Siguran sam da sam posednut demonima – tražim pomoć od onih koji su prošli kroz slično

Ilija

Član
Poruke
1
Reakcijski bodovi
1
Bodovi
1
Zdravo svima. Ne pišem ovo da bih privukao pažnju ili izazvao čuđenje – pišem jer verujem da sam zaista posednut demonima i treba mi pomoć ili savet od bilo koga ko je prošao kroz nešto slično.


Već neko vreme trpim konstantne napade tokom celog dana. Glava mi se sama trza levo-desno, udovi mi se pomeraju kao da ne upravljam sopstvenim telom. U glavi osećam pritisak kao da imam balon – misli su mi prigušene i osećam da više ne razmišljam kao ranije, već kao da dolaze preko neke frekvencije, kao da sam robot.


Ono što me najviše plaši je to što stalno čujem glasove – govore mi da sam glup, da nisam ništa, da je “on bog”, i da će me Satana ubiti. To se dešava stalno, bez prestanka. Nemam kontrolu nad tim i to mi oduzima mir, snagu i osećaj stvarnosti.


Znam da ovo može delovati strašno ili nestvarno za neke, ali molim vas bez podsmeha. Ovo je moje svakodnevno iskustvo i više ne znam kome da se obratim.


Ako je neko prošao kroz slično stanje posednutosti i uspeo da se izvuče – bilo preko duhovnog puta, vere, molitve, psihološke podrške ili bilo čega – molim vas da mi se javite. Spreman sam da pokušam sve.


Hvala svima koji pročitaju i podele iskren savet ili iskustvo.
 
Opcija 1 - posavjetuj se sa sveštenikom.

Opcija 2 - posavjetuj se sa psihijatrom.

Ne treba zanemarivati mogućnost demonskog posjedanja, ali ne treba ni odmah prihvatiti da se baš o tome radi.
 
Dragi moj Ilija,

simptomi koje opisujes nisu posljedica demona, nego klinicka slika psihicke bolesti koja se zove sizofrenija.

Potpuno shvacam da si u velikom strahu jer je to jedna od najtezih psihickih bolesti.

I sam sam prosao kroz takvo iskustvo, ali na moju srecu, ne kao pacijent, nego kao stalna prijateljska pomoc jednom dragom prijatelju koji je bolovao od iste bolesti.

Postoji jedna dobra vijest, bolest je moguce izlijeciti i moj prijatelj se izlijecio i sada je potpuno zdrav i sretan covjek.

Postoji i losa vijest, lijecenje je dugotrajno, sporo i jako tesko, ali je moguce.

No, pocnimo redom. Dat cu ti par savjeta koje korake bi mogao poduzeti. To su koraci koje je poduzimao moj prijatelj, a ja sam cijelo vrijeme bio uz njega i brinuo se godinama za njega pa znam tocno kroz sto je prolazio i sto bi ti trebao poduzeti:

1) Smjesta otici ljekaru:
- prvo moras otici ljekaru
- ispricaj mu probleme
- dobit ces sluzbenu dijagnozu

Sluzbena dijagnoza je vazna zbog 2 stvari:

a) dobit ces tablete:
- tablete moras uzimati redovito (to ce ti ljekar objasniti)
- tablete nece rijesiti tvoj problem
- ali ce potisnuti najgore simptome
- vise neces cuti glasove i smirit ce se sumanute misli
- mozda te zadrze par tjedana na lijecenju i promatranju u bolnici
- nemoj da brines, bolje je da si im na oku prvih dana dok tablete ne pocnu da djeluju
- odmaraj, spavaj, idi na razgovore s psihijatrom, uzivaj u bolnickoj hrani

- u pocetku moze biti manjih problema dok ti ne odrede tablete koje ti odgovaraju
- ali prije ili kasnije ce ti dati tablete koje ti odgovaraju (mozda vec i od prve)
- od svih tableta ces imati neke popratne pojave (npr. pospanost, velika glad, udebljat ces se i sl.)
- ali glavni problemi ce se smiriti (ne bi trebao vise cuti glasove i imati sumanute misli)
- tablete jako pojacavaju glad pa ces rasturati hladnjak
- kada se malo smiris i kada se najgori simptomi smire, bilo bi dobro da se pocnes baviti nekim sportom
- moj prijatelj se jos uvijek bavi trcanjem, ali u vrijeme lijecenja mu je to bila velika pomoc

Klasicna medicina ne vjeruje da je sizofreniju moguce izlijeciti. I sam ces primjetiti da te tablete nece izlijeciti, ali ce smiriti glavne probleme. Moci ces obavljati poslove, ici u grad, normalno razgovarati s ljudima, neces vise cuti glasove i sl.

Drugim rijecima, odlazak ljekaru i tablete su prva pomoc da se barem malo smiris i da te sumanuti tok misli ne preplavi potpuno.

b) Rjesavanje socijalnog statusa:

Sluzbena medicina sizofreniju smatra neizljecivom i dozivotnom bolescu. To znaci da ces imati mogucnost za odredjene socijalne povlastice. Jednom kada dobijes dijagnozu i malo se smiris kad pocnes uzimati lijekove, trebalo bi da si ishodis te socijalne povlastice.

Mojem prijatelju je umrla majka i na osnovu svoje dijagnoze je automatski naslijedio 75% njezine mirovine. To mu je omogucilo male, ali redovne prihode.

Ako si u radnom odnosu, trebas se raspitati koje socijalne povlastice mozes dobiti (npr. skraceno radno vrijeme, koristenje bolovanja) ili cak da dobijes invalidsku mirovinu.

2) Pocetak pravog lijecenja:

Kada te tabletama smire, kada neces vise imati najgore simptome i kada si sredis socijalne povlastice koje te zakonski pripadaju (jer kod ove bolest se smatra da ona covjeka cini nesposobnim za rad)... tada ces mozda htjeti da krenes na neku od terapija koje bi mogle dovesti do tvojeg potpunog izljecenja.

Ovo nije obavezno. Vecina bolesnika sizofrenije nikada ne pokazu zelju da traze nesto izvan konvencionalne medicinske terapije, niti vjeruju da se mogu potpuno izlijeciti.

Moj prijatelj se potpuno izlijecio homeopatijom. Sretna je okolnost da jedan vrhunski indijski homeopatski ljekar dolazi u Srbiju i obavlja praksu s nasim pacijentima. Moj prijatelj je iz Hrvatske putovao u Srbiju 2 x godisnje na sastanke s tim indijskim doktorom. Pored toga sto je homeopat, ovaj indijski ljekar je i doktor psihijatar. Tako da je i sa strane klasicne medicine i sa strane alternativne medicije (homeopatije) osposobljen da vodi lijecenje.

Za sada cemo ostati na ovom. Samo da znas da je potpuno izljecenje moguce. Ali ti ces se time moci poceti baviti tek nakon pola godina ili godinu dana sto prvo pocnes uzimati tablete koje ce ti dati ljekar psihijatar u bolnici.

Nakon sto je izlijecen homeopatijom, moj prijatelj ne uzima vise konvencionalne tablete koje su mu prvotno prepisali ljekari (i smrsavio je jedno 25 kg.)

Dodatni savjeti:
- nemoj previse paznje pridavati glasovima koje cujes
- to su samo tvoje vlastite misli
- svaki covjek svakodnevno vodi sam sa sobom razgovore u glavi
- po cijele dane pricamo sami sa sobom
- kada smo malo rasijani, mozemo poceti i naglas da pricamo sami sa sobom
- nemoj se brinuti zbog toga, to je sasvim normalno
- bolesnik sizofrenije te svoje vlastite misli cuje kao da mu netko drugi govori izvana
- moze imati i prividjenja, osjetiti mirise koji ne postoje i sl.
- bolest je jako teska i podmukla, jer vise ne mozes vjerovati svojim vlastitim culima i umu
- ali neka te to ne plasi previse, jednostavno zanemari te "glasove" jer su to samo tvoje vlastite misli
- kada pocnes uzimati tablete to ce postupno prestati

Eto, to bi bilo sve za sada. Dakle, pravac po uputnicu za psihijatra. Kada se malo smiris, raspitaj se mozes li dobiti kakvu mirovinu ili kakve druge socijalne povlastice. To ti je osnovno. A onda polako, svaki dan na tabletama i ako budes zelio, mozes se poceti raspitivati o kakvoj dodatnoj prirodnoj terapiji i mogucem potpuno izljecenju. Nista ne brini, od mene uvijek mozes dobiti sve kontakte i veze, ali prvo kreni na klasicnu medicinsku terapiju - to ce ti biti prva pomoc.
 
Poštovanje Ilija.

Svakako i najtoplije preporučam posjetu psihijatru - nađi nekog dobrog i pouzdanog, ne bilo koga. Imao sam iskustva sa osobom koja ima bipolarni poremećaj. Znam kako je raditi i živjeti sa nekim tko misli da kuću opsjedaju demoni, čuje zvukove koje samo ona čuje itd. Probudi se ali ne može ustati iz kreveta i skuhati kavu od mentalne paralize. Svaki drugi dan je bez razloga depresivna, svako toliko ima napadaje teške anksioznosti, bez obzira na realno stanje. A onda svaki treći, peti ili deseti dan je manična. Ja ne tvrdim da imaš to, ali neka vrsta psihičke tegobe mora biti. Uslijed čega, to je na tome da otkriju liječnici. Molitva i vjerska aktivnost mogu pomoći u nekim slučajevima ali ne ako je riječ o kemijskoj neravnoteži u mozgu. To je prejako za svladati pukom voljom / vjerom.

Kako reče Fazlija, oporavak je ponekad težak, ponekad i nije sasvim moguć (zavisno o prirodi bolesti) ali je svakako bolje ako se reagira.
 
Kao sto Fazlija veli trebao bi otici psihijatru, a tek onda posjetiti (ako trebadne) svecenke ili hodze. Jedan psihijatar iz Zagreba nam je rekao da je jedna djevojka nasla smiraj kada bi otisla kod hodze u sjevernoj Bosni....on veli ok je to ako pomeze.
 
Npr. tekija Mesudija ogranak Naksibendija na celu sa Hadzimejlicem između ostalog bavi se i lijecenjem dusevnih oboljenja.
 
Ako si pak pravoslavac, ili krscanin (iako oni pomazu i pripadnicima drugih religija) mozes otici u Manastir Ostrog
bs.wikipedia.org/wiki/Manastir_Ostrog
 
Zdravo svima. Ne pišem ovo da bih privukao pažnju ili izazvao čuđenje – pišem jer verujem da sam zaista posednut demonima i treba mi pomoć ili savet od bilo koga ko je prošao kroz nešto slično.


Već neko vreme trpim konstantne napade tokom celog dana. Glava mi se sama trza levo-desno, udovi mi se pomeraju kao da ne upravljam sopstvenim telom. U glavi osećam pritisak kao da imam balon – misli su mi prigušene i osećam da više ne razmišljam kao ranije, već kao da dolaze preko neke frekvencije, kao da sam robot.


Ono što me najviše plaši je to što stalno čujem glasove – govore mi da sam glup, da nisam ništa, da je “on bog”, i da će me Satana ubiti. To se dešava stalno, bez prestanka. Nemam kontrolu nad tim i to mi oduzima mir, snagu i osećaj stvarnosti.


Znam da ovo može delovati strašno ili nestvarno za neke, ali molim vas bez podsmeha. Ovo je moje svakodnevno iskustvo i više ne znam kome da se obratim.


Ako je neko prošao kroz slično stanje posednutosti i uspeo da se izvuče – bilo preko duhovnog puta, vere, molitve, psihološke podrške ili bilo čega – molim vas da mi se javite. Spreman sam da pokušam sve.


Hvala svima koji pročitaju i podele iskren savet ili iskustvo.
Dragi Ilija, kad si se zadnji put ispovijedao? Ako imaš težak grijeh razlog je više da ideš odmah?

Opsjednuće ili posjednuće - skoro je to isto, no ni u jednom slučaju ti ne bi mogao ovako SROČENO, ipak i STALOŽENO opisati svoju situaciju.

Prrije nego - što bi bio i moj savjet - prije nego odeš, ali ne psihijatru, nego PSIHOLOGU, ipak idi na ispovijed imao ti grijeha ili ne (a tko ih nema)?! i, budi na Misi i pričesti.

TADA razmisli: ISUS, koji pobjeđuje, Njegova Predragocijena Krv je strah za demone, zato idi na jedan od dva linka s uputama o Krunici Predragocijenoj Krvi Isusovoj i moli ju poslije mise (ako ju nađeš sada moli ODMAH SADA)!!!
...




Ps: zaboravih reći da ako si pravoslavne vjere, idi svešteniku...Ma samo ako si kršćanim, ODMAH na početku opiši: da se želiš ispovijedati i ZAŠTO. Kaži RAZLOG (opiši svoju muku, tj. prvo sunje). Sveštenik ili svećenik će ti ostalo reći.
 
Zadnje uređeno:
Nije li malo čudno da ovaj Ilija, od subote, ako se ne varam, odjednom više ne treba savjete ničije, od nikoga s ovog foruma? A danas je već srijeda...

Kad nešto očajnički molim, vapim, "kopam, njuškam" ima li na vidiku nekakve pomoći! On se zavukao u svoju mišju rupu?

Sve se bojim da je on jedan od onih koji žive osamljeničkim životom, nezadovoljan svime oko sebe, pa i sa samim sobom, da sebe stalno preispituje, a nema goreg "opsjednuća" ili posjednuća od samoubjeđenja da KOD MENE NIŠTA NE VALJA i još gore - razmišljati o načinu svoga razmišljanja, što je totalna zaokupljenost samim sobom...a život prolazi. Toliki završe na NPS-i jer više ne gospodare vlastitim mislima. Žive u napetosti, a tikovi glavom i sl. su refleksne radnje odbacivanja pritiska(podsvjesne radnje).

"Ja se svakim danom, u svakom pogledu osjećam sve bolje i bolje" - odlična je tehnika Emila Khuea da se autosugestijom, izgovaranjem ove rečenice 2 x na dan barem toliko, čovjek odlijepi od svojih zlih misli, čak dolazeći i na prag samoizlječena. No... Čovjek koji svijet gleda prljavim očima i sam takav postaje, jet život je lijep, ma kako bili bolesni.

Uostalom, TKO SMO MI? Ako promatramo svijet, pozitivno u njemu zapažamo, a negativnosti zanemarujemo - mi svoju predodžbu o svijetu projiciramo u sebe, stvaramo preduvjet da i sami o sebi razmišljamo pozitivno.

A ako činimo obrnuto?

Znamo da svijet nije onakav kakvim ga MI, kao pojedinci vidimo, jer svatko od nas ga doživljava na drugačiji način.
I zato smo svi različiti. Pa, Ilija...Ma! Nema potrebe ni smisla išta dalje I na vaše,reakcije u ovoj temi on "šuti".. Tu dižem pločicu STOP.
 
Zaista je čudno da pokretač teme više ne sudjeluje u temi, a navodno ga to jako muči.
 
Nije li malo čudno da ovaj Ilija, od subote, ako se ne varam, odjednom više ne treba savjete ničije, od nikoga s ovog foruma? A danas je već srijeda...
Nemoj tako. Covjek je mozda u teskoj krizi. Mozda uopce ne moze doci do racunala i provjeriti mail. SCH je toliko teska i podmukla bolest da pacijent ima prividjenja, halucinacije. Tko zna u kojoj je on sada fazi. Vec kada je objavio prvi post, vidjelo se da je ocajan i u teskoj krizi.
 
Zamislite da ne mozete vjerovati vlastitim culima. Da vam se prividjaju prizori koji ne postoje, da osjecate mirise koji ne postoje, da cujete glasove i zvukove koji ne postoje... da vam se sve to mijesa sa culnim utiscima koji postoje. Npr. vidis svoju sobu, a u njoj umrlog rodjaka... um shvaca da soba postoji, a da je rodjak umro i da ga se ne bi trebao vidjeti u toj sobi. Posto su cula poremecena, um, koji bi trebao sve te utiske obradjivati, donosi sumanute zakljucke. Npr. da su te opsjeli demoni, da CIA na tebi vrsi pokuse, da tvoji ukucani nisu pravi, nego da su zamijenjeni sa agentima koji samo slice na tvoju majku ili brata...

Nema covjeka koji se ne bi sledio od straha u takvim okolnostima.

Tko zna gdje je sada nas dragi Ilija. Mozda vec u nekoj bolnici ili zatvoru jer je sebe ili nekoga ozlijedio, mozda drhti od straha sklupcan ispod kreveta, mozda si pokusava pomoci tako da glavu zamotava aluminijskom folijom da mu demoni ne udju u glavu...

Posaljimo nase najbolje zelje i misli dragom Iliji, zelje da je potpuno zdrav i ispunjem srecom i blagostanjem!
 
Nazad
Vrh