Kršćanstvo & Yoga

[καιnos]

Je li joga doista gimnastika za postizanje zdravlja?



Zašto je neprimjerena za kršćane?



Što je zapravo joga? Koje su posljedice?



Odgovore na pitanja za laudato.hr dao je fra Josip Blažević, OFMConv.



Na sajmu religija



Živimo u demokratskom društvu u kojemu je, hvala dragom Bogu, svakomu dopušteno vjerovati u što ga volja i prikloniti se vjerovanju u skladu s vlastitom savješću. To pravo treba poštivati i svim ga zakonitim sredstvima braniti. Kao preduvjet pravilnog i slobodnog izbora, međutim, presudno je važna točna i objektivna informacija o proizvodu koji se nudi kako ne bi, prema onoj narodnoj, “kupili mačka u vreći”.



U lepezi ponuda koje ste naveli, među ostalima, na programu je i joga. Njezina ponuda, pretpostavljam, otkriva da za njome postoji i potražnja. Na tržištu vrijede zakoni ponude i potražnje. Pa tko voli, neka izvoli.



Ono s čime se susrećemo na Zapadu, mislim pri tome i na Hrvatsku, jest agresivno nametanje joge kao tehnike za postizanje zdravlja ili, nerijetko, obične gimnastike. Prije nekoliko godina bilo je u Hrvatskoj pokušaja i da ju se prikriveno “prošverca” u škole. Pri tome prevladavaju određeni (politički) lobiji i interesne skupine a nipošto znanstveni argumenti. Umjesto argumentima služi se moću. Nema javne rasprave. Ako se netko usprotivi odmah je etiketiran kao zaostao, primitivan, glup. To su argumenti iz torbe ideologa joge.



Koliko je apsurdna teza da je joga puka gimnastika i/ili samo tehnika za postizanje zdravlja svjedoči već i sama činjenica njezinog podrijetla. Joga se razvila u Indiji. Koliko uspješnih svjetskih sportaša potječe iz Indije? Jesu li Indijci zdraviji, napredniji, prosperitetniji od Zapadnjaka koji ne vježbaju jogu? Treba li to dokazivati?



Mit o jogi kao sredstvu za postizanje “dugovječnosti” i “savršenoga zdravlja”



Dopustite mi samo nekoliko činjenica koje razbijaju mit o dugovječnosti i savršenom zdravlju što ih određeni lobiji pripisuju jogi. Najslavniji guru 19. stoljeća Sri Ramakrishna (1838.-1886.) umro je od raka u pedesetoj godini života. Glasoviti bhagavan Sri Ramana Maharishi (1879.-1950.) umro je od sarkoma, osobito teškog oblika raka. Slavni indijski pandit Swami Vivekananda (1863.-1903.) koji je prvi učenja joge donio u Ameriku umro je u 39. godini života. Glasoviti guru Sai Baba (1926.-2011.), koji je sebe proglasio većim i od samoga Isusa Krista i prorekao da će umrijeti 2022. godine, a reinkarnirati se 2030. godine, umro je 11 godina ranije. Slavni guru, popularan u Hollywoodu, avatar Meher Baba (1894.-1969.), prosvjetljenje doživio kad je u djetinjstvu poljubila žena-mistik, posljednjih 30 godina života nije govorio. Najavio je da će prije fizičke smrti reći nešto sudbonosno za našu civilizaciju. Umro je kako je i živio, bez riječi. Nije li i ovih nekoliko najslavnijih Indijskih pandita i avatara dokaz da joga ne ispunja ono što obećava? Zakonima smrti svi smo jednako podložni, pa i bogovi Indije!



Mit o “znanstvenosti” joge



Švicarski psihijatar C.G.Jung svojedobno je rekao da neka religiozna tehnika koja se predstavlja kao “znanstvenom” na Zapadu ima zagarantiran uspjeh. Pri tome je mislio na jogu. Joga se na Zapadu sustavno predstavlja “znanstvenom”. Nikada nitko, međutim, nije obrazložio u čemu se sastoji njezina “znanstvenost”. Ako otvorite knjige o jogi bilo kojeg njezinog učitelja susrest ćete se s pojmovima kao što su karma, samsara, reinkarnacija. Ako mi ne vjerujete slobodno posegnite za bilo kojom od njih. Od Vivekanandine do Svamijeve ili Maharishijeve, sve vrve filozofsko-religijskom terminologijom. Makar se Svamiji za jednog boravka u Hrvatskoj zaklinjao u znanstvenost joge izjavio je da joga bez mantre vrijedi koliko i tijelo bez duše. Pošteno je stoga priznati, joga nije znanstvena tehnika, a onaj koji tvrdi suprotno ili ne zna što je znanost ili – laže. Ako je u zabludi treba ga poučiti.



Što je joga?



Potrebno je najprije odrediti narav joge. Oslobodimo se bilo kakvih predrasuda i lobiranja, polemike “za” i “protiv”. Hinduizam ćemo najjednostavnije razumjeti kroz njegovih pet osnovnih pojmova. Život se odvija ciklički, u krugu koji se zove samsara. Njemu su podložni životi ljudi, životinja i bogova. Samsaru možemo zamisliti kao veliki kotač kojega pokreće “motor” naših dijela, dobrih ili loših, zvan karma. Svijet u kojemu živimo je iluzoran, prividan, a to se naziva maya. Istinska stvarnost je nirvana, najbliži joj je pojam “nebo” u kršćanstvu iako se s nebom ne može poistovjetiti, predstavlja stanje oslobođenja (moksu).



Smisao života je zaustaviti motor karme, kako bi se izašlo iz ciklusa samsare, i postigla nirvana, a sredstvo za postizanje izbavljenja (mokša) zove se joga. Joga predstavlja srž hinduizma. Nema hinduizma bez joge niti joge bez hinduizma. Da su kršćanski misionari u Indiji uspjeli kristijanizirati jogu Indija bi danas bila kršćanska zemlja. Umjesto toga indijski gurui jogiziraju Zapad uvjereni da je Zapad previše materijalan i da mu je potrebna joga dok je, zauzvrat, Indiji potreban novac zapadnjaka. Gurui, ne budimo u sudu prema njima tako strogi, dolaze na Zapad s dobrim namjerama, i tu im nemamo što prigovoriti. Oni su misionari. Bibliju često poznaju bolje od mnogih kršćana. Ali to ne mijenja status joge koja pripada drugom duhovnom miljeu i filozofiji koja nije komplementarna s kršćanstvom nego njegova alternativa, povratak u primitivne razine religioznosti, ma koliko gurui i sinkronizirani lobiji govorili suprotno. Već i najrasprostranjenija hatha joga nije svjetonazorski neutralna, kako ju se voli predstavljati, na što upućuje i sam njezin pojam, sastavljen od dviju riječi, ha – tha, koje označavaju Sunce i Mjesec, u kineskoj filozofiji Yin i Yang, muško i žensko, dva kanala – Idu i Pingalu.



Već smo na vratima tantričke antropologije na bazi čakri s kojom se praktikant joge upoznaje kroz obične tehnike disanja (pranayanu) kako bi postigao jedinstvo Šive (počiva u krunskoj čakri) i Šakti (u najnižoj, muladhara čakri). Terminološki, joga označava jaram, spregu, ima veze s kroćenjem, označava svojevrsno trapljenje, askezu, određene moralne vrijednosti koje se mogu uspoređivati i s Božjim zapovijedima u kršćanstvu, ali to nije sve.



Joga u svome finalnom dijelu teži postizanju jedinstva, sjedinjenja subjekta i objekta, atmana i brahmana, filozofskim rječnikom, monizmu. Uvaženi ekspert za komparativnu povijest religija Mirča Elijade razliku između kršćanstva i joge opisao je riječju enstaza. Dok kršćanstvo teži ekstazi, izlasku iz sebe i otvorenošću prema drugome (primjer je Majka Terezija u Indiji), joga predstavlja enstazu, izoliranost od svijeta u svijet vlastite psihe. Indija je zemlja koju su njezine religije s kastinskim sustavom paralizirale, orijentirani na vlastito samospasenje potpuno su zapostavili brigu za svijet.

 

[καιnos]

Štetnost joge?





C.G. Jung je upozoravao da joga nije primjerena zapadnjacima jer da je nesvjesno zapadnjaka konstituirano drugačije od nesvjesnoga istočnjaka. Ono što odgovara jednome podneblju ne znači da odgovara i drugome, štoviše, upozoravao je i na psihičke opasnosti koje se skrivaju u presađivanju joge sa Istoka na Zapad, naročito bez određene inkulturacije. Osobitu opasnost skriva kundalini joga.





Treba uz to dodati da se joga u Indiji vježba godinama, čitav život, pa i više života ukrug, prema učenju o reinkarnaciji, dok mi na Zapadu imamo “recikliranu” jogu koju podučavaju učitelji diskutabilne kompetencije. Ali više od psihičkih trauma koje može prouzročiti joga, u nekim vrstama joge (poput kundalini joge) može doći i do uplitanja okultnih sila, ja bih naglasak stavio na neprimjerenost joge za kršćane. U Indiji ne postoji medicinska joga! U Indiji je bolest posljedica loše karme iz prijašnjih života. Joga za postizanje zdravlja ili relaksaciju, reciklirana je joga, amerikanizirana, što ju je iznjedrio potrošački mentalitet zapadnoga čovjeka u ambijentu New agea. Joga je sveta hinduistička tehnika samospasenja, a ne gimnastika za postizanje zdravlja.





Poznati tantrički autor Artur Avalon fenomen s jogom na Zapadu naziva prostituiranjem joge i njezinom profanizacijom. Jer je ona za Indijce sveta stvar kojoj se posvećuju čitav život kako bi postigli izbavljenje (mokšu) iz ciklusa samsare.





Zapanjujuće je kako, poput nojeva koji guraju glavu u pijesak, mediji ne žele čuti argumente koji potvrđuju da je joga religiozna tehnika. Joga je istočnjačka nekršćanska tehnika. Postoje i istočnjačke kršćanske tehnike. Njih nitko niti ne spominje a imaju određenih sličnosti s jogom, kao što je hezihastička molitva. No ona je, kao i joga, teško provediva u zapadnjačkom stilu života. Možda nekom indijskom guruu može biti svojstveno provesti ostatak života u meditaciji pod krošnjom nekog stabla kontrolirajući autonomne vegetativne funkcije koje je stavio pod kontrolu volje, ali jednom zapadnjaku takav je oblik života nepojmljiv, štoviše, i apsurdan. I što ako se, uslijed rastresenosti, vegetativne funkcije otmu voljnoj kontroli?





Preporuka kršćanima





Joga je postala modom koju mediji agresivno nameću. Upadljivo je da i crtić “Ledeno doba”, koji trenutno igra u kinima, nije propustio najmlađoj dobi progurati pojam joge. Fenomenu treba pristupiti razborito i trezveno. Ne treba jogu demonizirati. Ona je dio jedne kulture i religije, i ne samo jedne, korijeni joj sežu u davnu prošlost, i kao takvu treba ju respektirati.





U kontekstu međureligijskog dijaloga Crkva čak povjerava biskupima mogućnost, ako to okolnosti opravdavaju, da misionarima daju dopuštenje, u svrhu zbližavanja s domicilnim stanovništvom Indije, da se u svrhu priprave na zajedničku molitvu koriste nekim elementima iz joge, kao što su položaji tijela ili tehnike disanja, ali ih pri tome treba lišiti njihovog nekršćanskog sadržaja i finalne usmjerenosti kojoj u središtu treba biti Isus Krist.





No, nama u Hrvatskoj, koji se nemamo s kime bratimiti, ni voditi međureligijski dijalog s hindusima, joga koja ne služi postizanju zdravlja ni dugovječnosti, to smo potkrijepili primjerima, a nije ni znanstvena, čemu uopće služi? Zašto bi ju uopće vježbali? Koji su stvarni motivi vježbanja joge? Ne postoje li druge tehnike, poput pilatesa, primjerenije za istezanje mišića?





Ne treba s uma smetnuti općepoznatu činjenicu da je bilo kakva briga za zdravlje bolja od nikakve. Odnosno, da sve religije imaju i terapijska svojstva. Ali to ništa ne govori o njihovoj pravovjernosti. Mantranje ili molitva krunice, na terapijskoj razini, mogu imati jednake učinke. Naravno da kršćanin nema potrebe posezati za mantrom kada iste učinke pruža i moljenje krunice. I da nije tako kršćanin ne bi posezao za mantrom.





Ali smisao religije nije postizanje zdravlja, nego spasenja. S tom svrhom rodila se i joga. Umjesto bilokakvog diskreditiranja joge želim je uzeti u obranu i pridati joj pravo mjesto s kojeg ju je zapadnjački potrošački mentalitet sunovratio. I pomoći kršćanima da otkriju svoj kršćanski identitet kojemu ne priliči koketiranje s drugim bogovima koji to i nisu. Jogu prepustimo onima koji za bolje ne znaju, a mi otkrijmo blagodati kršćanske meditacije i kontemplacije.





Čak je i C.G. Jung rekao da zapadnjacima istočnjačka joga nije potrebna, da zapadnjaci imaju vlastitu jogu. Mislio je na duhovne vježbe sv. Ignacija Loyole.





Puno je kršćana koji kroz istočnjačke tehnike, jogu i transendentalnu meditaciju, tragaju za dubljim duhovnim iskustvima, a da nikada nisu okusili blago kršćanske meditacije, još manje kontemplacije.

http://[URL]http://hkm-koeln.de/2020/02/15/krscani-i-joga/

[/URL]

 

[Fazlija]

agresivno nametanje joge

Katolickoj crkvi u Hrvatskoj je agresivno sve sto nije katolicanstvo A to sto oni ne silaze s drzavne televizije i sto svi financiramo tu organizaciju, iako nismo njezini clanovi, to nije agresivno?!



No krenimo redom. Bit cu kratak, samo da otvorim raspravu i da ne zamorim ljude.



Fra. Josip Blazevic je jedan vrlo tuzan primjer covjeka koji je upropastio svoju akademsku karijeru i obescastio svoju doktorsku titulu (ako mu je do nje uopca ikada i bilo stalo) najobicnijom anti-sektaskom propagandom. Za to nije trebao zavrsavati doktorski studij, to je mogao raditi i malo rjecitiji propagandist sa srednjom skolskom spremom.



Uzmimo samo za primjer njegovu knjigu Joga i krscanstvo, u kojoj daje primjer 6 autoriteta yoge, od kojih samo 4 ustvari imaju izravne veze s yogom. To su Vivekanada, Yogananda, Maheshvarananda i Yesudian. Pored njih navodi nekog potpuno nepoznatog i beznacajnog autora, s nekog karipskog otoka. Covjek jeste doduse indijskog porijekla, ali se preobratio na krscanstvo. A i prije nego li se preobratio, bio je posve nepoznat i beznacajan seoski vrac i carobnjak cija je veza s yogom u najmanju ruku vrlo upitna. Cak i da se bavio s yogom, bio je nitko i nista u svijetu yoge. Svrstavati takvog covjeka uz bok vodecih autoriteta yoge 19. i 20. stoljeca, je kao kada bi netko ozbiljnu studiju o yogi radio na analizi pisanja forumasa Fazlije.



Jos tragicniji primjer je sto u svojoj pseudo-studiji yoge, fra. Blazevic za jednog od autoriteta yoga uzima i Aleistera Crowleya, poznatog britanskog crnomagijasa s pocetka 20. stoljeca?! Izbor Crowleya kao primjer yoga ucitelja je toliko tragican, plitak i promasen, da ustvari samo razotkriva jeftin pokusaj autora da dodatno zaplasi svoju krscansku publiku.



Aleister Crowley je, izmedju brojnih magijskih redova, osnovao i nesto sto se zvalo, i sto jos i danas postoji - Katolicka gnosticka crkva. Naravno da taj tajni magijski red nije niti krscanska, niti gnosticka, a niti katolicka organizacija. Zamislimo sada studiju katolicanstva u kojoj autor uz bok vodecih katolickih teologa od antike do danas ubraja i Aleistera Crowleya. Takva "studija" katolicanstva bi bila samim uvrstavanjem Crowleya kao katolickog autora potpuno obezvrijedjena.



Dakle, djela fra Josipa Blazevica su zalostan primjer najobicnije propagande i zastrasivanja, a ne ozbiljni znanstveni radovi. Fra. Blazevic je tuzan primjer katolickog provincijalizma i malogradjanstine u Hrvatskoj.



Da stvari ne moraju biti takve i da unutar katolickog kulturnog kruga u Hrvatskoj ima i ozbiljnijih ljudi, navodim dva pohvalna primjera. Prvi je jedan laik, profesor Zavisa Alesic, koji je u Drustvu katolickih prosvjetnih radnika odrzao jedno jako dobro predavanje o istocnim religijama. Posebno napominjem da su stavovi Zavise Alesica izrazito kriticni prema istocnim religijama. No on nikada ne iznosi niti jedan argumant koji bi bio neutemeljen ili lazan. Njegovi su stavovi stvar interpretacije. Ima covjek pravo na svoje tumacenje. Mozda se ne bi smo uvijek mogli sloziti s njegovim tumacenjima istocnih religija, ali autenticno navodjenje izvora i odsustvo svakog pokusaja jeftinog podmetanja svakako predstavljaju dobar i zdrav temelj za raspravu. i medjureligijski dijalog.



Drugi primjer je pater Tomislav Spiranec, Isusovac koji se bavi ozbiljnim znanstvenim izucavanjem budizma.

 

[καιnos]

Taj s karipskog otoka - čitao sam tu knjigu. Njegov otac je bio neki avatar. I desilo se da je bio na nekom brdu i prema njemu krenule kobre. Jedinu opciju je imao da skoči u provaliju. Počeo je zazivati sve te hinduističke bogove, ali mu niti jedan nije pomogao. I onda je pozvao Isusa, i odmah su se zmije izgubile negdje. E sada Fazlija, recimo da čovjek priča istinu, kako ti shvaćaš da mu je Isus pomogao?

 

[Fazlija]

Taj s karipskog otoka - čitao sam tu knjigu. Njegov otac je bio neki avatar. I desilo se da je bio na nekom brdu i prema njemu krenule kobre. Jedinu opciju je imao da skoči u provaliju. Počeo je zazivati sve te hinduističke bogove, ali mu niti jedan nije pomogao. I onda je pozvao Isusa, i odmah su se zmije izgubile negdje. E sada Fazlija, recimo da čovjek priča istinu, kako ti shvaćaš da mu je Isus pomogao?

Covjek je mogao imati bilo kakvo pozitivno osobno iskustvo. U to ne ulazim. Ima gomila primjera ljudi koji su presli s hinduizma na budizam, s budizma na krscanstvo, krscana koji su se preobratili na islam, muslimana koji su postali ateisti, komunisti ili biciklisti... posve svejedno. No kada pisemo studije pojedinih religija, ne mozemo takve primjere uzimati kao klasicne autoritete.

 

[Neugodni]

Je li joga doista gimnastika za postizanje zdravlja?



Zašto je neprimjerena za kršćane?



Što je zapravo joga? Koje su posljedice?

Dobro kršćanstvo jeste joga a loša joga nije kršćanstvo. Dobra joga poznaje i razumije sedmostrukturalnog (Otkrivenje 1:4) Boga Duha Svetog koji se u yogi zove impersonalni Bog koji je hram u čovjeku sa sedam energetskih čakri.

 

[Maki]

Nedavno je ispala frka jer je vladika Grigorije izjavio da joga kao fizička vježba može biti korisna. Po meni prilično neprihvatljiva izjava ali srećom Patrijaršija se oglasila i ispravila ga.

 

[Fazlija]

Nedavno je ispala frka jer je vladika Grigorije izjavio da joga kao fizička vježba može biti korisna. Po meni prilično neprihvatljiva izjava ali srećom Patrijaršija se oglasila i ispravila ga.

Zasto mislis da yoga vjezbe ili one kineske tai chi i chi gong i sl. nisu dobre za tijelo? Sva znanstvena istrazivanja potvrdjuju da su izuzetno korisne za zdravlje.

 

[Maki]

Zasto mislis da yoga vjezbe ili one kineske tai chi i chi gong i sl. nisu dobre za tijelo? Sva znanstvena istrazivanja potvrdjuju da su izuzetno korisne za zdravlje.

Ne može se to nikad razdvojiti od duhovne strane joge.

 

[Fazlija]

Ne može se to nikad razdvojiti od duhovne strane joge.

Ma mislim da pretjerujes. To je ko' kada bi rekao da je kineska medicina, akupunktura i sl. opasna jer ces postati taoista?! Ili da se ne smijes lijeciti na Kubi, jer ces postati komunista?!

 

[Lovac Istine]

https://www.mayabeograd.yoga/blog/yoga-mudre-u-pravoslavnoj-umetnosti





Autor je uveren da se Isus bavio jogom.
U Hrišćanstvu je tako nešto neprihvatljivo, dok ne ulazim u to kako su mudra znakovi završili u Hrišćanskim crkvama.

 

[Maki]

Odgovor je da nisu. Pogled na primjere koje navodi autor jasno pokazuje da prikazi na ikonama nisu nikakve mudre. Evo prva navodna mudra je prithvi mudra međutim analiza ruku pokazuje da se prithvi mudra izvodi tako što se domali i palac dodirnu a ostali prsti su ispruženi dok su na ikoni svi prsti savijeni a dodir palca i domalog prsta je daleko manji. Taj položaj ruke na ikoni zapravo označava Hristovo blagosiljanje i pravi slova IC XC

Validnost teksta ne raste time što kao primjer mudri u PRAVOSLAVNOJ ikonografiji stavlja fotografiju pape Franje.



Idemo dalje. Navodna shuni mudra isto pada u vodu. Shuni mudra se radi tako što se spoje vrhovi palca i srednjeg prsta a ostali su prsti ponovo ispruženi. U ikoni koja navodno prikazuje tu mudru Hristov palac dodiruje sredinu srednjeg prsta a ostali prsti na ikoni su savijeni.



Dhyana mudra "ikona" nije nikakva pravoslavna ikona. Uopšte ne prati obrasce pravoslavne ikonografije. Autor onda stavlja prikaz Franje Asiškog kao primjer pravoslavne ikonografije. To meni dosta govori da autor ne zna baš o čemu piše. Međutim ajde da i to analiziramo. Na prikazu Franje Asiškog ispruženi dlan nije nikakva abhaya mudra već prikaz stigmata tj. rane koju je Franjo navodno dobio natprirodnim putem. Pogled na taj prikaz i jasno nacrtanu ranu na dlanu pokazuje šta je u pitanju. Nikakve mudre.



Ardhapataka mudra nije ni slična prikazu na ikoni. Opet je u pitanju Hristov blagoslov a ne nekakve mudre. Ostali primjeri su isuviše generični položaji ruku da se može govoriti da je riječ o mudrama.



Idemo na upitnu istoriju. Za cijelu teoriju autora o jogi u pravoslavlju nema nikakvih istorijskih dokaza a nešto bi valjda ostalo da je pravoslavlje uključivalo jogu. Tvrdnje koje navodno povezuju pravoslavlje i hinduizam su jako čudne u najmanju ruku. Navodi se korišćenje tamjana kao dokaz ali tamjan su koristili starozavjetni Jevreji i odatle je prešlo to u hrišćanstvo. Voda prilikom krštenja je nesporni biblijski koncept. Monaški život pravoslavnih monaha je inspirisan biblijskim primjerima sv. proroka Ilije, sv. Jovana Preteče i Samog Gospoda Isusa Hrista a ne primjerima budističkih monaha.



I na kraju najbitnija stvar. Mudre u jogi su mlađe od većina prikazanih ikona u tekstu. Iako nema konkretnih podataka o tome kad su se mudre počele koristiti u jogi standardizacija mudri hatha joge je izvršena u djelima poput Gherande Samhite, Shiva Samhita i Hatha Yoga Pradipika. To su glavni tekstovi hatha joge i svi su porijeklom iz 15-17. vijeka. Nema dokaza da je hatha yoga sa svojim mudrama postojala u prvim vijekovima. Prvi tekst koji opisuje hatha yogu je tekst iz 11. vijeka pod nazivom Amritasiddhi. Naravno da su uzori postojali i ranije ali je to daleko od bilo kakve tvrdnje da su hatha yogu primjenjivali hrišćani i Azteci.



Teorije da su jogu primjenjivali hrišćani ili čak Asteci su ništa drugo nego indijske ultranacionalističke teorije kako je sve što valja poteklo iz hinduizma (ili kako se to zapravo kaže sanatani dharme) i Indije. To su ideje koje promovišu radikalne hindutve u Indiji, grupe koje progone hrišćane i muslimane u Indiji. Naravno u tu grupu spada i autor teksta koji samo štanca članke po kome je sve nekako povezano sa hinduizmom pa su građevine iz Petre u Arabiji hramovi boga Shive, egipatski običaji su potekli iz Indije itd. To nije istraživanje to je ideologija.

 

[Fazlija]

I na kraju najbitnija stvar. Mudre u jogi su mlađe od većina prikazanih ikona u tekstu. Iako nema konkretnih podataka o tome kad su se mudre počele koristiti u jogi standardizacija mudri hatha joge je izvršena u djelima poput Gherande Samhite, Shiva Samhita i Hatha Yoga Pradipika. To su glavni tekstovi hatha joge i svi su porijeklom iz 15-17. vijeka. Nema dokaza da je hatha yoga sa svojim mudrama postojala u prvim vijekovima. Prvi tekst koji opisuje hatha yogu je tekst iz 11. vijeka pod nazivom Amritasiddhi. Naravno da su uzori postojali i ranije ali je to daleko od bilo kakve tvrdnje da su hatha yogu primjenjivali hrišćani i Azteci.

Slazem se s Makijem da krscanstvo ne pozna koristenje mudri i da je slicnost sasvim slucajna. Kada bi tako nesto postojalo, onda bi postojalo i neko ucenje koje bi se prenosilo o tome kako koristiti pojedinu mudru. U tantri (hinduistickoj ili budistickoj) mudre imaju istu ulogu kao i asane. Odredjeni polozaj tijela utjece na zlijezde s unutrasnjim izlucivanjem pa posredno time i na um. Isto tako i mudre, odredjeni polozaji prstiju utjecu isto na tijelo i um osobe koja ih izvodi. Iz tantricke yogicke tradicije mudre su presle i u indijski klasicni ples, gdje se koriste kao znakovi koji ukazuju na odredjeno raspolozenje koje se plesom prikazuje. Cak i kada bi smo pretpostavili da su mudre odnekud dosle u krscansku likovnu umjetnost, jos uvijek ne nalazimo to osnovno duhovno ucenje iz kojega bi izvorno mudre mogle doci kao psiho-spiritualne vjezbe. Takve tradicije u krscanstvu jednostavno nema ili je barem meni nepoznata.



Ono sto se ne slazem jeste da su mudre mladje od krscanstva. Prvi kiparski prikazi Buddhe su nastali pod grckim utjecajem (3-2. st. pr. N.e.) i na kipovima iz tog razdoblja se Buddha redovno prikazuje s rukama u odredjenim mudrama. To znaci da je ta tradicija bila vec jako dobro poznata i razvijena kada su je indo-grcki umjetnici prikazivali u zadnjim vijekovima Stare ere. Spomenuti tekstovi su srednjovjekovni i oni su samo najstariji koji su sacuvani, ali to ne znaci da nisu nastali na temelju znanja koja su u Indiji njegovana i prenosena stoljecima ranije bilo usmeno, bilo kroz spise koji su izgubljeni.

 

[Maki]

Jedna stvar je imati prikaze položaja ruku a druga imati jasnu ideju kako koristiti mudre u jogi.

 

[Lovac Istine]

Jogi nikada nije bilo mesto u crkvi, nema nikakvih dokaza.
Dok postoji mogućnost da su mudra znakovi iskorišćeni kao motiv kada su u pitanju ikone.

 

[Maki]

Ne postoji. Već sam analizirao i zašto. Mudre su jako precizni položaji ruku a na svim prikazima koje je autor teksta postavio u prilog svoje tvrdnje postoje odstupanja. A sam autor nije objektivno pristupio problemu već ideološki.

 

[Lovac Istine]

Ne postoji. Već sam analizirao i zašto. Mudre su jako precizni položaji ruku a na svim prikazima koje je autor teksta postavio u prilog svoje tvrdnje postoje odstupanja. A sam autor nije objektivno pristupio problemu već ideološki.

Ja ništa ne tvrdim, samo kažem da postoji mogućnost.
Sličnost postoji, isto je i kada je oreol u pitanju, nisu ga Hrišćani prvi koristili.

 

[Maki]

Istina ali to je jednostavno prihvatanje formi umjetničkog izraza i davanje hrišćanske interpretacije. Oreol predstavlja Božju svjetlost koja je prisutna u svetiteljima koji su svjetlost svijetu.

 

[Lovac Istine]

Istina ali to je jednostavno prihvatanje formi umjetničkog izraza i davanje hrišćanske interpretacije. Oreol predstavlja Božju svjetlost koja je prisutna u svetiteljima koji su svjetlost svijetu.

Istina da je u pitanju umetnost. Ali čija je ideja prvobitno bila da disk iznad glave predstavlja nečiju svetost? Zar to nisu bili neprijatelji Božjeg naroda u Starom Zavetu? Takodjer su ti isti pagani bili neprijatelji prvim Hrišćanima.
Ako je paganima tako nešto predstavljalo svetost, ne znači da je nama bilo potrebno.





Ja lično nemam ništa protiv umetnosti u crkvama, već imam problem kada neko klekne ispred neke ikone i momentalno je stavi na nivo Boga.
Same slike bi svakako mogle da postoje u crkvama, kao neki opis jevandjelja. Pa čak i slike nekih andjela, to nikakav problem nije.