• I

    Ako ti jave: umro sam
    a bio sam ti drag,
    mozda će i u tebi
    odjednom nešto posiveti.
    Na trepavicama magla.
    Na usni pepeljast trag.
    Da li si ikad razmišljao
    o tome šta znači živeti?
    Ko sneg u toplom dlanu
    u tebi detinjstvo kopni.
    Brige…
    Zar ima briga?
    Tuge…
    Zar ima tuga?
    Po merdevinama mašte
    u mladost hrabro se popni.
    Tamo te čeka ona
    lepa, al lukava duga.
    I živi!
    Sasvim živi!
    Ne grickaj kao miš dane.
    Široko žvaći vazduh.
    Prestiži vetar i ptice.
    Jer svaka večnost je kratka.
    Odjednom nasmejani
    u ogledalu nekom
    dobiju zborano lice.
    Odjednom: na ponekom uglu
    vreba poneka suza.
    Nevolje na prstima stignu.
    Godine postanu sivlje.
    Odjednom svet, dok hodaš
    sve više ti je uzan
    i osmeh sve tiši
    i tiši
    i nekako iskrivljen.
    Zato živi, al sasvim!
    I ja sam živeo tako.
    Za pola veka samo
    stoleća sam obišao.
    Priznajem: pomalo luckast.
    Ponekad naopak.
    Al nikad nisam stajao.
    Večno sam išao.
    Išao…
    Ispredi iz svoje aorte
    pozlaćen konac trajanja
    i zašij naprsla mesta
    iz kojih drhte čuđenja.
    I nikad ne zamišljaj život
    kao uplašen oproštaj,
    već kao stalni doček
    i stalni početak buđenja.

    II

    A onda, već jednom ozbiljno
    razmisli šta znači i umreti
    i gde to nestaje čovek.
    Šta ga to zauvek ište.
    Nemoj ići na groblja.
    Ništa nećeš razumeti.
    Groblja su najcrnji vašar
    i tužno pozorište.
    Igrajući se nemira
    i svojih bezobličja,
    zar nemaš ponekad potrebu
    da malo krišom zađeš
    u nove slojeve razuma?
    U susedne budućnosti?
    Objasniću ti to nekada
    ako me tamo nađeš.
    Znaš šta ću ti učiniti:
    pokvariću ti igračku
    koja se zove bol,
    ako se budeš odvažio.
    Ne lažem te.
    Ja izmišljam
    ono što mora postojati,
    samo ga nisi jos otkrio,
    jer ga nisi ni tražio.
    Upamti: stvarnost je stvarnija
    ako joj dodaš nestvarnog.
    Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju.
    Da bi nadmudrio mudrost,
    odneguj veštinu slušanja.
    Veliki odgovori
    sami sebe otvaraju.
    Posle bezbroj rođenja
    i nekih sitničavih smrti,
    kad jednom budeš shvatio
    da sve to što si disao
    ne znači jedan život,
    stvarno naiđi do mene
    da te dotaknem svetlošću
    i pretvorim u misao.
    I najdalja budućnost
    ima svoju budućnost,
    koja u sebi čuje
    svoje budućnosti glas.
    I nema praznih svetova.
    To, čega nismo svesni,
    nije nepostojanje,
    već postojanje bez nas.

    III

    Ako ti jave: umro sam,
    evo šta će to biti.
    Hiljade šarenih riba
    lepršaće mi kroz oko.
    I zemlja će me skriti.
    I korov će me skriti.
    A ja ću za to vreme
    leteti negde visoko.
    Upamti: nema granica,
    već samo trenutnih granica.
    Jedriću nad tobom u svitanja
    niz vetar klizav ko svila.
    Razgrtaću ti obzorja,
    obrise doba u povoju
    i prizore budućnosti
    lepotom nevidljivih krila.
    I kao nečujno klatno
    zaljuljano u beskraju,
    visiću sam o sebi
    kao o zlatnom remenu.
    Prostor je brzina uma
    što sama sebe odmotava.
    Lebdeću u mestu, a stizaću
    i nestajaću u vremenu.
    Odmoriću se od sporednog
    kao galaktička jata,
    koja su srasla pulsiranjem
    što im u nedrima traje.
    Odmoriću se od sporednog
    kao ogromne šume,
    koje su srasle granama
    u guste zagrljaje.
    Odmoriću se od sporednog
    kao ogromne ptice,
    koje su srasle krilima
    i celo nebo oplele.
    Odmoriću se od sporednog
    kao ogromne ljubavi,
    koje su srasle usnama
    još dok se nisu ni srele.
    Zar misliš da moja ruka,
    koleno,
    ili glava,
    mogu da postanu glina,
    koren breze
    i trava?
    Da neka malecka tajna,
    il neki treperav strah
    mogu da postanu sutra
    tišina,
    tama
    i prah?
    Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.
    Sav sam od svetlosti stvoren.
    Nista se u meni neće
    ugasiti ni skratiti.
    Samo ću,
    obično tako,
    jedne slučajne zore
    svom nekom dalekom suncu
    zlatnih se očiju vratiti.
    Kažnjavan za sve što pomislim,
    a kamoli što počinim,
    osumnjičen sam za nežnost
    i proglašen sam krivim
    što ljubav ne gasim mržnjama,
    već novom, većom ljubavlju
    i život ne gasim smrtima,
    već nečim drukčije živim.
    Poslednji rubovi beskraja
    tek su početak beskrajnijeg.
    Ko traje dalje od trajnijeg
    ne zna za kratka znanja.
    Nikad se nemoj mučiti
    pitanjem: kako preživeti,
    nego: kako ne umreti
    posle svih umiranja.

    IV

    Ako ti jave: umro sam,
    ne brini. U svakom stoleću
    neko me slučajno pobrka
    sa umornima i starima.
    Nigde toliko ljudi
    kao u jednom čoveku.
    Nigde toliko drukčijeg
    kao u istim stvarima.
    Pročeprkaš li prostore,
    iskopaćeš me iz vetra.
    Ima me u vodi.
    U kamenju.
    U svakom sutonu i zori.
    Biti ljudski višestruk,
    ne znači biti raščovečen.
    Ja jesam deljiv sa svačim,
    ali ne i razoriv.
    A sva ta čudesna stanja
    i obnavljanja mene
    i nisu drugo do vrtlog
    jednolik,
    uporan,
    dug.
    Znaš šta su proročanstava?
    Kalupi ranijih zbivanja
    i zadihanost istog
    što vija sebe ukrug.
    Pa što bismo se opraštali?
    Čega da nam je žao?
    Ako ti jave: umro sam,
    ti znaš – ja to ne umem.
    Ljubav je jedini vazduh
    koji sam udisao.
    I osmeh jedini jezik
    koji na svetu razumem.
    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.
    Nemoj da budeš tužan.
    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast,
    čudno drag.
    Noću kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.
    To neka bude tajna.
    Uprkos danima sivim,
    kad vidiš neku kometu
    da vidik zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim i živim.

    ...:::...

    Miroslav Antić: Besmrtna pesma

    External Content www.youtube.com
    Content embedded from external sources will not be displayed without your consent.
    Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.

  • ...

    zadatak je sm'ješni ljudska sudba,
    ljudski život snovidjenje strašno!
    Čovjek izgnat za vrata čudestvah,
    on sam sobom čudo sočinjava;
    čovjek bačen na burnu brežinu
    tajnom rukom smjeloga slučaja,
    siromašan, bez nadziratelja,
    pod vlijanjem tajnoga promisla,

    on se sjeća prve svoje slave,
    on snijeva presretnje blaženstvo;
    al' njegovi snovi i sjećanja
    kriju mu se jako od pogleda,
    bježe hitro u mračnim vrstama
    u ljetopis opširni vječnosti;
    samo što mu tamnijem prolaskom
    trag žalosti na dušu ostave,
    te se trza badava iz lanca,
    da za sobom pronikne mračnosti.

    Čovjek bačen pod oblačnu sferu -
    prima l' ovdje oba začatija?
    Je l' mu ovdje dvostruka kolevka?
    Je l' mu zemlja tvorcem određena
    za nakazu kakvu tainstvenu,
    al' nagradu burnu i vremenu,
    al' rasadnik duhovnog blaženstva?
    Ah, ovo je najviša taina
    i duhovne najstrašnije bure -
    ovoga su u grobu ključevi.

    Koliko sam i koliko putah,
    dubokijem zauzet mislima
    u cvijetno lono prirodino,
    hraneći se pitatelnim sokom
    iz nje sise gole i prelesne,
    mater štedru zapitiva smjelo
    rad česa je tvorac satvorio:
    radi l' đece svoje mnogobrojne?
    ali đecu za nje udovoljstva?
    al' oboje jedno rad drugoga?

    ...

    Koliko sam i koliko putah
    svod plavetni neba sveštenoga,
    brilijantnim zasijat sjemenom,
    zaklinjao dušom zapaljenom
    da mi svetu otkrije tainu:
    ali ga je tvorac ukrasio,
    veliku mu knjigu otvorio,
    da tvar slavi tvorca i blaženstvo
    al' da čovjek na nje listu čita
    ništavilo prekomjerno svoje?

    ...

    S točke svake pogledaj čovjeka,
    kako hoćeš sudi o čovjeku -
    tajna čojku čovjek je najviša.
    Tvar je tvorca čovjek izabrana!
    Ako istok sunce sv'jetlo rađa,
    ako biće vri u luče sjajne,
    ako zemlja priviđenje nije,
    duša ljudska jeste besamrtna,
    mi smo iskra u smrtnu prašinu,
    mi smo luča tamom obuzeta.

    O svevišnji tvorče nepostižni!
    U čovjeka iskra bespredjelnog
    uma tvoga ogleda se sv'jetla,
    ka svod jedan od tvoje palate
    što s' ogleda u pučinu našu;
    dan ti svjetlost krune pokazuje,
    noć porfire tvoje tainstvene,
    neponjatna čudestva divotah;
    tvar ti slaba djela ne postiže,
    samo što se tobom voshićava.

    ...

    Istrgni se, iskro božestvena,
    iz naručja mračne vladalice,
    podigni se na svijetla krila,
    raspali se plamom besmrtnosti,
    skini mene sa očih mojijeh
    neprozračnu smrtnosti zavjesu,
    tupe moje otrgni poglede
    od meteža ovog ništožnoga,
    uvedi ih u polja blažena,
    u tvorenjem osveštanom hramu,

    - da opširnu vidim kolijevku
    u kojoj se vječnost odnjihala,
    iz koje je u krila udrila,
    u beskrajni prostor ulećela,
    od svačijeh skrila se pogleda
    do jednoga koji sve proniče, -
    u opširno svetilište bića,
    đe s' rađaju sunca i mirovi,
    đe vjenčano biće s začatijem,
    đe se dusi besmrtnošću krste.

    Povedi me u nebesna polja,
    da pogledam blaženo žilište
    đe si i ti nikla i živila
    sljedujući stopam arhangela
    na besmrtnim i svijetlim krilma
    pod znamenjma slavom razvijanim,
    svetom slavom nebesne blagosti,
    kako što mu i sada sljeduješ
    po blatnojzi i mračnoj judoli
    u okovu mrtve tjelesine.

    "Ja sam tvoja iskra besamrtna,
    - reče meni svijetla ideja -
    vodiću te k vječnome ognjištu
    od kojeg sam i ja izlećela;
    već tegotni okov fizičeski
    zbaci s sebe, osvobodi ga se,
    pod tuđijem ne stenji bremenom;
    on je stručak slabi i nejaki,
    za mah smrtna samo iznikao,
    on je ručak gada puzećega."

    To izusti, reče: "Sljeduj za mnom!"
    Odvede me u carstvo svjetovah.
    Kako kaplja rose sa cvijeta
    ili zrnce leda prozračnoga
    pri pogledu svijetloga sunca
    što u nebo dignu slabe zrake,
    i ja, plamteć veličestvom neba,
    podobno sam njima uradio:
    nekakvo me svojstvo diglo tamo,
    nekakav me sveti magnet tegli.

    Evo slabe i malene iskre
    među sunca plamteće svjetove
    što bogatstvom lučah besmrtnijeh
    potapaju prostor i mirove!
    Da, iskra je svjetlost porodila,
    okean su kaplje sastavile;
    sveti tvorac veličestvom sjaje
    u iskrama kako u suncama,
    u smrtnima ka u božestvama -
    sve mu skupa svemoguće slavi!

    Šest nebesah kolovitnih pređem,
    šest mlečnijeh preletim putovah,
    velju sferu igrajućih šarah,
    koji vječno svijetla dviženja
    u pravilnim kolim' izvršuju
    koja im je ruka svemoguća
    načertala presvetom mudrošću.
    Ah, ti tajno, Bogu tek izvjesna -
    sastav ove presilne mašine
    koja kreće bezbrojne mirove!

    ...

    Gle divnog sada viđenog!
    Sunce pravde zagrija zemlju,
    tamni hram zasja sužnjima,
    lanci se rasvijetliše robovima:
    vječnog oca dostojan sin
    obučen je u čovječnosti,
    naoružan oružjem pravde
    i strijelama svetog prosvjetljenja,
    poričući pakosti i tiranije,
    dobročinitelj se posvećuje u hramu.

    O blagi, tihi učitelju,
    kako je slatka sveta bistra voda
    s istoka tvoga besmrtnika!
    Od tvog svijetlog pogleda
    nestalo je preplašene tame,
    od tvog svećeničkog hoda
    srušeni su bogohulni oltari;
    Ti si uskrsnućem smrt pobijedio,
    nebo odjekuje tvojom hvalom,
    zemlja slavi svoga spasitelja!

    ...:::...

    External Content www.youtube.com
    Content embedded from external sources will not be displayed without your consent.
    Through the activation of external content, you agree that personal data may be transferred to third party platforms. We have provided more information on this in our privacy policy.


    izvaci iz:

    Petar Petrović Njegoš: Luča Mikrokozma

  • Zaludnost nad zaludnostima, reče govornik,
    zaludnost nad zaludnostima - sve je uzalud.
    Kakvu korist ima čovjek od sveg svojeg truda
    kojeg poduzima pod suncem?

    Jedna generacija prolazi i druga dolazi: ali zemlja je odvijeka tu.
    I sunce izlazi i sunce zalazi i žuri na mjesto otkud je izašlo.
    Vjetar se kreće prema jugu, i obrće se prema sjeveru;
    neprekidno se kovitla, i ponovno se vraća već prema svojim putevima.
    Sve rijeke utječu u more, a opet more nije puno;
    na mjesto otkuda rijeke potječu, tamo se opet i vraćaju.

    Sve je prepuno muke da čovjek ne može izreći:
    oko nije zadovoljno viđenjem niti uho ispunjeno čujenjem.
    Ono što je bilo, ono je što će biti;
    i ono što je učinjeno je ono što će biti učinjeno:
    i nema ničeg novoga pod suncem.

    Postoji li išta o čemu se može reći: Gle, ovo je novo?
    Bilo je već otprije odvijeka koji je bio prije nas.
    Nema spomena na stvari koje su bile;
    niti će biti spomena na stvari koje će doći
    u onih koji će uslijediti nakon njih.

    Ja, govornik, bio sam kralj Izraelski u Jeruzalemu.
    I dao sam svoje srce traženju i potrazi mudrosti o svim stvarima koje su pod nebom:
    iskustvo je to zlo što je Elohim dao sinovima ljudskim da ih od samodopadnosti oduči.

    Vidio sam sva djela činjena pod suncem, i gle, sve je zaludnost i zamor duhu.
    Ono što je krivo ne može se ispraviti
    i ono što nedostaje ne može se izbrojati.

    Razgovarao sam sa svojim srcem, govoreći,
    Gle, došao sam do velikog posjeda, i zadobio više mudrosti
    nego svi koji bjehu prije mene u Jeruzalemu:
    da, moje srce imađaše ogromno iskustvo mudrosti i znanja.
    I dao sam svoje srce da spoznam mudrost i da spoznam ludost i glupost:
    uočih da je i to zamor duhu.
    Jer u puno mudrosti odveć je tuge:
    i onaj koji veliča znanje uvećava jad.

    ...:::...

    Biblija, Knjiga Propovjednika (1)

  • Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
    a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

    Kad bih imao dar prorokovanja i znao
    sva otajstva i sve spoznanje;
    i kad bih imao svu vjeru da bih i gore
    premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

    I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao
    tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

    Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi,
    ljubav se ne hvasta, ne nadima se;

    nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

    ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

    sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

    Ljubav nikad ne prestaje.
    Prorokovanja? Uminut će.
    Jezici? Umuknut će.
    Spoznanje? Uminut će.

    Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.

    A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.

    Kad bijah malo dijete govorah kao dijete,
    mišljah kao dijete, rasuđivah kao dijete. A kad postadoh
    zreo čovjek, odbacih ono djetinje.

    Doista, sada gledamo kroz zamućeno zrcalo, kao u zagonetki,
    a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati
    savršeno, kao što sam i spoznat!

    A sad: ostaju vjera, nada i ljubav - to troje - ali
    najveća je među njima ljubav.

    ...:::...

    Biblija, Pavlova 1.Poslanica Korinćanima (13)

  • Oni koji ne osjećaju Ljubav ovu,
    kako ih, poput rijeke nosi,
    oni koji ne piju Zoru,
    kao da Čaša Vode izvorske jest,
    i koji Sunca, ne večeraju, Zalazak,
    oni koji se promijeniti ne žele,
    nek’ spavaju…

    Ljubav ova, teologije nadilazi izučavanje,
    te stare prevare i licemjerja.
    Želiš li tako svoj razvijati um,
    spavaj i dalje.

    Ja sam od svog uma odustao,
    odjeću sam razderao i bacio.

    Ako još sasvim gol nisi,
    svoj, od riječi ogrtač lijepi oko sebe omotaj…
    i spavaj.

    ...:::...

    Rumi: Neka spavaju

  • Moramo naučiti da usred djelovanja budemo
    iznutra nesputani.

    Međutim, za neuvježbana je čovjeka neobičan pothvat
    postići da ga ne priječi
    nikakvo mnoštvo i nikakav posao - za to je potrebna velika revnost - te da mu
    Bog bude stalno nazočan i da mu stalno sja
    posve nezastrt u svako doba i u svakom okruženju.
    Za to je potrebna prokušana revnost i osobito dvije stvari:
    prvo, da se čovjek drži dobro zatvorenim unutra kako bi
    njegov duh bio zaštićen od slika koje vani stoje, te
    one ostanu izvan njega i ne opće niti se ophode
    s njim na neprikladan način i ne nastane se u njemu.
    Drugo, da se čovjek ne rastoči niti rasprši
    niti u svoje nutarnje slike, bile to predodžbe ili uznos duha,
    niti u izvanjske slike ili što god bilo to što je čovjeku (upravo) nazočno,
    niti da se prepusti izvanjskoj mnogostrukosti.

    Čovjek mora na to priviknuti svoje moći
    pa se usmjeriti na to i svoju nutrinu držati
    sebi nazočnom.

    Sad bi ti mogao reći: Čovjek se (međutim ipak) mora okrenuti
    van, mora činiti izvanjska djela; jer nijedan se posao ne može
    uraditi osim u njemu svojstvenom pojavnom obliku. To je
    zacijelo istina. Svejedno, izvanjski pojavni oblici
    za produhovljenog čovjeka nisu ništa izvanjsko, jer
    sve stvari za nutarnjeg čovjeka imaju nutarnji, božanski način bivstvovanja.

    Ovo je prije svega potrebno: da čovjek svoj um pravo i potpuno
    na Boga privikne i vježba; tako će
    u njegovoj nutrini uvijek biti božanstveno.

    ...:::...

    Meister Eckhart

  • Što je znanje?
    - Osjećanje vječnog života.

    A šta je život vječni?
    - Osjećanje svega u Bogu.

    Jer ljubav dolazi iz upoznavanja Njega. Znanje sjedinjeno s Bogom ispunjava svaku želju. I za srce koje ju prima, ona je posvemašnja slatkoća koja prelijeva zemlju. Jer nema ničega kao što je slatkoća Božja.

    ...:::...

    Izak iz Nineve

  • Nehajno su liječili ranu moga naroda,
    govoreći: 'Mir, mir',
    a mira nema.

    Jeremija 6,14-20

    ...:::...


    [color=#2969B0]Duhovni život, i iskustvo molitve koja je
    njegovo srce,
    često se smatra, barem idealno, stanjem obilježenim
    mirom i nutarnjim spokojem. Na neki način to jest tako.
    Pojedinac u kojemu Krist živi, trebao bi se odlikovati
    određenom unutarnjom dubinom mira i trebao bi taj
    mir zračiti drugima.
    Ali postoji lažni mir koji ne dolazi iz ukorijenjenosti u Bogu,
    već iz neke vrste analgetske duhovnosti koja
    otupljivanjem svijesti nastoji otkloniti boli i
    sukobe i svijeta i srca.
    Marx je ispravno identificirao velik dio religije kao
    opijum za narod: danas bi bilo ispravnije
    smatrati velik dio duhovnosti kao
    religijski ekvivalent Apaurina i Valiuma.[/COLOR]

    [color=#3D8EB9]Kenneth Leech[/COLOR]

    ...:::...


    [color=#F37934]Radujte se[/COLOR] uvijek u Gospodu.
    Opet ću reći: Radujte se!
    Gospodin je blizu.
    Ne budite zabrinuti ni za što,
    nego u svakoj situaciji, molitvom i prošnjom,
    uz zahvale iznesite svoje zahtjeve Bogu.
    I mir Božji, koji nadilazi svaki razum,
    čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.

    Filipljanima 4:4-7; izvadak

  • Premda posvud tama vlada,
    [color=#B8312F]Znam izvor-vodu[/COLOR] s vječnog vodopada.

    Taj vječni izvor skriven je u sjeni
    Al, premda tama vlada,
    Znam dobro to mjesto gdje ključa u meni.

    U mrkloj noći životnoga toka,
    Premda svuda tama vlada,
    Znam: vjerom primam svježinu potoka.

    Početka nitko ne poznaje njemu
    Al, premda tama vlada,
    To dobro znam: početak on je svemu.

    Znam: on ljepotom sja u mjeri punoj
    I, premda tama vlada,
    Nebo i zemlja kupaju se u njoj.

    Znam: nema dna nit kraj se s krajem spaja,
    Premda svud tama vlada,
    Nit itko bezdan dogleda do kraja.

    Sjaj njegov vječni nikad ne prolazi
    I, premda tama vlada,
    Znam: sve nam svjetlo od njega dolazi.

    Vodena sila bujno svud se svraća
    I, premda tama vlada,
    Znam: nebo, zemlju, i pako zahvaća.

    Voda iz vrela s kog se potok rađa,
    Premda svud tama vlada,
    Znam: ista svud je i od svake slađa.

    I vječni ovaj izvor skrit ostaje,
    I premda tama vlada,
    U živom kruhu nama život daje.

    Na ovu vodu zove sva stvorenja,
    Jer svuda tama vlada,
    Da napoje se sve do zasićenja.

    Izvore živi, živa željo moja,
    Premda svud tama vlada,
    U živom kruhu ja te vidim sada.


    ...:::...


    [color=#B8312F]Uđoh, ni sam ne znam kako[/COLOR],
    I ostadoh preneražen
    Jer svijet znanja bi premašen

    Uđoh tamo ne znam kako,
    No, kad tamo vidjeh se,
    Ne prepoznajuć se lako,
    Razumjeh tu malne sve;
    No što tu sve čuje se
    Neću nipošto da kažem
    Jer svijet znanja bi premašen.

    O miru i blagosti
    Znanje b'jaše savršeno:
    U svoj osamljenosti
    Izravno je uliveno,
    I toliko tajanstveno
    Te ostah preneražen
    Je svijet znanja bi premašen.

    Natopljenim sebe vidjeh,
    Sabranim i izdvojenim,
    Te se nimalo ne stidjeh
    Priznat osjeta lišenim,
    A duh vidjeh neshvaćenim
    Shvaćanjem kako je spašen,
    Jer svijet znanja bi premašen.

    Tko tu pravo stigao je
    Nad sobom se razočara,
    Procjenjujuć znanje svoje
    Sada vidi da se vara,
    Pa zalihe nove stvara,
    I ostaje preneražen,
    Jer svijet znanja bi premašen.

    Tko na više sveđ putuje
    Shvaćat može sve to manje:
    Taman oblak rasvjetljuje
    Mrkle noći tamno zdanje;
    Stoga i maleno znanje
    Sve napušta preneražen
    Jer svijet znanja bi premašen.

    Vrlo snažno u sebi je
    Neshvaćeno shvaćanje;
    Nikakvo ga kadro nije
    Prevladat raspravljanje;
    Ne shvaća mudrovanje
    Razum neznanjem ukrašen,
    Jer svijet znanja bi premašen.

    Uzvišenost je takva
    Tog shvaćanja čudesnog,
    Da sposobnost nikakva
    Ne stiže do vrha tog;
    Samo svevišnji je Bog
    Sposobnošću tom ukrašen
    Gdje svijet znanja bi premašen.

    Ako želiš, čuj i to:
    Vrhovno je znanje cijelo
    Prodiranje duboko
    U bit Božju, jer zacijelo
    Božje milosti je djelo
    Kad ostaneš preneražen
    Jer svijet znanja bi premašen.

    ...:::...

    Sv. Ivan od Križa

  • 🕊 [color=#61BD6D]Ljubimo![/COLOR] 🕊

    To je pitanje jedinstva između Gospodina i 'srca koje je svjesno' –
    srce kao vatrena kola ide gore do Gospodina,
    a Gospodin silazi u njega i upija ga.
    Padaju mi na pamet riječi Meistera Eckharta:
    'Oko kojim vidim Boga i oko kojim Bog vidi mene su jedno te isto oko.'

    Ako smo sposobni ljubiti, to je zato što
    odgovaramo na Božju ljubav: Bog prvi ljubi nas.
    Ljubav se utjelovljuje i dolazi k nama u Isusu.
    Duh Sveti je ta ljubav koja je razlivena u našim srcima.
    Tako mi ljubimo Boga posredstvom Boga;
    Duh nam omogućuje da imamo udjela u ljubavi kojom
    Otac ljubi Sina i Sin Oca. Ljubav nas baca u carstva ljubavi.

    Ljubiti Boga, kako kaže Augustin, znači pjevati njegovu slavu; ili bolje,
    to je postati, mi sami, pjesma slave.
    Uči nas na taj način shvatiti Boga kao život našega
    života, dušu naše duše, ljubav naše ljubavi.
    Volimo samo ako smo prvo bili voljeni. Čujte što apostol Ivan ima za reći.
    On je bio taj koji se naslonio na Učiteljevo srce i počivajući ondje
    pio je nebeske tajne ...
    Između ostalih tajni koje je veliki vidjeoc crpio iz tog
    izvora, pokazao nam je ovo:
    'Mi ga ljubimo jer je on prvi ljubio nas' (1. Ivanova 4,10).

    Upitajte kako itko može voljeti Boga i nećete naći drugi odgovor
    osim ovoga: Bog je prvi ljubio nas. Onaj koga volimo prvi je
    dao sebe. Dao je sebe da ga ljubimo. Što je bio njegov dar?
    Apostol Pavao to jasnije kaže:
    'Ljubav je Božja izlivena u srca naša'.
    Kojim sredstvima? Možda preko nas? Ne. Preko koga onda?
    'Po Duhu Svetom koji nam je dan' (Rimljanima 5,5).
    Puni ovog svjedočanstva ljubimo! Boga kroz Boga ...

    Zaključak nam se nameće sam po sebi, a Ivan nam ga još sažetije izriče: 'Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu' ( 1. Ivanova 4,16). Nije puno reći 'Ljubav dolazi od Boga'. Ali tko bi se od nas usudio ponoviti ove riječi: 'Bog je ljubav'? Govorio ih je netko iz iskustva.

    .

    🕊 [color=#54ACD2]Disati Kraljevstvo[/COLOR] 🕊

    Vi ne vidite Boga.
    Voli i posjeduješ ga ... jer Bog nam se odmah nudi.
    Ljubite me, kliče nam, i posjedovat ćete me.
    Ne možete me voljeti a da me ne posjedujete.

    Ivan Klimak koristi intenzitet ljudske ljubavi kako bi dočarao intenzitet erosa koji bi nas trebao sjediniti s Bogom, koji je Bog sam. Preklapaju se slika ljubavi i slika opijenosti. Božanski eros gasi i obnavlja našu žeđ u isto vrijeme - ponizno ponavljanje ritma enstaze–ekstaze koji slavi Grgur iz Nise u svom komentaru na Pjesmu nad pjesmama.

    "Ljubav: njezina je priroda poput Boga ...
    njezino djelovanje: opijenost duše ...
    njezina prava snaga: izvor vjere, ponor strpljivosti, ocean poniznosti.
    Ljubav i unutarnja sloboda i posvojenje kao sinova
    razlikuju se jedno od drugoga samo u svojim
    imenima, poput svjetla, vatre i plamena.
    Ako nas lice nekoga koga volimo ...
    čini sretnim, kolika će biti moć Gospodnja kada dođe
    tajno prebivati u duši koja je čista?
    Ljubav je ponor svjetlosti, vrelo plameno. Što više teče,
    to više goruća postaje žeđ za njome ...
    zato je ljubav vječni napredak."

    ...:::...

    Olivier L. Clément

  • Sjećam se da mi je netko kazao da u svakom čovjeku ima puno dobrog i čovjekoljubivog i puno lošeg i neprijateljskog; i prema tome kako je čovjek raspoložen, javlja se čas jedno čas drugo. To je sasvim točno.

    Gledanje tuđih patnji izaziva ne samo u raznim ljudima, nego i u jednom istom čovjeku često sasvim suprotni osjećaj: ponekad sućut, a ponekad kao neko zadovoljstvo, koje se vremenom pojača do najveće zluradosti.

    Ja sam na sebi opazio da na sva stvorenja gledam katkad s iskrenim suosjećanjem, katkad sa najvećom ravnodušnošću, a više puta sa mržnjom i čak sa zluradošću.

    To očigledno pokazuje da u nama postoje dva različita, sasvim suprotna načina spoznavanja. Jedan kada priznajemo sebe za odvojena bića, kad nam sva ostala stvorenja izgledaju tuđa, kada ona sva nisu ja. I onda ne možemo prema njima osjetiti ništa drugo osim ravnodušnosti, zavisti, mržnje, zluradosti. I drugi način poznavanja, kada priznajemo naše jedinstvo sa svima. Pri tom načinu poznavanja sva stvorenja izgledaju nam isto što i naše ja, i zbog toga pobuđuju prema sebi u nama ljubav.

    Prvi način poznavanja dijeli nas jedne od drugih neprobojnim zidom, drugi uklanja taj zid, i mi se spajamo u jedno. Prvi način uči nas da priznajemo da ostala stvorenja nisu ja, a drugi da su sva stvorenja to isto ja kakvo ja saznajem u sebi.

    ...:::...

    Arthur Schopenhauer

  • Dođimo do toga da vidimo u najjasnijem mogućem svjetlu da iza nas i iza svih stvorenih stvari stoji nešto beskrajno mudrije i moćnije i punije ljubavi od bilo kojeg ljudskog bića.

    Shvatimo da je naš marš od rođenja do smrti potpuno vođen i kontroliran kao što su to i godišnja doba, čak i ako zbivanja tijekom dana mogu poprimiti beskonačan broj obrazaca.

    Jednom kada osjetimo trajnu i nepogrešivu stabilnost unutar i iza svih stvari i svih zakona, imamo temelj na kojem gradimo nepokolebljivu VJERU u urednost života, vjeru koja će ostati čvrsta kada se dogode stvari koje ne možemo razumjeti.

    Može se reći da je vjera poput drevnog srebrnog ogledala koje će se pohabati i potamnjeti ako se ne koristi i ne glanca svakodnevno.

    Ako ogledalo vjere neće odražavati Svjetlo unutarnjeg ili intuitivnog znanja postajemo pogubljeni u tami.

    Poliranje naših ogledala tako da nam reflektiraju jasnu predodžbu o Bogu kakvog se može naći na djelu u Njegovom svemiru prvi je od mnogih koraka koji će biti poduzeti. Pročišćavanje naše ideje o Bogu u velikoj je mjeri čin odbacivanja nedokazanih i nedokazivih ideja koje su nam ostavili i predali oni prije nas, dogmatske i neutemeljene tvrdnje koje su iznosili ljudi, ne i Bog.

    ...:::...

    M.F. Long

  • It's a long road, road, very long.

    How far till the destination? I wonder?

    I walk, walk, sometimes I talk.

    I love peace and quietness and spring also I love.

    My questions don't give me peace.

    There are lots of them. Some of them are huge.

    Questions need answers. Who can answer me my questions?

    Are the answers hidden somewhere deep in myself?

    Am I myself or mirror reflection of people, things which surrounds me?

    I sleep peacefully. I gave too much of myself to the world.

    Love is a huge mystery for me, or I am impatient.

    Somehow I always knew that this place is not my original habitation.

    This world is so fake, that it's ridiculous many times in my thoughts.

    To be is to be myself, not some reflection of worldly things.

    Pain from my early youth discouraged me to go forward, to meet myself in full meaning.

    There is only One friend of mine, who understands me.

    Actually, He is more than a friend. He is so mysterious and full of love. Once upon a time He made a very great deed that is difficult to understand. Just imagine: He gave His Life to be put to a cruel death on the cross, and before that, He was scourged, spitted in the face, beaten and many, many awful things.

    He said that they put on His head crown made of thorns, and like the criminal they nailed Him on the Cross.

    Before all that happend He spoke that He is the Light of the world, and that He is The Way, The Truth and Life.

    He healed sicked, He rebuked demons and many, many things that I don't know about.

    Who can understand such speech as He spoke. And on the cross He even prayed to Heavenly Father to forgive them cause they know not what they do.

    He was killed by spear trough his side, He was resurrected after 3 days and He is so so Glorious.

    One of His students John, wrote in

    the book that He is the Word that was in the beginning. (Read John in the Bible, for better understanding)

    Who can understand such talk, as He was talking and teaching and even gave His Life for You and me.

    I need to be 100% fool according to worldly wisdom and regulations.

    I said to Him: "but they are laughing at me and they hate me, they roll they eyes when they see me".

    Then He said to me: "leave them if they don't want to listen, to see... Eyes they have, ears also they have. And Follow Me! I gave you The Word. Don't look back."

    He continued: "Be courageous and don't be afraid. I have conquer the world so that you also in Me can conquer. Don't be afraid and stay in Me".

    So many questions I had and answers I searched all around and all answers I can get from my Friend.

    If you seek for Him, He will answer you also. He is not from this world. You can find Him in a secret place which is in you.

    Call Him today, He is waiting for you.

    I forgot to tell you His Name,

    well it's a Name above all names.

    His Name is Jesus Christ

    And All Glory goes to the Heavenly Father and His only beggoten son Lord Jesus Christ and Holy Spirit .

    Amen

  • Newly created posts will remain inaccessible for others until approved by a moderator.

    • :)
    • :(
    • ;)
    • :P
    • ^^
    • :D
    • ;(
    • X(
    • :*
    • :|
    • 8o
    • =O
    • <X
    • ||
    • :/
    • :S
    • X/
    • 8)
    • ?(
    • :huh:
    • :rolleyes:
    • :love:
    • 8|
    • :cursing:
    • :thumbdown:
    • :thumbup:
    • :sleeping:
    • :whistling:
    • :evil:
    • :saint:
    • <3
    • :!:
    • :?:
    The maximum number of attachments: 10
    Maximum file size: 2 MB
    Allowed extensions: bmp, gif, jpeg, jpg, pdf, png, txt, webp, zip
      You can sort the options with drag and drop to change their order. You can create up to 20 options.
      The results are invisible unless the poll ended or the user voted.

    Participate now!

    Nemaš korisnički račun. Registriraj se da bi bio član forumske zajednice.