- Poruke
- 1,186
- Reakcijski bodovi
- 42
- Bodovi
- 48
Teolozi su razvili doktrinu o „depozitu vere“ koji se sastoji od spisa apostola i najranijih crkvenih otaca kojima se više nije moglo dodavati. Stoga su tvrdili da nije potrebno više otkrovenje od Boga.
Irinej je razvio teoriju da episkopi, barem oni koje su direktno rukopoložili apostoli, mogu s pravom tvrditi da su jednaki po autoritetu sa apostolima. Takođe je teoretisao da crkve sa apostolskim temeljem imaju „preovlađujući autoritet“ nad drugim crkvama. Tertulijan, pravnik koji je postao teolog, uveo je koncept Božanstva kao „korporacije“ (lat. personae) i skovao reč „trojstvo“. Takođe se zalagao za profesionalno plaćeno sveštenstvo.
- doktrina o krštenju za mrtve je izgubljena. - uvedeno je krštenje male dece.
- počela je upotreba raspeća i krsta kao hrišćanskog simbola.
- stvorena je veštačka razlika između laika i „profesionalnog“ sveštenstva - upotreba ceremonijalnih odora za sveštenike.
- doktrina o čovekovom predsmrtnom postojanju je izgubljena. Episkop Aleksandrije Ciprijan, "izabrani" episkop Kartagine je bio poslednji koji ju je učio.
- proširila se Irinejeva teorija da su svi episkopi naslednici apostolskog autoriteta.
- utvrdila se doktrina da sabor episkopa može govoriti u ime cele Crkve.
- Edikt o toleranciji (hrišćana) izdaje Galerije, čime je okončan rimski progon.
• 313-324. g. „Nekoliko Konstantinovih edikta uspostavilo je hrišćanstvo kao preferiranu državnu religiju Rimskog carstva. Konstantin je preuzeo ulogu Pontifeks Maksimusa ili „prvosveštenika“ nad celom rimskom hrišćanskom crkvom. „Donatisti“ biraju svoje episkope u Severnoj Africi i osnovali su posebnu hrišćansku crkvu koja je trajala do muslimanskog osvajanja u sedmom veku.
• Konstantin je sazvao sabor da bi rešio Arijanski spor. Presedao je Car lično a ne crkvena vlast. Arije, starešina iz Aleksandrije je učio da Isus nije bio jedne suštine sa Ocem, i da je bio „rođen“ i tako ne uvek Bog. Nakon dva meseca žestoke debate i većanja 274 episkopa (uglavnom predstavnika Istočne crkve), formulisan je kompromisni koncept nazvan Nikejski Simbol vere kako bi se „definisalo“ hrišćansko božanstvo kao „Trojstvo“.
Saborom nije predsedavao rimski episkop (koji nije ni bio prisutan), niti bilo koji episkop, već car Konstantin. Upravo je on (nekršteni pagan) čija je moć najdirektnije uticala na formulisanje simbola vere i usmeravala ishod Sabora.
• Uveden je celibat za sveštenstvo i monaštvo.
• 325. g. i kasnije uvukao se uticaj grčke filozofije u hrišćansko razmišljanje i nastavila je da menja doktrinu koje se odnose na prirodu Boga i čovekov odnos prema Božanstvu. To se ponekad nazivalo hrišćanskim neoplatonizmom.
Neke od otpadničkih doktrina koje su proistekle iz neopltonizma bile su da:
- Bog je eterično, nematerijalno biće koje ispunjava sav prostor, ali koje živi van vremena i prostora. Verovanje u antropomorfnog Boga je rasprostranjeno do današnjeg vremena.
- Smrtno, fizičko čovečanstvo ne može imati porodično potomstvo od takvog Boga.
- Čovek je samo stvorenje, poput životinja.
- ispovedanje greha sveštenicima, i
- obaveze pokajanja dodeljene za greh
- Uvedena je doktrina čistilišta (Avgustin)
• 326. g. i kasnije Uspon „cezaro-papizma“, ili podrške i dominacije crkve od strane rimske države.
Avgustin izabran za episkopa. Obučen kao advokat i filozof, bio je poznat kao „hrišćanski Platon“. U velikoj meri je uticao na hrišćansku misao i uveo niz otpadničkih doktrina. Među njima su bile:
- spasenje samo verom, bez dela.
- iskonski greh, koji je definisan kao pohota ili seksualna želja.
- krštenje male dece
- predodređenje spasenja, koje poriče moralnu i slobodnu volju. Ove doktrine su kasnije usavršili Žan Kalvin i drugi.
440-461. g.
• Titulu „papa“ kao i „namesnik Hristov“, prvi put je upotrebio Lav, rimski episkop. Titulu „papa“, koristili su mnogi episkopi u različitim gradovima do 6. veka ali je od tada počela da bude rezervisana samo za rimskog episkopa. „Lav Veliki počinje da gradi srednjovekovno papstvo u političku silu. Nijedan od ranih crkvenih otaca koji su oblikovali doktrinu crkve nije bio rimski episkop. Papa Grgur Veliki je osnovao Papsko kraljevstvo (Vatikan)
- paganizam je pomešan sa hrišćanstvom u ritualima i praznicima.
Na primer: 25. decembar, koji je bio određen kao dan za proslavu Isusovog rođenja, zapravo je datum rođenja paganskog boga Mitre. Pravi datum Hristovog rođenja bio je u proleće. Ovo je jedino doba godine kada pastiri provode noći na polju sa svojim stadima jer se tada rađaju jagnjad.)
• Počelo je obožavanje statua, to se nazivalo „ikonoklastički pokret“, kao i poštovanje relikvija.
Dokumenti koje su falsifikovali neki crkveni vođe navodno su bili priručnik za crkvenu upravu koji je izneo „papa“ Silvester u 3. veku, navodno podržavajući supremaciju rimskog episkopa nad drugim episkopima. Nazvani „falsifikovanim dekretalima“, Rimokatolička crkva ih je 1440. godine priznala kao falsifikate, ali do tada je rimsko papstvo bilo dobro uspostavljeno. Stoga je neki tvrdio da je Rimokatolička crkva „izgrađena na lažima i falsifikatima“.
850-962. g.
• Prolazi 112 godina u kojima pape nisu birani od Crkve, već od rimskih ili nemačkih kraljeva i careva.
- doktrina uspostavljena o „riznici zasluga“, prekomernih dobrih dela apostola i svetaca itd. Ova zasluga mogla se deliti za oproštaj ili „odobrenje“ grehova drugih ljudi, koji su mogli dobiti „odobrenje“ pod autoritetom Pape. To je dovelo do doktrine o „indulgencijama“, gde su ljudi mogli kupiti oproštaj grehova od crkve.
„Papa Benedikt IX koji je imao 12 godina kada je izabran za papu, bio je takva farsa da je bio primoran da podnese ostavku na papstvo.
„Veliki raskol“ se dešava kada su se grčko-pravoslavna i rimokatolička grana hrišćanske crkve međusobno ekskomunicirale, formalizujući podelu koja je zapravo postojala vekovima. „Papa Nikola II ustanovljava Kolegijum kardinala u pokušaju da povrati Crkvi kontrolu nad papstvom i otme ga od političkih vođa države.
-1216. g. Papa Inokentije deluje kao diktator, dominirajući sebe iznad državnih vođa u Engleskoj i Evropi. Ovo je bilo suprotno „cezaro-papizmu“ gde je država vladala Crkvom. U papskoj buli „Deliberatio“, papa Inokentije III je rekao: „Mnom kraljevi vladaju, a kneževi određuju pravdu.“
U 12. veku - uvedeno je više otpadničkih lažnih doktrina:
- zastupništvo (& molitva) Mariji i svecima - upotreba brojanice
- upotreba kipova raspeća
- paljenje tamjana
- ceremonijalni oltari
• Doktrinu „transsupstancijacije“ proglasio je papa Inokentije III zvaničnom dogmom crkve. (o njoj se raspravljalo od drugog veka) Toma Akvinski razvija objašnjenje doktrine transsupstancijacije.
• Koncilijarizam i drugi veliki raskol. Tri pape izabrane istovremeno u Rimu i Pizi, Italija, i Avinjonu, Francuska. Ekskomunicirali su jedni druge, a konfuzija je vladala preko 70 godina (priličan prekid u „neprekinutom sukcesiji“?) do 1449. g. kada je papa Nikola V Rimski nadživeo svog konkurenta.
15. vek - uvedena je „simonija“ (kupovina svešteničkog položaja novcem) - čitanje Biblije je zabranjeno laicima, ponekad pod kaznom smrti. „Trentski sabor: sastao se da bi reformisao greške Katoličke crkve. Kasnije doktrine:
- Papska nepogrešivost
- Papski dekreti dodati Bibliji i tradiciji kao „osnova vere i doktrine“ - Večno devičanstvo i uznesenje Marije
- Zabrana jedenja mesa petkom
Sve ovo je nametnuto bez ikakvog otkrovenja od Boga za svaku od doktrinarnih promena.
Irinej je razvio teoriju da episkopi, barem oni koje su direktno rukopoložili apostoli, mogu s pravom tvrditi da su jednaki po autoritetu sa apostolima. Takođe je teoretisao da crkve sa apostolskim temeljem imaju „preovlađujući autoritet“ nad drugim crkvama. Tertulijan, pravnik koji je postao teolog, uveo je koncept Božanstva kao „korporacije“ (lat. personae) i skovao reč „trojstvo“. Takođe se zalagao za profesionalno plaćeno sveštenstvo.
- doktrina o krštenju za mrtve je izgubljena. - uvedeno je krštenje male dece.
- počela je upotreba raspeća i krsta kao hrišćanskog simbola.
- stvorena je veštačka razlika između laika i „profesionalnog“ sveštenstva - upotreba ceremonijalnih odora za sveštenike.
- doktrina o čovekovom predsmrtnom postojanju je izgubljena. Episkop Aleksandrije Ciprijan, "izabrani" episkop Kartagine je bio poslednji koji ju je učio.
- proširila se Irinejeva teorija da su svi episkopi naslednici apostolskog autoriteta.
- utvrdila se doktrina da sabor episkopa može govoriti u ime cele Crkve.
- Edikt o toleranciji (hrišćana) izdaje Galerije, čime je okončan rimski progon.
• 313-324. g. „Nekoliko Konstantinovih edikta uspostavilo je hrišćanstvo kao preferiranu državnu religiju Rimskog carstva. Konstantin je preuzeo ulogu Pontifeks Maksimusa ili „prvosveštenika“ nad celom rimskom hrišćanskom crkvom. „Donatisti“ biraju svoje episkope u Severnoj Africi i osnovali su posebnu hrišćansku crkvu koja je trajala do muslimanskog osvajanja u sedmom veku.
• Konstantin je sazvao sabor da bi rešio Arijanski spor. Presedao je Car lično a ne crkvena vlast. Arije, starešina iz Aleksandrije je učio da Isus nije bio jedne suštine sa Ocem, i da je bio „rođen“ i tako ne uvek Bog. Nakon dva meseca žestoke debate i većanja 274 episkopa (uglavnom predstavnika Istočne crkve), formulisan je kompromisni koncept nazvan Nikejski Simbol vere kako bi se „definisalo“ hrišćansko božanstvo kao „Trojstvo“.
Saborom nije predsedavao rimski episkop (koji nije ni bio prisutan), niti bilo koji episkop, već car Konstantin. Upravo je on (nekršteni pagan) čija je moć najdirektnije uticala na formulisanje simbola vere i usmeravala ishod Sabora.
• Uveden je celibat za sveštenstvo i monaštvo.
• 325. g. i kasnije uvukao se uticaj grčke filozofije u hrišćansko razmišljanje i nastavila je da menja doktrinu koje se odnose na prirodu Boga i čovekov odnos prema Božanstvu. To se ponekad nazivalo hrišćanskim neoplatonizmom.
Neke od otpadničkih doktrina koje su proistekle iz neopltonizma bile su da:
- Bog je eterično, nematerijalno biće koje ispunjava sav prostor, ali koje živi van vremena i prostora. Verovanje u antropomorfnog Boga je rasprostranjeno do današnjeg vremena.
- Smrtno, fizičko čovečanstvo ne može imati porodično potomstvo od takvog Boga.
- Čovek je samo stvorenje, poput životinja.
- ispovedanje greha sveštenicima, i
- obaveze pokajanja dodeljene za greh
- Uvedena je doktrina čistilišta (Avgustin)
• 326. g. i kasnije Uspon „cezaro-papizma“, ili podrške i dominacije crkve od strane rimske države.
Avgustin izabran za episkopa. Obučen kao advokat i filozof, bio je poznat kao „hrišćanski Platon“. U velikoj meri je uticao na hrišćansku misao i uveo niz otpadničkih doktrina. Među njima su bile:
- spasenje samo verom, bez dela.
- iskonski greh, koji je definisan kao pohota ili seksualna želja.
- krštenje male dece
- predodređenje spasenja, koje poriče moralnu i slobodnu volju. Ove doktrine su kasnije usavršili Žan Kalvin i drugi.
440-461. g.
• Titulu „papa“ kao i „namesnik Hristov“, prvi put je upotrebio Lav, rimski episkop. Titulu „papa“, koristili su mnogi episkopi u različitim gradovima do 6. veka ali je od tada počela da bude rezervisana samo za rimskog episkopa. „Lav Veliki počinje da gradi srednjovekovno papstvo u političku silu. Nijedan od ranih crkvenih otaca koji su oblikovali doktrinu crkve nije bio rimski episkop. Papa Grgur Veliki je osnovao Papsko kraljevstvo (Vatikan)
- paganizam je pomešan sa hrišćanstvom u ritualima i praznicima.
Na primer: 25. decembar, koji je bio određen kao dan za proslavu Isusovog rođenja, zapravo je datum rođenja paganskog boga Mitre. Pravi datum Hristovog rođenja bio je u proleće. Ovo je jedino doba godine kada pastiri provode noći na polju sa svojim stadima jer se tada rađaju jagnjad.)
• Počelo je obožavanje statua, to se nazivalo „ikonoklastički pokret“, kao i poštovanje relikvija.
Dokumenti koje su falsifikovali neki crkveni vođe navodno su bili priručnik za crkvenu upravu koji je izneo „papa“ Silvester u 3. veku, navodno podržavajući supremaciju rimskog episkopa nad drugim episkopima. Nazvani „falsifikovanim dekretalima“, Rimokatolička crkva ih je 1440. godine priznala kao falsifikate, ali do tada je rimsko papstvo bilo dobro uspostavljeno. Stoga je neki tvrdio da je Rimokatolička crkva „izgrađena na lažima i falsifikatima“.
850-962. g.
• Prolazi 112 godina u kojima pape nisu birani od Crkve, već od rimskih ili nemačkih kraljeva i careva.
- doktrina uspostavljena o „riznici zasluga“, prekomernih dobrih dela apostola i svetaca itd. Ova zasluga mogla se deliti za oproštaj ili „odobrenje“ grehova drugih ljudi, koji su mogli dobiti „odobrenje“ pod autoritetom Pape. To je dovelo do doktrine o „indulgencijama“, gde su ljudi mogli kupiti oproštaj grehova od crkve.
„Papa Benedikt IX koji je imao 12 godina kada je izabran za papu, bio je takva farsa da je bio primoran da podnese ostavku na papstvo.
„Veliki raskol“ se dešava kada su se grčko-pravoslavna i rimokatolička grana hrišćanske crkve međusobno ekskomunicirale, formalizujući podelu koja je zapravo postojala vekovima. „Papa Nikola II ustanovljava Kolegijum kardinala u pokušaju da povrati Crkvi kontrolu nad papstvom i otme ga od političkih vođa države.
-1216. g. Papa Inokentije deluje kao diktator, dominirajući sebe iznad državnih vođa u Engleskoj i Evropi. Ovo je bilo suprotno „cezaro-papizmu“ gde je država vladala Crkvom. U papskoj buli „Deliberatio“, papa Inokentije III je rekao: „Mnom kraljevi vladaju, a kneževi određuju pravdu.“
U 12. veku - uvedeno je više otpadničkih lažnih doktrina:
- zastupništvo (& molitva) Mariji i svecima - upotreba brojanice
- upotreba kipova raspeća
- paljenje tamjana
- ceremonijalni oltari
• Doktrinu „transsupstancijacije“ proglasio je papa Inokentije III zvaničnom dogmom crkve. (o njoj se raspravljalo od drugog veka) Toma Akvinski razvija objašnjenje doktrine transsupstancijacije.
• Koncilijarizam i drugi veliki raskol. Tri pape izabrane istovremeno u Rimu i Pizi, Italija, i Avinjonu, Francuska. Ekskomunicirali su jedni druge, a konfuzija je vladala preko 70 godina (priličan prekid u „neprekinutom sukcesiji“?) do 1449. g. kada je papa Nikola V Rimski nadživeo svog konkurenta.
15. vek - uvedena je „simonija“ (kupovina svešteničkog položaja novcem) - čitanje Biblije je zabranjeno laicima, ponekad pod kaznom smrti. „Trentski sabor: sastao se da bi reformisao greške Katoličke crkve. Kasnije doktrine:
- Papska nepogrešivost
- Papski dekreti dodati Bibliji i tradiciji kao „osnova vere i doktrine“ - Večno devičanstvo i uznesenje Marije
- Zabrana jedenja mesa petkom
Sve ovo je nametnuto bez ikakvog otkrovenja od Boga za svaku od doktrinarnih promena.