Ja sam bio tvrdi ateist kad sam imao 13-14 godina. Bukvalno sam gledao ateističke videe na YouTubeu, čitao ateističke blogove na internetu poput znanost i biblija blogspot, vjerovao da je hrišćanstvo zlo najveće. Sjećam se da sam se stalno svađao sa lokalnim sveštenikom koji mi je Vjeronauku predavao (to je bilo obavezno inače ja na to tada ne bi ni u snu išao). Onako, stalno bih ga zezao, gluposti pravio, ponašao se kao derle ukratko. Bio sam tada i u nekoj kao metal fazi gdje sam slušao one death metal bendove i one "Hail Satan" pjesme. Nisam nikad išao all in u tu priču, ali sam definitivno slušao. Mislio sam da ću biti kul i moderan ako budem slušao Infant Annihilator i slične bendove. U crkvu išao nisam nikad. Slavio sam ja praznike, ali gledao sam to kao priliku da se dobro najedem, ali nisam vjerovao u to. Sv. Pismo prvi put pročitao 2013. i smatrao ga gomilom mitova i priča.
Onda sam negdje oko svoje ako se ne varam 15-16. godine postao zainteresovaniji za istoriji, a hrišćanstvo je bitan dio istorije pa sam se počeo zanimati za to. I rekao sam jednom, ma ajde otiću jednom na liturgiju. I eto bilo mi je kul i rekao sam ajde otiću opet jer svakako nedeljom ujutro nemam šta raditi. Tad se kod nas organizovala i ta omladinska crkvena organizacija i ja sam pozvan. Iako sam bio debil, taj sveštenik kog sam izluđivao me je gotivio. I skontao sam da sam bio debil. Okej, imao sam pravo ne vjerovati i bio sam primoran ići na te časove, ali taj čovjek je samo radio svoj posao. Tako sam se pridružio toj grupi i postao njen podpredsjednik. Organizovali smo tu mnoge aktivnosti, puštali filmove, dovodili goste, organizovali pomoć lokalnom manastiru, putovali u BG. I sve više me interesovala vjera.
Ali stvarno, bilo mi je zanimljivo i nastavio sam ići na službe i eto, preobratio sam se. Počeo sam više čitati crkvenu literaturu, ići redovno na pričešća i na liturgije. Istorijsko znanje mi je pomoglo jer sam saznao sve pozitivne uticaje hrišćanstva. skontao sam da je priča puno kompleksnija od "zla Crkva protiv nauke". I dan danas sam prilično religiozan.
Danas vjerujem u Boga iz više razloga. Teško mi je objasniti kako je moguće da je čovječanstvo opstalo u našem univerzumu. To ni astronomija ne može objasniti pa pokušava preko antropskog principa recimo. Postoje i mnoga neobjašnjiva čuda iscjeljenja i drugih stvari, mirotočive ikone i mošti takođe. Ne vjerujem da svi ljudi lažu kad o tome pričaju. Na Ostrogu sam i ja lično imao priliku cjelivati mošti sv. Vasilija Ostroškog i stvarno iz njih izbija jedan jak ali ugodan miris. Takođe u Sabornoj Crkvi u Novom Sadu imaju mošti sv. Irineja Ćirića i svaki put kad dođem miris je uvijek isti. Ne mijenja se uopšte. To mi je jako teško objasniti na prirodni način.
Ako uzmemo recimo Bibliju jako je teško pojmiti kako je moguće da recimo u Isaija 53 koji je napisan nekih 8-9 vijekova prije Hrista autor može tako precizno opisati hrišćansko učenje o žrtvi Isusa Hrista. Kontraargumenti mi nisu uvjerljivi.
Na ličnom nivou osjećam mir i spokoj na Sv. Liturgijama a pisao sam o jednom iskustvu koje sam imao ovdje na forumu.
