Konfucije (551. p.n.e. - 479. p.n.e.), čije je ime Qiu a nadimak Zhongni, bio je veliki mislilac i učitelj iz kasnijeg razdoblja Proljeća i jeseni, ujedno i začetnik konfucijanizma. Kongzi je počasno ime koje su Kinezi dali Konfuciju.
Konfucije je bio potomak plemićke porodice. U ranom djetinjstvu umro mu je otac pa je njegova porodica osiromašila. Iako je Konfucijevo djetinjstvo bilo teško, svim srcem bio je posvećen učenju. Jednom je rekao: "Od trojice na koje naiđem, sigurno će mi jedan biti učitelj". Kasnije je Konfucije počeo putovati i podučavati učenike. Tokom života, podučavao je više od tri hiljade učenika, od kojih su neki poticali iz vrlo siromašnih porodica. Na taj način Konfucije je postupno promijenio tradiciju u kojoj je samo plemstvo imalo pravo na sticanje obrazovanja. U svojim poznim godinama Konfucije je sabrao i uredio mnoga drevna književna djela, kao što su Knjiga pjesama (Shi Jing), Knjiga istorije (Shang Shu) i Knjiga mijena (Yi Jing), itd.
Mnoge drevne kineske knjige napisane su na bambusovim listićima
Čak su i u današnje doba mnoge Konfucijeve misli veoma dragocjene. Na primjer, Konfucije je razvio moralni i etički ideal zvan ren (čovjekoljublje, humanost, dobronamjernost). Smatrao je da bi za рostignuće ren-a trebalo iskazivati čovjekoljublje, stoga "ono što ne želiš sebi ne čini drugome". Konfucije je takođe smatrao da su "plemenite osobe skladne, ali različite", što znači da se razlike među ljudima prepoznaju u međuljudskim odnosima ра će se, zato što јe nеprikladno prosuđivati na temelju jednoga mjerila, tek tada postići sklad i stabilnost društva. Što se tiče obrazovanja, Konfucije je smatrao kako učitelji treba da usmjere učenike prema samostalnom razmišljanju te da učenici treba da oblikuju svoje mišljenje kada stiču znanje iz udžbenika, itd.
Konfucijeve riječi i djela njegovi učenici sabrali su u djelu Analekti. Konfucijeva misao usvojena je i prenošena generacijama i postala je najznačajniji dio tradicionalnog kineskog načina mišljenja. On pripada Kini, opštepoznato je ime širom Kine i njegovo učenje je na većinu Kineza izvršilo određeni uticaj. Konfucije takođe pripada svijetu, njegovo mišljenje se širilo i u susjedne regije i područja, formirajući konfucijanski kulturni krug koji je znatno uticao na sve istočnoazijske zemlje, čak i dalje.
Osim Analekata, djela Mencije (Mengzi), Veliko učenje (Da Хue) і Učenje o sredini (Zhong Yong) spadaju u zbirke Konfucijevih misli i djela i zovu se Četiri knjige (Si Shu). Knjiga Mencije zapis je političke misli Meng Ke (Mengzi), druge važne ličnosti konfucijanske škole mišljenja. Veliko učenje i Učenje o sredini izvorno su bila dva članka djela Knjiga obreda (Li Ji). Тo su zbirke razmatranja o pravilima primjerenog ponašanja i moralnog usavršavanja pojedinca. Postoji i Pet klasika koja se odnosi se na pet drevnih djela: Knjigu mijena (Yi Jing), Knjigu istorije (Shang Shu), Knjigu pjesamа (Shi Jing), Knjigu obreda (Li Ji) i Anale Proljeća i jeseni (Chun Qiu), koji su takođe klasike konfucijanizma.
Konfucijanska misao iz Četiri knjige i Pet klasika postala je vodič za primjereno vladanje. Štaviše, misli iz ovih knjiga, kao najvažnijih djela drevne Kine, imaju veliki uticaj i na današnje generacije