Union ili Kosmički okvir

Selam alejkum braćo po Ademu as

Novi sam član u ovom forumu i želim sa vama da podijelim nešto na čemu radim puno godina.

Naime to je jedno djelo pod nazivom Union i on je moj pogled na vezu između nekih modernih naučnih mjerenja (saznanja) i vjere na način na koji je ja vidim. Union je most kojim pokušavam spojiti vjeru i modernu nauku. A, koliko sam u tome uspio je na vama da presudite.

Union se i dalje usavršava ... ali već sada je dobio temelj na kojem se može izgraditi jedna stabilna logičko-matematička veza između moderne nauke i religije. Union je temelj koji može biti razumljiv i prosječnom srednjoškolcu sa osnovnim poznavanjima matematike i fizike. On se može nadograđivati do u nedogled i ostaje da se dorađuje ...

Ovo djelo se na ovom linku se objavljuje konstanto i unapređuje ....

bjelost.de

Više o unionu

sites.google.com

Evo kratkog uvoda u Union ...

Union je prvobitna vrijednost koja nastaje nastankom kosmosa, postoji za vrijeme kosmosa i postojat će poslije kosmosa. To je jedinstvena, vječna, beskonačna i apsolutno kompaktna cjelina koja povezuje vrijeme, prostor i masu u jednu superpoziciju. Jedna apsolutna harmonija i ravnoteža između svega stvorenog i ničega i između svih mogućih i nemogućih stanja, bez greške ili kontradikcije. On je jedna van-dimenzija koja je jednaka sebi u svakom trenutku i na svakom mjestu.

Union je jedan od ključeva za razumijevanje kosmosa, svega što postoji i što će postojati i odgovor je na mnoga pitanja koja možemo postaviti.

Prije početka ...

Kako su izgledali vrijeme i prostor prije nastanka kosmosa?

Krenimo od toga da je prije samog početka stvaranja postojao samo Allah dž.š. i ništa osim Njega. Allah dž.š. je Izvor i Ušće svega stvorenog. On iz ništa sve stvara i On u ništa, također, može sve vratiti kad On hoće (odluči).

Šta je ništa?

To stanje nema svoj prostorni niti vremenski oblik postojanja, odnosno za njega vrijeme i prostor ne postoje. Ništa je van-vremensko i van-prostorno i dok mu Allah dž.š. ne promjeni stanje ono takvo ostaje oduvijek i vječno.

Da bi nešto postojalo, osim Allaha dž.š., za to je potreban prostor u kojem se to nešto nalazi. Taj prostor (to rastojanje) je apsolutno uvijek između Allaha dž.š. i ničega. Ako nema tog rastojanja tada postoji samo Allah dž.š. i to je prirodno i vječno stanje ničega.

Osim prostorne dimenzije postojanja postoji i vremenska dimenzija postojanja. Vremenska dimenzija postojanja obuhvata u sebi da je jedino Allah dž.š. istinski vječan i On je neprolazan, odnosno On je oduvijek i zauvijek, a sve ostalo je vremenski prolazno. Vremenska dužinu života bilo čega se uvijek određuje u odnosu na nešto. Ako postoji ništa osim Allaha dž.š. tada je vrijeme nemjerljivo odnosno u stanju prvobitne vječnosti u kojoj nema ništa osim Allaha dž.š. i to je prirodno stanje vječnosti.

Ali, kada Allah dž.š. nešto odluči On samo kaže „Budi!“ - i to biva. Odnosno, tada se stvara određeni međuprostor između Allaha dž.š. i ničega u kojem to biva smješteno to „nešto“ i istovremeno, (tom nečemu), biva određena dužina života.

Šta je union?

Vezu između novonastalog prostora (nečega) i vremena života u kojem to nešto postoji, odnosno tu novonastalu vremensko-prostornu udaljenost između Allaha dž.š. i ničega, nazivamo union. Tako da možemo zaključiti; … Kada postoji union tada Allah dž.š. dopušta da postoji nešto između Njega i ničega. U obrnutom slučaju, kada union ne postoji tada postoji samo Allah dž.š. i ništa drugo osim Njega. Na osnovu toga možemo dati unionsku definiciju …

Kao takav union u sebi (u potpunosti) obuhvata sve stvoreno bilo u prostoru ili u vremenu bilo kada i bilo gdje između Allaha dž.š. i ničega. Ali, kada Allah dž.š. union vrati u ništa ostaje samo On Allah dž.š. Živi i Vječni i ništa osim Njega.

bjelost.de

Više o unionu

bjelost.de

Unionski period ...

Prema veličini prostor može biti veliki i mali i istovremeno, vrijeme života prostora može biti i kratko i dugo (neovisno o veličini prostora). Odnosno, veliki prostor može živjeti i dugo i kratko, a isto tako mali prostor može živjeti dugo ili kratko; Osim toga, oni se mogu vremenski preklapati ali i ne moraju … Šta to obuhvata u sebi?

Uzmimo primjer našeg kosmosa. On ima neku svoju određenu prostornu veličinu. Ta veličina je u odnosu na neki drugi kosmos, (nazovimo ga megakosmos), ekstremno mala, a u odnosu na neki treći kosmos, (nazovimo ga mikrokosmos), ekstremno veliki. Zašto?

Prostor je sam po sebi vrlo rastezljivog (relativnog) karaktera. Ako krenemo ka njegovim ekstremnim vrijednostima odnosno ka beskonačnosti tada prostor poprima dva krajnje dinamična oblika:

1. Beskonačno mali prostor (koji prema svom obliku postojanja biva konstantno sve manji).

2. Beskonačno veliki prostor (koji prema svom obliku postojanja biva konstantno sve veći).

Tako da u toj dinamici prostora, na primjer, neki srednji prostor, na primjer naš kosmički prostor, u odnosu na beskonačno veliki kosmički prostor, (koji biva konstantno sve veći), biva ili vrlo mali kosmos ili mikrokosmos koji teži da nestane. A, u odnosu na neki beskonačno mali kosmički prostor, naš kosmos, biva megakosmos koji biva sve veći … Ovdje postoje i druge kombinacije, ali zaključak je; veličina prostora, (kosmosa), je relativnog karaktera.

Konstantno povećanje ili smanjenje kosmičkog prostora u odnosu na beskonačnost je uslovljeno maksimalnom brzinom kosmičkog prostora. To podrazumijeva da svaki kosmos ima jednu određenu brzinu širenja kosmičkog prostora, ali na primjer, u odnosu na neki megakosmos, brzina širenja našeg kosmičkog prostora se konstantno smanjuje. A u obrnutom slučaju, u odnosu na neki mikrokosmos brzina širenja našeg kosmičkog prostora konstantno raste … Naravno i ovdje postoje razne varijante, ali zaključak je; brzina širenja prostora, (kosmosa), je relativnog karaktera.

Isto tako, vremenska dužina života kosmosa je relativnog karaktera. To podrazumijeva da, na primjer, čitav život našeg kosmosa može biti kraći od jedne sekunde života ako se posmatra sa nekog megavremenskog (dugoživućeg) kosmosa i obrnuto u jednoj sekundi života našeg kosmosa može biti ekstremno veliki broj života nekih mikroživućih (kratkoživućih) kosmosa … Naravno i ovdje postoje razne varijante, ali je zaključak da je dužina života prostora, (kosmosa), također, relativnog karaktera.

Sve ove prostorno-vremenske varijacije i veličine (a sam Bog zna koje sve postoje) su smještene unutar unionske definicije i mogu postojati u jednom ili u više unionskih perioda pa potom ponovo nestati, a sve to u zavisnosti kako to Allah dž.š. odredi da bude … Na osnovu toga možemo dato definiciju unionskog perioda …

bjelost.de

Više o unionu

bjelost.de

Prostor i ništa ...

U kosmosu razlikujemo dva oblika prostora …

1. Prazan prostor - gore prema nebu, odnosno prostor iznad nas. Rasprostire se između velikog broja zvijezda, galaksija i ostalih nebeskih tijela. Toj nebeskoj praznini smo dali ime vakuum. Maksimalno prazan prostor ili vakuum nazivamo apsolutni vakuum.

2. Pun prostor - dole prema zemlji, odnosno prostor ispod nas. U našem naučnom i tehničkom razvoju spoznali smo da postoje sitne čestice, atomi, na kojima stojimo i koje čine Zemlju, zvijezde i mnoga druga nebeska tijela. Toj prostornoj punoći smo dali ime masa. Maksimalno ispunjen prostor ili masu nazivamo apsolutna masa.

Ova dva oblika prostora su kosmički gradivni materijal. Jedan kosmos obuhvata kompletan prazni prostor, kompletnu masu i sve ono što je između njih. Prije nastanka kosmosa i prazni i puni prostor skupa sa kosmosom bili su jedna cjelina.

Da li je ništa apsolutna prostorna praznina (vakuum) ili apsolutna punoća (masa)?

1. Ništa nije apsolutna praznina u obliku vakuuma, jer je vakuum je oblik postojanja prostora, a prazni prostor je nešto što je nastalo iz ničega - dakle nije ništa.

2. Ništa nije apsolutna punoća u obliku mase, jer je masa je jedan oblik postojanja - a puni prostor je nešto što je nastalo iz ničega - dakle nije ništa.

Da ponovimo; Šta je ništa?

Ništa je stanje u kojem ne postoji bilo šta drugo osim Allaha dž.š.

Ništa je stanje u kojem ne postoji ništa osim Allaha dž.š. To stanje nema svoj prostorni niti vremenski oblik postojanja, odnosno, vrijeme i prostor ne postoje. Ništa je kao takvo vanvremensko i vanprostorno i dok mu Allah dž.š. ne promjeni stanje ono takvo ostaje vječno.

Opisano matematički, preko broja 1 i ako bi prostornu prazninu (vakuum) prestavili manjom od broja 1 - tada bi nam prostorna punoća (masa) morala biti veća od broja 1, a njihov ukupni proizvod uvijek mora biti 1 … Proširit ćemo to, brojčano, razmišljanje …

Prije nastanka bilo čega što Allah dž.š. hoće, prostorna praznine i punoća, su bili upakovani u vrijednosti 1 (jednu cjelinu). A, kako Allah dž.š. sve stvara savršeno, to, vjerovatno, podrazumijeva da je krajnji proizvod: ukupne praznine u kosmosu, ukupne mase i svega ukupnog među njima u aktuelnom kosmosu uvijek vrijednost 1. Sve ono što je različito od broja 1 u kosmosu je unionski period. Tako da, od momenta nastanka kosmosa što je kosmički vakuum prazniji, to je kosmička masa punija i obrnuto ...

Ako se krene unatrag prema nastanku kosmosa i prostora (prema 1), sve je manje praznine i sve manje mase sve do momenta dok se oni ne vrate u jednu cjelinu, odnosno u cjelinu koja je postojala prije nastanka kosmosa … Odnosno u momenat kada ne postoji union već samo Allah dž.š.

bjelost.de

Više o unionu

bjelost.de

Vrijeme i ništa ...

Vakuum i masa i ono između njih su prije nastanka kosmosa bili u obliku jedne jedinstvene, apsolutno kompaktne, van-prostorne cjeline ili ničega ( 1 ). Ta cjelina je istovremeno bila beskrajno velika i beskrajno mala, odnosno nije joj se mogla odrediti veličina u odnosu na bilo šta drugo. Nakon što je kosmos nastao, ta dva prostorna stanja su se konstantno i sve više odvajala jedno od drugog. Stanje vakuuma postajalo je sve praznije, dok je stanje mase postajalo sve kompaktnije. Ta konstantna promjena stanja kosmičke mase i stanja kosmičkog vakuuma traje do danas. To je proces koji se mjeriti vremenski u sekundama ( … danima, sedmicama, mjesecima, godinama, stoljećima, milenijumima … ) u obliku poznatom pod nazivom kao kosmička starost.

Šta je kosmička starost?

Kosmička starost je vremenska udaljenost između prvobitnog vremenskog rastojanja vakuuma i mase ili trenutka nastanka prvog prostora (0 kosmičkih sekundi) i trenutne kosmičke starosti ili trenutnog vremenskog rastojanja između vakuuma i mase. Na osnovu trenutne kosmičke starosti možemo odrediti trenutni odnos između kosmičke praznine i kosmičke mase, po unionskom principu … Što je kosmička starost veća to je kosmički vakuum prazniji, a kosmička masa punija. S protokom vremena oni se sve više razlikuju (odvajaju) jedno od drugog prema unionskom principu postojanja.

Međutim, ako se vremenski krećemo unatrag prema kosmičkom nastanku, tada se može zaključiti da što je kosmos mlađi, to se masa i vakuum manje razlikuju jedno od drugog. Sve do trenutka kosmičkog nastanka, kada se oni prestaju razlikovati i postaju jedna cjelina ili ništa i union ne postoji, postoji samo Allah dž.š. i ništa pored Njega.

Ako bismo vrijeme izrazili matematički preko broja 1, a unionski gledano, kosmička prošlost bila bi vrijeme manje od broja 1, a vrijeme veće od broja 1 bila bi kosmička budućnost, a njihov proizvod bi bio kosmička sadašnjost ili broj 1. To podrazumijeva da su prije nastanka kosmosa i kosmička sadašnjosti, i kosmička prošlost i kosmička budućnost bile su upakovane u jednu cjelinu ili vrijednosti 1. To, najvjerovatnije, podrazumijeva da je krajnji proizvod kosmičke prošlosti i kosmičke budućnosti još uvijek vrijednost 1.

Vremenska vrijednost 1 uvijek obuhvata kompletan kosmički život od prve do poslednje sekunde, a koji je proizvod kosmičke prošlosti i kosmičke budućnosti. Svaki drugi kosmički vremenski oblik je unionski

To implicira da se od momenta nastanka kosmosa (vakuuma i mase) ili nulte sekunde starosti kosmosa, svakom sekundom je vakuum sve prazniji, a masa sve punija i tako sve do danas, a potom do samog kosmičkog kraja što obuhvata (naš) unionski kosmički period. Odnosno da se podsjetimo prije navednog …

Unionski period je prostorno-vremenska udaljenost: od ništa osim Allaha dž.š., preko momenta novog stvaranja, do njegovog ponovnog vraćanja u ništa, kada ostaje samo Allah dž.š. i ništa drugo osim Njega.

Tako da je, vremenska i prostorna veličina čitavog života univerzuma od prve sekunde do njegovog kraja obrnuto proporcionalna svim prostorno-vremenskim događajima do te prve sekunde, a sve to obuhvata naš kosmički period.

bjelost.de

Više o unionu

bjelost.de

Ako si dobro pratio union nije Bog niti odvaja dio sebe za union. Union je smješten između Boga i ničega.

Quote from Roberto

Vremenski Bog i duhovne duše su vječne. Duhovno znači i uz ostalo izostanak vremena. Živiš jedino sada. Budućnost je san, prošlost je sjenka. Vrijeme mi percipiramo s materijalnog kuta gledišta. U duhovnom smislu vrijeme ne postoji jer je vječnost princip. Iz mog iskustva kad imam mini uvid u duhovnost uvijek ali zapamti uvijek vrijeme staje.

Pojam ili princip vremena je sličan pojmu fizičke dualnosti svjelosti. Svjetlost je u obliku super pozicije odnosno u isto vrijeme i korpuskula i talas, tako isto i vrijeme je dualno za nas u isto vrijeme i postoji i ne postoji.

Postavio bih to ovako:

Svjetlost se kreće određenom brzinom u obliku talasa i korpuskule i ona kao takva ima određenu gustinu. Ako oduzimaš vrijeme brzini svjetlosti ona postaje sve gušća do momenta kad joj oduzmeš svo vrijeme i tada ona poprima oblik mase svjetlosti (korpuskule).

Quote from Roberto

Eeee ali kada je svijetlost val, a kada materija? Iz svog duhovnog mini iskustva dat cu ti odgovor: cestica svijetlost ima svjesnost i odlučuje da li val ili materija. Kužiš sva teorija ti ja zamišljanje ako nemaš barem neko duhovno iskustvo

Primjer u prirodi za to je Ajnštajnov princip relativnosti. Masa nekog tijela pri određenoj brzini (nižoj od brzine svjetlosti) je relativno stabilna dok se njena brzina ne približi brzini svjetlosti. Tada se počinje povećavati i masa tog tijela (naizgled ni iz čega). Međutim, ono što se dešava pri tome je da mi povećavanjem brzine nekog objekta svakom atomu (elektronu) unutar njega oduzimamo vrijeme i na osnovu toga dolazi do porasta mase tog objekta u našem kosmosu.

Taj porast mase se odvija sve dok taj objekat ne dostigne masu koja ne može opstati u našem kosmosu i prelazi u neki drugi (viši) kosmos u kojem je građa mase atomskih čestica viša od građe naših atomskih čestica. Tako da ta nova masena energija (višeg kosmosa) ima svoju brzinu svjetlosti odnosno iz te mase se (po principu teorije relativnosti) može dobiti više energije iz jednog kilograma stabilne mase nego što se može dobiti iz jednog kilograma stabilne mase u našem (nižem) kosmosu.

To što se navodi ovdje kao više nebo može biti bilo koje nebo, a ima ih sedam. Svih sedam nebesa imaju svoju brzinu svjetlosti i srazmjerno tome svoj kvalitetu mase (što vjerovatno također funkcioniše prema teoriji relativiteta).

Ono što je, prema toj logici, vrlo zanimljivo je da je masa jednog kilograma sa sedmog neba, najvjerovatnije (približno) jednaka ukupnoj masi kosmosa našeg ili prvog neba …