Kolko je vremena potrebno nekoj religiji da se pokvari kao kvaran ,suplji zub?

RIS_BG

Član
Poruke
694
Reakcijski bodovi
31
Bodovi
0
Sta mislite koja je Religija rekorder po vremenu u kojem se iskvarila?
Eto meni prvo pade na pamet Izraelska religija u vreme Mojsija
2.Moj 24:
10 I videše Boga Izrailjevog, i pod nogama Njegovim kao delo od kamena safira i kao nebo kad je vedro.
11 I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego videše Boga, pa jedoše i piše.
12 I reče Gospod Mojsiju: Popni se k meni na goru, i ostani ovde, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovesti, koje sam napisao da ih učiš.
13 Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju.
14 A starešinama reče: Sedite tu dok se vratimo k vama; a eto Aron i Or s vama; ko bi imao šta, neka ide k njima.
15 I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru.
18 I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.
2. Moj. 32
1 A narod videvši gde Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.
8 Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.
Eto u roku od 40 dana ,oni su nacinili sebi lazne bogove ,mozda 3 teleta kao trojstvo ,a videli su svojim ocima sva cudesa sto je Jehova Bog ucinio u Egiptu i jos u presli po isusenom tlu Crvenog mora ,i videli kako Jehova Bog potapa faraona i svu njegovu vojsku.....
Ima li neka religija da se brze iskavrila???
Sta mozemo nauciti iz ovoga?
 
Biblija se zaista ne bavi izričito drugim religijama na isti način kao s Izabranim narodom, stoga je teško uspoređivati ih izravno. No, primjer koji si naveo svakako pokazuje kako se brzo mogu javiti pogubne devijacije unutar vjerskih zajednica. Izraelci koji su zahtijevali izradu zlatnog teleta zapravo su održavali duboko ukorijenjeno obožavanje bogova Egipta te nisu istinski predavali sebe Bogu. Osim toga, Izraelci su tijekom svog putovanja iz Egipta pokazivali neposlušnost prema Bogu i često padali u različite oblike nevjere, što je rezultiralo Božjim intervencijama kako bi ih ispravio.



Još jedan primjer brze korupcije religije nalazi se u Novom zavjetu, u ranoj kršćanskoj crkvi. Nakon Isusove smrti i uskrsnuća, apostoli su propovijedali evanđelje i uspostavili crkve u različitim dijelovima svijeta.



Međutim, već u samim apostolskim vremenima, počele su se javljati kontroverze, jer su neki ljudi iznutra počeli iskrivljavati i zloupotrebljavati kršćansku vjeru. Primjer za to možemo vidjeti u pismima apostola Pavla.
 
@RIS_BG
Zaboravljaš da se ipak tokom otpadništva izrailjskog naroda prava vjera ipak nije ugasila mada je često bila u manjini. Čak i u najgorim periodima nevjere postojali su proroci i ljudi odani Gospodu.
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Pre Hrista je bilo dosta padova. Pravu istinu su imali proroci, mada su se i neki biblijski likovi okrenuli protiv Boga, a prethodno su imali istinu. Na kraju su totalno posrnuli kada je Hrist došao.



U Hrišćanstvu je slično.
Još od apostolskih vremena su počela da se propovedaju razna učenja.
Dela apostolska 17,11:
Ti Judejci su imali plemenitiji stav od onih u Solunu, jer su svim srcem primili reč i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako.
Od samog početka je bilo trzavica i dosta toga se moralo proveravati pismom.



Verske zajednice lako padaju, jer ih ipak vode ljudi. Dovoljno je da se posluša jedan koji greši, da se uvede njegovo učenje i tako svi naraštaji budu prevareni.
Ono što je sigurno, nama pismo govori kako je izgledala ta apostolska crkva, pa preko pisma i možemo videti šta je bilo potrebno za spasenje i kako je funkcionisala crkva.
 
Kako tačno? Nije sa neba palo.

Znam koji ti je cilj. Sad treba da padnem na kolena i poklonim se ocima Katoličke i Pravoslavne crkve jer su oni sastavili Bibliju.
Ako Bog kaže da će se sastaviti, biće sastavljena.
Tako su i fariseji bili učitelji zakona, pa su ubili Hrista.



Uostalom, šta ti znači da imaš pismo, a ne pridržavaš se istog.



Sigurno nam Bog nije rekao da npr slavimo Vidovdan i ostale paganske praznike.
 
Znam koji ti je cilj. Sad treba da padnem na kolena i poklonim se ocima Katoličke i Pravoslavne crkve jer su oni sastavili Bibliju.

Pa kad jesu. To je istorijska činjenica. Autoritet Biblije se zasniva na autoritetu Pravoslavne Crkve koja ga je i sastavila. Ako Crkva nije ispravna kako može biti ispravno nešto što je ona prikupila i odredila za ispravno? Kako da znamo da nije napravljena greška? Jedini način je da se prizna da je Bog radio kroz Oce Crkve kad su određivali kanon ali to se onda kosi sa protestantskim postavkama da je Crkva otpala od istinske apostolske vjere.



Ako Bog kaže da će se sastaviti, biće sastavljena.

I bila je sastavljena. Radom Crkve.



Tako su i fariseji bili učitelji zakona, pa su ubili Hrista.

Fariseji nisu sastavili osnov čitave jedne teologije. A ako ćemo se pozivati na fariseje većina protestantskih prevoda Starog zavjeta se zasniva na Mazoretskom tekstu koji su sačinili rabini nasljednici fariseja.



Uostalom, šta ti znači da imaš pismo, a ne pridržavaš se istog.



Sigurno nam Bog nije rekao da npr slavimo Vidovdan i ostale paganske praznike.

Nema Pisma bez Crkve. Pismo bez Crkve je neodrživo. Sveto Pismo je jednako proizvod Pravoslavne Crkve kao i bilo koja ikona ili bilo koji pravoslavni hram.
 
Pa kad jesu. To je istorijska činjenica. Autoritet Biblije se zasniva na autoritetu Pravoslavne Crkve koja ga je i sastavila. Ako Crkva nije ispravna kako može biti ispravno nešto što je ona prikupila i odredila za ispravno? Kako da znamo da nije napravljena greška? Jedini način je da se prizna da je Bog radio kroz Oce Crkve kad su određivali kanon ali to se onda kosi sa protestantskim postavkama da je Crkva otpala od istinske apostolske vjere.

Verujem da se već znalo koje su knjige bile zastupljene u ranoj crkvi. A koliko znam, Pravoslavna i Katolička crkva su dodale apokrife.







Fariseji nisu sastavili osnov čitave jedne teologije. A ako ćemo se pozivati na fariseje većina protestantskih prevoda Starog zavjeta se zasniva na Mazoretskom tekstu koji su sačinili rabini nasljednici fariseja

Ne osporavan da su neke protestatske zajednice poput fariseja. Mada su i Pravoslavna i Katolička isto tako ubijale neistomišljenike i one koji su se držali pisma.







Nema Pisma bez Crkve. Pismo bez Crkve je neodrživo. Sveto Pismo je jednako proizvod Pravoslavne Crkve kao i bilo koja ikona ili bilo koji pravoslavni hram.

U pismu je crkva i istina. Nema crkve bez vere u Hrista i držanja njegove reči.
 
"Prva kršćanska crkva slijedila je Isusov primjer i smatrala Stari zavjet autoritativnim (Mt 5,17-19; 21,42; 22,29; Mk 10,6-9; 12,29-31). Zajedno sa Starim zavjetom, Crkva je Isusove riječi smatrala jednako autoritativnima (1 Kor 9,14; 1 Sol 4,15). Drukčije i nije moglo biti jer se Isusa smatralo ne samo prorokom već i Mesijom, Sinom Božjim. Poslije Isusove smrti i uskrsnuća, apostoli su preuzeli jedinstvenu ulogu širenja i svjedočenja u prilog Isusovih riječi. Krist im je rekao da će, pošto su bili s Njime od početka, biti Njegovi svjedoci (Iv 15,27). Kako je Crkva rasla, apostoli su postali svjesni mogućnosti da umru, pa se pokazala potreba za zapisivanjem Isusovih riječi (2 Pt 1,12-15). Nikome nije bilo više stalo da se sačuva i autoritativno prenese ono što se dogodilo, od apostola koji su bili svjedoci Božjeg spasenja u Isusu Kristu. Tako je postavljena pozornica za nastanak knjiga koje će, pod vodstvom Svetoga Duha, s vremenom postati novozavjetni kanon.



Oko dva desetljeća poslije križa, Isusova vijest naviještana je usmeno. A onda, od sredine prvog stoljeća, počela su se pojavljivati Pavlova pisma (poslanice). Nešto kasnije napisana su tri sinoptička evanđelja i knjiga Djela apostolska. Krajem prvog stoljeća, kad je Ivan napisao Otkrivenje, dovršene su sve knjige Novog zavjeta.Kroz čitav Novi zavjet težište je na onome što je Bog učinio u Kristu (1 Kor 15,1-3; Lk 1,1-3).



Novozavjetne knjige priznate kao Pismo. Kao što je bio slučaj s knjigama starozavjetnih proroka, Pavlovi spisi i spisi drugih apostola odmah su prihvaćeni kao autoritativni jer su pisci bili poznati kao autentični Božji glasnogovornici. Sami pisci bili su svjesni činjenice da naviještaju Božju poruku, a ne svoja mišljenja. Pavao u 1. Timoteju 5,18 slijedi formulu „Pismo veli“ kad citira iz Ponovljenog zakona 25,4 i Luke 10,7; time starozavjetna Pisma i novozavjetna Evanđelja stavlja na istu razinu autoriteta. U 1. Solunjanima 2,13 Pavao pohvaljuje kršćane u Solunu što njegove riječi prihvaćaju kao „riječ Božju“. Petar u 2. Petrovoj 3,15 i 16 također smatra Pavlove spise Pismom.



U drugom stoljeću većina je crkava imala u posjedu i priznavala zbirku nadahnutih knjiga, a koja je obuhvaćala četiri Evanđelja, knjigu Djela apostolska, trinaest Pavlovih pisama, Prvu Petrovu i Prvu Ivanovu poslanicu. Za ostalih sedam knjiga (Hebrejima, Jakov, 2. Petrova, 2. i 3. Ivanova, Juda i Otkrivenje) trebalo je malo duže da budu opće prihvaćene. Rani crkveni oci, na primjer Klement Rimski (oko 100. godine), Polikarp (oko 70.–155.) i Ignacije (umro 115.) – citirali su iz većine novozavjetnih knjiga (samo nisu potvrđeni Marko, 2. i 3. Ivanova i 2. Petrova), tako da se vidi da su te knjige prihvatili kao autoritativne. Međutim, u tom procesu autoritet ovih knjiga Novoga zavjeta nije im postupno pripisivan, već su ga imale od samog početka.



Razlozi za novozavjetni kanon. U razdoblju od oko četiri stoljeća, dok je novozavjetni kanon dobivao oblik (naročito određivanje popisa knjiga), niz je čimbenika imao važnu ulogu. Dok je primarni razlog za uključenje novozavjetnih knjiga u kanon bila priroda njihove vlastite autentičnosti (odnosno nadahnutosti), tome su pridonijeli i drugi čimbenici.



Jedan od ključnih čimbenika za uspostavljanje novozavjetnog kanona bio je što se u drugom stoljeću u kršćanstvu razvilo nekoliko heretičkih pokreta. Marcion, istaknuti heretik, razišao se sa Crkvom oko 140. godine i objavio svoj popis kršćanskih knjiga, koje će predstavljati kanon za vjeru i bogoslužje. Marcion je kao nadahnute knjige prihvatio samo modificiranu verziju Evanđelja po Luki i deset Pavlovih poslanica.



Istovremeno se pojavio niz kršćanskih spisa koji su navodno iznosili nepoznate pojedinosti o Kristu i apostolima. Mnoge od tih knjiga napisali su pojedinci koji su pripadali heretičkim pokretu nazvanom gnosticizam.



Gnostici su naglašavali spasenje putem tajne spoznaje (grčki gnosis). Niz evanđelja iznosilo je detalje iz skrivenih godina Kristova života. Brojne apokrifne knjige Djela opisivala su djela Petra, Pavla, Ivana i većine drugih apostola, a nekoliko apokalipsa opisalo je osobno razgledanje neba i pakla od strane apostola. Danas sve ove spise zajednički nazivamo novozavjetnim apokrifima.



U ovom razdoblju objavljeni su i popisi knjiga za koje se znalo da su ih napisali apostoli ili njihovi pomagači. Među njima je Muratorijev kanon s kraja drugog stoljeća, Popis Euzebija iz Cezareje iz početka četvrtog stoljeća i popis Anastazija Aleksandrijskog iz sredine četvrtog stoljeća. Prva dva popisa bili su još uvijek nepotpuni; sadržavali su samo dvadeset o dvadeset sedam novozavjetnih knjiga. Cijeli novozavjetni kanon je u detaljima iznesen u Atanazijevom uskršnjem pismu 367. godine, a sadrži svih dvadeset sedam novozavjetnih knjiga uz isključenje svih drugih. Tijekom četvrtog stoljeća nekoliko je crkvenih sinoda, kao što su koncili u Rimu (382.), u Hippou (392.) i Kartagi (397.), prihvatilo svih dvadeset sedam novozavjetnih knjiga kao kanonske.



Premda su heretički pokreti i crkveni koncili imali određenu ulogu u oblikovanju kanona, želja da se vjerno sačuvaju događaji onoga što je Bog učinio kroz Krista, već očita u Novom zavjetu, znači da je pokretačka sila iza povijesti novozavjetnog kanona bila vjera Crkve. U stvari, mnogo toga što je postalo osnova novozavjetnog kanona, već je bilo neslužbeno i općenito priznato kao Pismo kad je Crkva počela razmišljati da načini i odobri popis koji bi ograničio kršćansko Pismo. U vezi s novozavjetnim kanonom Bruce M. Metzger za sinod u Laodiceji ispravno kaže: „Proglas prihvaćen na tom skupu samo priznaje činjenicu da već postoje određene knjige koje su općenito priznate kao prikladne da se čitaju na javnom crkvenom bogoslužju, a koje su poznate kao ‘kanonske’ knjige.“ (The Canon of the New Testament: Its Origin, Develompent, and Significance, str. 210.)



Zaključak



Tko je odlučio koje će knjige biti uključene u Bibliju? Ovo kratko razmatranje pokazalo je da su knjige u oba Zavjeta, koje su postale dio biblijskog kanona, imale vlastitu potvrdu o autoritetu. Starozavjetne knjige imale su vlastitu vjerodostojnost zahvaljujući piscima za koje je nedvosmisleno rečeno da je ono što su rekli i napisali bilo od Boga. Novozavjetne knjige imale su odmah autoritet, pošto su vjerno svjedočile o događajima i značenju Božjeg djelovanja preko Krista.



Starozavjetni kanon je najvećim dijelom riješen u judaizmu do drugog stoljeća prije Krista, premda su rasprave o tome nastavljene još nekoliko stoljeća. Iz povijesti znamo da je konačni oblik novozavjetnog kanona postojao u četvrtom stoljeću. Premda su heretički pokreti i crkveni koncili imali ulogu u stvarnom oblikovanju novozavjetnog kanona, Crkva nije odlučivala koje će knjige biti uključene u kanon. Crkva je prepoznala i priznala nadahnuće i vlastitu potvrdu autoriteta dvadeset sedam novozavjetnih knjiga i ograničila kanon na ove knjige."
Izvor: Link
 
Verujem da se već znalo koje su knjige bile zastupljene u ranoj crkvi.

Apsolutno nije bilo tako. Pa ti tek negdje u 4. vijeku imaš utvrđen kanon a čak ni tad nisu sve knjige bile 100% prihvaćene. Otkrivenje je na istoku bilo sporno dok sv. Andrej Kritski nije napisao svoje tumačenje. Na zapadu je bila sporna Poslanica Jevrejima. Zapravo u 2. vijeku imaš pokret da se kanon uredi zbog marcionita ali tada to nije kompletirano. Neke knjige jesu bile širokoprihvaćene od početka ali neke nisu a svaka biblijska knjiga je bogonadahnuta.



A koliko znam, Pravoslavna i Katolička crkva su dodale apokrife.

Nisu. Kako ti zoveš apokrifi su zapravo bili prihvaćeni dio Starog zavjeta. Da nisu ne bi bili ubačeni u Septuagintu, grčki prevod iz 2. vijeka pne. Dakle devterokanon je mogao samo biti izbačen a nikako ubačen jer predatira hrišćanstvo i u Novom zavjetu se poziva na događaje iz njegovih knjiga. Na kraju krajeva Pismo je nepotpuno bez tih knjiga. Stari zavjet prati put izabranog naroda i najavljuje Hrista ali bez devterokanona priča se završava negdje u 6. ili 5. vijeku pne. Dakle imamo 500 godina koje nisu pokrivene a tih 500 godina je bilo ključno za razvoj judaizma kakav vidimo u Novom zavjetu.



U pismu je crkva i istina. Nema crkve bez vere u Hrista i držanja njegove reči.

Ali moraš priznati da je Pravoslavna Crkva odredila da to jesu Božje riječi.
 
Nisu. Kako ti zoveš apokrifi su zapravo bili prihvaćeni dio Starog zavjeta. Da nisu ne bi bili ubačeni u Septuagintu, grčki prevod iz 2. vijeka pne. Dakle devterokanon je mogao samo biti izbačen a nikako ubačen jer predatira hrišćanstvo i u Novom zavjetu se poziva na događaje iz njegovih knjiga. Na kraju krajeva Pismo je nepotpuno bez tih knjiga. Stari zavjet prati put izabranog naroda i najavljuje Hrista ali bez devterokanona priča se završava negdje u 6. ili 5. vijeku pne. Dakle imamo 500 godina koje nisu pokrivene a tih 500 godina je bilo ključno za razvoj judaizma kakav vidimo u Novom zavjetu.

Ja se čak mogu složiti da u tim knjigama ima istine, ali postoje tekstovi koji se ne poklapaju sa ostatkom pisma.





Ali moraš priznati da je Pravoslavna Crkva odredila da to jesu Božje riječi.

Prva Hrišćanska crkva se temeljila na tim pismima i jasno imala ono učenje koje je zapisano u pismu.
Ne poričem da je Pravoslavna crkva utvrdila kanon.
 
Ja se čak mogu složiti da u tim knjigama ima istine, ali postoje tekstovi koji se ne poklapaju sa ostatkom pisma.

Samo na prvi pogled. U svakom slučaju nisu ubačene knjige već su izbačene kasnije. Prvo od rabina a kasnije od protestantizma. Dosta dugo i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.



Prva Hrišćanska crkva se temeljila na tim pismima i jasno imala ono učenje koje je zapisano u pismu.
Ne poričem da je Pravoslavna crkva utvrdila kanon.

To ti pokazuje da nemaš Pisma bez Crkve. Jer ti kažeš rana Crkva se temeljila na pismima. Kojim pismima? Pa upravo onim koje je ta ista Crkva odredila kao autoritativne. Jer ti imaš i apokrifna pisma. Jevanđelje po Tomi, Jevanđeje po Mariji, po Judi, po Petru. Imaš Otkrivenje Petrovo, Otkrivenje Pavlovo itd. Svi ti tekstovi su takođe tvrdili da iskazuju pravu istinu. Da, svi ti tekstovi su imali velike probleme koji su ih diskvalifikovali ali te probleme je utvrdila Pravoslavna Crkva i ona ih je odbacila i zato danas ni nisu u kanonu. I dok su ova 4 jevanđelja zaista manje više bila prihvaćena od samog početka mnoge poslanice su bile sporne. A i neki drugi tekstovi koji na kraju nisu ušli u kanon ali su bili na ivici. Didahi, Klimentove poslanice, Ermasov Pastir itd. Prvi spisak kanonskih knjiga iz 2. vijeka pod nazivom Canon Muratori uopšte ne uključuje neke od poslanica koje mi danas prihvatamo ali uključuje Otkrivenje Petrovo recimo. Dakle proces sastavljanja Pisma je trajao vijekovima. Svaki od tih tekstova je nosio svoju poruku i ubacivanjem u kanon bi unio nešto novo i značajno.



Razlog zašto se danas prihvata ovih 27 knjiga u NZ je zato što su to utvrdili Sveti Oci Crkve i sabori Pravoslavne Crkve. Pa ako je Crkva uspjela da precizno i potpuno odredi koji spisi su autentični i nadahnuti onda je logičan zaključak da ta ista Pravoslavna Crkva zna šta radi i kad su druge stvari u pitanju. Na kraju krajeva postavlja se pitanje ako je istinsko biblijsko hrišćanstvo toliko različito od pravoslavnog zašto je Pravoslavna Crkva prihvatila Pismo koje nju samu diskvalifikuje. Zašto nisu napisali svoje tekstove i rekli evo ovo je Sveto Pismo?
 
Biblija se zaista ne bavi izričito drugim religijama na isti način kao s Izabranim narodom, stoga je teško uspoređivati ih izravno. No, primjer koji si naveo svakako pokazuje kako se brzo mogu javiti pogubne devijacije unutar vjerskih zajednica. Izraelci koji su zahtijevali izradu zlatnog teleta zapravo su održavali duboko ukorijenjeno obožavanje bogova Egipta te nisu istinski predavali sebe Bogu. Osim toga, Izraelci su tijekom svog putovanja iz Egipta pokazivali neposlušnost prema Bogu i često padali u različite oblike nevjere, što je rezultiralo Božjim intervencijama kako bi ih ispravio.



Još jedan primjer brze korupcije religije nalazi se u Novom zavjetu, u ranoj kršćanskoj crkvi. Nakon Isusove smrti i uskrsnuća, apostoli su propovijedali evanđelje i uspostavili crkve u različitim dijelovima svijeta.



Međutim, već u samim apostolskim vremenima, počele su se javljati kontroverze, jer su neki ljudi iznutra počeli iskrivljavati i zloupotrebljavati kršćansku vjeru. Primjer za to možemo vidjeti u pismima apostola Pavla.

Za ovu temu ,narocito sam hteo da istaknem misao da je rulja nagovorila Arona da izlije zlatno tele koje predstavlja Boga i kome je prineo zrtvu.
Zamislite ,Aron ,Jehovin prvosvestenik,rodjeni brat Mojsija,koji je bio sa Mojsijem ispred faraona i video sva Bozja cuda i moc ,i ON da tako ucini???
I to samo nakon 40 dana od Mojsijevog odlaska???
Mi svi dobro znamo iz Biblije kolko su samo puta Izraelci zgresili Jehovi Bogu i da ih je nakon Isusovog ubistva odbacio kao svoj narod.
Da li je danasnji Judaizam bolji i plemenitiji od onog iz Isusovog vremena???
Pitanje za sve je sledece
Da li je danasnje Hriscanstvo imalo slicno onom iz vremena Isusa Hrista i njegovih apostola?,
ili se tatalno iskvarilo,bas kao u gornjem slucaju za 40 dana?
Ako jeste,hajde da vidimo u cemu jeste,a ako nije hajde da vidimo u cemu sve nije?
 
Samo na prvi pogled. U svakom slučaju nisu ubačene knjige već su izbačene kasnije. Prvo od rabina a kasnije od protestantizma. Dosta dugo i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Činjenica je da se ne poklapaju sa ostalim knjigama.





Razlog zašto se danas prihvata ovih 27 knjiga u NZ je zato što su to utvrdili Sveti Oci Crkve i sabori Pravoslavne Crkve. Pa ako je Crkva uspjela da precizno i potpuno odredi koji spisi su autentični i nadahnuti onda je logičan zaključak da ta ista Pravoslavna Crkva zna šta radi i kad su druge stvari u pitanju. Na kraju krajeva postavlja se pitanje ako je istinsko biblijsko hrišćanstvo toliko različito od pravoslavnog zašto je Pravoslavna Crkva prihvatila Pismo koje nju samu diskvalifikuje. Zašto nisu napisali svoje tekstove i rekli evo ovo je Sveto Pismo?

Nije to bila jedina crkva u to vreme, postojale su i druge, Arijeva struja je takodje koristila pisma.
Nisu mogli da unište božju reč i da su hteli, a verujem da im to nije bio cilj. Svakako bi se saznalo za knjige koje ne pripadaju kanonu, a čist primer je bio Luter.
Za razliku od mnogih koji su ćutali i dozvolili da vernici katoličke crkve veruju u razne jeresi tog vremena, taj Luter se pobunio protiv toga.



Lako se saznalo i za stih 1.Jovanova 5:7. koji je promenjen da bi ukazao na trojstvo.



Pravoslavna jeste potvrdila. Ali to je isto kao kada neko želi da snimi film po motivima neke knjige, onda počne da piše svoj scenario, doda neke likove koji ne postoje u knjizi i tako napravi film koji nije isti kao knjiga.
Kada pogledam funkcionisanje crkve u Delima apostolskim, nikako ne prepoznajemo pravoslavnu crkvu.
 
@RIS_BG
Zaboravljaš da se ipak tokom otpadništva izrailjskog naroda prava vjera ipak nije ugasila mada je često bila u manjini. Čak i u najgorim periodima nevjere postojali su proroci i ljudi odani Gospodu.

Ma hoce to u Izraelaca...,Oni sad u Judaizmu rehabilitovase Isusa Hrista.
A ovi tvoji popovi,kad bi sad Isus sisao kao u I veku i poceo da propoveda o miru,ljubavi sto je OK,pa onda poceo o njihovim losim postupcima ,kao o idolopoklonstvu i ostalim gadostima koji cine,strpali bi ga u ludnicu,ili bi ga ubili opet.Sta ima svetlo sa tamom.
Sta je to dobro u tvojoj religiji?
Jesi li se ikada pitao. Kad bi svi ljudi na svetu pripadali mojoj religiji,tada bi ceo svet bio miran i bezbrizan,prepun ljubavi???
Mozes li to da kazes za svoju religiju?
 
Činjenica je da se ne poklapaju sa ostalim knjigama.

Ne znam na koji način se ne poklapaju.



Nije to bila jedina crkva u to vreme, postojale su i druge,

Pa da, to i jeste moja poenta. Postojale su i druge hrišćanske grupe koje su imale svoja pisma. Marcioniti su imali samo jedno jevanđelje, gnostici su imali svoje spise. Ovaj današnji kanon koji koriste i protestanti se razvio u okrilju ne bilo koje hrišćanske grupe već precizno Pravoslavne Crkve. Autoritet današnjeg kanona počiva na autoritetu Pravoslavne Crkve koja ga je odredila i sačuvala. Jer ako su sve hrišćanske grupe prvih vijekova pale u grijeh i paganizam kako to mnogi protestanti govore (ili čak govore da su te nepravoslavne grupe bile istinsko hrišćanstvo) zašto onda vjerovati ovom kanonu a ne nekom drugom koji potiče od neke druge grupe. A taj kanon može biti daleko jednostavniji i interno konzistentniji od našeg kanona. Kad imaš jedno jevanđelje nemaš nikakvih različitih pogleda o istim pitanjima. Kad imaš svega nekoliko poslanica daleko lakše je sastaviti jasnu teologiju.



Arijeva struja je takodje koristila pisma.

Da, ali ga ona nije sastavila. Prvi spisak ovih 27 knjiga je sastavio najljući protivnik arijanstva sv. Atanasije Aleksandrijski.



Nisu mogli da unište božju reč i da su hteli, a verujem da im to nije bio cilj. Svakako bi se saznalo za knjige koje ne pripadaju kanonu, a čist primer je bio Luter.

Sam taj Luther je htio izbacivati knjige iz Biblije jer mu nisu pasale. Htio je npr. izbaciti Jakovljevu poslanicu jer se protivila sola fide.



Za razliku od mnogih koji su ćutali i dozvolili da vernici katoličke crkve veruju u razne jeresi tog vremena, taj Luter se pobunio protiv toga.

Luther je samo jednu jeres zamijenio drugom. A preuzeo je mnoge stvari od rimokatolicizma. Na kraju krajeva i filioque.



Lako se saznalo i za stih 1.Jovanova 5:7. koji je promenjen da bi ukazao na trojstvo.

Pa taj stih je i u protestantskim Biblijama. A citira ga i sv. Kiprijan Kartaginski u 3. vijeku kao i sv. Atanasije u 4. vijeku. To je doba kad se kanon uspostavlja. Taj stih je jednako star kao i kanon a sigurno i stariji. Moguće je da je stih jednostavno nestao u nekim ranim rukopisima pa se to prenosilo dok opet stih nije otkriven i precizno utvrđen. Slična situacija je sa krajem Jevanđelja po Marku koje je takođe mnogima sporno ali je dio Biblije.



Pravoslavna jeste potvrdila. Ali to je isto kao kada neko želi da snimi film po motivima neke knjige, onda počne da piše svoj scenario, doda neke likove koji ne postoje u knjizi i tako napravi film koji nije isti kao knjiga.
Kada pogledam funkcionisanje crkve u Delima apostolskim, nikako ne prepoznajemo pravoslavnu crkvu.

No da ga Pravoslavna nije potvrdila ne bi ni postojao.
 
Nazad
Vrh