Integritet

Qala Davidov

still small voice
Član
Poruke
322
Reakcijski bodovi
34
Bodovi
28
Uvodna riječ

🌀 🌀 🌀

Integritet je činiti pravu stvar, čak i kada nitko ne gleda. CS Lewis

Ono što činimo proistječe iz onoga tko jesmo. Paul Vitale


🌀 🌀 🌀

Postoje temeljna načela učinkovitog življenja. Ljudi mogu doživjeti stvarni uspjeh i ostvariti trajnu sreću samo dok uče i ugrađuju ta načela i navike u svoj bazični karakter, duboko u svoju prirodu. Karakter nije tek jedan sastojak u ukupnosti našega življenja, već je temeljan i katalitičan, nedjeljiv i nerazdvojiv u svojoj cjelovitosti. Gotovo sva literatura napisana od 1776, do otprilike 1926. smatrala je temeljem uspjeha ono što bi se moglo nazvati etikom karaktera :

.
Integritet
Poštenje
Poniznost
Jednostavnost
Časnost
Skromnost
Umjerenost
Odanost
Ljubav
Hrabrost
Ispravnost
Pravednost
Pouzdanost
Strpljivost
Miroljubivost
Zlatno pravilo
.

Nakon drugog svjetskog rata osnovni stav prema uspjehu prešao je gotovo neprimjetno ali globalno rasprostranjeno s etike karaktera na ono što Stephen Covey naziva “etikom ličnosti”. Uspješnost u bilo čemu je postala funkcija ličnosti, javne predodžbe, brzopoteznih tehnika utjecaja na druge, strategija moći, vještina komunikacije i natjecateljskog mentaliteta.

Etika ličnosti se uglavnom razvijala u dva smjera. Jedan su bile tehnike međuljudskih i javnih odnosa, drugi pozitivno stajalište ili stav. Obučavajući ljudska bića u očite manipulacije, čak prijevare, potiču se ljudi da se služe tehnikama kako bi se svidjeli drugima, da hine zainteresiranost za hobije drugih kako bi od njih dobili ono što žele ili da se služe “pogledom moći” kako bi se zastrašivanjem probijali kroz život i polučili “uspjeh”. Dok se istovremeno, obitelj, zajednice i društvo naočigled raspadaju.

Razlika između uloge etike ličnosti i etike karaktera je ono što je presudno ne samo za razvoj, već i za opstanak. Pisac Psalma je to dobro izrazio: “Dobro pretraži svoje srce, jer iz njega proizlazi sve u životu.”
 
Zadnje uređeno:
1735591047770.png

⚜️ Pogled lava ⚜️

Ako baciš štap na psa, pas trči za štapom; ali ako baciš štap na lava, lav će pojuriti za tobom!

Štap predstavlja neugodnu negativnu reakciju, pa i emociju koja se pokreće u nama. Kada smo pokrenuti - kada nešto "pritisne naše gumbe" - to aktivira nesvjesni, kompulzivni refleks.

Trčanje poput psa za štapom, prepuštanje i “odglumljivanje” negativne emocije znači da svoju pozornost stavljamo izvan sebe. Ono što je izvana smatra se "problemom" umjesto da se gleda unutra na izvor. Kad bi barem prestalo ono što nas je pokretalo u vanjskom svijetu, kažemo si, osjećali bismo se bolje i problem bi bio riješen.

Ali ako imamo "pogled lava", okrećemo svoj pogled unutra kada smo pokrenuti i tretiramo trenutak kao priliku za samorefleksiju, gledajući što god se u nama aktiviralo. Lav se ne boji otići do izvora okidača, koji nikad nije izvana, nego uvijek u nama samima.
 
Samorefleksija nije samo najkorisniji odgovor na zlo, to je zapravo jedini odgovor na koji imamo ikakav stvarni utjecaj ili kontrolu. Nijedno zlo nema stvarnu moć niti kontrolu nad svetošću i suverenošću istinski samoreflektirajućeg uma.

Samorefleksija, čin u kojem se prepoznajemo u zrcalu života, svijanje je svijesti prema samoj sebi, privilegija rođena i svojstvena ljudskoj slobodi, za razliku od prisile demonskog. U trenutku samorefleksije, psihospiritualna potreba za rastom i sazrijevanjem nadvladava biološku prisilu nereflektivnog životinjskog instinkta. Iako je ego potreban za njegovu aktualizaciju, refleksivna pažnja se ne javlja voljom ega, već poticajima za individuaciju koji potječu iz Sebstva.

Samorefleksija je jedan istinski i izvorno duhovni čin, koji je u biti čin osvještavanja. Stav samorefleksije vraća nas u tlo našeg najdubljeg bića, povezuje nas s našom svrhom i započinje liječenje sveprisutnog psihološkog i duhovnog sljepila koje je u ovo vrijeme rasprostranjena boljetica. Tko god usmjeri pogled u refleksivno preispitivanje samoga sebe, ne može a da ne dotakne rubne granice uobičajeno čovjeku nesvjesnog Integriteta koji neprepoznat prebiva u samoj srži njegovog bića, postojanja i jezgro je svjesnosti i svekoga života.
 
Prozivati i osuđivati druge kao zle te proklinjati izvanjska stanja i okolnosti kao izvore zla – sve to uvećava i ne umanjuje patnju i nemir u svijetu. Izvanjsko je tek sjenka i efekt unutarnjega, i kada je srce čisto čiste su i sve izvanjske stvari.

Kada um, uzdignuvši se nad ignoranciju, prepozna magnitudu svoje moći unutar njegove vlastite sfere, i prestane se antagonistički odnositi prema drugima, dolazi do harmonizacije i sklada. Priznavši slobodu izbora drugima, i sam realizira duhovno obilje i prestanak patnje.

Kad bi sebičnost mogla pokoriti, Sloboda bi bila nepostojeća, ali sebičnost omanjuje u svim ishodima osim u bolnima, jer je Sloboda vrhovna. Svaki sebični čin sadrži elemente egotizma:

1. poricanje slobode drugih i,
2. nametanje svoje vlastite slobode izvan njene legitimne sfere.

Time on uništava samoga sebe. Despotizam i jest smrt.

Čovjek nije stvorenje sebičnosti, egotizma niti despotizma. On je kreator tih stvari. Sebičnost, egotizam i despotizam su, s duhovnog stajališta, jedna te ista stvar. Svaka sebična pomisao ili čin, manifestacija je egotizma, pokušaj je despotizma; i suočava se sa patnjom i porazom. Biva poništena jer Zakon Slobode ne može, ni u najsićušnijoj sitnici, sam biti poništen.

Čovjek je čuvar svoga srca,
nadglednik misli svojega uma,
osamljeni stražar Citadele Života.
Kao takav, on može biti marljiv ili nemaran.
Uvijek može pažljivije čuvati svoje srce.
Može spremnije nadgledati i pročišćavati svoj um.
I može pozornije stražariti nad mislima koje nailaze.


Poput vodoskoka kojega je izvor skriven, život čovjeka teče iz tajnih dubina njegova vlastitog srca.
Sve što on jest i što čini, stvara se tamo.
I sve što će biti i činiti, također otuda izvire.

James Allen
 
Nazad
Vrh