Da li je Biblija kompletna?

[Nefi]

dok drugi pojedinac mimo apostolskog nasljeđa donosi nove knjige za cijeli svijet. Ako je Božja kuća kuća reda, onda su pravila jasna: ono što je dano apostolima i prorocima temelj je Crkve (Ef 2:20), a ne kasnija „privatna“ nadahnuća koja tvrde da su univerzalna.

ne postoji tako nešto kao apostolsko nasleđe. Jer samo jedan apostol može naslediti apostola. Pismo opisuje kako su birani apostoli posle Isusovog odlazka na nebo. U Novom zavetu piše putem otkrivenja od Isusa Hrista, što znači otkrivenjem ili nadahnućem sa neba. Posle smrti jednog apostola birani su drugi i pozvani samo Božjom voljom. Apostoli su birani molitvom i Božjom objavom, kao što piše:

"I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, po nadimku Just, i Matiju. I pomoliše se Bogu ovim rečima: Gospode, ti što poznaješ srca svih, pokaži kojega si od ove dvojice izabrao, da primi mesto u ovoj službi i apostolstvu, od čega je Juda odstupio - da bi otišao na svoje mesto. Tako...pade na Matiju, te bi pridodat jedanaestorici apostola." (Dela Ap 1:15–26)


Na Isti takav način je i Pavle izabran, Božjom voljom, puten Božje objave:

"Pavle, služitelj Hrista Isusa, pozvan za apostola, određen za evanđelje Božije" (Rimljanima 1:1)

"Pavle, Božijom voljom pozvan za apostola Isusa Hrista" (1 Kor 1:1)

Niti može jedan o sedamdset učenika, niti neki visoki sveštenik, niti strešina, niti đakon, niti sveštenik niti episkom naslediti bilo kog apostola, osim ako mu apostoli polože ruke i zarede ga u jednog apostola. ali posle smrti Jovana to se nije dogodilo.

Ali 1829. g. se to dogodilo kada je Isus poslao svoje apostole Petra, Jakova i Jovana, koji su u međuvremenu vaskrsli, da polože ruke na Josepha Smitha i na Olivera Coderija i da ih zarede u apostole i tako su dobili ključeve vlasti da ponovo obnove Crkvu Isusa Hrista na zemlji.
Pored određenih ključeva obnovljeno je i svako učenje koje se učilo za vreme prvih apostola. Ali pozvani su i još 10 apostola i tako je obnovljeni isti red koji je postojao u izvornoj Crkvi Isusa Hrista. Znači to nisi bila nikakva „privatna“ nadahnuća nego data od Isusa Hrista svojim apostolima. .

 

[Nefi]

Apostoli nisu postavljali nove apostole, već episkope, prezvitere i đakone.

To nije baš tačno. Apostoli su birani molitvom i Božjom objavom, kao što piše: "I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, po nadimku Just, i Matiju. I pomoliše se Bogu ovim rečima: Gospode, ti što poznaješ srca svih, pokaži kojega si od ove dvojice izabrao, da primi mesto u ovoj službi i apostolstvu, od čega je Juda odstupio - da bi otišao na svoje mesto. Tako kocka pade na Matiju, te bi pridodat jedanaestorici apostola." (Dela Ap 1:15–26) Izraz "bacanje kocke" nije igra na sreću, nego se odnosi na putem Božje objave. Na Isti takav način je i Pavle izabran, Božjom objavom apostolima. Ali radi progona i ubistva apostola nije bilo moguće da se taj red nastavi.

 

[Sanemi Shinozugava]

ne postoji tako nešto kao apostolsko nasleđe. Jer samo jedan apostol može naslediti apostola. Pismo opisuje kako su birani apostoli posle Isusovog odlazka na nebo. U Novom zavetu piše putem otkrivenja od Isusa Hrista, što znači otkrivenjem ili nadahnućem sa neba. Posle smrti jednog apostola birani su drugi i pozvani samo Božjom voljom. Apostoli su birani molitvom i Božjom objavom, kao što piše:

"I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, po nadimku Just, i Matiju. I pomoliše se Bogu ovim rečima: Gospode, ti što poznaješ srca svih, pokaži kojega si od ove dvojice izabrao, da primi mesto u ovoj službi i apostolstvu, od čega je Juda odstupio - da bi otišao na svoje mesto. Tako...pade na Matiju, te bi pridodat jedanaestorici apostola." (Dela Ap 1:15–26)


Na Isti takav način je i Pavle izabran, Božjom voljom, puten Božje objave:

"Pavle, služitelj Hrista Isusa, pozvan za apostola, određen za evanđelje Božije" (Rimljanima 1:1)

"Pavle, Božijom voljom pozvan za apostola Isusa Hrista" (1 Kor 1:1)

Niti može jedan o sedamdset učenika, niti neki visoki sveštenik, niti strešina, niti đakon, niti sveštenik niti episkom naslediti bilo kog apostola, osim ako mu apostoli polože ruke i zarede ga u jednog apostola. ali posle smrti Jovana to se nije dogodilo.

Ali 1829. g. se to dogodilo kada je Isus poslao svoje apostole Petra, Jakova i Jovana, koji su u međuvremenu vaskrsli, da polože ruke na Josepha Smitha i na Olivera Coderija i da ih zarede u apostole i tako su dobili ključeve vlasti da ponovo obnove Crkvu Isusa Hrista na zemlji.
Pored određenih ključeva obnovljeno je i svako učenje koje se učilo za vreme prvih apostola. Ali pozvani su i još 10 apostola i tako je obnovljeni isti red koji je postojao u izvornoj Crkvi Isusa Hrista. Znači to nisi bila nikakva „privatna“ nadahnuća nego data od Isusa Hrista svojim apostolima. .

Ako tvrdiš da je Isus u 19. stoljeću poslao Petra, Jakova i Ivana da prenesu apostolsku vlast Josephu Smithu, onda se to više ne temelji ni na Pismu ni na povijesti, nego isključivo na privatnom svjedočanstvu jednog čovjeka, bez ikakve potvrde u apostolskom nasljeđu Crkve.

Apostolska služba nije bila samo rezultat objave, nego vidljivog poslanja unutar zajednice vjernika i nasljedstva koje je pratilo nauk i zajedništvo s prvim svjedocima Uskrsloga (Dj 1:21,22). Upravo zato Crkva nije priznavala nikakve „naknadne apostole“ izvan tog temelja.

Ako se Božji red temelji na „tajnoj objavi“ koja mijenja ili proširuje evanđelje danima svima (Gal 1:8,9), onda to nije red, nego samovolja pod krinkom nadahnuća.

 

[Maki]

To nije baš tačno. Apostoli su birani molitvom i Božjom objavom, kao što piše: "I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, po nadimku Just, i Matiju. I pomoliše se Bogu ovim rečima: Gospode, ti što poznaješ srca svih, pokaži kojega si od ove dvojice izabrao, da primi mesto u ovoj službi i apostolstvu, od čega je Juda odstupio - da bi otišao na svoje mesto. Tako kocka pade na Matiju, te bi pridodat jedanaestorici apostola." (Dela Ap 1:15–26) Izraz "bacanje kocke" nije igra na sreću, nego se odnosi na putem Božje objave. Na Isti takav način je i Pavle izabran, Božjom objavom apostolima. Ali radi progona i ubistva apostola nije bilo moguće da se taj red nastavi.

To je tačno. Crkveni Oci su sastavili kanon Pisma i taj proces je kompletiran tek u 4-5. vijeku. Vjerovati u Pismo nužno znači vjerovati i u Sv. Oce.

 

[Nefi]

Crkveni Oci su sastavili kanon Pisma i taj proces je kompletiran tek u 4-5. vijeku. Vjerovati u Pismo nužno znači vjerovati i u Sv. Oce.

Čudi me da nije tada bilo jasno koji spisi pripadaju novom zavetu a koji ne. Nema nigde pismenog dokaza da su crkveni Oci sastavili i Sinajski rukopis, koji je sadržao već sve spise novog zaveta plus poslanicu Varnave i Pastira Jarmina. A to je već početkom četvrtog veka bilo poznato. Sada se postavlja pitanje zašto su te dve knjige odbačene?

Zašto sada da verujem u crkvene oce, samo što su uzeli već postojaće tekstove i sasatavili ih u jednu knjigu? Pored toga taj posao nisu baš dobro uradili jer tekstovi fale. U novom zavetu se pominje poslanice Korinćanima pre prve poslanice (1 Kor 5:9), još jedna poslanica Efescima (Ef 3:3), poslanica iz Laodikije (Kol 4:16), i druge poslanice Jude (Juda 1:3). Gde su te knjige danas?
Isus je učio "Verujte u BOGA i u MENE verujte! " (Jovan 14:1) A ne da se uzdamo u ljude: "Proklet onaj ko se u čoveka uzda." (Jeremija 17:5,7)

 

[Maki]

Čudi me da nije tada bilo jasno koji spisi pripadaju novom zavetu a koji ne. Nema nigde pismenog dokaza da su crkveni Oci sastavili i Sinajski rukopis, koji je sadržao već sve spise novog zaveta plus poslanicu Varnave i Pestira Jarmina. A to je već početkom četvrtog veka bilo poznato. Sada se postavlja pitanje zašto su te dve knjige odbačene?

Pa sastavljen je u okviru Crkve.

Zašto sada da verujem u crkvene oce, samo što su uzeli već postojaće tekstove i sasatavili ih u jednu knjigu? Pored toga taj posao nisu baš dobro uradili jer tekstovi fale. U novom zavetu se pominje poslanice Korinćanima pre prve poslanice (1 Kor 5:9), još jedna poslanica Efescima (Ef 3:3), poslanica iz Laodikije (Kol 4:16), i druge poslanice Jude (Juda 1:3).

Zato što su crkveni Oci sastavili kanon. Proces određivanja kanona je tekao unutar Crkve. Druge ranohrišćanske vjerske zajednice (da ne kažem jeretičke) su imale svoje kanone. Markioniti, evioniti, gnostici. Svi su oni imali svoje svete tekstove i svoja "jevanđelja". Ovaj kanon koji danas svi koriste i prihvataju je kanon jedne od tih ranohrišćanskih grupa tj. Pravoslavne Crkve.

Gde su te knjige danas?

Nisu sačuvane.