Životinje bolje vide/osjete duhovni svijet od nas?

Poruke
1,277
Reakcijski bodovi
162
Bodovi
3
Mišljenje da životinje bolje percipiraju duhovni svijet od nas ljudi, danas uglavnom gledamo na nekom filmu ili eventualno pročitamo u nekoj knjizi.
No, ne davno prije, u seoskim zajednicama takva vjerovanja nisu bila rijetkost.
To su uglavnom priče gdje se spominje neki seljak koji odlazi sa svojim konjima ili nekom stokom preko nekog polja, mosta, šume i tada zapazi da se događa nešto čudno. Opis takvih događaja je uvijek isti. Seljak tjera stoku da ide naprijed, međutim, konji, ili stada stoje na mjestu i ne žele naprijed ići. Ako bi i uspio nekim čudom potjerati stoku da ide naprijed, stoka bi velikom brzinom odjurila dalje. Sve je to žitelji tih krajeva potaklo na razmišljanje da životinje vide nešto što ljudi ne mogu vidjeti.



Takvi fenomeni su zabilježeni kroz čitavu povijest čovječanstva, a možda najpoznatiji primjer je iz Biblije kojeg navodim u nastavku teksta:
Brojevi 22:21-35- I Balaam usta ujutro, osedla magaricu svoju i pođe s knezovima moapskim. Ali se raspali gnjev Božji, što on pođe, i anđeo Gospodnji stade mu na put, da ga zaustavi. A on je jahao na magarici svojoj. Pratila su ga obadva momka njegova. I kad magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci, svrnu magarica s puta i pođe u polje. Balaam je tukao magaricu, da je opet vrati na put. A anđeo Gospodnji stade u tjesnac među vinogradima, gdje je s obadvije strane bio zid. Kad magarica opazi anđela Gospodnjega, pritisnu se uza zid i pritište nogu Balaamovu o zid, I on ju je opet tukao. Tada anđeo Gospodnji otide opet dalje i stade na jednom usku mjestu, gdje se nije moglo svrnuti ni nadesno ni nalijevo. Kad magarica opazi anđela Gospodnjega, leže pod Balaamom na zemlju. Balaam se razljuti i stade štapom tući magaricu. A Gospod otvori usta magarici, i ona reče Balaamu: "Što sam ti učinila, da me tučeš već treći put?" Balaam odgovori magarici: "Ti mi se još rugaš. Da imam mač u ruci, sad bih te ubio." A magarica odgovori Balaamu: "Zar nijesam tvoja magarica, na kojoj si otkad ikad jahao do današnjeg dana? Jesam li ti kad tako što učinila?" On odgovori: "Nijesi." Tada Gospod otvori oči Balaamu, tako da ugleda anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci. I on se nakloni i pade ničice na svoje lice. A anđeo Gospodnji upita ga: "Zašto si tukao magaricu svoju već tri puta? Ja sam eto, koji ti ne dam naprijed, jer je taj put proti moje volje. Magarica me je opazila i tri puta se je uklonila ispred mene. A da mi se nije uklonila, tebe bih već ubio, a nju bih ostavio na životu." Balaam odgovori anđelu Gospodnjemu: "Sagriješio sam. Nijesam znao, da mi ti stojiš na putu. A ja ću se opet vratiti, ako tebi nije po volji." A anđeo Gospodnji odgovori Balaamu: "Idi s tim ljudima dalje. Ali samo ono govori, što ti ja kažem." Tada Balaam ode dalje s knezovima Balakovim.



Što mislite, da li su ovakvi događaji samo plod nečije mašte, možda figurativan prikaz da se pokaže neki dublji smisao poruke ili možda samo realnost koje danas većina nije svjesna jer se otuđila od prirode?
 
Mišljenje da životinje bolje percipiraju duhovni svijet od nas ljudi, danas uglavnom gledamo na nekom filmu ili eventualno pročitamo u nekoj knjizi.
No, ne davno prije, u seoskim zajednicama takva vjerovanja nisu bila rijetkost.
To su uglavnom priče gdje se spominje neki seljak koji odlazi sa svojim konjima ili nekom stokom preko nekog polja, mosta, šume i tada zapazi da se događa nešto čudno. Opis takvih događaja je uvijek isti. Seljak tjera stoku da ide naprijed, međutim, konji, ili stada stoje na mjestu i ne žele naprijed ići. Ako bi i uspio nekim čudom potjerati stoku da ide naprijed, stoka bi velikom brzinom odjurila dalje. Sve je to žitelji tih krajeva potaklo na razmišljanje da životinje vide nešto što ljudi ne mogu vidjeti.



Takvi fenomeni su zabilježeni kroz čitavu povijest čovječanstva, a možda najpoznatiji primjer je iz Biblije kojeg navodim u nastavku teksta:
Brojevi 22:21-35- I Balaam usta ujutro, osedla magaricu svoju i pođe s knezovima moapskim. Ali se raspali gnjev Božji, što on pođe, i anđeo Gospodnji stade mu na put, da ga zaustavi. A on je jahao na magarici svojoj. Pratila su ga obadva momka njegova. I kad magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci, svrnu magarica s puta i pođe u polje. Balaam je tukao magaricu, da je opet vrati na put. A anđeo Gospodnji stade u tjesnac među vinogradima, gdje je s obadvije strane bio zid. Kad magarica opazi anđela Gospodnjega, pritisnu se uza zid i pritište nogu Balaamovu o zid, I on ju je opet tukao. Tada anđeo Gospodnji otide opet dalje i stade na jednom usku mjestu, gdje se nije moglo svrnuti ni nadesno ni nalijevo. Kad magarica opazi anđela Gospodnjega, leže pod Balaamom na zemlju. Balaam se razljuti i stade štapom tući magaricu. A Gospod otvori usta magarici, i ona reče Balaamu: "Što sam ti učinila, da me tučeš već treći put?" Balaam odgovori magarici: "Ti mi se još rugaš. Da imam mač u ruci, sad bih te ubio." A magarica odgovori Balaamu: "Zar nijesam tvoja magarica, na kojoj si otkad ikad jahao do današnjeg dana? Jesam li ti kad tako što učinila?" On odgovori: "Nijesi." Tada Gospod otvori oči Balaamu, tako da ugleda anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci. I on se nakloni i pade ničice na svoje lice. A anđeo Gospodnji upita ga: "Zašto si tukao magaricu svoju već tri puta? Ja sam eto, koji ti ne dam naprijed, jer je taj put proti moje volje. Magarica me je opazila i tri puta se je uklonila ispred mene. A da mi se nije uklonila, tebe bih već ubio, a nju bih ostavio na životu." Balaam odgovori anđelu Gospodnjemu: "Sagriješio sam. Nijesam znao, da mi ti stojiš na putu. A ja ću se opet vratiti, ako tebi nije po volji." A anđeo Gospodnji odgovori Balaamu: "Idi s tim ljudima dalje. Ali samo ono govori, što ti ja kažem." Tada Balaam ode dalje s knezovima Balakovim.



Što mislite, da li su ovakvi događaji samo plod nečije mašte, možda figurativan prikaz da se pokaže neki dublji smisao poruke ili možda samo realnost koje danas većina nije svjesna jer se otuđila od prirode?

Da postoji velika verovatnoca da je ovo zaista tako daje nam za prava zakljuciti i slucaj sa Valamovom magaricom kad je on krenuo na put na koji ga Bog hteo popreciti dok je jedino magarica bila u stanju da vidi i prepozna nebesku pojavu i opasnost.
Evo tog teksta:



4 Mojs.22 - 27:



"... Ali se razgnjevi Bog što on pođe; i stade anđeo Gospodnji na put da mu ne da; a on sjeđaše na magarici svojoj i imaše sa sobom dva momka svoja.
A kad magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem mačem u ruci, svrnu magarica s puta i pođe preko polja. A Valam je stade biti da je vrati na put.
A anđeo Gospodnji stade na stazu među vinogradima, a bijaše zid i odovud i odonud.
I magarica videći anđela Gospodnjega pribi se uz drugi zid, i pritište nogu Valamovu o zid; a on je stade opet biti.
Potom anđeo Gospodnji otide dalje, i stade u tjesnacu, gdje ne bješe mjesta da se svrne ni nadesno ni nalijevo.
I magarica videći anđela Gospodnjega pade pod Valamom, a Valam se vrlo razljuti, i stade biti magaricu svojim štapom..."



Kao sto se jasno vidi, Bozjeg andjela je videla samo magarica dok ljugi ga nisu primetili sve dok im Bog naknadno nije "otvorio oci"da bi mogli videtu tu pojavu ( predlazem da se procita celo poglavlje jer licno smatram da je to zaista interesantna i intrigantna sadrzina).
 
Nazad
Vrh