+!
Guadalupe -
Cuatlaxupeh na jeziku
Nahuatl znači: «
Ona koja satire glavu zmiji».
Gospa Guadalupska po izgledu je Bogorodica iz
Otkrivenja koju
sv. Ivan opisuje
kao ženu obasjanu suncem, trudnu i s mjesecom pod nogama (Otk 12,1).
- Kosa: Kosa joj je spuštena, što je među Aztecima znak djevičanstva. To je Djevica i Majka.
- Trudnoća: Trudnoća je prikazana povećanim abdomenom, u kojoj se više ističe duljina nego širina, što odgovara trudnoći u posljednjoj fazi.
- Lice: Lice je tamnoputo, ovalno i u položaju duboke molitve. Nježno je, svježe, odražava ljubav, nježnost i veliku snagu. Ima lik mestike, a to znači da je španjolske i indijanske krvi, lice nove rase i naroda koji je nastao tek nakon njezina ukazanja kad su se u kratko vrijeme pokrstili milijuni indiosa i kroz desetljeća i stoljeća kasnije miješali sa Španjolcima. Tamnoputa Djevica je tako postala simbol latinoameričkog identiteta.
- Ruke: Ruke su sklopljene što je znak duboke molitve. Desna je bjelja i elegantnija, lijeva je tamna i punija, što bi moglo simbolizirati jedinstvo dvaju različitih rasa.
- Plašt: Ukrašen zvijezdama za koje je dr. Juan Homero Hernández Illescas utvrdio da prikazuju stanje glavnih konstelacija zvijezda za zimskog solsticija 1531. koji se poklopio s danom prvog Gospinog ukazanja Ivanu Diegu. Utvrđeno je i da su prikazi zvijezda istovjetni s onima kakvi su se te godine u to doba mogli vidjeti iz doline Anahuaca. Na slici su prikazane i neke zvijezde koje nisu bile poznate u doba ukazanja. Za tadašnje mezoameričke civilizacije zimski je solsticij označavao Sunce na umoru koje obnavlja snagu, rođenje novog Sunca te povratak života.
- Traka: Tamnoljubičasta vrpca, stisnuta poviše struka, kod Asteka je bila znak materinstva.
- Mjesec: Djevica od Guadalupea stoji posred mjeseca. Riječ Meksiko (Metz – xic – co) na nahuatlu znači - U središtu mjeseca.
- Anđeo u podnožju slike djeluje kao da je upravo poletio. Krila su mu kao orlova, asimetrična, boja sličnih meksičkoj ptici tzinitzcan koja se oglasila uoči prvog ukazanja Gospe Ivanu Diegu. Lijevom rukom drži Djevičinu tuniku a desnom plašt koji je tirkizno plave boje, boje asteških kraljeva.
Tilma Ivana Diega na kojoj je čudesno nastao otisak slike Gospe, izrađena je od slabo kvalitetne tkanine izrađene od vlakana
agave.
Takvo platno je posve neprikladno kao podloga za slikanje i
u prirodnim uvjetima propada nakon 20-30 godina.
Prvih 116 godina bila je bez zaštite izložena rukama hodočasnika, svjetlu i dimu voštanica.
1791. jedan je radnik nehotice, čisteći okvir, po slici prolio dušikovu kiselinu.
Unatoč svemu tome, nakon gotovo pet stoljeća postojanja još uvijek djeluje netaknuta, dok
znanost ne može objasniti zašto se materijal ne raspada.
1921., anarhistički aktivist sakrio je visoko razornu bombu u cvjetnom aranžmanu, i stavio je u podnožje tilme koja je bila pod zvonom od običnoga
stakla. Snaga
eksplozije je bila tolika da je savila veliko metalno
Raspelo, razorila sve okolo, osim tilme koja je ostala netaknuta.
1979. američki znanstvenici, suradnici NASA-e, dr. Philip Serna Callahan, profesor biofizičar Sveučilišta u Kanzasu i i profesor Jody Brant Smith, "Master of Arts" Sveučilišta u Miamiju te profesor filozofije znanosti na Sveučilištu u Pensacoli ispitivali su sliku infracrvenim zrakama i utvrdili da nema tragova nanošenja boje i da tkanina nije obrađivana nikakvom tehnikom.
U svojoj knjizi "The Tilma Under Infrared Radiation" (Washington: CARA, 1981.) dr. Philip Serna Callahan
izlaže znanstveno izvješće o autentičnosti Slika Guadalupe.
Callahan zaključuje kako je
izvorni lik na tilmi Ivana Diega neobjašnjivog podrijetla.
S udaljenosti od 8-10 cm od slike, okom se mogu vidjeti samo vlakna građe maguey kaktusa: boje iščezavaju. NASA-ini znanstvenici potvrđuju da građa boje ne pripada niti jednom poznatom elementu na zemlji.
Prilikom ispitivanja materijala pod laserskim zrakama, pokazalo se da nije bilo nikakve boje na prednjem ili stražnjem djelu tkanine, i da
boje lebde na udaljenosti od 0.25 mm iznad tkanine, bez da je dodiruju.
Temperatura tilme održava stalnu razinu od 37 ° C, istu kao u živom ljudskom tijelu.
1956. meksički liječnik Javier Torroella Bueno učinio je prvu
oftalmološku studiju na Marijinim
očima na slici koja je otkrila
da se prilikom izlaganja oka svjetlosti, zjenica skuplja,
a kada se svjetlost povuče, ona se vrati u prvobitno stanje, upravo na način kako se događa sa živim okom.
Otkrio je i da
Marijine oči imaju tri refraktivne (lomne) karakteristike ljudskog oka, poznate i kao
efekt Purkinje-Samson.
1979. dr. José Aste Tönsmann, stručnjak
računalnih sustava, započeo je s istraživanjem slike procesom
digitalizacije fotografije.
Proučavao ju je više od dvadeset godina.
Uvećavši sliku
zjenice u Marijinim je očima otkrio
dva različita odraza s ukupno trinaest ljudskih figura.
U prvom je prikaz trenutka gdje sv. Ivan Diego pokazuje unutrašnjost tilme biskupu i ostalim četvero prisutnih.
Drugi odraz prikazuje sedam članova indijanske obitelji.
Iste scene ponavljaju se u oba oka. Veličina scena u prirodnoj veličini je
jedna četvrtina milimetra.
Do danas nijedan umjetnik nikakvom klasičnom slikarskom tehnikom ne bi bio u stanju učiniti nešto slično.
izvor: wikipedia
