Obožavanje svetaca, kipova i slika

καιnos

Spirit Junkie
A d m i n
Poruke
1,505
Reakcijski bodovi
306
Bodovi
83
Iako katolički apologete tvrde da se vjernici ne mole niti obožavaju svece, praksa govori drugačije. Što mislite o ovom pitanju?
 

Prilozi

  • međugorej.jpg
    međugorej.jpg
    85.2 KB · Pogledi: 69
...



2. Božja Očeva Jahvina Zapovjest
============





IZLAZAK 20,4



NE PRAVI SEBI LIKA NI OBLIČJA BILO ČEGA ŠTO JE



GORE NA NEBU, ILI DOLJE NA ZEMLJI,



ILI U VODAMA POD ZEMLJOM.
.......................



Prvo i Osnovno – NE RADI !!!
-------------------








IZLAZAK 20,5



NE KLANJAJ IM SE NITI IM SLUŽI. Jer ja, JAHVE, Bog tvoj,



Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca –



onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,
.......................



NE KLANJAJ SE NITI SLUŽI
tim slikama, kipovima !!!
Takvi Izrađivači i klanjači MRZE Boga Jedinoga Oca YHVH!
Prijetnja za kršenje je STRAŠNA!
Kažnjavat će ti i djecu do 4. koljena !!!
-------------------








IZLAZAK 20,6



a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube



i VRŠE MOJE ZAPOVIJEDI.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Dal ljubiš Jedinog Boga Oca YHVH?
Dal vršiš 10BZ baš kako su zapisane u Bibliji?
--------------------------



IZAIJA 44,11



GLE, SVI ĆE ŠTOVATELJI LIKOVA BITI OSRAMOĆENI,



IZRAĐIVAČI NJIHOVI VIŠE OD BILO KOGA.




Nek` se saberu svi i pojave:



prepast će se i postidjeti odjednom.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
SVI koji se Klanjaju i Štuju Kipove, Slike,



SVI koji Izrađuju Kipove, Likove, Slike gore navedenih,
bit će osramoćeni i nema im spasa
 
ŠTO BIBLIJA UČI O OBOŽAVANJU SLIKA I KIPOVA?
''Ne pravite sebi idole ni rezani lik, i ne podižite uspravan stup niti postavljajte ikakav kameni kip u svojoj zemlji, da mu se klanjate: jer Ja sam Gospodin,Bog vaš''! Lev.26,1.
''Proklet bio čovjek koji načini rezani ili lijevani lik, gadost Gospodinu, djelo ruku zanatlije, i stavi ga na neko tajno mjesto...''! Pnz.27,15.
U NZ Pavao govori Atenjanima na Aeropagu:
''Ako smo, dakle, rod Božji, ne smijemo smatrati da je Božanstvo nalik zlatu, ili srebru, ili kamenu izrezbarenu umijećem i ljudskom maštom''! Dj.17,29.
Apostol Ivan opisuje ljudsku tvrdokornost koju nikakva zla nisu mogla omekšati te u svojoj viziji gleda:
''A preostali ljudi koji nisu poginuli od tih pošasti ne pokajaše se zbog djela svojih ruku, da se više NE KLANJAJU ZLODUSIMA, I IDOLIMA ZLATNIM, SREBRNIM, MJEDENIM, KAMENIM I DRVENIM, KOJI NE MOGU NI VIDJETI, NI ČUTI, NI HODATI''! Otk.9,20.
Kao što znamo, rana kršćanska crkva koja se još držala Kristovog nauka i Božje Riječi, nije poznavala obožavanje slika, ikona i kipova. Gnušala se slika i kipova pa su joj i pogani predbacivali da u svojim hramovima nemaju nikakvog obilježja božanstva. Božja Riječ je jasna:
''NE PRAVI SEBI LIKA, NITI KIPA...NE KLANJAJ IM SE NITI IM SLUŽI''! Izl.20,4.5.
Tako je rana kršćanska crkva ponizno slušala Božju Riječ i isključila uporabu i obožavanje slika i kipova. Međutim, u 4.stoljeću nastala je promjena. U kršćansku crkvu je ušla gomila pogana te su se počele uvoditi slike i kipovi. Novoobraćenici su masovno prihvatili novu religiju, ali im je srce još bilo puno idolopoklonstva i praznovjerja. Božja Riječ je opet jasna:
''Sine čovječji, ovi ljudi su si podigli idole u svome srcu i pred lice si stavili spoticalo svoje pokvarenosti: zašto da se uopće raspituju kod Mene''? Ezek.14,3.
U crkvi je nastalo veliko protivljenje, ali prava borba protiv uvođenja slika i kipova u hramove nastala je početkom 8.stoljeća. Opća enciklopedija opisuje tu borbu i navodi kako su ikonoklasti, ikonoborci, ili ikonomasi imali cilj da se iz bogoslužja uklone svete slike i zabrani njihovo štovanje! Njihov pokret bio je uperen protiv svetačkih relikvija, pa i samih svetaca! Poticaj za taj pokret dali su kraljevi Leon(717-741), Konstantin Kopronim(741-775) i Leon 4(775-780) iz Sirijske dinastije. Pod vladavinom Konstantina Kopronima carigradski sinod je bacio anatemu-prokletstvo na štovanje slika. Monasi su oštro reagirali i poveli propagandu protiv te zabrane.
Dakle, jedan sabor kršćana zabranjuje obožavanje slika, ikona i kipova, a drugi ga odobrava.
Tako u katekizmu katoličke crkve čitamo kako je napokon ''sedmi opći sabor u Niceji 787 godine, polazeći od otajstva utjelovljene Riječi, nasuprot ikonoboraca, opravdao čašćenje ikona: ikona Kristovih, ali i Bogorodice, anđela i svih svetaca.
''Utjelovivši se, Božji je Sin otvorio novu ekonomiju slika''! Katolički katekizam,čl.2131.
Pitanje dragi moji kršćani: kada je to Krist ''otvorio novu ekonomiju slika''? Ako je u zapovijedima zabranio klanjanje i služenje likovima, slikama ili kipovima, u kojoj je zapovijedi promijenio Svoju zabranu?
Pazite, dok s jedne strane ista crkva priznaje važnost i značenje Deset Božjih zapovijedi i u svojem katekizmu, jasno uči da je:
''Isus Svojim djelovanjem i propovijedanjem posvjedočio trajnu vrijednost Deset zapovijedi''! KK,čl. 2072, ona ukida tu zapovijed.
Druga Božja zapovijed glasi:
''Nemoj praviti sebi nikakav klesani lik ili kakvo obličje bilo čega što je gore na nebu,ili što je dolje na Zemlji...JER JA SAM BOG TVOJ,BOG SAM LJUBOMORAN''! Izl.20,4.5.
Druga Božja zapovijed za mnoge više ne postoji. Što bi naš Gospod Isus rekao danas na to? Isto što je nekad davno izjavio:
''Vi ostavljate zapovijed Božju, a DRŽITE PREDAJU LJUDSKU! Vi zgodno ukidate, nastavi On, Božju zapovijed DA DRŽITE SVOJU PREDAJU''! Mk.7,8.9.
Znajte dragi prijatelji, danas nažalost kršćanske crkve obožavaju ono što bi apostolska crkva spalila i uništila. To je sigurno.
''No naš je Bog na nebesima: što god Mu se svidjelo, to je učinio! Njihovi idoli su srebro i zlato, DJELO LJUDSKIH RUKU! Usta imaju, ALI NE GOVORE; oči imaju, ALI NE VIDE; uši imaju, ALI NE ČUJU; noseve imaju, ALI NE MIRIŠU; ruke imaju, ALI NE HVATAJU; noge imaju, ALI NE HODAJU; NITI NE GOVORE KROZ GRLO SVOJE! NALIK NJIMA SU I ONI KOJI IH PRAVE; TAKAV JE SVATKO TKO SE UZDA U NJIH''! Ps.115,3-8.
Vidite, Biblija je isuviše jasna tako da nitko ne mora ostati u mraku po tom pitanju. Neki će vjerovatno ustati protiv ove istine zato jer ne ide u prilog njihovom vjerovanju. Ali ako ste zaista istinoljubivi, svaku predrasudu ćete ostaviti po strani i prihvatiti Božju Riječ bez obzira kakva je istina. Proučavajte Božju Riječ kao JEDINO PRAVILO VJERE.
Božje obećanje glasi za sve nas:
''Zazovi Me, i Ja ću ti odgovoriti i pokazati ti nešto veliko i moćno, što nisi poznavao''! Jer.33,3.
 
Ovo vjerovanje potiče iz Sv. Predanja i potvrđeno je učenjem Crkve.

Bog nas sve vreme upozorava na verovanja ostalih naroda. Stvar je u tome što je crkva želela da pridobije vernike i dozvolila im da nastave sa svojim kultom.
Kao što su stari Sloveni imali svoje zaštitnike, kada su ih preobratili u Hrišćanstvo, dozvoljeno im je da slave slavu.
Jasno je da se crkva upravljala prema narodu, ne razmišljajući da može da napravi neku grešku, jer deluje kao da nisu želeli da ljudi pridju Bogu, već isključivo njihovoj crkvi.



Mi imamo primer knjizi dnevnika gde su mošti oživele čoveka, ali niko nakon toga nije rekao da treba da koristimo mrtva tela, niti je to značilo da su živi.
 
Da li bi Isus ljubio ikone? Ili slavio slavu? Realno ne, slavio bi samo svog Ova.



Sva ta učenja su nastala i uvukla se u hrišćanstvo dosta godina nakon Hrista.
Ne obazirem se na učenje svetih otaca, tj na učenje idolopoklonika.
 
Da li bi Isus ljubio ikone? Ili slavio slavu? Realno ne, slavio bi samo svog Ova.

Ikone ne bi ljubio zato što ih tad nije ni bilo. Razlog zašto mi možemo slikati ikone je upravo Hristovo ovaploćenje.



Sva ta učenja su nastala i uvukla se u hrišćanstvo dosta godina nakon Hrista.
Ne obazirem se na učenje svetih otaca, tj na učenje idolopoklonika.

Prvu ikonu je naslikao sv. apostol i jevanđelist Luka. Ako ćemo preći na teren arheologije primjere hrišćanske ikonografije imamo u rimskim katakombama 2. vijeka, u kućnoj crkvi u Dura Europosu iz 3. vijeka (inače najstarija identifikovana crkva). Tvrdnju da rano hrišćanstvo nije imalo ikone opovrgava istorija.
 
Nigde dokaza da je Luka nešto nacrtao. Sve i da jeste,nacrtao je nešto samo, to je umetnost.



Slike u crkvama su takodjer samo crteži. Protiv samih crteža niko nema ništa. Ali ima kada su neko klanja pred nekom slikom, kad je ljubi, kad joj peva pesme.
 
Nema dokaza ni da je Luka napisao Jevanđelje po Luki pa se vjeruje da jeste jer postoji predanje o njegovom autorstvu.



Klanjanjem pred ikonom ti se poklanjaš onome ko je naslikan na ikoni.
 
Rana Crkva je strogo zabranjivala prikazivanje Isusa Krista. U doba rane Crkve gluma je bila jako zastupljena u grčko - rimskom svijetu, pa opet, mada iznimno plodni pisci, neki i svjetovno vrlo obrazovani, kao npr Klement Aleksandrijski, nikome nije padalo napamet da piše kazališne predstave i da glume Krista, kako danas bogohulno čine, ili da bi netko pomislio praviti njegove slike i kipove (kako je nekim hereticima očito padalo na pamet dakako, po poganskom mentalnom sklopu) . Baš je Klement prvi bio oštro protiv toga.



Irinej u svom djelu "Protiv svih hereza"je prekorio takvu praksu kod gnostika: "Oni sebe nazivaju gnosticima. Također posjeduju slike, neke od njih naslikane, a druge oblikovane od različitih vrsta materijala; dok oni tvrde da je sliku Krista napravio Pilat u vrijeme kada je Isus živio među njima."



Minucije Felix u svom djelu "Oktavijan" potvrđuje također da kršćani nemaju slike onoga koga štuju (Krista).
Klement Aleksandrijski u svom "Odgojitelju" navodi da kršćani mogu imati simbolične slike poput golubice, maslinove grančice, lađe, ribara, janjeta, pastira. Dok za prikazivanje Onoga koga štujemo veli:
“Mnogo vremena prije, Mojsije je izričito zapovjedio da se ne smije napraviti ni rezbareni, ni rastaljeni, ni oblikovani, ni obojeni lik. To je bilo zato da se ne bismo držali osjetilnih stvari, nego da pređemo na duhovne stvarnosti. Jer poznavanje osjetila vida omalovažava poštovanje onoga što je božansko”



"Sam Zakon pokazuje pravdu. Poučava mudrosti uzdržavanjem od vidljivih slika i pozivajući nas Stvoritelju i Ocu svemira." Klement Aleksandrijski (oko 195.g)



Euzebije je također izjavio da je pokušaj prikazivanja utjelovljenog Krista poganska zabluda i kršenje Božje zapovijedi.
36. kanon sinoda u Elvire 306. godine također glasi: "Određeno je da se u crkvama ne smiju imati slike, a ono što se štuje, ne smije se slikati na zidovima"



Preuzeto sa facebooka
 
Katolička i Pravoslavna crkva tvrde da su jedine istinite crkve. I kod jednih i kod drugih ima čudesnih kipova i ikona. Poriču čuda koja se dešavaju u drugoj crkvi, a sve je tako slično.



Isusa crtaju kao čoveka sa dugom kosom,a Biblija je jasna po tom pitanju, tako da slobodno možemo reći da Isus nije imao dugu kosu.
 
I da dodam.



4. Mojsijeva. 33. 52.
Otjerajte od sebe sve koji žive u onoj zemlji, i potrite sve slike njihove rezane, i sve slike njihove livene potrite, i sve visine njihove oborite.



Elezekiel. 8. 13-18.
Tada mi reče: „Videćeš još velikih gadosti koje čine.“
Onda me je odveo na vrata Gospodnjeg doma koja su na severu. I gle, tamo su žene sedele i oplakivale Tamuza.
Tada mi reče: „Vidiš li to, sine čovečiji? Videćeš još velikih gadosti, gorih od ovih.“
Zatim me je odveo u unutrašnje dvorište Gospodnjeg doma. A na ulazu u Gospodnji hram, između predvorja i oltara, bilo je oko dvadeset i pet ljudi, leđima okrenutih prema Gospodnjem hramu, a licem prema istoku, i oni su se klanjali suncu prema istoku.
Onda mi reče: „Vidiš li to, sine čovečiji? Judinom domu je tako lako da čini gadosti koje ovde čine, da pune zemlju nasiljem i da me uvek iznova vređaju. Eto, guraju mi granu pod nos.
Zato ću i ja postupiti u svom gnevu. Moje oko se neće sažaliti i neću se smilovati. Iz svega će glasa vikati na moje uši, ali ih ja neću uslišiti.“



Jeremija. 10. 1-6.
Slušajte riječ koju vam govori Gospod, dome Izrailjev.
Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi.
Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;
Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu ići; ne boj ih se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti.
Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili.



Jeremija. 7. 18.
Sinovi kupe drva, a ocevi lože oganj, i žene mijese tijesto, da peku kolače carici nebeskoj, i da ljevaju naljeve drugim bogovima, da bi mene dražili.



Jeremija. 44. 17-25.
Nego ćemo činiti sve što je izašlo iz naših usta kadeći carici nebeskoj i ljevajući joj naljeve, kao što smo činili mi i oci naši, carevi naši i knezovi naši po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, jer bijasmo siti hljeba i bijaše nam dobro i zla ne viđasmo.
A otkad prestasmo kaditi carici nebeskoj i ljevati joj naljeve, ništa nemamo i ginemo od mača i od gladi.
I kad kadimo carici nebeskoj i ljevamo joj naljeve, eda li joj bez glavara svojih pečemo kolače služeći joj i ljevamo joj naljeve?
Tada reče Jeremija svemu narodu, ljudima i ženama, i svemu narodu, koji mu onako odgovoriše, govoreći:
Eda li se ne opomenu Gospod kada, kojim kadiste u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim vi i oci vaši, carevi vaši i knezovi vaši i narod zemaljski? i ne dođe li mu u srce?
I ne može Gospod više podnositi zloće djela vaših i gadova koje činiste, te zemlja vaša posta pustoš i čudo i prokletstvo, da niko ne živi u njoj, kako se vidi danas.
Zato što kadiste i što griješiste Gospodu i ne slušaste glasa Gospodnjega, i po zakonu njegovu i uredbama njegovijem i svjedočanstvima njegovijem ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas.
Još reče Jeremija svemu narodu i svijem ženama: čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji ste u zemlji Misirskoj.
Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev govoreći: vi i žene vaše rekoste ustima svojim i rukama svojim izvršiste govoreći: izvršivaćemo zavjete svoje što zavjetovasmo kadeći carici nebeskoj i ljevajući joj naljeve. Doista ispuniste zavjete svoje i izvršiste.



Poznati su mi ovakvi običaju, kao da sam ih negde video.
 
Rana Crkva je strogo zabranjivala prikazivanje Isusa Krista.

Čudno kako onda najstarija crkva koja je pronađena ima ikone.



U doba rane Crkve gluma je bila jako zastupljena u grčko - rimskom svijetu, pa opet, mada iznimno plodni pisci, neki i svjetovno vrlo obrazovani, kao npr Klement Aleksandrijski, nikome nije padalo napamet da piše kazališne predstave i da glume Krista, kako danas bogohulno čine, ili da bi netko pomislio praviti njegove slike i kipove (kako je nekim hereticima očito padalo na pamet dakako, po poganskom mentalnom sklopu) . Baš je Klement prvi bio oštro protiv toga.

Ovo ću istražiti.



Irinej u svom djelu "Protiv svih hereza"je prekorio takvu praksu kod gnostika: "Oni sebe nazivaju gnosticima. Također posjeduju slike, neke od njih naslikane, a druge oblikovane od različitih vrsta materijala; dok oni tvrde da je sliku Krista napravio Pilat u vrijeme kada je Isus živio među njima."

Nepošteno citiranje. Sv. Irinej nastavlja:
"oni kruniše te slike i postavljaju ih pored slika filozofa svijeta, što će reći Pitagore, Platona, Aristotela i ostalih. Takođe slave ove slike na druge načine poput neznabožaca."
Sa ovim se i svaki pravoslavac može složiti.



Euzebije je također izjavio da je pokušaj prikazivanja utjelovljenog Krista poganska zabluda i kršenje Božje zapovijedi.
36. kanon sinoda u Elvire 306. godine također glasi: "Određeno je da se u crkvama ne smiju imati slike, a ono što se štuje, ne smije se slikati na zidovima"



Preuzeto sa facebooka

Treba uzeti kontekst. Sabor je sazvan u dobu Dioklecijanovog progona kada su pagani skrnavili hrišćanske hramove. Taj se kanon lako mogao odnositi na to da ne treba imati slike u crkvama kako ih pagani ne bi oskrnavili. No čak i da uzmemo da ima to značenje koje je gore iznijeto vaseljenski sabor je veći autoritet od pomjesnog.
 
Ne treba tome tako dogmatski pristupati. Imam ja na policama od knjiga kipice Shive, Buddhe, Brahme, Vishua i na zidu iznad radnog stola sliku druga Tita pa ne znaci da se njima molim i da vjerujem da su to bogovi.



To su vise ko' osobe kojima se iskazuje postovanje. A neki od njih nisu niti povijesne osobe, nego samo filozofsko-religijske koncepcije.



Nisu li pomalo protestanti dogmaticni po tom pitanju?
 
Treba biti dogmatičan ako su u pitanju zaista idoli koji se slave kao bogovi. Ali svete ikone to nisu i nikad nisu bile.
 
Kažu da nije problem klanjati se ikonama, čudotvorne su.
Jedna prava crkva, a dve crkve koje poseduju čudotvorne ikone i kipove.



Sad bih se pozabavio jednom ikonom zbog koje sam se davno zapitao u čijoj sam to crkvi, dok sam verovao da ja pravoslavlja nepogrešivo.



U pitanju je ikona svetog Hristofora.
inbound5599550758182971770.jpg
Naslikan sa glavom životinje. Neki od navedenih razloga je kako je bio prelep, kako su se žene lepile za njega, pa je molio Boga da se to promeni i on mu je dao glavu psa. Mada ima još teorija.



Da li ovome ima mesta u Hristovoj crkvi? Da li treba od nečega što je nacrtano kao životinja da tražim da se moli za mene?



A podseća me na nešto sasvim drugo.
inbound4721251222008028141.jpg



Hrišćanski svetitelj ili ruganje Bogu? Presudite sami.
 
Pa onda bih te trebao upoznati sa činjenicom da Pravoslavna Crkva ne odobrava takvu ikonu. U 18. vijeku Ruska Crkva je izričito zabranila da se takva ikona slika. Isto tako sv. Nikodim Svetogorac u svom izdanju Sinaksara jasno piše:
"Psećoglavi znači da je svetac bio ružan i imao unakaženo lice a ne da je potpuno imao oblik psa kako ga mnogi neobrazovani slikari prikazuju".
 
Pa onda bih te trebao upoznati sa činjenicom da Pravoslavna Crkva ne odobrava takvu ikonu. U 18. vijeku Ruska Crkva je izričito zabranila da se takva ikona slika. Isto tako sv. Nikodim Svetogorac u svom izdanju Sinaksara jasno piše:
"Psećoglavi znači da je svetac bio ružan i imao unakaženo lice a ne da je potpuno imao oblik psa kako ga mnogi neobrazovani slikari prikazuju".

Ne znam ko se protivi, samo znam da se takve ikone nalaze u nekim crkvama. Onda je verovatno neko došao i molio se toj ikoni.
Opasna je idolatrija. Ne zna čovek čemu se i kome moli.
 
Ne znam ko se protivi, samo znam da se takve ikone nalaze u nekim crkvama. Onda je verovatno neko došao i molio se toj ikoni.
Opasna je idolatrija. Ne zna čovek čemu se i kome moli.

Pa protivi se Crkva. Nažalost vjerovatno ima negdje takvih ikona i trebalo bi ih promjeniti. Ima i ikona Boga Oca što ne bi trebalo biti ali ne možeš sad ići uništavati to.
 
Pa protivi se Crkva. Nažalost vjerovatno ima negdje takvih ikona i trebalo bi ih promjeniti. Ima i ikona Boga Oca što ne bi trebalo biti ali ne možeš sad ići uništavati to.

Ne uništiti,već kulturno skloniti.



Mi ni za Isusa ne znamo kako je izgledao, pa postoji gomila njegovih slika.



Prva poslanica Korinćanima 11,14:
Zar vas sama priroda ne uči da je za muškarca sramota ako ima dugu kosu,



Zašto bi Pavle ovo napisao ukoliko je Isus imao dugu kosu?
 
Nazad
Vrh