To ti govori da stihovi iz jevanđelja ipak upućuju neku drugu poruku.
Sljedeći stihovi nam pojašnjavaju o čemu se radi:
"Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše;
Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje;" (Matej 6:8-9).
Hristos nam ne govori da ne smijemo ponavljati molitve već da se ne molimo u prazno tj. da ne praznoslovimo i da se ne molimo za nepotrebne stvari. Gledaj sljedeći stih "ovako dakle molite se". Ta rečenica implicira da Oče naš trebamo ponavljati i da to nije nikakva jednokratna molitva.
Molitva Oče naš je primer. Ne moramo da je ponavljamo bezbroj puta dnevno.
A kada kažem da je primer.
Oče naš koji si na nebesima.
Nek se sveti ime tvoje.
Nek dodjem carstvo tvoje.
Neka bude volje tvoja, na zemlji, kao i na nebu.
Hleb naš nasušni daj nam danas.
I oprosti nam dugove naše kao što mi optaštamo dužnicima svojim.
Ne uvedu nas u iskušenje, no izbavi nas od zla.
Prve četiri su posvećene Bogu, ostale tri su posvećene nama.
Možemo da je izgovaramo, ali možemo da se upravljamo tim uputstvima. Velika je to molitva u svakom slučaju.
Opet se vraćamo na isto. Isus je rekao da ne ponavljamo i da se ne izdano u mnogo reči. Jasno je na šta je mislio.
Ali ok, rekli su oci da tako može, da može da se mantra, ti to poštuješ i ok.
Tako se mole katolici, tako se mole muslimani, tako se mole vernici hinduizma. Svi ponavljaju molitve, kao da su od istog duha dobili poruku da se tako mole.