Tajna Evanđelja

Tajna Evanđelja

Kontrasti između Tajne i Ranijeg Kristovog evanđelja

Riječ Tajna ovdje stoji jednostavno za FINALIZACIJU izvornog Kristovog Evanđelja. Otkrivanje velike Tajne je ono koje donosi potpun Božji nauk u Kristu, koji je naš Otac Istine namijenio od početka. To je poruka koja je namijenjena cijelom svijetu od prije nego što su Adam i Eva uopće i stvoreni.
Bog ju je držao tajnom, sve dok apostoli nisu dovoljno SAZRELI u vjeri da ju prime i ponesu.
(Ernest L. Martin)

Dok su sve glavne odlike prvog, ranog Evanđelja zadržane u finalizaciji, u "Tajni", ovo zadnje i konačno učenje Kristovo, ELABORIRA i DO VRHA ISPUNJAVA prve nauke. Tajna je PROŠIRENJE i DOVRŠENJE naputaka koji su činili prvo Evanđelje koje je dao Krist Isus i rani apostoli - uključujući i ranija Pavlova učenja. Kasnije pojašnjenje UVELIČAVA i ZAVRŠAVA puninu Božje nauke.

Ne postoji uopće ono što nazivaju "dispensacijski" nauk u ovom sazrelom otkrivenju. Ni na koji način nije Bog čekao da vidi hoće li Izrael prihvatiti jedno Evanđelje prije nego što je dao drugo. Ovdje niti [color=#E25041]nije[/COLOR] u pitanju neko drugo Evanđelje. Riječ je o shvaćanju Evanđelja s razvojem ranih kršćana.

[color=#553982]Oče Istine, sačuvaj nas[/COLOR]
[color=#553982]Od kukavičluka koji uzmiče pred novom istinom,
Od lijenosti koja se zadovoljava poluistinama,
Od arogancije koja smatra da zna svu istinu.[/COLOR]
[color=#553982](drevna molitva)[/COLOR]

Milost i istina dođoše kroz Isusa Krista (Ivan 1:17)

Kontrast broj jedan

Ranije razumijevanje Evanđelja

U prvim decenijama nakon Isusovog uzašašća, razumijevanje poruke Evanđelja je sazrijevalo i konačno je, kronološki gledano, sredinom prvog stoljeća, poprimilo svoj potpuniji oblik. Još je Isus sam znao reći: *Imam vam još puno toga za reći, ali sada se niste u stanju nositi s tim. Ali, kada on, Duh istine dođe, on će vas voditi u svu istinu (Ivan 16:12–13). Trebalo je naučiti "nositi se" i bolje razumjeti…

Rani kršćani, jednako kao i sami apostoli, morali su rasti, sazrijevati i naučiti se nositi sa sve većim punjenjem Duha Istine, baš kao što je i samom Petru bilo jasno da bi kršćani trebali *rasti u milosti i znanju (2 Petar 3:18)

Tajna – finalno razumijevanje

Unatoč tomu što ovaj tekst nosi naslov Tajne Evanđelja, to ne znači da Tajna nije bila znana brojnim ranim i kasnijim kršćanima. Još je Pavle rekao da je otkrivenje Tajne bilo poruka, *DA SE UPOTPUNI riječ Božja, Tajna koja je bila skrivena i od nevidljivih i od (vidljivih) generacija, ali je SADA pokazana Njegovim svetima (Kološanima 1:25–26). Tajna "u koju bi i anđeli rado zirnuli" (1.Petrova 1:12) ali koja nije dana anđelima, već ljudima koji će povjerovati i rasti u toj milosti, razumijevanju i znanju.

Pavle je podučavao da je (ta) Tajna (Misterija) ISPUNILA ili DOVRŠILA riječ Božju svijetu, u vidu Božje konačne poruke Evanđelja. Nije u pitanju NIKAKVO NOVO NITI DRUGO Evanđelje, već upravo ono Kristovo koje se to potpunije otkriva što smo zreliji u prihvaćanju Božje milosti i duhovnom rastu… Bilo je to učenje o kojemu je Krist pričao apostolima - učenje koje oni u svom ranom stupnju duhovnog razvoja nisu mogli primiti (Ivan 16:12–13). Ali sa sabatskom godinom 62/63 posl.K. došlo je bilo vrijeme da se cijelom svijetu otkrije KONAČNO i POTPUNO Evanđelje Kristovo. Do tada su apostoli već trebali biti u stanju nositi se s ovim ZRELIM učenjem. To konačno znanje je pokazalo kako je Krist potpuna tjelesna PUNINA Božanstva: *u njega se utjelovila sva punina (Pleroma) Božanstva, a vi ste ISPUNJENI [istom] u Njemu (i On je glava iznad svih počela i svih ovlasti) (Kološanima 2:9–10).

Kontrast broj dva

Ranije razumijevanje evanđelja

Isprva, plemena Izraelova bijahu jedini ljudi na zemlji koji su imali zavjete Božjeg obećanja i svi neJudejci su smatrani strancima Izraelu. Svi osim Izraelićana bijahu odsječeni od obećanja spasenja *ne imajući nade i bivajući bez Boga u svijetu (Efežanima 2:12). Da bi bili spašeni, u periodu od 30 C.E. do 62/63 C.E., neJudejci (iako nisu morali biti obrezani) morali su prihvatiti Krista i biti 'nakalemljeni na pitomu maslinu' Izrailja (Rimljanima 11:11–25). Svi su morali postati "Izrailjevi" svojom povezanošću s Kristom koji je bio savršeni Izraelićanin. Ljudi koji nisu bili smatrani "Izrailjem" (ili djecom Abrahamovom), nisu mogli biti spašeni. Ali bivanje "u Kristu" učinilo ih je "Izraelićanima" i baštinici obećanja danim Abrahamu jer Izraelićani su bivanjem "u Kristu" postali u duhu "čistim Izraelićanima", a neJudejci su postajali "duhovnim (i također čistim) Izraelićanima". Svi su tako, u Kristu, postajali istinskom djecom Abrahama.

Biti "u Kristu" tijekom prve 33 godine objave, tijekom tog najranijeg perioda djelomičnog (poluduhovnog i polusekularnog) razumijevanja Evanđelja koje je i samo bilo i slavno i prekrasno i uzdiglo u duhu i ohrabrilo mnoge), jamstva Evanđelja NISU IŠLA DALJE OD OVIH OBEĆANJA: sva jamstva spasenja i nagrade Kraljevstva bile su čvrsto usidreni jedino u ona obećanja koja su dana Abrahamu i Izrailju. U to doba, biti "u Kristu" davalo je pravo da se smatra "čistim i djevičanskim Izraelićaninom" i da se baštine obećanja dana Izrailju (Efežanima 2:12–18).

Tajna

S otkrivanjem "Tajne", biti Izraelićanin, pak, prestalo je biti od ikakvog značenja. Sada su i Izraelićani (istina, od mnoštva Sjevernog kraljevstva do tog doba je preostala manjina Južnog kraljevstva Judeje, i stoga mahom: Judejci) i neJudejci ujedinjeni zajedno da oblikuju "jednog novog čovjeka" [novi tip ljudskog bića] koji nije niti Judejac [J'huda], niti Grk niti šta god (po rasi, naciji, religiji ili kulturi i tradiciji) (Kološanima 3:10–11), spolne razlike isto bivajući irelevantne, kao i brojne druge naturalne ili sekularne distinkcije i podjele te smo svak i svi do jednoga kao "novi čovjek" postali sunasljednici, ravnopravni, kao jedno tijelo i sudionici obećanja U KRISTU (Efežanima 3:6). S "Tajnom", bivanje "u Kristu" je i Izrailjca tj. Judejca i neJudejca jednako učinilo "novim čovjekom" [novim ljudskim bićem] - ne tek čistog i djevičanskog Izrailjca. U Tajni, su-građanstvo kršćanina je na nebesima, ne tek bivanje Izraelićaninom na zemlji. (Filipljanima 3:20). Sada su svi ljudi u Kristu postali “novi čovjek” i svi imaju nebesko (su)građanstvo (koje nadilazi bilo kakvo (su)građanstvo u tradicionalnoj zajednici Izraelitskoj). Sada svi sjedimo u Kristu na samom prijestolju Božjem Ocu zdesna (Efežanima 2:6; Kološanima 3:1).

Kontrast broj tri

Ranije evanđelje

Kroz baptizam je još od početka bilo jasno da su svi koji su prihvatili Krista bili računati "mrtvima", njihov "stari čovjek" bivajući mrtav u Kristu te su, izašavši (izronivši) iz vode smrti, smatrani "uskrsnulima", "novi čovjek" u Kristu. *Razapet sam s Kristom: a ipak živim; ali ne ja, već Krist živi u meni: a život koji sada živim u tijelu, živim po vjeri Sina Božjega koji me je volio i sebe za mene dao. *I oni koji su Kristovi, razapeli su svoju karnalost afektivnih pobuda i požud(nih poriva i ambicij)a. (Galaćanima 2:20; 5:24).

Isprva je smatrano da su u legalno uskrsnulom stanju i čekanju Sudnjeg Prijestolja Kristovog da im se sudi za njihove grijehe na zemlji (Rimljanima 14:10–11; 2 Korinćanima 5:10–11). Nakon tog budućeg Suda - koji, smatralo se, treba utvrditi koje položaje bi ljudi imali u Kraljevstvu Božjem, - svima je konačno obećano da će biti dio Novog Saveza "sjedinjenja" (s Kristom) koji će biti predan (tom cjelovitom) Izrailju odmah po Drugom Dolasku. Njihovi položaji u tom Kraljevstvu trebali su se odlučiti sukladno njihovim djelima na zemlji, a odluka se donosi tijekom budućeg Suda (1.Korinćanima 3:11–15). Svi rani kršćani su sudjelovali u memorijalu Posljednje Večere, jer su, kao zaručnica, iščekivali 'buduće vjenčanje za Krista' nakon prolaska Sudskog Prijestolja Kristovog. Smatrali su da tijekom ovog života svi kršćani ostaju kao u "zaručničkom stanju" s Kristom (2 Korinćanima 11:2) sve do nakon Kristovog Suđenja i tada bi se odvila velika 'bračna' gozba (večera).

Tajna

S "Tajnom", kršćani su sada smatrani već sjedinjenima i intimno združenima ("vjenčanima") s Kristom, ne tek zaručnicama Kristovim (Efežanima 5:32) i ukućanima, članovima doma Božjeg (Efežanima 2:19–22). Bračni savez je savez u kojemu "dva tijela postaju jedno", jedna cjelina: mi u Kristu i Krist u nama, novo biće, novi čovjek, dovršeni čovjek. U "Tajni", svi koji su "u Kristu" ne samo da ih se ne smatra da liniju vuku (tek) do Abrahama kao njihovog oca, već idu dalje - bivajući u Kristu prije utemeljenja svijeta, puno prije nego što je sam Abraham bio rođen (Efežanima 1:3–13; 2 Timoteju 1:9). I, budući da svim ljudima koji umru slijedi suđenje za njihove živote na zemlji (Rimljanima 14:10–11; 2 Korinćanima 5:10–11), isto je uključivalo i Krista (Hebrejima 9:26).

Ali u Kristovom Suđenju, nije pronađeno ništa krivo niti manjkavo u njemu. Bog je posjeo Krista sebi zdesna u slavi i nas postavlja u isti položaj (Efežanima 2:6; 1:3; Kološanima 3:1–4). Mi smo prošli Suđenje s Kristom, i mimošli sva obećanja manjeg Kraljevstva, ona vladanja nad par gradova (Luka 19:17–19), ili možda kojom nacijom (Matej 19:28), ili čak vladanja nad svim narodima zemaljskim (Otkrivenje 5:10). Idemo na položaj najviši od svih, Ocu zdesna vladajući cijelim univerzumom s Kristom (Efežanima 2:6). Naša vladavina je među nebesnicima (Efežanima 1:3).

Pavle je pri koncu svoje službe čvrsto vjerovao da će njegova egzaltacija u Kristu biti naslijeđivanje "nebeskog kraljevstva" (2 Timoteju 4:18), ne samo onog na zemlji tijekom Milenija. Zaista, već nas se i sada smatra združenim u tijelo s Kristom (Efežanima 3:6; Galaćanima 2:20) i to nas upravo sada postavlja u legalnom smislu unutar Božanstva tjelesno: “Jer u njemu [Kristu] boravi sva punina Božanstva tjelesno (utjelovljena), A VI STE POTPUNI U NJEMU.” (Kološanima 2:9–10)

Drugim riječima, Otac nas smatra da smo već prošli Sud (koji svi ljudi moraju izdurati) i već sjedimo u Kristu zdesna Ocu. Svakako, kad budemo uskrsnuti iz mrtvih, bez i jedne izgovorene riječi ćemo proći kroz Sud, jer već smo prošli kroz to predodređeno Suđenje s Kristom i sad nam je osigurana ista gracija i položaj koji Krist uživa.

Kontrast broj četiri

Ranije razumijevanje evanđelja

U ranijem shvaćanju Evanđelja je bilo moguće propustiti naslijeđe obećanja Novog Saveza. Ako su kršćani: bilo Judejci bilo neJudejci ustrajali u nepovjerenju i promašenim načinima nastavljali namjerno i promišljeno prkositi Ocu i Kristu, bilo im je rečeno da neće naslijediti Kraljevstvo Božje iako će na kraju doživjeti spasenje (1 Korinćanima 3:10– 15; 5:5; Hebrejima 10:16–31) — sanktifikacija (posvećenje) osobe u Kristu upotpunila (dovršila) je sve ljude zauvijek (Hebrejima 10:14). Ali, pojedinac može propustiti nagradu obećanja iskustva Kraljevstva Božjeg koje će započeti prvim uskrsnućem pri Kristovom Drugom Dolasku ukoliko se pojedinac odbija predomisliti (pokajati) te ustraje u promišljenim grijesima kojima prkosi Bogu i njegovim načinima i putevima.

Tajna

Oni koji shvaćaju nauk "Tajne" također mogu propustiti iskusiti prvo uskrsnuće i bivanje u Kraljevstvu Božjem (zamaljskom ili nebeskom) ukoliko pojedinac nepokajno ustrajava promišljeno griješiti u inat Bogu i njegovim putevima. Iako će svi ljudi na kraju primiti spasenje u Kristu, osoba može, unatoč tome što shvaća "Tajnu", propustiti primiti spasenje pri uskrsnuću koje je povezano s Drugim Dolaskom.

Pavle je rekao da je njegova želja sudjelovati u “uskrsnuću iz mrtvih” (Filipljanima 3:11, vidi grčki izvornik). Pavle je govorio o "ranijem" uskrsnuću (tj. prvom uskrsnuću) koje se odvija za Kristov Drugi Dolazak. Pavle je također upozorio Efežane (koje je podučavao "Tajni") da je razumno i dolično ponašanje neophodno s njihove strane kako bi uz spasenje naslijedili Božju i Kristovu fazu Kraljevstva (Efežanima 5:3–5). Tako čak i sazrelo Evanđelje "Tajne" kršćane upozorava da žive dolično i pristojno se ponašanju, ako se nadaju ostvariti "prvo uskrsnuće" prilikom Kristovog Drugog Dolaska.

Kontrast broj pet

Ranije Evanđelje

U djelomičnom razumijevanju Evanđelja tijekom prve 33 godine kršćanskog doktrinalnog razvoja, fizički Izraeliti nastavljali su obrezivati svoje sinove, ljudi su se krstili pri obraćenju Kristu, i držali su Sabate i Gospodnju Večeru na Pashu navečer. Apostoli su također smatrani posrednicima, medijatorima kad su u pitanju učenja povezana s ponašanjem, jedenjem (ili ne jedenjem) određenih stvari (Djela 15). U svojoj ulozi medijatora, apostoli su mogli čak i opraštati grijehe (Matej 16:19; 18:18; Ivan 20:22).

Tijekom razdoblja duhovnog djetinjstva razumijevanja Evanđelja, apostoli su smatrali da neJudejci ne moraju biti obrezani ako su u Kristu, jer i Abraham je primio obećanje u neobrezanom stanju. Ali još uvijek se od neJudejaca zahtijevalo potapanje u vodu (baptizam), da se suzdrže od određene hrane te da kao znak svoje zaručenosti za Krista slave Gospodinovu Večeru, kako bi mogli naslijediti obećanja dana Izraelu.

Tajna

Sve se to promijenilo s "Tajnom". Duhovno zrelijim kršćanima prestali su biti potrebni ljudski posrednici - uključujući i apostole i hijerarhijske redove službenika (1 Timoteju 2:4–6). Bivanje “u Kristu” u DOVRŠENOJ I POTPUNOJ Božjoj poduci i Izraeliti (Judejci) i neJudejci jednaki su u zajedništvu u obličju "novog čovjeka", čovjeka koji više nije niti Izraelit niti neJudejac (Pagan, Goyim) (Kološanima 3:10–11). Smatra se sada da smo “u Kristu” još od utemeljenja svijeta (Efežanima 1:3–13).

Kad je Krist ušao u svijet, mi smo ušli s njim. Kada je Krist bio obrezan u osmom danu svog života, Otac prepoznaje nas kao obrezane u isto vrijeme (Kološanima 2:11). Kada je Krista krstio Ivan Krstitelj, Otac smatra da je i nas jednako tako Ivan krstio (Kološanima 2:12), i to je “jedan baptizam” kojeg Otac prihvaća - ne naši vlastiti fizički baptizmi (krštenja) bilo tijekom djetinjstva bilo ikad poslije (Efežanima 4:5).

Kada je Krist razapet, i nas se smatra raspetima s njim (Kološanima 3:3). Kad je Krist uskrsnuo, smatra se da smo i mi uskrsnuli s njim (Kološanima 2:13; 3:1). Kada je Krist slavno prošao Sudsko Prijestolje Božje, i mi smo pobjednički prošli s njim, i sad nas se smatra vrijednima i dostojnima (s Kristom) sjediti Ocu zdesna. (Efežanima 2:6).

Zaista, Krist na našem mjestu stoji u svim zahtjevima koje je Bog ikad tražio od ljudske vrste. Biti “u Kristu” u POTPUNOM i DOVRŠENOM nauku "Tajne" znači da smo ispunili na savršen način sve uvjete. To je čista istina, Dobra Vijest (Evanđelje) koje je Krist otkrio Pavlu (i za koje Krist govori i nama) da ga podučavamo cijelom bijelom svijetu.

U Kristu i s Kristom - ZBOG Krista svi stojimo, sav svijet stoji, i to je istina koju se otkriva svima. Jer istina nije dana jednom pojedincu, jednom narodu ili naciji, jednoj religiji ili tradiciji - već SVIMA! Jer Krist nije došao cijelom svijetu suditi, već spasiti sav svijet, sve ljude od besplodnih i bedastih, uzaludnih pokušaja i jednako takvih promašaja.

"Tetelestai": dovršeno je - rekao je Krist.

I ako znamo da je naše prihvaćanje istinitosti ovog izvrsnog otkrića i shvaćanje ove prave i istinite informacije (euaggelion) moment našeg rođenja u Duhu i Istini, jedino što se od nas očekuje je da sukladno toj spoznaji i živimo, da NASTAVIMO u tom Duhu, kojim smo povjerovali i u kojemu smo i rođeni odistinski dalje rasti i razvijati se, isti izražavati.

Ostanite u ljubavi mojoj!
Zadnja su vremena, stoga: čuvajmo se da se plamen ljubavi u nama ne ohladi, a njen žar ne zgasne.

Primarni izvor

Tekstovi iznad prenešeni, koncipirani su kroz povijesni razvitak razumijevanja evanđeoske poruke i to još u samim počecima obznanjivanja iste. Ali oni nisu samo to, oni su i svojevrsne... oznake na putu, svačijem individualno - jer svak je taj koji hodi putem ili je u nekoj etapi zastao pa moguće i skvrčio se. Takvome ide poruka: probudi se ti što spavaš i zasvijetlit će ti Krist.

Bog Svevišnji, mora biti izrečeno, čak i na jednom ovakvom forumu: nije "Bog Biblije" niti jedne i bilo koje religije, već Bog cijele zemlje i njenih žitelja, nebesa i nebeskih žitelja. Onaj Koji Jest nad Mnoštvima, nad Duhovima, nad Vojskama kako se prevodi najčešće, nad anđelima, arkanđelima, kerubima, ofanima, serafima i svim stvorenjima zemaljskim i nebeskim u Čije sveto područje ući neće nitko doli "dijete Kraljevstva" i to ne kroz prozore niti kroz zidove, ponajmanje prokapanjem tunela i bušenjem rupa, već na samo jedan način: kroz Kapije. Ja sam Vrata, rekao je Sin Božji koji je Sin Čovječji, koji je Istina, Put i Život. Početak i dovršetak zemaljskoga stvaranja. Tko god traži Istinu, ako ju svim srcem svojim i umom i snagom i bićem traži neće omanuti, Vrata će ga sama povući k sebi. Jer rečeno je: nitko ne može do Oca osim kroz Sina. Kao i nitko ne može k Sinu osim ako ga Otac Sam ne dovede.

Petar kaže u svom Propovijedanju: "Znajte dakle da postoji jedan Bog koji je učinio početak svih stvari i ima moć nad njihovim krajem; i: Nevidljivi koji sve vidi, nepojmljiv, koji sve poima, ne treba mu ništa, kojega su sve stvari potrebite i zarad koga postoje, nedokučiv, vječit, neraspadljiv, nestvoren, koji je sve stvorio po riječi njegove moći. . . .to jest Sinu."

Ako uzmete Djela 13 i proučite tamo danu apostolsku evanđeosku poruku:

Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob.
Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.
On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu pošli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.
"I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama, uskrsnuvši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.
...
Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!
...
Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad ju odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo narodima.
Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost narodima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.

Po čemu se, dakle, gornja evanđeoska poruka, dana u kanonskim Djelima apostolskim, razlikuje od slijedećeg zapisa? Koji zapis je onaj iste gornje poruke za koju se smatra da je zabilježena u kasnom 3. stoljeću da ju je goreimenovani Barnaba ovako proglašavao i obznanjivao:

“O rimski narode, čujte! 
Sin Božji je došao u Judeju 
i obećao Vječni Život onima koji su voljni, 
ako nastave kroz svoj život biti vođeni  
u skladu s Voljom Onoga koji ga je poslao.
Stoga promijenite svoje putove od mana ka vrlinama i od stvari koje su vremenitošću prolazne prema
stvarima vječnim. 
I upoznajte Jednoga Boga koji je na nebesima.
U svijetu u kojem nepravedno boravite pred Njegovim ste pravednim Pogledom, pa ako budete preobraženi (promijenite se kako je rečeno) i vođeni kroz svoj život u skladu s Njegovom Voljom, bit ćete prebačeni u jedan drugi svijet, postat ćete vječni i
radovati se Njegovim skrivenim Blagoslovima koji su neizrecivi.”

Život se daje ŽIVLJENJEM za ono što se ljubi.

Ljubav sve podnosi, sve prašta. Tako je Sin Božji PODNIO ljudske grijehe.

Razapni ga! - klicalo je mnoštvo zadojeno dusima legalizma.

Oprosti im, Oče, oni ne znaju šta čine.
Ne znaju ni šta čine ni šta govore.

Žrtva je Bogu duh skršen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ. (Psa 51)

Prinesi Bogu hvalu na žrtvu i izvršuj Višnjemu zavjete svoje. Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putem pažljiv. Ja ću mu pokazati spasenje Božje. (Psa 50)

Stoga ću vas osuditi, kućo Izraelska, svakome po njegovim djelima, reče Jahve Bog. Pokajte se i odvratite od svojih prijestupa da vas bezakonje vaše ne odvede u propast. Odbacite svoje prijestupe koje počiniste, i učinite si novo srce i novi duh: jer zašto da mrijete, o kućo Izraelska? (Eze 18)

Ali ovo će biti savez koji ću načiniti s kućom Izraelskom. Tih dana, reče Jahve, postavit ću svoj zakon u njihovu nutrinu i ispisat ću ga u njihovim srcima i bit ću njihov Bog i oni će biti moj narod. (Jer 31)

Jer ja žuđeh za milošću, ne za žrtvama i prinosima, i poznavanjem Boga nad žrtvama! (Hoš 6)

Posvetite se, stoga, i budite sveti, jer ja sam Jahve vaš Bog. (Lev 20)

Isus, Sin Božji je pokazao sve rečeno, i više.

1. Korinćanima 15,14    Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.