CharisWhispers
Član
- Poruke
- 1,277
- Reakcijski bodovi
- 162
- Bodovi
- 3
Iskušenja koja neki kršćani doživljavaju kada se uporno posvećuju Božjem imenu i stavljaju fokus na to, a zanemaruju bitno, često bacaju svjetlo na složenost njihove vjere i duhovnog putovanja.
Uzmete li primjer gdje netko poput vašeg profesora ili liječnika čini izvanredne stvari za vas. No umjesto da iskažete svoju zahvalnost prema njima, počnete istraživati i diviti se njihovu imenu, hvaleći ga kao nešto iznimno i veličanstveno, a zapostavljate govoriti o njima kao osobama i njihovim djelima. Paralelno s time, povremeno se dogodi da ljudi, umjesto da slave Boga kao osobu, počnu se koncentrirati samo na Njegovo ime. Govore: "O, to je divno Božje ime" ili "Slava Njegovu imenu...", pri tome zaboravljajući da je ključno razumjeti i cijeniti Njegov karakter i djela.
No, uistinu, slavljenje samo Božjeg imena, a ne i Njega samog, svakako je uvredljivo za Boga. To je poput slavlja vanjske forme umjesto srca. Slavljenje imena je lakše jer ime je poznato, dok je Božji karakter suprotan našoj grešnoj prirodi. To može izazvati traumu kod onih koji se suočavaju s vlastitim greškama. Zbog toga je lakše slaviti ime nego duboko razumjeti Božji karakter.
Ključna poanta leži u tome da riječ za "ime" i "karakter" često su istovjetne u semitskim jezicima. Kada se pozivamo na slavlje Božjeg imena, zapravo se pozivamo na slavlje Njegovog karaktera. Nije dovoljno samo izgovarati ime, već ga treba razumjeti i primijeniti u svakodnevnom životu. To je dublje značenje vjere i posvećenja - razumjeti Božji karakter i živjeti u skladu s Njegovim načelima, a ne samo obavljati obrede i formalnosti.
Uzmete li primjer gdje netko poput vašeg profesora ili liječnika čini izvanredne stvari za vas. No umjesto da iskažete svoju zahvalnost prema njima, počnete istraživati i diviti se njihovu imenu, hvaleći ga kao nešto iznimno i veličanstveno, a zapostavljate govoriti o njima kao osobama i njihovim djelima. Paralelno s time, povremeno se dogodi da ljudi, umjesto da slave Boga kao osobu, počnu se koncentrirati samo na Njegovo ime. Govore: "O, to je divno Božje ime" ili "Slava Njegovu imenu...", pri tome zaboravljajući da je ključno razumjeti i cijeniti Njegov karakter i djela.
No, uistinu, slavljenje samo Božjeg imena, a ne i Njega samog, svakako je uvredljivo za Boga. To je poput slavlja vanjske forme umjesto srca. Slavljenje imena je lakše jer ime je poznato, dok je Božji karakter suprotan našoj grešnoj prirodi. To može izazvati traumu kod onih koji se suočavaju s vlastitim greškama. Zbog toga je lakše slaviti ime nego duboko razumjeti Božji karakter.
Ključna poanta leži u tome da riječ za "ime" i "karakter" često su istovjetne u semitskim jezicima. Kada se pozivamo na slavlje Božjeg imena, zapravo se pozivamo na slavlje Njegovog karaktera. Nije dovoljno samo izgovarati ime, već ga treba razumjeti i primijeniti u svakodnevnom životu. To je dublje značenje vjere i posvećenja - razumjeti Božji karakter i živjeti u skladu s Njegovim načelima, a ne samo obavljati obrede i formalnosti.
