Božanska pomoć u ovozemaljskom životu

  • Pokretač teme Pokretač teme Nefi
  • Datum početka Datum početka

Nefi

Mormon
Član
Poruke
1,241
Reakcijski bodovi
51
Bodovi
48
Dalin H. Ouks



I

Preko proroka Džozefa Smita, Gospod je otkrio nekoliko aspekata našeg predsmrtnog života. Tamo smo postojali kao duhovna deca Božja. Pošto je Bog želeo da pomogne svojoj deci da se razvijaju, odlučio je da stvori zemlju na kojoj bismo mogli da primimo telo, učimo iz iskustva, razvijamo božanske kvalitete i budemo iskušani da se vidi da li ćemo držati Božje zapovesti. A oni koji se pokažu dostojnima imaće „slavu nadodatu na glavama njihovim u veke vekova” (Avram 3:26).

Da bi utvrdio uslove ovog božanskog plana, Bog je izabrao svog Jedinorodnog Sina da bude naš Spasitelj. Lucifer, čija bi predložena alternativa uništila delovanje čoveka, postao je Sotona i bio je „oboren” Proteran na zemlju i lišen povlastice ovozemaljskog života, Sotona je dobio priliku da pokuša „da obmanjuje i zaslepljuje ljude, i da ih vodi zarobljene po svojoj volji, i to sve one koji ne poslušaju glas [Božji]” (Mojsije 4:4).

Suštinski deo Božjeg velikog plana za ovozemaljski razvoj Njegove dece bio je da ona iskuse „suprotnost u svemu” (2. Nefi 2:11). Kao što se naši fizički mišići ne mogu razvijati ili održavati bez suprotstavljanja zakonu gravitacije, tako je za ovozemaljski razvoj čoveka potrebno da se opire Sotoninim iskušenjima i drugim smrtničkim suprotnostima. Za duhovni rast, najvažniji uslov je potreba da se bira između dobra i zla. Oni koji biraju dobro napredovaće ka svojoj večnoj sudbini. Onima koji biraju zlo – a to je ono što svi rade kada su izloženi raznim iskušenjima ovozemaljskog života – potrebna je spasonosna pomoć koju je Bog pun ljubavi izabrao da pruži.



II

Svakako, Božja najmoćnija ovozemaljska pomoć bila je to što je obezbedio Spasitelja, Isusa Hrista, koji je patio da bi platio cenu i obezbedio oproštaj za grehe ljudi kada se pokaju. To milostivo i slavno Pomirenje objašnjava zašto je vera u Gospoda Isusa Hrista prvo načelo Jevanđelja. Njegovo Pomirenje „ostvaruje vaskrsenje mrtvih” (Alma 42:23) i „izvrš[ava] pomirenje za grehe sveta” (Alma 34:8), brišući sve grehe za koje smo se pokajali i dajući našem Spasitelju moć da nam pomogne u našim ovozemaljskim slabostima.



Osim tog veličanstvenog brisanja naših greha i primanja oproštaja, plan Oca i Sina punih ljubavi pruža mnoge druge darove za našu zaštitu, uključujući, pre svega, zaštitu od greha. Naš ovozemaljski život uvek počinje sa ocem i majkom. U idealnom slučaju, oboje su prisutni sa različitim darovima koji usmeravaju naš razvoj. Ako nisu, njihovo odsustvo je deo suprotnosti koju moramo da prevaziđemo.



III

Plan našeg Nebeskog Oca takođe pruža druge vrste pomoći koje će nas voditi na našem ovozemaljskom putovanju.

Prva, govorim o Svetlu ili Duhu Hristovom. „Duh Hristov daje se svakom čoveku da bi raspoznavao dobro od zla” (Moroni 7:16). „A Duh daje svetlo svakome ko dođe na svet, i Duh prosvetljuje svakoga širom sveta, koji posluša glas Duha” (Učenje i zaveti 84:46).

„Jer se Duh moj šalje svetu da prosvetli poniznog i raskajanog, i na osudu bezbožnom” (Učenje i zaveti 136:33).

„Gospod nije ostavio ljude (kada se rode na ovom svetu) bespomoćne, u potrazi za svetlom i istinom, nego se svaki čovek… rađa sa pravom da primi vođstvo, pouku, savete od Hristovog Duha ili Svetla Istine.”



Druga velika pomoć koju nam je Gospod pružio da bi nam pomogao da biramo ono što je ispravno, skup su međusobno povezanih usmerenja u Svetim pismima, kao deo plana spasenja (plana sreće). Ova usmerenja su zapovesti, obredi i zaveti.

Zapovesti definišu put koji nam je pokazao naš Nebeski Otac da bismo mogli napredovati ka večnom životu. Ljudi koji na zapovesti gledaju kao na način na koji Bog odlučuje koga da kazni ne razumeju svrhu Božjeg brižnog plana sreće. Na tom putu, postepeno možemo ostvariti potreban odnos sa našim Spasiteljem i osposobiti se za uvećanje Njegove moći da nam pomogne na našem putu ka odredištu koje Bog želi za sve nas. Naš Nebeski Otac želi da se sva Njegova deca vrate u nebesko carstvo gde prebivaju Bog i naš Spasitelj, i da imaju živote poput onih koji borave u toj nebeskoj slavi.

Obredi i zaveti su deo zakona koji određuje put ka večnom životu. Obredi, i sveti zaveti koje sklapamo sa Bogom preko njih, potrebni su koraci i bitni na tom putu.

Objave od Svetog Duha su još jedna pomoć koju Bog daje u donošenju ispravnih odluka. Sveti Duh je treći član Božanstva. Njegova uloga, kako je objašnjeno u Svetom pismu, jeste da svedoči o Ocu i Sinu, da nas poučava, da nas podseća na sve, i da nas vodi svakoj istini. Sveta pisma uključuju mnoge opise objava od Svetog Duha, na primer duhovno svedočanstvo kao odgovor na pitanje o istinitosti Mormonove knjige. Objava se ne sme mešati sa darom Svetog Duha, koji se dodeljuje nakon krštenja.

Jedna od najznačajnijih Božjih pomoći za Njegovu vernu decu je dar Svetog Duha. Važnost ovog dara je očigledna u činjenici da se zvanično dodeljuje nakon pokajanja i krštenja vodom, „i tada [Sveta pisma objašnjavaju] dolazi oprost greha vaših ognjem i Svetim Duhom” (2. Nefi 31:17). Osobe koje imaju taj oprost greha – a zatim redovno obnavljaju svoje čišćenje svakodnevnim pokajanjem i životom u skladu sa zavetom koji sklapaju tokom obreda pričesti – ispunjavaju uslove za obećanje da Sveti Duh, Duh Gospodnji, „može uvek biti s njima” (Učenje i zaveti 20:77).



Sveti Duh će„prosvetliti umove ljudi u vezi sa onim što je Božje, da ih uveri u vreme njihovog obraćenja da su izvršili volju Očevu, i da bude u njima trajno svedočanstvo kao pratilac kroz život, delujući kao siguran i bezbedan vodič svakoj istini i ispunjavajući ih iz dana u dan radošću i milošću, sa sklonošću da čine dobro svim ljudima, da trpe zlo umesto da čine zlo, da budu ljubazni i milostivi, dugotrpeljivi i milosrdni. Svi koji poseduju ovaj neprocenjiv dar, ovaj dragoceni biser, imaju neprestanu žeđ za pravednošću. Bez pomoći Svetog Duha „nijedan smrtnik ne može hodati pravim i uskim putem”.



IV

Sa toliko moćnih vrsta pomoći koje nas vode na našem ovozemaljskom putovanju, razočaravajuće je to što mnogi ostaju nespremni za svoj zakazani susret sa našim Spasiteljem i Otkupiteljem, Isusom Hristom. Njegova parabola o deset devica, govori o tome da će od onih koji su pozvani da se sretnu sa Njim samo polovina biti pripremljena.

Mnoga od ovih odstupanja nastaju kada članovi Crkve ne slede osnovni plan duhovnog razvoja, koji se sastoji od lične molitve, redovnog proučavanja Svetih pisama i čestog pokajanja. Neki zanemaruju i nedeljnu obnovu zaveta uzimanjem pričesti. Neki kažu da Crkva ne zadovoljava njihove potrebe: oni stavljaju ono što oni doživljavaju kao svoje buduće potrebe ispred onoga što je Gospod obezbedio u svojim brojnim učenjima i prilikama za našu suštinsku službu drugima.

Lek za takva odstupanja su poniznost i poverenje u Gospoda. Gospod „blagosilja i potpomaže one koji uzdanje svoje oslanjaju na Njega” (Helaman 12:1). Poverenje u Gospoda je posebno neophodno za sve koji pogrešno upoređuju Božje zapovesti i učenja Njegovih proroka sa najnovijim otkrićima i ljudskom mudrošću.

Govorio sam o mnogim vrstama pomoći koje je naš Nebeski Otac pun ljubavi pružio svojoj deci da bi im pomogao da Mu se vrate. Naša uloga u ovom božanskom planu je da imamo poverenja u Boga i tražimo i koristimo ove vrste božanske pomoći, i što je najvažnije, Pomirenje Njegovog ljubljenog Sina, našeg Spasitelja i Otkupitelja, Isusa Hrista. Molim se da ćemo poučavati ova načela i živeti po njima. U ime Isusa Hrista, amen.
 
Cekaj Nefi, meni tu neke stvari nisu jasne...

Vi vjerujete da su svi ljudi bozja djeca, koja su postojala i prije rodjenja na Zemlji i koju je Bog imao sa svojim mnogim bozanskim zenama, a opet je izabrao Jednorodjenog sina Isusa da im bude spasitelj na toj Zemlji. Koja je onda razlika izmedju obicnih ljudi, Isusa i Lucifera, jer je i on jedan od Bozjih sinova.
 
Vi vjerujete da su svi ljudi bozja djeca, koja su postojala i prije rodjenja na Zemlji i koju je Bog imao sa svojim mnogim bozanskim zenama, a opet je izabrao Jednorodjenog sina Isusa da im bude spasitelj na toj Zemlji. Koja je onda razlika izmedju obicnih ljudi, Isusa i Lucifera, jer je i on jedan od Bozjih sinova.
Prvo ne postoji nijedna objava koja potvrđuje da Bog ima mnoge božanske žene, već se do sada pominjala samo jedna. A i o tome nije ništa detaljno objavljeno. Isus je izabran jer je bio prvorođeni duhovni Sin Boga Oca. Znači On je naš najstariji brat i zato je osgovoran za svu svoju braću i sestre. Razlika između Isusa i drugih duhova je u tome što je Isus još u preegzistenciji toliko napredovao da je postao poput Boga Nebeskog Oca. Za Lucifera piše da je imao veliku vlast na nebu, bio veliki duh ali je radi toga postao ponosan do te mere da se pobunio protiv Boga i njegovag plana spasenja za njegovu decu. On je itgubio svoju slavu i postao Sotona i djavo.
 
Prvo ne postoji nijedna objava koja potvrđuje da Bog ima mnoge božanske žene, već se do sada pominjala samo jedna.
E vidis, to je jako zanimljivo. Gdje se to spominje, kako je ime toj bozanskoj Majci?

A i o tome nije ništa detaljno objavljeno.
Znas kakve su zene, ne zeli se puno petljati u muzeve poslove, zeli svoju privatnost. U Indiji Veliku Majku zovu Kali, Crna. Nedostupna ljudskom pogledu.

Isus je izabran jer je bio prvorođeni duhovni Sin Boga Oca. Znači On je naš najstariji brat i zato je osgovoran za svu svoju braću i sestre. Razlika između Isusa i drugih duhova je u tome što je Isus još u preegzistenciji toliko napredovao da je postao poput Boga Nebeskog Oca.
To otvara nekoliko pitanja.

Prvo, dakle po tome, Isus je isto stvoreno bice, kao i svi mi drugi. A sve sto je nastalo, jednom ce i nestati.
Drugo, sto je bilo prije stvaranja tolike duhovne djece? Da li su Bog i Majka bili sami? Jesu li i oni stvoreni? Kakav je njihov odnos (mislim, ne obiteljski, nego metafizicki).
Trece, ako je Isus toliko napredovao da je postao poput Oca, onda je to u mogucnosti i sve druge djece.

Za Lucifera piše da je imao veliku vlast na nebu, bio veliki duh ali je radi toga postao ponosan do te mere da se pobunio protiv Boga i njegovag plana spasenja za njegovu decu. On je itgubio svoju slavu i postao Sotona i djavo.
On je sebicnost i samoljublje koje je prisutno u svakom od te djece. Ali ta vatra se moze ugasiti.

Vidis ti Nefi moj, kada se postavljaju pitanja koliko novih stvari se moze otvoriti? I koliko stvari mozemo saznati o mormonima ako malo zagrebemo ispod povrsine.
 
E vidis, to je jako zanimljivo. Gdje se to spominje, kako je ime toj bozanskoj Majci?
To Bog drži tajno jer to nije bitno za naše spasenje. Uopšte mi vrlo malo znamo šta o Bogu Ocu. On se retko javljao čovečanstvu i kada je to učinio onda samo da najavi svog Sina: "Ovo je Sin moj ljubljeni njega asalušajte!" Jedino št o sigurno znamo to je činjenica da princip porodica dolazi sa Neba. "Zato savijam kolena pred Ocem našeg Gospoda Isusa Hrista, po kome se zove svaka porodica na nebu i na zemlji." (Efescima 3:14-15)
 
Prvo, dakle po tome, Isus je isto stvoreno bice, kao i svi mi drugi. A sve sto je nastalo, jednom ce i nestati.
Drugo, sto je bilo prije stvaranja tolike duhovne djece? Da li su Bog i Majka bili sami? Jesu li i oni stvoreni? Kakav je njihov odnos (mislim, ne obiteljski, nego metafizicki).
Trece, ako je Isus toliko napredovao da je postao poput Oca, onda je to u mogucnosti i sve druge djece.
Mi verujemo da je svest ili razum uvek postojao i da nemože biti stvoren i verujemo da je Bog za te razume stvorio tela od Duha, tako što ih je rodio. Isus je bio prvorođeno dete Boga Oca.

Znači sva ljudska bića, muškarci i žene, stvorena su rađanjem po obličju Božjem. Svako je voljeni duhovni sin ili kćer nebeskih roditelja i kao takav ima božansku prirodu i sudbinu. Pol je osnovna karakteristika pojedinačnog predsmrtničkog, smrtničkog i večnog identiteta i svrhe.

U predsmrtničkom životu, duhovni sinovi i kćeri su poznavali i obožavali Boga kao svog Večnog Oca i prihvatili su Njegov plan po kome Njegova deca mogu da dobiju fizička tela i steknu zemaljsko iskustvo kako bi napredovala prema savršenstvu i konačno ostvarila svoju božansku sudbinu u svojstvu baštinika večnog života. Božanski plan sreće omogućava nastavljanje porodičnih odnosa i nakon smrti. Sveti obredi i zaveti dostupni u svetim hramovima, pojedincima pružaju mogućnost da se vrate u Božje prisustvo, a porodicama da budu večno sjedinjene.
 
Trece, ako je Isus toliko napredovao da je postao poput Oca, onda je to u mogucnosti i sve druge djece.
da, to je moguće. Po Božjem planu svako od nas ima tu mogućnost. Jedno apokrifno pismo kaže: "Konj rađa konja, čovek rađa čoveka, bog rađa boga." („Jevanđelje po Filipu 1:102“
 
Nazad
Vrh