2. ŽIVOT PO DUHU
1Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!
2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.
3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu
4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.
5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:
6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.
7Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.
8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.
9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.
10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.
11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!
13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
Djeca Božja po Duhu
14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.
15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!«
16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;
17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
Određeni za slavu
18Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.
19Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:
20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi.
21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.
22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.
23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?
25Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.
26Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.
27A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.
Naum spasenja
28Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.
29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
31Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Pjesan ljubavi Božjoj
33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!
34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!
35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?
36Kao što je pisano:
Poradi tebe ubijaju nas dan za danom
i mi smo im ko ovce za klanje.
37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.
38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
Rimljanima 8:1-39
