Istraživač Biblije
Član
- Poruke
- 71
- Reakcijski bodovi
- 10
- Bodovi
- 0
ŽIVOTODAJNI POTOK.
— EZEKIEL 47:1-12 .-
Ključni tekst:—„I tko hoće, neka uzima vode života besplatno!"— Otkr. 22:17 .
EZEKIELOVO proročanstvo puno je simbolike i prikladno je nazvano apokalipsom Starog zavjeta. Napisano je u Babiloniji na kaldejskom jeziku.
Ezekiel je bio jedan od Judinih zarobljenika koje je kralj Nabukodonozor odveo u Babiloniju prilikom svoje prve invazije, kada je postavio Sidkiju na prijestolje, jedanaest godina prije njegove kasnije invazije, kada je grad bio uništen. Među zarobljenicima u to vrijeme bili su mnogi vodeći ljudi židovskog naroda, kneževi i plemići, najpametniji i najbolji. Čini se da je njegov cilj uzimanja ovih bio ojačati svoje vlastito carstvo, jer zarobljenici nisu tretirani kao robovi, već im je dana velika sloboda, neki od njih, kao u Danijelovom slučaju, uzdigli su se do vrlo visokih položaja u kraljevstvu. Ezekiel je imao veliku slobodu, a njegovo je prorokovanje bilo učinjeno za Židove iz babilonskog sužanjstva - izgnanike. Gospodinovo svjedočanstvo kroz ovog proroka nedvojbeno je imalo za cilj razveseliti i utješiti one iz njegovog naroda koji su bili pravi Izraelci, i rasplamsati iskru vjere koja je još uvijek ostala u njihovim srcima – voditi ih, kao u Danijelovom slučaju, da se nadaju povratku Božje naklonosti i kraju njihovog sužanjstva sa završetkom određenog sedamdesetogodišnjeg opustošenja zemlje.
Predmet naše lekcije koju su čuli Židovi u egzilu nedvojbeno je bio prikazan kao da se odnosi na zemaljski Jeruzalem, a blagoslovi kao da pripadaju Židovima kao naciji. Obnova Jeruzalema i Hrama jasno su i izričito prorečeni, i nema sumnje da su srca zarobljenika poskočila od radosti dok su razmišljali o budućim blagoslovima, i bez sumnje, također, njihova vjera i nada su bile ohrabrene. Ali kao što je sigurno da je Ezekielovo proročanstvo bila Riječ Gospodnja, tako je sigurno da se proročanstvo nije odnosilo na blagoslove koji će biti dodijeljeni tom narodu u vrijeme njihove obnove iz zemlje Babilona, jer predviđanja Ezekielova proročanstva nikada se nisu ispunila. Samo tako sigurno pripadaju budućnosti. Duhovni Izraelci mogu shvatiti da se proročanstvo ne odnosi samo na tjelesni Izrael, već i na duhovni Izrael, ne samo na izbavljenje iz doslovnog Babilona, već i na izbavljenje iz mističnog Babilona, „Babilona velikog, majke bludnica,” čija će moć uskoro biti biti potpuno svrgnuta kao presedan za potpuno izbavljenje svih koji su pravi Izraelci i uspostavu Kraljevstva.— Otkr. 18 .
RIJEKA ŽIVOTA
Naša se lekcija posebno bavi jednom od Ezekielovih vizija, koja je predvidjela nastajanje divne rijeke čije će vode dovesti do zemlje Palestine i do Mrtvog mora zelenilo i život umjesto suše, pustoši i smrti. Uobičajeno tumačenje ove lekcije je da je Evanđelje predstavljeno u ovoj rijeci, koja sada već duže vrijeme teče dalje i donosi život. Ne možemo prihvatiti ovo tumačenje iz nekoliko razloga: Prvo, opis je u tako bliskom skladu s Milenijskim blagoslovima iz Otkrivenja 21 i 22 da ne ostavlja nikakvu sumnju da se govori o istoj stvari. U Otkrivenju vidimo da je Crkva Nevjesta, a proslavljenu Crkvu simboliziraju nebeski Jeruzalem i rijeka vode života, čije je lišće za liječenje naroda i čiji je plod za njihovu prehranu i čija je voda voda života, živa voda. Nema sumnje da su dvije rijeke identične. A budući da Crkva još nije potpuna, pa stoga još nije proslavljena, rijeka života još nije potekla iz proslavljene Crkve, pa stoga cijela stvar mora biti budućnost.
Ista je misao u ovoj lekciji koju daje Ezekiel. Najprije vidi Hram, a zatim gleda slavu Gospodnju kako ulazi u Hram kroz istočna vrata, a ta su se vrata zatvorila za Gospodinom. Ovo predstavlja zatvaranje vrata na kraju ovog doba, kako je to naš Gospodin prikazao u prispodobi o deset djevica. Vrata će se zatvoriti, slava će Gospodnja ući u Hram. Nakon ovog zatvaranja vrata, proroku je prikazano kako voda teče ispod praga. Pouka je, dakle, jasna i eksplicitna u smislu da voda života neće poteći sve dok slava Gospodnja ne uđe u njegov Hram, dok Crkva ne bude proslavljena, dok ta vrata ne budu zauvijek zatvorena.
Struja je prikazana kao brzo rastuća. Izlazeći kao potočić, brzo postaje dubok do gležnja, nešto dublje do struka i malo dublje od čovjekove dubine za prijelaz. Tako je naznačeno brzo povećanje Gospodinovih blagoslova čim dođe njegovo vrijeme; ali, kao što smo do sada istaknuli, sada ne postoji takva rijeka života, naš je Učitelj sam autoritet za to u svojoj izjavi o svojim učenicima, govoreći: „voda koju ću mu ja dati postati će u njemu izvorom vode što teče u život vječni." Naš poziv nije da pijemo rijeku života, već poziv da izvor vode života počne u našim srcima davanjem Duha Svetoga. Kao što je već istaknuto, nakon što rijeka vode života poteče iz proslavljene Crkve, Duh i Nevjesta će reći svijetu čovječanstva, Dođi. Tada može doći tko god hoće, dok sada nitko ne može doći „osim ako ga Otac koji me poslao ne privuče."
OSVJEŽAVAJUĆA SLIKA
Gledajući tako, Bog ima bogate blagoslove na raspolaganju za čovječanstvo općenito na dan kada će njegovo Kraljevstvo biti uspostavljeno među ljudima, u Emanuelovo vrijeme. Obnova tog vremena oslikana je u lišću drveća; obilje pouka i hrane, mentalne, moralne i fizičke, predstavljeno je u plodovima drveća. Štoviše, gdje god je voda ove rijeke išla, život je rezultirao, sve dok se na kraju nije izlila u Mrtvo more s učinkom da su vode potonjeg bile iscijeljene. Ribe dobro uspijevaju u morskoj vodi, ali voda Mrtvog mora je oko pet puta jače opterećena solima, a kao posljedica toga riba izvađena iz Sredozemlja i stavljena u Mrtvo more ugine za nekoliko minuta — otuda i njezino ime, Mrtvo More.
Ne bi nas nimalo iznenadilo da, na početku Milenijskog doba, ne samo da bi Izraelska nacija primila blagoslov Gospodinov izgubljen na početku ovog Evanđeoskog doba i postala njegov reprezentativni narod u svijetu – Crkva je uzeta sa svijeta, proslavljena duhovna bića - nego ne bi nas iznenadilo ni da se, u Božjoj providnosti, učini neko čudo kojim bi se Mrtvo more povezalo sa Sredozemljem, možda i osvježilo nekom takvom rijekom kakvu je ovdje opisao Ezekiel, slikom simbolične rijeke života koja teče iz Novog Jeruzalema. No, koliko god bili zainteresirani za pomisao na takvo doslovno ispunjenje ovog proročanstva, naše je zanimanje još veće za ispunjenje istog kao simbola u skladu s rijekom Otkrivenja. S ovog simboličkog stajališta, Mrtvo more predstavlja mrtvi svijet, a dolazak vode koja daje život predstavljat će snagu uskrsnuća Gospodina i Crkve koja se provodi među ljudima tijekom Milenijskog doba. Kako to apostol izražava, to bi za pogane značilo život od mrtvih.
Ali dok je osvježavajuće i uzbudljivo gledati dalje u budućnost i razmišljati o blagoslovima koji dolaze, važno je izvući praktične pouke i primijeniti ih na sebe, te se pobrinuti da sada učinimo sve što je u našoj moći kako bismo učinili sigurnima svoj poziv i naš izbor, da možemo biti od one klase Novog Jeruzalema, proslavljene Nevjeste, iz koje će izvirati rijeka vode života. Nema sumnje da će se sve to ostvariti, jer je Riječ Gospodnja to rekla. Cijelo pitanje za nas je hoćemo li mi ili drugi biti Gospodinovi službenici, sluge, počašćeni zastupnici u prouzročenju da Gospodnji blagoslov ispuni cijelu zemlju. Što više volimo slavne izglede koji su pred nas postavljeni u Riječi, to ćemo više težiti sadašnjem sudjelovanju u Kristovim patnjama, u polaganju naših života za braću i budućem sudjelovanju u Kristovim slavama u blagoslovu svih obitelji na zemlji.
(w1905 1. Rujan str. 268-270/ R3624)
— EZEKIEL 47:1-12 .-
Ključni tekst:—„I tko hoće, neka uzima vode života besplatno!"— Otkr. 22:17 .
EZEKIELOVO proročanstvo puno je simbolike i prikladno je nazvano apokalipsom Starog zavjeta. Napisano je u Babiloniji na kaldejskom jeziku.
Ezekiel je bio jedan od Judinih zarobljenika koje je kralj Nabukodonozor odveo u Babiloniju prilikom svoje prve invazije, kada je postavio Sidkiju na prijestolje, jedanaest godina prije njegove kasnije invazije, kada je grad bio uništen. Među zarobljenicima u to vrijeme bili su mnogi vodeći ljudi židovskog naroda, kneževi i plemići, najpametniji i najbolji. Čini se da je njegov cilj uzimanja ovih bio ojačati svoje vlastito carstvo, jer zarobljenici nisu tretirani kao robovi, već im je dana velika sloboda, neki od njih, kao u Danijelovom slučaju, uzdigli su se do vrlo visokih položaja u kraljevstvu. Ezekiel je imao veliku slobodu, a njegovo je prorokovanje bilo učinjeno za Židove iz babilonskog sužanjstva - izgnanike. Gospodinovo svjedočanstvo kroz ovog proroka nedvojbeno je imalo za cilj razveseliti i utješiti one iz njegovog naroda koji su bili pravi Izraelci, i rasplamsati iskru vjere koja je još uvijek ostala u njihovim srcima – voditi ih, kao u Danijelovom slučaju, da se nadaju povratku Božje naklonosti i kraju njihovog sužanjstva sa završetkom određenog sedamdesetogodišnjeg opustošenja zemlje.
Predmet naše lekcije koju su čuli Židovi u egzilu nedvojbeno je bio prikazan kao da se odnosi na zemaljski Jeruzalem, a blagoslovi kao da pripadaju Židovima kao naciji. Obnova Jeruzalema i Hrama jasno su i izričito prorečeni, i nema sumnje da su srca zarobljenika poskočila od radosti dok su razmišljali o budućim blagoslovima, i bez sumnje, također, njihova vjera i nada su bile ohrabrene. Ali kao što je sigurno da je Ezekielovo proročanstvo bila Riječ Gospodnja, tako je sigurno da se proročanstvo nije odnosilo na blagoslove koji će biti dodijeljeni tom narodu u vrijeme njihove obnove iz zemlje Babilona, jer predviđanja Ezekielova proročanstva nikada se nisu ispunila. Samo tako sigurno pripadaju budućnosti. Duhovni Izraelci mogu shvatiti da se proročanstvo ne odnosi samo na tjelesni Izrael, već i na duhovni Izrael, ne samo na izbavljenje iz doslovnog Babilona, već i na izbavljenje iz mističnog Babilona, „Babilona velikog, majke bludnica,” čija će moć uskoro biti biti potpuno svrgnuta kao presedan za potpuno izbavljenje svih koji su pravi Izraelci i uspostavu Kraljevstva.— Otkr. 18 .
RIJEKA ŽIVOTA
Naša se lekcija posebno bavi jednom od Ezekielovih vizija, koja je predvidjela nastajanje divne rijeke čije će vode dovesti do zemlje Palestine i do Mrtvog mora zelenilo i život umjesto suše, pustoši i smrti. Uobičajeno tumačenje ove lekcije je da je Evanđelje predstavljeno u ovoj rijeci, koja sada već duže vrijeme teče dalje i donosi život. Ne možemo prihvatiti ovo tumačenje iz nekoliko razloga: Prvo, opis je u tako bliskom skladu s Milenijskim blagoslovima iz Otkrivenja 21 i 22 da ne ostavlja nikakvu sumnju da se govori o istoj stvari. U Otkrivenju vidimo da je Crkva Nevjesta, a proslavljenu Crkvu simboliziraju nebeski Jeruzalem i rijeka vode života, čije je lišće za liječenje naroda i čiji je plod za njihovu prehranu i čija je voda voda života, živa voda. Nema sumnje da su dvije rijeke identične. A budući da Crkva još nije potpuna, pa stoga još nije proslavljena, rijeka života još nije potekla iz proslavljene Crkve, pa stoga cijela stvar mora biti budućnost.
Ista je misao u ovoj lekciji koju daje Ezekiel. Najprije vidi Hram, a zatim gleda slavu Gospodnju kako ulazi u Hram kroz istočna vrata, a ta su se vrata zatvorila za Gospodinom. Ovo predstavlja zatvaranje vrata na kraju ovog doba, kako je to naš Gospodin prikazao u prispodobi o deset djevica. Vrata će se zatvoriti, slava će Gospodnja ući u Hram. Nakon ovog zatvaranja vrata, proroku je prikazano kako voda teče ispod praga. Pouka je, dakle, jasna i eksplicitna u smislu da voda života neće poteći sve dok slava Gospodnja ne uđe u njegov Hram, dok Crkva ne bude proslavljena, dok ta vrata ne budu zauvijek zatvorena.
Struja je prikazana kao brzo rastuća. Izlazeći kao potočić, brzo postaje dubok do gležnja, nešto dublje do struka i malo dublje od čovjekove dubine za prijelaz. Tako je naznačeno brzo povećanje Gospodinovih blagoslova čim dođe njegovo vrijeme; ali, kao što smo do sada istaknuli, sada ne postoji takva rijeka života, naš je Učitelj sam autoritet za to u svojoj izjavi o svojim učenicima, govoreći: „voda koju ću mu ja dati postati će u njemu izvorom vode što teče u život vječni." Naš poziv nije da pijemo rijeku života, već poziv da izvor vode života počne u našim srcima davanjem Duha Svetoga. Kao što je već istaknuto, nakon što rijeka vode života poteče iz proslavljene Crkve, Duh i Nevjesta će reći svijetu čovječanstva, Dođi. Tada može doći tko god hoće, dok sada nitko ne može doći „osim ako ga Otac koji me poslao ne privuče."
OSVJEŽAVAJUĆA SLIKA
Gledajući tako, Bog ima bogate blagoslove na raspolaganju za čovječanstvo općenito na dan kada će njegovo Kraljevstvo biti uspostavljeno među ljudima, u Emanuelovo vrijeme. Obnova tog vremena oslikana je u lišću drveća; obilje pouka i hrane, mentalne, moralne i fizičke, predstavljeno je u plodovima drveća. Štoviše, gdje god je voda ove rijeke išla, život je rezultirao, sve dok se na kraju nije izlila u Mrtvo more s učinkom da su vode potonjeg bile iscijeljene. Ribe dobro uspijevaju u morskoj vodi, ali voda Mrtvog mora je oko pet puta jače opterećena solima, a kao posljedica toga riba izvađena iz Sredozemlja i stavljena u Mrtvo more ugine za nekoliko minuta — otuda i njezino ime, Mrtvo More.
Ne bi nas nimalo iznenadilo da, na početku Milenijskog doba, ne samo da bi Izraelska nacija primila blagoslov Gospodinov izgubljen na početku ovog Evanđeoskog doba i postala njegov reprezentativni narod u svijetu – Crkva je uzeta sa svijeta, proslavljena duhovna bića - nego ne bi nas iznenadilo ni da se, u Božjoj providnosti, učini neko čudo kojim bi se Mrtvo more povezalo sa Sredozemljem, možda i osvježilo nekom takvom rijekom kakvu je ovdje opisao Ezekiel, slikom simbolične rijeke života koja teče iz Novog Jeruzalema. No, koliko god bili zainteresirani za pomisao na takvo doslovno ispunjenje ovog proročanstva, naše je zanimanje još veće za ispunjenje istog kao simbola u skladu s rijekom Otkrivenja. S ovog simboličkog stajališta, Mrtvo more predstavlja mrtvi svijet, a dolazak vode koja daje život predstavljat će snagu uskrsnuća Gospodina i Crkve koja se provodi među ljudima tijekom Milenijskog doba. Kako to apostol izražava, to bi za pogane značilo život od mrtvih.
Ali dok je osvježavajuće i uzbudljivo gledati dalje u budućnost i razmišljati o blagoslovima koji dolaze, važno je izvući praktične pouke i primijeniti ih na sebe, te se pobrinuti da sada učinimo sve što je u našoj moći kako bismo učinili sigurnima svoj poziv i naš izbor, da možemo biti od one klase Novog Jeruzalema, proslavljene Nevjeste, iz koje će izvirati rijeka vode života. Nema sumnje da će se sve to ostvariti, jer je Riječ Gospodnja to rekla. Cijelo pitanje za nas je hoćemo li mi ili drugi biti Gospodinovi službenici, sluge, počašćeni zastupnici u prouzročenju da Gospodnji blagoslov ispuni cijelu zemlju. Što više volimo slavne izglede koji su pred nas postavljeni u Riječi, to ćemo više težiti sadašnjem sudjelovanju u Kristovim patnjama, u polaganju naših života za braću i budućem sudjelovanju u Kristovim slavama u blagoslovu svih obitelji na zemlji.
(w1905 1. Rujan str. 268-270/ R3624)
