- Poruke
- 1,241
- Reakcijski bodovi
- 51
- Bodovi
- 48
SVETLO HRISTOVO
Svetlost je možda jedna od najvećih misterija našeg materijalnog i duhovnog sveta, ali je istovremeno i izvor sve istine, znanja i mudrosti. Odmah se vidi da je fizička svetlost neodvojivo protkana duhovnom svetlošću, svetlošću Hristovom, i zajedno, kao jedno, vladaju svetom i univerzumom. Sličnosti su očigledne i neodoljive koliko i detalji zbunjujući.
„Svetlost Hristova je u svemu“. (UiZ 88:13)
Svetlost ispunjava ceo univerzum, prožimajući svu materiju, onu koja može sama da deluje i na koju se deluje. Ona prožima sve ljude i svako ko želi može to da oseti. Fizičko, prirodno svetlo nam omogućava da sagledamo naš svet u svoj njegovoj raznolikosti, daleko iznad onoga što naše oči mogu da percipiraju. To je most ka poznavanju prirode, iako je i sam deo prirode. Ali svetlost je mnogo više od predajnika informacija. Svetlost je takođe sila, zakon koji upravlja ponašanjem materije i povezuje je. Svetlost Hristova je naš most ka duhovnom svetu. Kroz ovu svetlost stičemo mudrost, prepoznajemo dobro i zlo i kroz ovu svetlost Bog nam govori. Svetlost Hristova je nosilac večne istine i razuma i vodi nas u večnost. Osim toga, Hristova svetlost je i sila koja omogućava život i zakon za neživu prirodu. Ona proizilazi od Boga i upravlja svime u našem univerzumu.
Veze između fizičke svetlosti i Hristove svetlosti su očigledne i dolaze iz jednog izvora: Isusa Hrista. I Isus Hrist je otkrio ovo večno načelo proroku Džozefu Smitu 27. decembra 1832:
„I svetlost koja sija, koja vas obasjava, preko Njega je koji prosvetljava oči vaše, (fizička svetlost), i ista je svetlost koja oživljava razumevanje vaše (svetlost Hristova).“ (UiZ 88:11)
Ako Hristova svetlost i fizička svetlost imaju isto poreklo, kao što je opisano u knjizi Učenje i Zaveti 88:11, onda to mora biti očigledno iz njihovih osobina.
Fizičko svetlo je jedan od osnovnih gradivnih blokova prirode, možda čak i najvažniji. Mnogo je više od svetlosti koja nas obasjava ono što nam omogućava da vidimo i koje osvetljava naše oči. On povezuje prostor i vreme, opisuje odnos između materije i energije, povezan je preko brzine svetlosti sa svojstvima prostora, ima konačnu brzinu širenja i tako povezuje uzrok i posledicu. Pošto se svetlost prirodno kreće brzinom svetlosti, svetlost ne prolazi kroz vreme. Iako je za autsajdera prešla ceo vidljivi univerzum za 13,8 milijardi godina, vreme je stalo za svetlost. Fizička svetlost ne doživljava vreme ili prostor i kao takva nije svesna ograničenja koja vreme i prostor nameću smrtnim ljudima. Samo po ovom svojstvu, fizička svetlost se veoma približava Hristovoj svetlosti.
Ta Svetlost Hristova je suština, svetlost životu sveta. Dakle, ona je nosilac svih vitalnih stvari koje održavaju život. Ta Hristova svetlost "se širi iz prisustva Božjeg da ispuni beskrajnost, Svetlost koja je u svemu, koja daje život svemu, koja je zakon po kome se sve upravlja."
Ako nije jednosmerna ulica (izgovaranje molitve – slušanje odgovora), onda mora da ima osobine koje su nam strane. Ali znamo da je sve materija, jer nematerijalna materija ne postoji.“ Svetlost Hristova stoga mora biti supstanca koja nosi kroz koju teku sve božanske informacije.
Mi povezujemo Hristovu svetlost sa duhovnim konceptima kao što su istina, inteligencija i kreacija. Dakle, to je osnova božanskog. Svetlost Hristova oličava energiju Božiju, jer su svetovi stvoreni kroz njega i iz njega.
„... Da se po Njemu, i preko Njega, i od Njega, svetovi stvaraju i behu stvoreni...“ (UiZ 76:24)
A s druge strane, to je i večni zakon kojim se sve upravlja. A sve se to odnosi i na neživi i na duhovni svet.
„Svetlost koja se širi iz prisustva Božjeg da ispuni beskrajnost prostora – Svetlost koja je u svemu, koja daje život svemu, koja je zakon po kome se sve upravlja...“ (UIZ 88:12-13)
Kao što je fizička svetlost osnova prirode, tako je Hristova svetlost večno načelo božanskog. I oba su neraskidivo povezana.
Iako postoji mnogo zajedničkog između Svetlosti Hristove i fizičke svetlosti i one dolaze iz istog izvora, Svetlost Hristova je daleko više, dolazi iz druge dimenzije, dolazi iz Carstva Božijeg. Svetlost Hristova prodire u prostor i vreme da šapuće ljudima večnu istinu Božiju. I kada smo prijemčivi za ove reči, kroz njih osećamo dah večnosti.
Svetlost je možda jedna od najvećih misterija našeg materijalnog i duhovnog sveta, ali je istovremeno i izvor sve istine, znanja i mudrosti. Odmah se vidi da je fizička svetlost neodvojivo protkana duhovnom svetlošću, svetlošću Hristovom, i zajedno, kao jedno, vladaju svetom i univerzumom. Sličnosti su očigledne i neodoljive koliko i detalji zbunjujući.
„Svetlost Hristova je u svemu“. (UiZ 88:13)
Svetlost ispunjava ceo univerzum, prožimajući svu materiju, onu koja može sama da deluje i na koju se deluje. Ona prožima sve ljude i svako ko želi može to da oseti. Fizičko, prirodno svetlo nam omogućava da sagledamo naš svet u svoj njegovoj raznolikosti, daleko iznad onoga što naše oči mogu da percipiraju. To je most ka poznavanju prirode, iako je i sam deo prirode. Ali svetlost je mnogo više od predajnika informacija. Svetlost je takođe sila, zakon koji upravlja ponašanjem materije i povezuje je. Svetlost Hristova je naš most ka duhovnom svetu. Kroz ovu svetlost stičemo mudrost, prepoznajemo dobro i zlo i kroz ovu svetlost Bog nam govori. Svetlost Hristova je nosilac večne istine i razuma i vodi nas u večnost. Osim toga, Hristova svetlost je i sila koja omogućava život i zakon za neživu prirodu. Ona proizilazi od Boga i upravlja svime u našem univerzumu.
Veze između fizičke svetlosti i Hristove svetlosti su očigledne i dolaze iz jednog izvora: Isusa Hrista. I Isus Hrist je otkrio ovo večno načelo proroku Džozefu Smitu 27. decembra 1832:
„I svetlost koja sija, koja vas obasjava, preko Njega je koji prosvetljava oči vaše, (fizička svetlost), i ista je svetlost koja oživljava razumevanje vaše (svetlost Hristova).“ (UiZ 88:11)
Ako Hristova svetlost i fizička svetlost imaju isto poreklo, kao što je opisano u knjizi Učenje i Zaveti 88:11, onda to mora biti očigledno iz njihovih osobina.
Fizičko svetlo je jedan od osnovnih gradivnih blokova prirode, možda čak i najvažniji. Mnogo je više od svetlosti koja nas obasjava ono što nam omogućava da vidimo i koje osvetljava naše oči. On povezuje prostor i vreme, opisuje odnos između materije i energije, povezan je preko brzine svetlosti sa svojstvima prostora, ima konačnu brzinu širenja i tako povezuje uzrok i posledicu. Pošto se svetlost prirodno kreće brzinom svetlosti, svetlost ne prolazi kroz vreme. Iako je za autsajdera prešla ceo vidljivi univerzum za 13,8 milijardi godina, vreme je stalo za svetlost. Fizička svetlost ne doživljava vreme ili prostor i kao takva nije svesna ograničenja koja vreme i prostor nameću smrtnim ljudima. Samo po ovom svojstvu, fizička svetlost se veoma približava Hristovoj svetlosti.
Ta Svetlost Hristova je suština, svetlost životu sveta. Dakle, ona je nosilac svih vitalnih stvari koje održavaju život. Ta Hristova svetlost "se širi iz prisustva Božjeg da ispuni beskrajnost, Svetlost koja je u svemu, koja daje život svemu, koja je zakon po kome se sve upravlja."
Ako nije jednosmerna ulica (izgovaranje molitve – slušanje odgovora), onda mora da ima osobine koje su nam strane. Ali znamo da je sve materija, jer nematerijalna materija ne postoji.“ Svetlost Hristova stoga mora biti supstanca koja nosi kroz koju teku sve božanske informacije.
Mi povezujemo Hristovu svetlost sa duhovnim konceptima kao što su istina, inteligencija i kreacija. Dakle, to je osnova božanskog. Svetlost Hristova oličava energiju Božiju, jer su svetovi stvoreni kroz njega i iz njega.
„... Da se po Njemu, i preko Njega, i od Njega, svetovi stvaraju i behu stvoreni...“ (UiZ 76:24)
A s druge strane, to je i večni zakon kojim se sve upravlja. A sve se to odnosi i na neživi i na duhovni svet.
„Svetlost koja se širi iz prisustva Božjeg da ispuni beskrajnost prostora – Svetlost koja je u svemu, koja daje život svemu, koja je zakon po kome se sve upravlja...“ (UIZ 88:12-13)
Kao što je fizička svetlost osnova prirode, tako je Hristova svetlost večno načelo božanskog. I oba su neraskidivo povezana.
Iako postoji mnogo zajedničkog između Svetlosti Hristove i fizičke svetlosti i one dolaze iz istog izvora, Svetlost Hristova je daleko više, dolazi iz druge dimenzije, dolazi iz Carstva Božijeg. Svetlost Hristova prodire u prostor i vreme da šapuće ljudima večnu istinu Božiju. I kada smo prijemčivi za ove reči, kroz njih osećamo dah večnosti.