+!
A oni koji se pozivaju na znanost kada su u pitanju čuda, moraju znati da se to teško može tretirati znanstvenom metodom iz sljedećih razloga:
- Nedostatak znanstvenih dokaza: Navodna znanstvena istraživanja koja tvrde da se hostija nakon posvećenja pretvara u tijelo Kristovo ne pružaju nikakve empirijske dokaze koji bi potvrdili ovu tvrdnju.
- Nedostatak ponovljivosti: Nijedno navodno znanstveno istraživanje nije ponovljeno i potvrđeno od drugih znanstvenika.
- Nepostojanje kontroliranih eksperimenata: U znanosti se za dokazivanje tvrdnji koriste kontrolirani eksperimenti, a takvi eksperimenti nisu provedeni za potvrdu tvrdnje da se hostija nakon posvećenja pretvara u tijelo Kristovo.
- Nedostatak objektivnosti: Većina navodnih znanstvenih istraživanja koja se koriste za potvrdu tvrdnje o euharistijskom čudu dolaze iz krugova koji su već vjerni ili su skloni prihvaćanju te tvrdnje.
U laboratorijima se analiziraju uzorci, koje dobiju na analizu.
Znanstvena istraživanja ne analiziraju Pretvorbu za vrijeme sv. Liturgije, nego analiziraju uzorke.
Možda nekim vjernicima nije drago, da se Otajstvo analizira u bilo kojem laboratoriju.
No, biskupi su ti, koji donose takve odluke.
Neka euharistijska čuda uopće nisu znanstveno analizirana.
Ona koja jesu, analizirana su barem jednom, a neka su više puta znanstveno proučavana.
Najstariji slučaj (
Lanciana, 8. stoljeće) je istraživan 1574., 1637., 1770. i 1886.
No, znanost je tek u 20. stoljeću mogla utvrditi o čemu je točno riječ.
Slučaj iz Argentine (Buenos Aires) od 18.8.1996. ostavljene Hostije na svijećnjaku, koji je bio prljav.
Svećenik o. Alejandro Pezet je bio upućen od jedne žene za to, te je uzeo Hostiju,
koja je stavljena u vodu i pohranjena je u svetohranište, da se rastvori.
26.8. je vidio, da je Hostija bila crvena i kasnije se povećavala.
Fotografirao je 26.9. i 6.10.
Tri godine kasnije (1999.) metropolit Buenos Airesa, kardinal Jorge Mario Bergoglio, dao je Hostiju argentinskom liječniku Ricardu Catanonu.
On se obratio novinaru Mikeu Willeseeu i odvjetniku Ronu Tesorieru (Australci).
5.10. su snimali uzimanje uzoraka Hostije, koji je odnijet u laboratorij u Rockland Countyju u državi New York.
Kardiolog i patolog
dr. Frederic Zugibe je obavio analizu:
- ljudskog podrijetla,
- dio srčanog mišića,
- uzet sa živog tijela, jer oko tkiva ima mnogo bijelih krvnih zrnaca,
- srce je trpjelo, jer su bijela krvna zrnca prodrla u tkivo (kao da dobiva jake udarce u prsni koš).
Na pitanje: koliko bijela krvna zrnca mogu ostati živa u ljudskom tkivu, ako je odvojeno od tijela i stavljeno u vodu,
dr. Zugibe je odgovorio - nekoliko minuta.
Kada su mu rekli, da je uzorak bio mjesec dana u posudi s običnom vodom, a potom 3 godine u destiliranoj vodi.
Doktor je rekao, da to znanost ne može protumačiti i objasniti.
Za '
objektivnost' nemam komentar.
Svatko tko je bio na Sv. misi i bio dionik, mogao je zapaziti dvije stvari:
- Izgled i okus: Nakon posvećenja, hostija zadržava svoj izgled i okus, što je čudno ako se uistinu radi o tijelu Kristovom.
- Nedostatak fizičkih promjena: Nema fizičkih promjena koje se mogu detektirati u hostiji nakon posvećenja koje bi ukazivale na stvarnu promjenu.
Čak i kad bi posvećena Hostija svaki put kod Pretvorbe na sv. Liturgiji promijenila
izgled i okus,
to ne znači, da bi ti odmah povjerovao, da se uistinu radi o istinskom Kruhu.
Pa na kraju jedino se može raspravljati o stihovima iz Pisma, odnosno da li treba tumačiti doslovno ili simbolično Kristove Riječi... sve ostalo je čvrsti domen vjere pojedinca u koji ne treba previše zalaziti...
Iv 6,55-56
Tijelo je Moje jelo istinsko, Krv je Moja piće istinsko.
Tko jede Moje Tijelo i pije Moju Krv,
u Meni ostaje i Ja u njemu.
Da, ove riječi se mogu tumačiti na drugoj temi, a ne ovdje (neobični euharistijski slučajevi).
