Rezultati pretraživanja

Po vašem učenju, budući da je bitak Bog, znači li to da ni stanje pakla, premda bolno, nije potpuno izvan Njega? I gdje se u tom pogledu povlači granica između Stvoritelja i stvorenog? Također, kad je pakao prikaz stanja duše, a ne objektivno mjesto, postoji li u vašem pogledu mogućnost trajnog...

Baš zato mi se čini da se kršćanska tvrdnja još više ističe: jer ne kaže "Bog dolazi opet i opet", nego, "Bog je došao jednom, i to ne da uputi, nego da otkupi." To nije rezultat religijske siromašnosti, upravo jedne sasvim druge premise: da je istina osoba, a ne ideja. I zato nije stvar u tome...

Hvala za osvrt..., ali ako je i u paklu prisutna neka "milost", govorimo li o potpunoj odsječenosti od Boga? Ili je pakao više stanje svijesti, nego prostor "odsustva"?

Ako smrt uopće nije postojala prije pada, kako onda objašnjavaš postojanje očitih predatorskih karakteristika u životinjskom svijetu, zubi, otrovi, instinkti lova, obrambeni mehanizmi? Jesu li svi ti "dizajni" nastali tek nakon grijeha, ili su od početka postojali, ali bez stvarne funkcije?

Evo jedno pitanje koje možda može pomoći približavanju glavnoj točki ove teme, pa tko želi, može se osvrnuti: Je li Adam mogao promatrati smrt u prirodi, primjerice kod životinja i razumjeti što ona znači, ako sam nije bio podložan smrti niti ju je ikada iskusio? Mislim da je ovo važno pitanje...

Ekipa, otvorili ste zanimljivu temu, ali predlažem da otvorite zasebnu, jer nema smisla da se u ovoj temi uvodi pitanje o tome je li Marija i dalje Isusova majka... O tome možete više čitati: "8 - Blažena Djevica Marija u otajstvu Krista i Crkve (br. 52-69). Ovo je poglavlje pravi mariološki...

Slažem se da se simbolički sloj ne smije zanemariti. Ali neki crkveni oci misle da simboličko ne isključuje stvarno, da dvoje svjedoka mogu istovremeno označavati i konkretne osobe i dublju stvarnost (Crkvu, Zakon i Proroke, vjerničko svjedočanstvo).

Znači, sloboda postoji kao odraz sličnosti Bogu, ali ipak ostaje ograničena jer ovisi o Njemu?..., duša ima izbor, ali ga ne posjeduje "iznutra", nego kao dar. Može li onda ljubav prema Bogu ikada biti posve recipročna, ili je uvijek asimetrična, kao odnos učenika i učitelja, kapljice i oceana...

Kapljica je interesantna kao ilustracija, ali ako je kapljica "po sebi smrtna", može li ikada zaista spoznati Ocean iznutra, ili je uvijek tek ovisna o onome izvana? Ako je duša samo “uvjetno vječna”, može li onda imati istinsku slobodu ljubavi prema Bogu, ili ostaje vezana, ne po izboru, nego...

Jasno, ali zar to ne otvara pitanje: ako je Presveta Bogorodica uzvišenija i od serafima, dolazi li ta uzvišenost iz njezine naravi, ili iz milosti, zbog njezina jedinstvenog odgovora i sudjelovanja? Hvala, to otvara jako lijepu razliku. Znači, Enoh i Ilija su živi, ali još nisu prošli kroz...

E super, to sam te sve pitao zato što mi je pala na pamet ta paralela, ako je Bogorodica već sada s tijelom u slavi, znači li to, kod vas u pravoslavlju, neku vrstu povratka na stanje Adama prije pada? Ili je to ipak nešto sasvim novo, nešto što ni Adam u Edenu nije imao? Samo pokušavam dokučiti...

Za tebe (ako te dobro čitam), mitološki jezik znači simboličnu obradu kolektivnog iskustva, a vjerske figure su izrazi univerzalnih istina koje se ciklički utjelovljuju u raznim tradicijama. I tu Isus postaje "još jedan od učitelja", možda istaknut, ali ne esencijalno drugačiji. Ali to je...

Lijepa slika s izvorom, ali ako rijeka prestane teći kad se izvor povuče, znači li to da njezina “vječnost” nije stvar identiteta, nego potpune ovisnosti? Što to onda govori o slobodi duše?

Može li se reći da je njezin udio u besmrtnosti kvalitativno isti kao i kod ostalih svetih duša, ili pravoslavna predaja tu ipak pravi neku distinkciju?

U redu, razumijem, ali kako onda ti praktično dolaziš do zaključka što je “besmislica”, a što temeljna poruka? Po kojem kriteriju znaš da je nešto iskrivljeno razumijevanje, a ne izvorna poruka?

Postoje debeli razlozi zašto neke knjige nisu uvrštene... A ovo da nešto fali, e pa, to ti trebaš dokazati... sumnja nije dokaz.

Kako praktično, svojim načinom, dolaziš do zaključka, je li Adam imao tjelesnu smrt prije grijeha? Isto tako, kako razlikuješ što je “simbolična iskrivljenost”, a što konkretna poruka koja stoji kao temelj?

Idemo probati nekim redom :-). Prvo, biblijski tekstovi nisu hagiografski mitovi. Oni prikazuju realne povijesne ljude u konkretnim vremenima i kontekstima. Nisu napisani da bi idealizirali, nego da bi pokazali povijest spasenja sa svim njezinim dramama i padovima. Mojsijeva uloga nije bila...

Ne možemo govoriti o “nedostajućem” ako ne znamo da je to ikad bilo dano za prenošenje. Biblija ništa ne gubi time što ne špekulira.

To ne znači da je svijest mjerilo istine. Ako je voda mutna, možda ne trebamo gledati samo u rijeku, nego se vratiti izvoru. Ali ostaje bitno pitanje: govori li Postanak o stvarnom prostoru i događaju, ili je sve čista simbolika? Bez jasnog stava o tome, sve ostalo lebdi...