Kosovski lonac sukoba - ima li mira?

Poruke
1,277
Reakcijski bodovi
162
Bodovi
3
Stanje na Kosovu je veoma kompleksno i obilježeno tenzijama između Srbije i Albanaca. Ova dugotrajna situacija izaziva mnoga pitanja i nedoumice. Zašto se ovi prijepori nastavljaju? Postoji li dovoljno snage, volje i mudrosti da se pronađe održivo rješenje?



Jedno od ključnih pitanja leži u dubokim povijesnim, etničkim i političkim razlikama između Srba i Albanaca na Kosovu. Ovi sukobi imaju dugu povijest, a različita tumačenja povijesnih događaja dodatno su potakla nepovjerenje i antagonizam među zajednicama. Pitanja teritorijalnog suvereniteta, prava manjina i pristupa prirodnim resursima samo su neki od problema koji su izvor sporova.



Tu se također javlja pitanje političke volje i interesa. Da li su politički lideri na obje strane spremni i motivirani da ulože napore u postizanje održivog mira? Ponekad političke elite koriste tenzije u svrhu održavanja vlasti ili ostvarivanja drugih ciljeva, što otežava napredak u pronalaženju trajnog rješenja.



Također je bitno uzeti u obzir međunarodnu dimenziju ovog konflikta. Srbija i Kosovo su bili predmet intenzivnih međunarodnih napora i pregovora. Međutim, postavlja se pitanje da li su međunarodni akteri u stanju pružiti adekvatnu podršku i posredovanje koje bi dovelo do održivog sporazuma. Neki smatraju da su geopolitički interesi i međunarodne dinamike često komplicirali situaciju i otežali pronalazak rješenja.



Konačno, važno je spomenuti ulogu dijaloga, pomirenja i izgradnje povjerenja. Bez dijaloga i iskrene komunikacije između Srba i Albanaca, teško je zamisliti napredak prema mirnom i stabilnom rješenju. Potrebno je uložiti napore u izgradnju povjerenja, suočavanje s prošlošću i promicanje zajedničkog razumijevanja.



Ukupno gledajući, situacija na Kosovu izaziva mnoga pitanja o tome zašto se prijepori nastavljaju i da li postoji dovoljno snage, volje i mudrosti za postizanje trajnog rješenja. Ovaj složeni konflikt zahtijeva sveobuhvatan pristup, uključujući duboko razumijevanje povijesti i kulture, političku volju, međunarodnu suradnju i angažman lokalnih i međunarodnih aktera.



U konačnici, odgovor na pitanje da li postoji dovoljno snage, volje i mudrosti da se razriješi situacija na Kosovu leži u rukama svih relevantnih aktera, kako unutar Kosova tako i međunarodne zajednice. Samo zajedničkim naporima, promoviranjem dijaloga, pomirenja i izgradnjom povjerenja, može se stvoriti put ka održivom i mirnom rješenju koje će koristiti svim zajednicama na Kosovu.



E sad, da bi išta od ovog funkcioniralo, narod se mora reformirati, počevši od crkve...
Inače nema ni oprosta, ni razumijevanja, niti suradnje. I dokle god je takvo stanje, tuđa vlast će kontrolirati situaciju kako se ne bi događalo još veće zlo...
 
Ameri i EU su dodatno pogorsali ionako lose stanje koje je bilo na Kosovu s jednostranim priznanjem pokrajine. Nakon pada Milosevica, Kosovo je trebalo dobiti vrlo visoku razinu autonomije (poput Farskih ostrva u Danskoj ili Alandskog otocja u Finskoj), potpunu demilitarizaciju i ako je bilo potrebno prijelazne mirovne snage dok se ne uspostavi lokalna policija i tijela uprave uz politicki dogovor Srba i Albanaca.
 
Ameri i EU su dodatno pogorsali ionako lose stanje koje je bilo na Kosovu s jednostranim priznanjem pokrajine. Nakon pada Milosevica, Kosovo je trebalo dobiti vrlo visoku razinu autonomije (poput Farskih ostrva u Danskoj ili Alandskog otocja u Finskoj), potpunu demilitarizaciju i ako je bilo potrebno prijelazne mirovne snage dok se ne uspostavi lokalna policija i tijela uprave uz politicki dogovor Srba i Albanaca.

Kako bi se, prema tvom mišljenju, stanje razvijalo u odsustvu stranih faktora - poboljšalo ili bi dovelo do kaosa?
 
Ameri i EU su dodatno pogorsali ionako lose stanje koje je bilo na Kosovu s jednostranim priznanjem pokrajine. Nakon pada Milosevica, Kosovo je trebalo dobiti vrlo visoku razinu autonomije (poput Farskih ostrva u Danskoj ili Alandskog otocja u Finskoj), potpunu demilitarizaciju i ako je bilo potrebno prijelazne mirovne snage dok se ne uspostavi lokalna policija i tijela uprave uz politicki dogovor Srba i Albanaca.

Ovo. Jednostavno je urušen međunarodni poredak priznanjem nezavisnosti. A mir se ne može uspostaviti dok jedna strana može raditi šta želi bez posljedica.
 
Zašto su se umješali?

Maki je dao kratak i jasan odgovor.



Sve je počelo da se okreće nakon drugog svetskog, kada je Tito naredio da se našim ljudima oduzme zemlja i da se podeli šiptarima.
Kojima su oduzeli veliku količinu zemlje, a potomci tih koji su dobili našu zemlju su nas proterali 99-te.
 

Politički i ekonomski. Politički jer je profilisala uloga NATOa kao svjetskog policajca a predsjedniku Clintonu je poslužilo i kao pogodan način da se skrene tema sa domaćeg skandala preljube sa Monikom Levinski koji je skoro završio. Ekonomski jer su dobili praktično sva rudna bogatstva KiM na tanjiru za svoju upotrebu.
 
Politički i ekonomski. Politički jer je profilisala uloga NATOa kao svjetskog policajca a predsjedniku Clintonu je poslužilo i kao pogodan način da se skrene tema sa domaćeg skandala preljube sa Monikom Levinski koji je skoro završio. Ekonomski jer su dobili praktično sva rudna bogatstva KiM na tanjiru za svoju upotrebu.

Uh, uh, teško NATO članicama ako im treba Kosovo za ekonomski prosperitet. Inače, SAD je i ranije bio "policajac", Srbija im nije trebala za demonstraciju sile. A i ove priče oko skandala mi baš ne zvuče uvjerljivo, jer su političari stalno u nekakvim skandalima, aferama. Možda je tom predsjedniku to i odgovaralo u tom vremenu, ali sigurno nije mogao intervenirati samo zato što su privatne okolnosti opterećivale njegovu funkciju...



Da nije možda humanitarna kriza i međunarodna odgovornost razlog intervencije?
 
Uh, uh, teško NATO članicama ako im treba Kosovo za ekonomski prosperitet.

Nisu im trebali ni Afganistan ni Irak za prosperitet pa su izvršili invaziju.



Inače, SAD je i ranije bio "policajac", Srbija im nije trebala za demonstraciju sile.

Zapravo je nakon raspada SSSRa bilo upitno u kojoj formi će NATO nastaviti svoje postojanje i šta će biti njegova dalja svrha pošto je svoju prvobitnu namjenu, rušenje komunizma, ispunio. Uključivanje u ratove na prostoru bivše Jugoslavije je poslužilo kao savršena prilika da se NATO cementira kao svjetski policajac i "čuvar mira".



A i ove priče oko skandala mi baš ne zvuče uvjerljivo, jer su političari stalno u nekakvim skandalima, aferama. Možda je tom predsjedniku to i odgovaralo u tom vremenu, ali sigurno nije mogao intervenirati samo zato što su privatne okolnosti opterećivale njegovu funkciju...

Ali ne završi svaki skandal u impeachmentu. To je tada bio tek drugi impeachment jednog predsjednika u istoriji SADa a prvi nakon 100+ godina. Dakle to je bio stvarno veliki skandal.



Da nije možda humanitarna kriza i međunarodna odgovornost razlog intervencije?

Čak i da uzmemo da je to razlog onda opet NATO ispada kao licemjerna alijansa. Gdje su bili 2020. kada je azero-turska alijansa izvršila invaziju na jermenski Artsakh što je dovelo do etničkog čišćenja značajnog dijela jermenske populacije? Gdje su bili kada je Sadam Husein ubijao Kurde? Gdje su bili kad su snage vlade počinile masovna silovanja u Tigraju u Etiopiji? Na kraju krajeva gdje su bili 2004. kada je izvršen pogrom nad Srbima na Kosovu i Metohiji? Znači NATO selektivno interveniše kada su u pitanju humanitarne krize.
 
Šiptari su glavna SAD marioneta na Balkanu kada je u pitanju transfer droge. Lično sam prodavao narkotike ranije, pa znam kako sve funkcioniše.





Imam familiju na Kosovu i situacija je jako loša tamo.



Ovo je za mene previše osetljiva tema. Pa ne želim da ulazim u dublje rasprave.
Moji su živeli tamo, kao i ja u ranom detinjstvu i odlično znamo kako nam je ta teritorija oduzeta, gde smo doživeli tešku nepravdu.
To što ljudi veruju medijima, to je njihov problem. Bog zna šta je istina, to je jedino bitno.
 
Nisu im trebali ni Afganistan ni Irak za prosperitet pa su izvršili invaziju.

Ne znam koliko ti je poznato, ali su više potrošili sredstava na održavanje mira nakon okupacije, nego što su se naplatili od resursa te zemlje... da, zbog terorizma...

Zapravo je nakon raspada SSSRa bilo upitno u kojoj formi će NATO nastaviti svoje postojanje i šta će biti njegova dalja svrha pošto je svoju prvobitnu namjenu, rušenje komunizma, ispunio. Uključivanje u ratove na prostoru bivše Jugoslavije je poslužilo kao savršena prilika da se NATO cementira kao svjetski policajac i "čuvar mira".

Nakon raspada SSSR-a, uloga NATO-a se prilagodila novim sigurnosnim izazovima, uključujući održavanje stabilnosti i prevenciju sukoba na Balkanu. I naravno da su takvi događaji samo ojačali perspektivu o važnosti takvog saveza kod svih onih koji su se možda i pitali: ima li potrebe... našim ljudima ne treba nikakav strani faktor da pokažu kakvog su duha...

Ali ne završi svaki skandal u impeachmentu. To je tada bio tek drugi impeachment jednog predsjednika u istoriji SADa a prvi nakon 100+ godina. Dakle to je bio stvarno veliki skandal.

Raspored događaja je važan jer impeachment proces protiv predsjednika Clintona zbog skandala s Monikom Levinski i intervencija NATO-a na Balkanu dogodili su se u različitim vremenima i kontekstima. Intervencija na Balkanu bila je kolektivna akcija međunarodnih partnera, uključujući NATO, kako bi se zaustavila humanitarna kriza i zaštitilo civilno stanovništvo. Vojne odluke temelje se na političkim i strateškim ciljevima te sigurnosnim interesima, dok impeachment proces fokusira na unutarnju politiku i pravne aspekte. Dakle, unutarnji politički skandali nisu izravno povezani s vojnim odlukama koje su vođene vanjskopolitičkim i humanitarnim razmatranjima.

Čak i da uzmemo da je to razlog onda opet NATO ispada kao licemjerna alijansa. Gdje su bili 2020. kada je azero-turska alijansa izvršila invaziju na jermenski Artsakh što je dovelo do etničkog čišćenja značajnog dijela jermenske populacije? Gdje su bili kada je Sadam Husein ubijao Kurde? Gdje su bili kad su snage vlade počinile masovna silovanja u Tigraju u Etiopiji? Na kraju krajeva gdje su bili 2004. kada je izvršen pogrom nad Srbima na Kosovu i Metohiji? Znači NATO selektivno interveniše kada su u pitanju humanitarne krize.

Svaka velika vojna sila je u većoj ili manjoj mjeri licemjer. Sad si proširio temu i zaista ne želim biti njihov odvjetnik, niti se slažem sa svim njihovim politikama, a također, svaki od tih događaja što si naveo, podrazumijeva zasebnu analizu događaja.
Ono što je po meni ključno za ljude s ovih prostora je da preuzmu odgovornost. Dokle god im je netko drugi kriv, nema suočavanja s patnjom, niti oprosta. I što je najgore, oni koji bi trebali učiti da se okrene drugi obraz, prije će zagovarati na pobunu, nego na duh poniznosti. Dokle god bude takvo stanje, primamo izraelsku lekciju. Kad god su duhovno propali, Bog bi dopuštao tuđince da vladaju s njima, jer su sudovi tih tuđinaca bili pravedniji od njihovih...
 
U ovom konkretnom slučaju čak je i Amerika osudila poteze Prištine da upadaju u opštinske objekte.
 
Srpski politicke elite od 19. vijeka do danas su se pokazale potpuno nesposobne oko Srbije okupiti okolne (prije svega slavenske) narode. Uspjeli su isprovocirati svojim bezobrazlukom i centralistickom tvrdoglavoscu sve oko sebe pa cak i Crnogorce. Pocetkom 20. vijeka nije bilo niti jednog pravoslavnog Crnogorca koji se ne bi smatrao Srbinom. Kralj Nikola se smatrao Srbinom, ali te velikosrpske budale nisu bile u stanju cak niti mirno integrirati Crnu Goru kao drugu srpsku drzavu.



Prema Albancima na Kosovu se se ponasali krajnje sovinisticki (pogotovo za Milosevicevog rezima) pa ne cudi da su uspjeli izgubiti i tu pokrajinu. E sada ako Vucic jos i formalno prizna kosovsku nezavisnost... zakucat ce zadnji cavao u lijes srpskog Kosova. Da su pametni, uporno bi se zalagali za najveci moguci stupanj autonomije Kosova u granicama Srbije i cekali rusku pobjedu u Ukrajini, uvodjenje petro yuana i prikljucili se BICKS savezu. Hvatali sto bolje veze s Grckom da zaobidju Albaniju s juga i hitno popravljali odnose sa susjednim slavenskim narodima. Iskreno se ispricali Bosancima i Hrvatima za zlocine u besmislenom ratu za razbijanje Jugoslavije, koji su pokrenuli u svojoj ludackoj sumanutosti.
 
Srpski politicke elite od 19. vijeka do danas su se pokazale potpuno nesposobne oko Srbije okupiti okolne (prije svega slavenske) narode. Uspjeli su isprovocirati svojim bezobrazlukom i centralistickom tvrdoglavoscu sve oko sebe pa cak i Crnogorce. Pocetkom 20. vijeka nije bilo niti jednog pravoslavnog Crnogorca koji se ne bi smatrao Srbinom. Kralj Nikola se smatrao Srbinom, ali te velikosrpske budale nisu bile u stanju cak niti mirno integrirati Crnu Goru kao drugu srpsku drzavu.

Crnogorstvo je moderni fenomen. To su konstruisali prije svega komunisti što je pisao i Milovan Đilas. Crnogorski narativ o srpskoj agresiji na Crnu Goru 1918. je mit. Čak je i unuk kralja Nikole priznao da je 1918. većina stanovništva Crne Gore bilo za ujedinjenje.



Prema Albancima na Kosovu se se ponasali krajnje sovinisticki (pogotovo za Milosevicevog rezima) pa ne cudi da su uspjeli izgubiti i tu pokrajinu.

Ovo je svakako istina ali je to dvostrana ulica. I Albanci su se ponašali šovinistički prema Srbima.



E sada ako Vucic jos i formalno prizna kosovsku nezavisnost... zakucat ce zadnji cavao u lijes srpskog Kosova. Da su pametni, uporno bi se zalagali za najveci moguci stupanj autonomije Kosova u granicama Srbije i cekali rusku pobjedu u Ukrajini, uvodjenje petro yuana i prikljucili se BICKS savezu. Hvatali sto bolje veze s Grckom da zaobidju Albaniju s juga i hitno popravljali odnose sa susjednim slavenskim narodima. Iskreno se ispricali Bosancima i Hrvatima za zlocine u besmislenom ratu za razbijanje Jugoslavije, koji su pokrenuli u svojoj ludackoj sumanutosti.

Rusija je zapela u Ukrajini i više to ni najzaluđeniji rusofili ne mogu negirati. Nema se šta čekati ruska pobjeda kad ruska pobjeda uopšte nije izgledna.
 
Prema Albancima na Kosovu se se ponasali krajnje sovinisticki (pogotovo za Milosevicevog rezima) pa ne cudi da su uspjeli izgubiti i tu pokrajinu. E sada ako Vucic jos i formalno prizna kosovsku nezavisnost... zakucat ce zadnji cavao u lijes srpskog Kosova. Da su pametni, uporno bi se zalagali za najveci moguci stupanj autonomije Kosova u granicama Srbije i cekali rusku pobjedu u Ukrajini, uvodjenje petro yuana i prikljucili se BICKS savezu. Hvatali sto bolje veze s Grckom da zaobidju Albaniju s juga i hitno popravljali odnose sa susjednim slavenskim narodima. Iskreno se ispricali Bosancima i Hrvatima za zlocine u besmislenom ratu za razbijanje Jugoslavije, koji su pokrenuli u svojoj ludackoj sumanutosti.

Mislim da je teško očekivati da bilo koji narod s ovih prostora u potpunosti nauči iz grešaka prošlosti i zajednički krene naprijed. Umjesto da prepoznaju vlastitu odgovornost, često se susrećemo s tendencijom da se krivnja prebacuje na druge, što održava postojeće stanje. U vezi s tim, sumnjam u mogućnost pobjede Rusije. Čak i ako se to dogodi, što smatram malo vjerojatnim, Srbija, Hrvatska i druge zemlje u okruženju uglavnom su više vezane uz Europsku uniju nego uz Rusiju. Srbija je vezana uz Rusiju srcem, ali ni blizu ekonomijom kao sa EU. Na kraju interesi prevagnu...
 
Nazad
Vrh