Inkvizicija

[utopija]

+!
Rodney Stark je napisao knjigu 'Lažna svjedočanstva - raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti', a obrađuje i inkviziciju.
Odgojen kao 'luteran', ali se smatrao 'agnostikom' ili 'neovisni kršćanin'.
Završio je uvod svoje knjige riječima, da nije 'katolik' niti je napisao ovu knjigu kako bi obranio Crkvu nego povijest.



Na poglavlje o 'inkviziciji' utjecali su i radovi povjesničara:
- Carlo Ginzburg ,
- Henry Kamen (1993. prešao na Sveučilište u Barceloni kako bi proučavao spise o inkviziciji; 1997. knjiga 'Španjolska inkvizicija: povijesna revizija'),
- E. William Monter,
- John Tedeschi.



Rodney Stark je u svojoj knjizi donio samo sažetak dugotrajnog i mukotrpnog rada povjesničara,
koji su prošli svih 44.674 postupka 'španjolske inkvizicije' (Aragonija i Kastilja) između 1540. i 1700. godine.
U tom razdoblju je ubijeno 826 osoba (1,8 % dovedenih na suđenje).
Prije toga 50 godina nije dokumentirano, a 'stručnjaci' misle, da je to bilo najkrvavije razdoblje i da je možda smaknuto čak 1500 osoba (30 godišnje).

 

[zlomanich]

Tačno je , protestantska propaganda i kasnije akademska je uticalo na suludu prwuvelicanu sliku o inkviziciji.

 

[Lovac Istine]

Ja bih ipak rekao da je istina negde između u ovom slučaju. Jedna strana će uvek gledati da umanji te zločine, dok će druga ipak težiti ka suprotnom.
Ono što znamo je da je žrtava bilo, a koliki je taj broj i šta se tačno dešavalo, verovatno nećemo saznati.

 

[Maki]

Iako je inkvizicija preuveličana kako protestantskom tako i propagandom tzv. prosvjetitelja ipak se mora konstatovati da Rimokatolička crkva ima dosta skeleta u svom ormaru.

 

[utopija]

+!
1554. John Fox (engleski ‘protestant’) piše laži o španjolskoj inkviziciji.

1567. Reginaldus Montanus objavljuje knjigu ‘Algunas artes de la Santa Inquisición española', koja je prevedena na engleski, francuski, nizozemski i njemački.
Casiodoro de Reina (pseudonim Reginaldus Montanus) je katolički redovnik, koji je pobjegao s desetak subraće i postao ‘luteran’.



Will Durant (1885.-1981.) povjesničar, pa romanopisci, slikari i scenaristi nanovo ponavljaju sličnu priču (E. A. Poe ‘Jama i njihalo’).

Zatim razne enciklopedije:
Microsoftova enciklopedija Encarta – samo Torquemadin “pogubio na tisuće ljudi”.
The Encyclopedia of Religious Freedom – broj Torquemadinih žrtava 10.000 osoba kao i Edmond Paris, koji još tvrdi, da je 125.000 umrlo od mučenja i oskudice.

Neki povjesničari tvrde, da je inkvizicijskih žrtava više od 31.000 spaljenih na lomači.

Simon Whitechapel tvrdi, da je preko 100.000 žrtava za vrijeme Torqemada, a 2003. započinje knjigu o inkviziciji: "Jedno ću odmah razjasniti: prezirem Katoličku Crkvu."



David Hunt tvrdi, da je osuđeno preko 3 milijuna, “od kojih je oko 300.000 spaljeno na lomači”.
Itd.

* * * * * * * * * * * *



Rodney Stark (nije 'katolik') može shvatiti laži za vrijeme vjerskih ratova u Europi, ali nema opravdanja za suvremene “znanstvenike”,
jer novi povjesničari su otkrili, da je španjolska inkvizicija u usporedbi sa svjetovnim sudovima diljem Europe
“bila dosljedan primjer pravde, suzdržavanja, nepristrana suđenja i prosvijećenosti”
(Contreras i Hennigsen, 1986.; Given, 1997.; Halicer, 1990.; Henningsen i Tedeschi, 1986.; Kamen, 1993. I 1997.; Levack, 1995.; Monter, 1990.; Rawlings, 2006.)

Usporedbe radi, u Engleskoj od 1530. - 1630. je godišnji prosjek pogubljenih 750 osoba, a neki samo zbog sitne krađe.
Svi su europski sudovi onoga doba koristili mučenje.



Crkveni zakon je odredio mučenje samo na jedan termin od najviše 15 minuta, te se nije smjelo naškoditi životu ili tijelu,
a ni krv se nije smjela proliti.
No, mučenje se rijetko koristilo, možda zato što su “sami inkvizitori bili skeptični oko učinkovitosti i valjanosti mučenja kao metoda uvjeravanja” (Rawlings 2006., 33).



Kad se mučenje koristilo, pisar je sve pomno bilježio i to je bilo uključeno u zapisnike o svakom postupku.
Tako je Thomas Madden izračunao, da su inkvizitoru koristili mučenje samo u 2% svih slučajeva.
Što se tiče uvjeta u inkvizicijskim zatvorima, tvrdi Rodney Stark, da postoji široki konsenzus kako su bili najudobniji i najhumaniji u Europi,
te da su neki “kriminalci u Španjolskoj koji su namjerno bogohulili kako bi ih se prebacilo u zatvore inkvizicije” (Madden, 2003., 29).

 

[CharisWhispers]

I jedna osoba koja je stradala je puno. Meni je daleko zanimljivije za analizu duh takve zajednice koja je imala potrebu strahom od kazne i vršenjem nasilja utjecati na društvo onog vremena. Dn 7:25 - "On će govoriti drske govore proti Svevišnjemu i gledat će da utamani svece Svevišnjega i pomišljat će na to, da promijeni blagdanska vremena i zakon. I oni će biti predani vlasti njegovoj za jedno vrijeme i za dva vremena i za polovinu vremena." Da ne govorimo da takvi sistemi od nekog društva stvaraju "pobožne licemjere" koji u strahu od kazne sputavaju svoje slabosti, a duboko ih zadržavaju u srcu svom i onda su kivni na sve one koji javno čine prijestupe koje bi i sami činili da mogu...
Pravo je pitanje: koliko je ta ista crkva imala utjecaje na vladare koji su također vršili nasilje nad građanima? Kad bi se to sve uzimalo u obzir, brojke bi bile daleko gore.
Ne možeš prebivati u Božjoj ljubavi, a mač vaditi iz korica. Pogotovo oni što se pozivaju na Petra i njegovo liderstvo, trebali su naučiti Petrovu lekciju...

https://www.facebook.com/video.php?v=240942037218323

 

[Lovac Istine]

Svaka potreba za mučenjem nekog ko ima drugačiju veru se suproti Hristovoj nauci.
Da je trebalo da ostane tako, Bog bi ostavio samo zakon koji je dao Izraelcima.
Ako želim da mi neko pridje srcem, ja ću mu dati slobodnu volju, jer on delima svojim može da glumi da je dobar i da voli Boga, a da u svom srcu nije takav. Fariseji su čist primer, svi su bili ugledni ljudi pred narodom, suzdržavali su se telesnog, a ipak su mučili i ubili Isusa. A razlog je bio neslaganje sa njegovim učenjem.



Nismo mi ti koji odlučuju o tome da li je neko jeretik. A veliki je greh ubiti nekog zbog vere, jer sve i da je verovao pogrešno, možda je mogao da se pokaje, a ti si ga sprečio u tome. A ne daj Bože ako si ubio nekog ko je bio ugodan Bogu, bukvalno si udario na Svetog Duha.



Ja kapiram da je to u našoj prirodi, jer je svako od nas najslabiji onda kada oseti moć. Crkvene vodje tog vremena su vidjale ljude koji su propovedali drugačije jevanđelje od njihovog i u naletu besa je dolazilo do raznih zločina. Ta inkvizicija, bila preuveličana ili ne, ne može biti od Boga. Sama činjenica da je neka crkva gonila neistomišljenike, daje ljudima povod da pomisle da u njoj nije Hristos i da nije njegova.

 

[Lovac Istine]

Jevanđelje po Luki 6,37:
Ne sudite, i neće vam se suditi. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i biće vam oprošteno.



Jevanđelje po Luki 6,31:
Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima.



Jevanđelje po Mateju 26,52:
Tada mu Isus reče: „Vrati svoj mač na njegovo mesto, jer svi koji se mača maše, od mača će i poginuti.





Jevanđelje po Mateju 7,2:
Jer, kakvim sudom sudite, takvim će se i vama suditi; i kakvom merom merite, takvom će se i vama meriti.





Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.”



“Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”





Ako nakon ovih reči koje je Isus izgovorio, neko podržava inkviziciju, neka se zapita koga zastupa. Ako neko ubija i muči u Hristovo ime, taj i Hrista čini zlikovcem u očima ljudi koji nisu upoznati, a on to nije.

 

[utopija]

+!
Vještičarenje



Iako su mnogi 'povjesničari' priznali, da su 'protestanti' pogubili mnogo osoba zbog 'vještičarenja', ipak su naglašavali inkviziciju kao glavnu u lovu na vještice.
No, čak i protukatolički povjesničar Henry C. Lea (1825.-1909.) je tvrdio, da je lov na vještice u Španjolskoj "bio poprilično bezopasan, zbog mudrosti i čvrstoće inkvizicije".
Aragonska inkvizicija od 1540. do 1640. (vrhunac lova na vještice u Europi) je dala usmrtiti 12 osoba.



Ludilo se širilo Europom, ali je inkvizicija pozorno slušala svakog optuženika.
Uočili su "izravna i neizravna zazivanja demona" (O'Neal, 1987., 11), te se za neizravna zazivanja koristila sv. Ispovijed i odrješenje.



Rodney Stark spominje dva zanimljiva slučaja.



U Barceloni 1549., dok su najžešći progoni 'vještica' po Europi, mjesni službenici su optužili 7 žena za vještičarenje.
Članovi Supreme (vladajuće tijelo inkvizicije) neugodno iznenađeni tim slučajem poslali su inkvizitora Francisca Vacu, da istraži slučaj.
Otjerao je mjesne predstavnike inkvizicije i oslobodio dvije žene, koje su čekale izvršenje smrtne presude.
Oduzeta imovina se vratila obiteljima žrtava, a nekoliko odgovornih za taj progon su pogubljeni, a drugi su poslani na galije (Kamen 1993., 197).



U Logroñu 1610. je spaljeno 6 osoba zbog vještičarenja. Kad je ta vijest došla do Suprema, poslali su Alonsa de Salazara y Friasa.
"Nisam pronašao ni najmanji dokaz, da se ijedan čin vještičarenja doista dogodio." (Kamen 1993., 274)
Alonso de Salazar y Frias je preko godinu dana bio tamo i s Crkvom pomirio 1802 osobe.



Krivovjerja



Židovi su od 14. stoljeća sve više prihvaćali 'kršćanstvo' (conversosi).
Židovske vođe su smatrali, da se nijedan 'židov' ne bi odrekao svoje vjere, nego da su ta obraćenja bila prisilna i neiskrena.
Majmonid je predlagao, da se conversosi kamenuju kao idolopoklonici.
Mnogi vodeći (biskupi i kardinali) 'kršćani' u Španjolskoj su bili iz obitelji obraćenih 'židova'.
Glavni rabin Burgosa i čitava njegova obitelj se pokrstila 1391., a on je poslije postao i biskup Burgosa.
Baka kralja Ferdinanda je bila converso.



Nastao je kaos i nered, jer su 'stari kršćani' optuživali 'nove kršćane'.
1492. donešen 'granadski edikt'.



Od 942 okrivljenih 'kriptožidova' (marranosi) 16 ih je optuženo na smrt pod aragonskom inkvizicijom od 1540.-1640.



Od 7.472 slučaja lažno obraćenih 'muslimana' (morisk) aragonska inkvizicija je dala pogubiti 181 sobu (2,4%).



Od 2.284 slučaja (većina su bili svećenici) vezanih za petljanje s 'protestantizmom' (luteranosi) 122 osobe (5,3%) su pogubljene.



Spolnost



Salijetanje žena od strane svećenika koristeći sv. Ispovijed je bilo u 1131 slučaju.
Najmanja kazna je bilo bičevanje, za teže slučajeve dugotrajne zatvorske kazne, a nekoliko zloglasnih slučajeva sa smrtnom kaznom.



Bigamija je bila u 2.645 slučaja. Uz poništenje drugog braka i javno sramoćenje osuđeni je bio određeno vrijeme u izgnanstvu.
Od svih optuženih 20% bilo je žena.



Sodomija
Od 1509. je Suprema naredila, da se ništa ne poduzima oko sodomije, osim ako se tvrdilo, da sodomija nije grijeh.
Zato kastiljska inkvizicija nije imala slučajeve o sodomiji, dok je aragonska (manja nadležnost od kastiljske) imala 1.829 slučaja u Barceloni, Valenciji i Zaragozi (1540.-1640.) i 167 pogubljenih osoba.
Kazna je uglavnom bičevanje ili kratko vrijeme na galiji, dok je u svjetovnim sudovima diljem Europe bila smrtna kazna za sodomiju.
Od 12. stoljeća građanski sudovi u Francuskoj i Italiji osuđivali sodomiste lomačom.
Od 1533. se u Engleskoj sodomija kažnjavala vješanjem.
Od 1730. u Nizozemskoj je sodomija prekršaj kažnjiv smrtnom kaznom.



Za bestijalnost (Barcelona, Valencija i Zaragoza) su žene blaže kažnjavane od muškaraca.



Spaljivanje knjiga



Mnoge knjige su imale teološka krivovjerja, a neke su proglašene pornografske.
Jako malo znanstvenih knjiga je spaljeno, a Galileo nikad nije bio na popisu zabranjenih knjiga u Španjolskoj.