Pratite video ispod kako biste vidjeli kako instalirati našu stranicu kao web aplikaciju na početni zaslon.
Bilješka: Ova značajka možda nije dostupna u nekim preglednicima.
Ne radi se ovde o imenu, koliko o paganskoj praksi koja je uvedena kada je u pitanju ovaj praznik.
Svakako je činjenica da je dan na koji su ga apostoli i prvi Hrišćani držali, promenjen.
Ne Maki, sto puta autor videa veli da ovdje nije važan taj Eeaster, Ištar - poganski element.
Novi Zavet otkriva da su Isus, apostoli i svi članovi novozavetne Crkve - bez obzira na svoje neznabožačko ili jevrejsko poreklo - držali Božije subote i praznike, to jest sedmične i godišnje šabate! Uzmite Bibliju i pažljivo iščitajte Dela apostolska 2:1; 12:3-4; 18:21; 20:6, 16; Prva Korinćanima 16:8. Euzebije, crkveni istoričar iz ranog perioda hrišćanske crkve, piše da je istinita Crkva svetkovala Pashu 14. Nisana - prvog meseca po svetom kalendaru. "U to vreme postavljalo se pitanje od ne male važnosti. Sve parohije u Aziji držale su, po staroj tradiciji, da četrnaesti dan u mesecu, kada je Jevrejima zapoveđeno da žrtvuju jagnjad, treba svetkovati kao praznik Spasiteljeve pashe... Azijski biskupi, na čelu sa Polikratom, odlučili su da se drže starog običaja koji su nasledili putem crkvene tradicije. U pismu Viktoru i rimskoj crkvi sam Polikrat ovako objašnjava nasleđenu tradiciju: 'Mi svetkujemo tačan dan; niti dodajemo, niti oduzimamo. Jer i u Aziji su se ugasila velika svetla koja će ponovo ustati na dan Gospodnjeg dolaska, kada bude došao sa neba da u slavi pozove sve svete. Među njima je i Filip, jedan od dvanaest apostola, pa i Jovan, svedok i učitelj koji se naslonio na grudi Gospodove. I Polikarp iz Smirne, biskup i mučenik i Trasije, biskup i mučenik iz Eumenije, ... biskup i mučenik Sagaris... blagosloveni Papirijus, ili Melito... Svi oni svetkovaše četrnaesti dan kada je Pasha, u skladu sa Jevanđeljem. Ni u jednom aspektu ne odstupaše, nego su sledili pravila hrišćanske vere.'" (Crkvena istorija, knjiga V, poglavlja XXIII i XXIV)
Isus i apostol Jovan, poslednji od dvanaestorice apostola, držali su Pashu. Isti praznik držali su i neki hrišćani u Škotskoj čak sve do 7. veka naše ere. Informacija o tome dolazi - ni manje ni više - od velikog autoriteta za istoriju hrišćanske crkve - Bedea! Njegova "Crkvena istorija engleskog naroda" zapanjiće mnoge koji žive u pretpostavci da su Hristos i apostoli u prvom veku slavili Uskrs. Bede piše: "Sledeći Zakon Božiji zapisan u Starom Zavetu, Jovan je imao običaj da započne Praznik Uskrsa (zapravo Pashu) uveče, četrnaestog dana u prvom mesecu, bilo da je tada bila subota, ili neki drugi dan" (Tom III, str. 25).
Apostol Jovan, autor pet novozavetnih knjiga, učenik "koga Isus ljubljaše", držao je Pashu 14-og dana u prvom mesecu (Nisanu ili Avivu), kao što je to Bog svojevremeno zapovedio Mojsiju. Ovaj katolički teolog iz ranog perioda crkvene istorije u svom delu izričito kaže šta je bila apostolska praksa posle smrti Isusa Hrista! Odakle Jovanu takav običaj? Iz primera koji je video od samog Isusa Hrista! "Naš Gospod, Autor i Davalac Jevanđelja, pojeo je staru Pashu, a zatim uspostavio Novozavetni Sakrament da ga Crkva slavi u znak sećanja na Njegovu smrt i to ne bilo kada, nego na četrnaesti dan" (Crkvena istorija, tom III, str. 25).
Bede ponavlja ono što sama Biblija jasno kaže: Isus je jeo staru Pashu, a potom ju je zamenio novozavetnim simbolima - beskvasnim hlebom i vinom - 14. dana u prvom mesecu. Običaj držanja novozavetne Pashe, na osnovu primera Isusa Hrista i apostola Jovana, vekovima se održao u izolovanim grupama hrišćana. Bede nam poručuje da su neki vernici u Škotskoj držali Pashu čak u sedmom veku! (Tom II, str. 19) Mnogi istiniti hrišćani, koje je svet proganjao i koji su bili raštrkani i nepriznati, vekovima su održavali istinitu Crkvu Božiju u životu - Crkvu koju čine oni koji u sebi imaju sveti Božiji Duh.
Ovdje nisam ubacio tekst, o tome kako je rimski biskup Valentin borio se protvi prvih kršćana u Aziji, a to su sve bili učenici apostola Ivana, Polikarp i ostali.