeruzalem.





Najveći dijelovi Isusovog Križa su bili u Jeruzalemu, Carigradu i Rimu.
Napravljen je od crnog bora (Pinus nigra).
614. perzijska vojska s Hozrojem II poharala je Jeruzalem i masakrirali mnoge stanovnike.
Križ su odnijeli u prijestolnicu Ktesifon sa zarobljenim jeruzalemskim biskupom Zaharijom.
627. poraženi Perzijanci kod Ninive, Hozroje svrgnut i kasnije ga ubija sin Široje (kasnije kralj Kavad II).
Poslije pregovora su vratili Križ 628. godine, koji je u IX mjesecu svečano prenešen u Aja Sofiju.



Car Heraklije odlučuje osobno vratiti Križ u Jeruzalem.
3. V 629. je car Heraklije bos, bez krune, odjeven u lanenu haljinu ušao je u Jeruzalem, a s njim je išao i oslobođeni biskup Zaharija.
No, 638. Jeruzalem osvajaju Arapi, koji su bili tolerantni prema 'kršćanima', a kalif Omar je s patrijarhom Sofronijem potpisao ugovor.
U XI stoljeću se to sve promijenilo, kad je na vlast došao fatimidski kalif al-Hakim i započeo progon 'kršćana'.
18.X 1009. je naredio rušenje bazilike Svetog groba, a godinu poslije i da se uništi i Isusov grob.



'Križari' su 1099. su ušli u Jeruzalem, u kojem je bilo samo 4 omanja ostatka relikvije Isusovog Križa,
jer je 638. jeruzalemski patrijarh Sofronije Damaščanski u strahu od nadolazećih 'muslimana' podijelio Križ na 19 dijelova.
15 dijelova je poslao diljem svijeta:
- 3 u Carigrad,
- 3 u Antiohiju,
- 2 u Gruziju,
- 2 na Cipar,
- 1 u Aleksandriju,
- 1 u Aškelon,
- 1 u Edessu,
- 1 u Damask i
- 1 na Kretu.



4. VII 1187. tijekom borbe kod Hittina su Saraceni oteli relikviju Križa, kojeg je betlehemski biskup nosio kao stijeg,
te su ga odnijeli u Damask.
1192. kraljica Gruzije ga je htjela otkupiti, ali sultan nije pristao i gubi mu se svaki trag.



2.X. 1187. Saladin osvoja Jeruzalem u kojem se nalaze manji fragmenti Križa.
Najveći je dugačak 11,5 cm i danas se čuva u katedrali sv. Jakova u armenskom dijelu Staroga grada.



13.IV 1204. su 'križari' opljačkali Carigrad i diljem Europe se mogu naći relikvije Isusovog Križa,
a najveći (42 cm) se nalazi u bazilici sv. Marka u Veneciji.



Itd.
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Svakako ne možemo biti sigurni u te tvrdnje. 300. godina je dug period, tako da treba biti oprezan.
Mnogo toga je sumnjivo iz tog perioda, kao i grob Svetog Marka.
Ako je crkva nasela ili sama prihvatila neku laž, učinila je ogroman greh prema mnogim naraštajima. Ogroman broj ljudi se klanjao raznim relikvijama i grobovima verujući crkvi, pa ako je samo jedno pogrešno, šteta je napravljena.
Zato treba sve istražiti.
 
Nazad
Vrh