- Poruke
- 1,241
- Reakcijski bodovi
- 51
- Bodovi
- 48
Učenja Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana -
Žrtva
Smisao žrtvovanja
Žrtva znači dati Gospodu sve što on traži od našeg vremena, naše zemaljske imovine i naše snage da izgrađujemo njegovo carstvo. Gospod je zapovedio: „Tražite najpre Carstvo Božije i pravdu njegovu“ (Matej 6:33). Naša spremnost na žrtvu je pokazatelj naše odanosti Bogu. Ljudi su oduvek bili testirani da bi videli da li će staviti Boga na prvo mesto u svom životu.
Zakon o žrtvovanju praktikovao se u drevnim vremenima
Od vremena Adama i Eve do vremena Isusa Hrista, Gospodnji narod je praktikovao zakon žrtve. Naređeno im je da prinesu na žrtvu prvine svojih stada. Ove životinje su morale biti savršene, bez mane. Ova obreda je uvedena da podseti ljude da će Isus Hrist, Prvorođeni Očev, doći na svet. On će biti savršen u svakom pogledu, i prineće sebe na žrtvu za naše grehe. (videti Mojsije 5:5–8.) Isus je došao i prineo sebe na žrtvu, baš kao što su ljudi poučeni da će on to učiniti. Zbog njegove žrtve, svi će biti spaseni od fizičke smrti kroz vaskrsenje, a svi će biti spaseni od greha kroz veru u Isusa Hrista. Hristova pomirbena žrtva označila je kraj krvnih žrtava. Takvu spoljašnju žrtvu zamenio je obred pričešća (sakramenta). Obred pričešća je dat da nas podseti na Spasiteljevu veliku žrtvu. Trebalo bi često da se pričešćujemo. Znaci hleba i vina podsećaju nas na Spasiteljevo telo i njegovu krv koju je prolio za nas.
Moramo još da se žrtvujemo
Iako je krvna žrtva bila potpuna, Gospod i dalje traži od nas da prinesemo žrtve. Ali on sada od nas traži drugačiju žrtvu. Rekao je: „I nećete više prinositi prolivanje krvi. Da, žrtve vaše i žrtve paljenice vaše biće ukinute, jer neću primiti ni jednu od žrtava vaših i žrtava paljenica vaših. A prinećete mi za žrtvu srce skrušeno i duh raskajan.“ (3. Nefi 9:19–20). „Srce skrušeno i duh raskajan “ znači da duboko žalimo za svojim gresima, osećamo se ponizno i kajemo zbog njih.
Moramo biti spremni da sve što imamo žrtvujemo Gospodu
Apostol Pavle je napisao da treba da postanemo žrtva živa, sveta i ugodna Bogu (videti Rimljanima 12:1). Ako želimo da budemo živa žrtva, moramo biti voljni da damo sve što imamo Isusu Hristu ili njegovoj Crkvi, da izgradimo Božje carstvo na zemlji. (videti 1. Nefi 13: 37).
Bogati mladić je upitao Spasitelja: „Šta treba da učinim da nasledim večni život“ Isus je odgovorio: „Ti znaš zapovesti: ’Ne čini preljubu?‘ Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku svoju!’“ Bogati mladić je rekao: „Sve sam ovo držao od mladosti svoje.“ Kada je Isus to čuo, rekao je: „Još ti nedostaje jedno: prodaj sve što imaš, daj siromasima, i imaćeš blago na nebesa! Onda dođi i hajde za mnom!“ Kada je mladić to čuo, rastužio se. Bio je veoma bogat i stavio je srce na svoje bogatstvo. (Vidi Luka 18:18–23)
Bogati mladić je bio dobar čovek. Ali kada je bio u iskušenju, nije bio spreman da žrtvuje svoje svetsko imanje. S druge strane, Gospodnji učenici Petar i Andreja bili su spremni da sve žrtvuju za Carstvo Božije. Kada im je Isus rekao: „Hajdete za mnom… oni su odmah ostavili svoje mreže i pošli za njim“ (Matej 4:19-20). Poput pravog učenika, trebamo svoje svakodnevne lične aktivnosti prineti kao žrtvu Gospodu. Možemo reći: „Neka budi volja Tvoja“. Avram je živeo davno pre Hrista na zemlji, u danima kada su bile zapovedene žrtve paljenice. Kao ispit Avramove vere, Gospod mu je zapovedio da prinese svog sina Isaka na žrtvu. Isak je bio jedini sin Avrama i Sare. Naredba da ga prinese na žrtvu bila je strašno bolna za Avrama. Ipak, on i Izak su krenuli na dugo putovanje do planine Morije, gde je trebalo da se prinese žrtva. Putovali su tri dana. Zamislite Avramove misli i bol u njegovom srcu. Njegov sin je trebalo da bude žrtvovan Gospodu. Kada su stigli do gore Morije, Isak je doneo drva, a Avram je doneo kremen i nož na mesto gde je trebalo da sagrade oltar. Isak je rekao: „Oče! … Evo kremen i drva… Ali gde je jagnje za žrtvu paljenicu?“ Avram odgovori: „Bog će obezbediti jagnje… sine moj!“ Tada je Avram sagradio oltar i stavio drva. Svezao je Isaka i položio ga na drva. Zatim je uzeo nož da ubije Izaka. U tom trenutku ga zaustavi anđeo Gospodnji, govoreći: „Avrame!.. Ne diži ruku na dečaka… niti mu bilo šta čini! Sada, gle, znam da se bojiš Boga, jer nisi uskratio ni svog sina, svog jedinca.” (Vidi Postanje 22:1-14.) Mora da je Avram bio obuzet radošću kada više nije morao da žrtvuje svog sina. Ali on je toliko voleo Gospoda da je bio spreman da učini sve što je Gospod tražio.
Žrtva nam pomaže da se pripremimo za život u Božjem prisustvu
Samo kroz žrtvu možemo postati dostojni da živimo u Božijem prisustvu. Samo kroz žrtvu možemo uživati u večnom životu. Mnogi koji su živeli pre nas žrtvovali su sve što su imali. Moramo biti voljni da učinimo isto ako želimo da zaslužimo velike blagoslove koje oni imaju. ožda se od nas ne traži da žrtvujemo sve. Ali poput Avrama, i mi treba da budemo spremni da žrtvujemo sve da bismo postali dostojni da živimo u prisustvu Gospoda. Gospodnji narod je uvek žrtvovao mnogo i na mnogo različitih načina. Neki su trpeli nevolje i podsmeh radi jevanđelja. Neki novoobraćeni u Crkvi su odbačeni radi toga od svojih porodica. Dugogodišnji prijatelji su se okrenuli od njih. Neki članovi su izgubili posao, a neki život. Ali Gospod vidi naše žrtve i obećava: „I svaki koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili decu, ili njivu, dobiće i naslediće život večni stostruko“ ( Matej 19:29). Moglo bi se navesti mnogo primera onih koji se žrtvuju za Gospoda. Ali mesto u carsrtvu našeg Nebeskog Oca je vredno svake žrtve koju možemo podneti od svog vremena, talenata, snage, novca i života. Kroz žrtvu možemo steći znanje od Gospoda da smo Njemu prihvatljivi (videti UiZ 97:8).
Žrtva
Smisao žrtvovanja
Žrtva znači dati Gospodu sve što on traži od našeg vremena, naše zemaljske imovine i naše snage da izgrađujemo njegovo carstvo. Gospod je zapovedio: „Tražite najpre Carstvo Božije i pravdu njegovu“ (Matej 6:33). Naša spremnost na žrtvu je pokazatelj naše odanosti Bogu. Ljudi su oduvek bili testirani da bi videli da li će staviti Boga na prvo mesto u svom životu.
Zakon o žrtvovanju praktikovao se u drevnim vremenima
Od vremena Adama i Eve do vremena Isusa Hrista, Gospodnji narod je praktikovao zakon žrtve. Naređeno im je da prinesu na žrtvu prvine svojih stada. Ove životinje su morale biti savršene, bez mane. Ova obreda je uvedena da podseti ljude da će Isus Hrist, Prvorođeni Očev, doći na svet. On će biti savršen u svakom pogledu, i prineće sebe na žrtvu za naše grehe. (videti Mojsije 5:5–8.) Isus je došao i prineo sebe na žrtvu, baš kao što su ljudi poučeni da će on to učiniti. Zbog njegove žrtve, svi će biti spaseni od fizičke smrti kroz vaskrsenje, a svi će biti spaseni od greha kroz veru u Isusa Hrista. Hristova pomirbena žrtva označila je kraj krvnih žrtava. Takvu spoljašnju žrtvu zamenio je obred pričešća (sakramenta). Obred pričešća je dat da nas podseti na Spasiteljevu veliku žrtvu. Trebalo bi često da se pričešćujemo. Znaci hleba i vina podsećaju nas na Spasiteljevo telo i njegovu krv koju je prolio za nas.
Moramo još da se žrtvujemo
Iako je krvna žrtva bila potpuna, Gospod i dalje traži od nas da prinesemo žrtve. Ali on sada od nas traži drugačiju žrtvu. Rekao je: „I nećete više prinositi prolivanje krvi. Da, žrtve vaše i žrtve paljenice vaše biće ukinute, jer neću primiti ni jednu od žrtava vaših i žrtava paljenica vaših. A prinećete mi za žrtvu srce skrušeno i duh raskajan.“ (3. Nefi 9:19–20). „Srce skrušeno i duh raskajan “ znači da duboko žalimo za svojim gresima, osećamo se ponizno i kajemo zbog njih.
Moramo biti spremni da sve što imamo žrtvujemo Gospodu
Apostol Pavle je napisao da treba da postanemo žrtva živa, sveta i ugodna Bogu (videti Rimljanima 12:1). Ako želimo da budemo živa žrtva, moramo biti voljni da damo sve što imamo Isusu Hristu ili njegovoj Crkvi, da izgradimo Božje carstvo na zemlji. (videti 1. Nefi 13: 37).
Bogati mladić je upitao Spasitelja: „Šta treba da učinim da nasledim večni život“ Isus je odgovorio: „Ti znaš zapovesti: ’Ne čini preljubu?‘ Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku svoju!’“ Bogati mladić je rekao: „Sve sam ovo držao od mladosti svoje.“ Kada je Isus to čuo, rekao je: „Još ti nedostaje jedno: prodaj sve što imaš, daj siromasima, i imaćeš blago na nebesa! Onda dođi i hajde za mnom!“ Kada je mladić to čuo, rastužio se. Bio je veoma bogat i stavio je srce na svoje bogatstvo. (Vidi Luka 18:18–23)
Bogati mladić je bio dobar čovek. Ali kada je bio u iskušenju, nije bio spreman da žrtvuje svoje svetsko imanje. S druge strane, Gospodnji učenici Petar i Andreja bili su spremni da sve žrtvuju za Carstvo Božije. Kada im je Isus rekao: „Hajdete za mnom… oni su odmah ostavili svoje mreže i pošli za njim“ (Matej 4:19-20). Poput pravog učenika, trebamo svoje svakodnevne lične aktivnosti prineti kao žrtvu Gospodu. Možemo reći: „Neka budi volja Tvoja“. Avram je živeo davno pre Hrista na zemlji, u danima kada su bile zapovedene žrtve paljenice. Kao ispit Avramove vere, Gospod mu je zapovedio da prinese svog sina Isaka na žrtvu. Isak je bio jedini sin Avrama i Sare. Naredba da ga prinese na žrtvu bila je strašno bolna za Avrama. Ipak, on i Izak su krenuli na dugo putovanje do planine Morije, gde je trebalo da se prinese žrtva. Putovali su tri dana. Zamislite Avramove misli i bol u njegovom srcu. Njegov sin je trebalo da bude žrtvovan Gospodu. Kada su stigli do gore Morije, Isak je doneo drva, a Avram je doneo kremen i nož na mesto gde je trebalo da sagrade oltar. Isak je rekao: „Oče! … Evo kremen i drva… Ali gde je jagnje za žrtvu paljenicu?“ Avram odgovori: „Bog će obezbediti jagnje… sine moj!“ Tada je Avram sagradio oltar i stavio drva. Svezao je Isaka i položio ga na drva. Zatim je uzeo nož da ubije Izaka. U tom trenutku ga zaustavi anđeo Gospodnji, govoreći: „Avrame!.. Ne diži ruku na dečaka… niti mu bilo šta čini! Sada, gle, znam da se bojiš Boga, jer nisi uskratio ni svog sina, svog jedinca.” (Vidi Postanje 22:1-14.) Mora da je Avram bio obuzet radošću kada više nije morao da žrtvuje svog sina. Ali on je toliko voleo Gospoda da je bio spreman da učini sve što je Gospod tražio.
Žrtva nam pomaže da se pripremimo za život u Božjem prisustvu
Samo kroz žrtvu možemo postati dostojni da živimo u Božijem prisustvu. Samo kroz žrtvu možemo uživati u večnom životu. Mnogi koji su živeli pre nas žrtvovali su sve što su imali. Moramo biti voljni da učinimo isto ako želimo da zaslužimo velike blagoslove koje oni imaju. ožda se od nas ne traži da žrtvujemo sve. Ali poput Avrama, i mi treba da budemo spremni da žrtvujemo sve da bismo postali dostojni da živimo u prisustvu Gospoda. Gospodnji narod je uvek žrtvovao mnogo i na mnogo različitih načina. Neki su trpeli nevolje i podsmeh radi jevanđelja. Neki novoobraćeni u Crkvi su odbačeni radi toga od svojih porodica. Dugogodišnji prijatelji su se okrenuli od njih. Neki članovi su izgubili posao, a neki život. Ali Gospod vidi naše žrtve i obećava: „I svaki koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili decu, ili njivu, dobiće i naslediće život večni stostruko“ ( Matej 19:29). Moglo bi se navesti mnogo primera onih koji se žrtvuju za Gospoda. Ali mesto u carsrtvu našeg Nebeskog Oca je vredno svake žrtve koju možemo podneti od svog vremena, talenata, snage, novca i života. Kroz žrtvu možemo steći znanje od Gospoda da smo Njemu prihvatljivi (videti UiZ 97:8).