+!
https://www.zumberacki-vikarijat.co...sto-je-vlastitim-ocima-vidio-to-je-i-zapisao/
Carica Jelena je
14.IX 325. pronašla tri križa u cisterni izvan zidina, a jedan je imao drveni natpis (
titulus).
Zna se kakav običaj imaju 'židovi' s predmetima, koji su bili u kontaktu s mrtvacima i krvlju, a osobito za vrijeme Pashe.
Križ je podijelila na tri dijela: Jeruzalem, jedan sinu, koji je gradio Carigrad i jedan je ponijela u Rim.
Sv. Ambrozije Milanski je na pogrebu cara Teodozija (25.II 395.) rekao, da je Križ imao
titulus, drvena pločica s imenom optuženika.
Kasnije u propovijedi je to potvrdio i carigradski patrijarh sv. Ivan Zlatousti.
Stipes (od 3-4 metra) uspravna greda i
patibulum (obično 1,8 metara) vodoravna greda,
koja se tada obično stavljala na vrh okomite grede (oblik tau).
Titulus je podijelila u dva dijela: jedan je ostao u Jeruzalemu, a drugi je dio donijela u Rim.
Dva puta je bio uzidan, a 1798. je sakriveno pred francuskim vojnicima.
1997. je njemački znanstvenik
Michael Hesemann počeo istraživati ovaj predmet.
25 centimetara je dugačka, tako da bi cijela bila dvostruko duža.
Prednja strana ima još vapna, a crna boja se nalazi u udubinama izrezbarenih slova.
Isus je bilo skraćeno (
IS na grčkom, a
I na latinskom), a grčki i latinski natpis je oponašao hebrejsko pisanje (s desna na lijevo).
Grčki natpis završava sa slovom
b (basileus), a latinski sa slovom
r (rex).
Talijanski botaničar prof.
Elio Corona je utvrdio, da je napravljena od orahovog drveta (
Juglans regia), koji raste na Bliskom istoku.
Hesemann je dao
desnu polovicu titulusa na paleografsku analizu židovskim stručnjacima:
- prof.
Hanan Eshel i
- dr
Gabriel Barkay.
Nije im rekao za porijeklo drvene pločice niti su znali za drugo mišljenje.
Obojica su ustanovili kako je židovski stil pisanja (
nakošena slova s dugim repićima) karakterističan za "kasnije razdoblje drugoga hrama".
Dakle, za I do III stoljeća.
Prof.
Carsten Peter Thiede (Sveučilište Ben Gurion u Be'er Shevi) i dr
Leah di Segni (Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu) su analizirali grčki tekst i zaključili su, da je iz I stoljeća.
To su potvrdili i profesori
Israel Roll i
Ben Isaac (Sveučilište u Tel Avivu) neovisno jedan od drugoga kao i za latinski tekst, da je iz I stoljeća.
Primijetili su stilsku sličnost s analiziranim natpisom, kojeg su 1961. godine našli talijanski arheolozi u Cezareji
na oltaru posvećenom caru Tiberiju s posvetom Poncija Pilata.
Michael Hesemann je 1999. objavio rad '
Titulus Crucis' u kojem tvrdi,
da relikvija čuvana u rimskoj bazilici Svetog križa jeruzalemskog jest autentična s Isusovog Križa.
Lijeva polovica titulusa se nalazila u Jeruzalemu i o tome ima više svjedočanstava.
- Najstariji sačuvani hodočasnički zapis 'Putopis' od španjolske hodočasnice
Egerije, koja je napisala,
da je na Veliki petak
383. u bazilici Svetog groba molila pred tom polovicom (Rex Iudeorum).
-
Sokrat Skolastik u V stoljeću je opisao relikviju.
-
Antonin iz Piacenze je
570. "vidio, držao u rukama i ljubio" i da je bila od orahova drveta.
-
Sozomen iz Gaze piše, da je natpis bio na hebrejskom, grčkom i latinskom.
U hodočasničkim zapisima se više ne spominje, pa se pretpostavlja, da je relikvija nestala
614. godine, kada su Perzijanci opljačkali Jeruzalem.
Najveći dijelovi Isusovog Križa su bili u Jeruzalemu, Carigradu i Rimu.
Napravljen je od crnog bora (
Pinus nigra).
614. perzijska vojska s Hozrojem II poharala je Jeruzalem i masakrirali mnoge stanovnike.
Križ su odnijeli u prijestolnicu Ktesifon sa zarobljenim jeruzalemskim biskupom Zaharijom.
627. poraženi Perzijanci kod Ninive, Hozroje svrgnut i kasnije ga ubija sin Široje (kasnije kralj Kavad II).
Poslije pregovora su vratili Križ 628. godine, koji je u IX mjesecu svečano prenešen u Aja Sofiju.
Car Heraklije odlučuje osobno vratiti Križ u Jeruzalem.
3. V 629. je car Heraklije bos, bez krune, odjeven u lanenu haljinu ušao je u Jeruzalem, a s njim je išao i oslobođeni biskup Zaharija.
No, 638. Jeruzalem osvajaju Arapi, koji su bili tolerantni prema 'kršćanima', a kalif Omar je s patrijarhom Sofronijem potpisao ugovor.
U XI stoljeću se to sve promijenilo, kad je na vlast došao fatimidski kalif al-Hakim i započeo progon 'kršćana'.
18.X 1009. je naredio rušenje bazilike Svetog groba, a godinu poslije i da se uništi i Isusov grob.
'Križari' su 1099. su ušli u Jeruzalem, u kojem je bilo samo 4 omanja ostatka relikvije Isusovog Križa,
jer je 638. jeruzalemski patrijarh Sofronije Damaščanski u strahu od nadolazećih 'muslimana' podijelio Križ na 19 dijelova.
15 dijelova je poslao diljem svijeta:
- 3 u Carigrad,
- 3 u Antiohiju,
- 2 u Gruziju,
- 2 na Cipar,
- 1 u Aleksandriju,
- 1 u Aškelon,
- 1 u Edessu,
- 1 u Damask i
- 1 na Kretu.
4. VII 1187. tijekom borbe kod Hittina su Saraceni oteli relikviju Križa, kojeg je betlehemski biskup nosio kao stijeg,
te su ga odnijeli u Damask.
1192. kraljica Gruzije ga je htjela otkupiti, ali sultan nije pristao i gubi mu se svaki trag.
2.X. 1187. Saladin osvoja Jeruzalem u kojem se nalaze manji fragmenti Križa.
Najveći je dugačak 11,5 cm i danas se čuva u katedrali sv. Jakova u armenskom dijelu Staroga grada.
13.IV 1204. su 'križari' opljačkali Carigrad i diljem Europe se mogu naći relikvije Isusovog Križa,
a najveći (42 cm) se nalazi u bazilici sv. Marka u Veneciji.
Itd.