- Poruke
- 360
- Reakcijski bodovi
- 44
- Bodovi
- 28
Nekima je možda znano, čuli su, neki možda nisu, ali biblijski lingvistički skolari često vole reći da je Biblija prepuna temperamentnih "igara riječi" i obrata gdje bi starozavjetni proroci uzeli neki izraz iz susjednih jezika i lijepo se s njim... poigrali, ili se pogirali riječima vlastitog jezika - kao u nekom neobičnom nadahnuću. Nama se to uglavnom iz prijevoda ne vidi. Ovo ispod nije jedna od tih situacija, ali evo,
Jedna zanimljivost...
Svi znamo da se riječ koju danas mnogi čitaju Jahve, Jehova ili nekako slično piše:
JOD-HEH-VAV-HEH
obratno, tj. u hebrejskom se piše zdesna ulijevo.
Ono što želim pokazati je slijedeće:
jod se čita kao j ili kao i
heh je, dakako h, mehko h
vav je specifičan, jer pored svima znanog u ili v, vav može biti tj čitati se, pa često se i čita kao o ili kao u. Primjer svima znam je riječ "elohim", to "o" je vav.
Tako, ako bismo izgovorili JHVH
dobili bismo: IO. Jer mehko heh može biti posve nečujno, ne izgovoriti se kao nama zvučno "h", iako je uvijek tu negdje, skriveno.
Digresija: JahAvah kao Žudnja cijele kreacije... kako apostol kaže: cijela kreacija "stenje kao u porodu"... za manifestacijom... ostvarenjem Žudnje, želje, ispunjenjem Riječi...
Koje riječi, u nastavku:
Na španjolskom izgovorena riječ IHO (s punim zvučnim h) znači SIN. Piše se posve drukčije, ali to sad nije bitno, piše se i na grčkom drukčije nego se izgovara. Čini se da smo samo mi "imali Vuka". Ali španjolski nam ovdje nije relevantan. Grčki jest.
U grčkom izgovoru zvuku IO treba dodati S/Š, ono neobično zvučno s kakvo Grci znaju izgovarati da bi riječ zaista i bila IOS odnosno SIN.
Grčki zaista nema zvuk Š, već samo taj S, za oboje.
Ako JHVH dodamo ŠVH - Gospod spašava. Ili Gospod (je) Spas(enje)...
Dodajmo ga tako što ćemo preklopiti obje riječi i rezultat je JHŠVH, rekli bismo - odmah na prvu: Ješua (Isus), iako i tu se ime Ješua, zapravo, piše drukčije. Sam pogled na JHŠVH onima koji znaju Isusovo hebrejsko ime upada u oči kao upravo ono. Kao što kažem, ne piše se tako, ali je, eto, tu.
Ali ima i druga stvar, ova je nadasve čudna.
Nekakvog neobičnog i prikrivenog povezivanja između različitih smjerova pisanja i čitanja mora postojati. Koliko god dubiozno bilo, rezultat je:
JHVŠH. Preklopili smo na takav neobičan način zbog razlike u pisanju hebrejskog i grčkog: jedno je zdesna ulijevo, drugo slijeva udesno - jer mora biti poveznica izmđu dva različita načina:
HVHJ + HVŠ jedno bismo morali preokrenuti da bude slijeva udesno i preklopimo: pa neka bude
JHVH + HVŠ = JHVŠH
ili ako ćete:
HVHJ + ŠVH = HŠVHJ (koje se čita, kao i Božje ime, ovaj puta zdesna ulijevo).
To će reći:
I (hh) VV=OO S (hh)
IOS, grčki SIN.
Zanimljivo je i to što je duplo "oo" (dvostruko vav) u grčkom izgovoru zaista i naglašeno u toj riječi.
.
IHTUS
Isus Hristos Božji Sin Spasitelj
Riječ Božja je, čini se, cijelo vrijeme ukazivala na SINA. Čini se, moguće da je to ostalo i u krilatici IHTUS. Također: alfa i omega stilizirani u simbolu.
Iz dva jezika, jednog za Stari, drugog za Novi Savez: hebrejskog i grčkog jezika, podudarnost je prevelika da bi bila puka slučajnost.
Ovim tekstom želim samo ukazati da i prečesto mi razmišljamo u jednom smjeru, Bog svojom Riječju u posve drugom. Zasigurno nije ova posve smislena "koincidencija" nastala sama od sebe.
.
Svojevremeno sam na netu bila naletjela na izvadak iz neke knjige iz xix stoljeća ili početka xx, ne sjećam se više, ne sjećam se ni kako se knjiga zvala, izvadak je imao jedva stranicu i pol. Neka vrijedna pčelica je tražila kako su stari Judejci, Izrailje izgovarali Božje ime JHVH. (I mene je zanimalo, dakako.) I propitkivanjima nekih tadašnjih Židovskih Rabina, jedino do čega je došla je "aya", i da ta riječ znači OTAC. Zanimljivo je, jer poslije se otkrilo, da je u nekim starobliskoistočnim jezicima riječ zaista i značila: OTAC. (Sumerski ili akadski, ili neki treći, nisam više sigurna koji sve, ima ih.)
JHVH je OTAC.
Isus je SIN.
JHVH kao OTAC u nevidljivom.
Isus kao SIN, obznanjen u vidljivom što je (i) u nevidljivom i k tome obznanio OCA koji je u nevidljivom.
( Jer kao što znamo, sve vidljivo nastalo je od nevidljivoga. ...
Također znamo da Duh Kristov u nama samima kliče Bogu: Abba! Oče! - pa i "aya" ako netko govori neki od tih starih jezika
.)
Jedna zanimljivost...
Svi znamo da se riječ koju danas mnogi čitaju Jahve, Jehova ili nekako slično piše:
JOD-HEH-VAV-HEH
obratno, tj. u hebrejskom se piše zdesna ulijevo.
Ono što želim pokazati je slijedeće:
jod se čita kao j ili kao i
heh je, dakako h, mehko h
vav je specifičan, jer pored svima znanog u ili v, vav može biti tj čitati se, pa često se i čita kao o ili kao u. Primjer svima znam je riječ "elohim", to "o" je vav.
Tako, ako bismo izgovorili JHVH
dobili bismo: IO. Jer mehko heh može biti posve nečujno, ne izgovoriti se kao nama zvučno "h", iako je uvijek tu negdje, skriveno.
Digresija: JahAvah kao Žudnja cijele kreacije... kako apostol kaže: cijela kreacija "stenje kao u porodu"... za manifestacijom... ostvarenjem Žudnje, želje, ispunjenjem Riječi...
Koje riječi, u nastavku:
Na španjolskom izgovorena riječ IHO (s punim zvučnim h) znači SIN. Piše se posve drukčije, ali to sad nije bitno, piše se i na grčkom drukčije nego se izgovara. Čini se da smo samo mi "imali Vuka". Ali španjolski nam ovdje nije relevantan. Grčki jest.
U grčkom izgovoru zvuku IO treba dodati S/Š, ono neobično zvučno s kakvo Grci znaju izgovarati da bi riječ zaista i bila IOS odnosno SIN.
Grčki zaista nema zvuk Š, već samo taj S, za oboje.
Ako JHVH dodamo ŠVH - Gospod spašava. Ili Gospod (je) Spas(enje)...
Dodajmo ga tako što ćemo preklopiti obje riječi i rezultat je JHŠVH, rekli bismo - odmah na prvu: Ješua (Isus), iako i tu se ime Ješua, zapravo, piše drukčije. Sam pogled na JHŠVH onima koji znaju Isusovo hebrejsko ime upada u oči kao upravo ono. Kao što kažem, ne piše se tako, ali je, eto, tu.
Ali ima i druga stvar, ova je nadasve čudna.
Nekakvog neobičnog i prikrivenog povezivanja između različitih smjerova pisanja i čitanja mora postojati. Koliko god dubiozno bilo, rezultat je:
JHVŠH. Preklopili smo na takav neobičan način zbog razlike u pisanju hebrejskog i grčkog: jedno je zdesna ulijevo, drugo slijeva udesno - jer mora biti poveznica izmđu dva različita načina:
HVHJ + HVŠ jedno bismo morali preokrenuti da bude slijeva udesno i preklopimo: pa neka bude
JHVH + HVŠ = JHVŠH
ili ako ćete:
HVHJ + ŠVH = HŠVHJ (koje se čita, kao i Božje ime, ovaj puta zdesna ulijevo).
To će reći:
I (hh) VV=OO S (hh)
IOS, grčki SIN.
Zanimljivo je i to što je duplo "oo" (dvostruko vav) u grčkom izgovoru zaista i naglašeno u toj riječi.
.
IHTUS
Isus Hristos Božji Sin Spasitelj
Riječ Božja je, čini se, cijelo vrijeme ukazivala na SINA. Čini se, moguće da je to ostalo i u krilatici IHTUS. Također: alfa i omega stilizirani u simbolu.
Iz dva jezika, jednog za Stari, drugog za Novi Savez: hebrejskog i grčkog jezika, podudarnost je prevelika da bi bila puka slučajnost.
Ovim tekstom želim samo ukazati da i prečesto mi razmišljamo u jednom smjeru, Bog svojom Riječju u posve drugom. Zasigurno nije ova posve smislena "koincidencija" nastala sama od sebe.
.
Svojevremeno sam na netu bila naletjela na izvadak iz neke knjige iz xix stoljeća ili početka xx, ne sjećam se više, ne sjećam se ni kako se knjiga zvala, izvadak je imao jedva stranicu i pol. Neka vrijedna pčelica je tražila kako su stari Judejci, Izrailje izgovarali Božje ime JHVH. (I mene je zanimalo, dakako.) I propitkivanjima nekih tadašnjih Židovskih Rabina, jedino do čega je došla je "aya", i da ta riječ znači OTAC. Zanimljivo je, jer poslije se otkrilo, da je u nekim starobliskoistočnim jezicima riječ zaista i značila: OTAC. (Sumerski ili akadski, ili neki treći, nisam više sigurna koji sve, ima ih.)
JHVH je OTAC.
Isus je SIN.
JHVH kao OTAC u nevidljivom.
Isus kao SIN, obznanjen u vidljivom što je (i) u nevidljivom i k tome obznanio OCA koji je u nevidljivom.
( Jer kao što znamo, sve vidljivo nastalo je od nevidljivoga. ...
Također znamo da Duh Kristov u nama samima kliče Bogu: Abba! Oče! - pa i "aya" ako netko govori neki od tih starih jezika
ENGLISH 
