Je li moguće da je doista Jonu progutala velika riba i da je u njoj bio tri dana?

Poruke
1,277
Reakcijski bodovi
162
Bodovi
3
Ovo je intrigantna priča koju smo svi vjerojatno čuli barem jednom u životu - priča o Joni, čovjeku koji je prema Bibliji bio progutan od strane velike ribe i boravio tri dana u njezinom trbuhu prije nego što je oslobođen. No, koliko je ova priča vjerojatna? Je li zaista moguće da se netko može naći u ovakvoj situaciji?



S jedne strane, postoje ljudi koji tvrde da je ova priča istinita i da se Joni stvarno dogodilo ono što je opisano. Međutim, s druge strane, postoje mnogi skeptici koji smatraju da je ovo samo mit ili legenda koja je preuveličana s vremenom.



Postoji nekoliko faktora koji se mogu uzeti u obzir prilikom rasprave o ovoj temi. Na primjer, postoji mnogo vrsta riba koje bi mogle progutati čovjeka, ali u većini slučajeva, ljudi nisu dovoljno veliki da bi se u potpunosti uklopili u riblju utrobu. Također, boravak u ribljem trbuhu, bez kisika i vode, mogao bi biti smrtonosan za čovjeka.



S druge strane, postoje i slučajevi u kojima su ljudi preživjeli nakon što su bili progutani od strane ribe ili kitova, što bi moglo ukazivati na to da je Jonina priča moguća. Međutim, takvi slučajevi su vrlo rijetki i često su povezani s nekim drugim faktorima, poput brzog spašavanja ili iznimno sretnog slučaja.



U svakom slučaju, ova priča može biti zanimljiva tema rasprave i potaknuti ljude da razmisle o različitim aspektima ove nevjerojatne priče. Kako se vi osjećate prema ovoj priči? Vjerujete li da je istinita ili je to samo mit? Ostavite svoj komentar i doprinos u raspravi.
 
Kao što je Maki naveo, ne znamo kako ga je progutala. Ono što znamo je da je to predznak Isusovog vaskrsenja. To svakako jeste čudo, ali šta je to čudo u poređenju sa Isusovim vaskrsenjem iz mrtvih.
Pa ako neko veruje u Isusovo vaskrsenje, Jonina priča mu nikako neće biti mit.
 
Zar je Jona bio u utrobi, u dubinama onog istog mora iz kojega je Daniel vidio da izlaze zvjeri? ehyèiz
Iz tog istog velikog mora, izađu beštije koje je Daniel opisao da nalikuju lavu, medvjedu, lepardu... i ona zadnja za koju nije imao ni ime, moguće sam Zmaj glavom i bradom...





Iz Knjige Jonine :
Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi.
Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.
On reče: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; IZ UTROBE PODZEMLJA zazvah, i ti si mi čuo glas.
Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me.
Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al` ipak oči upirem svetom Hramu tvojem.

VODE ME DO GRLA OKRUŽIŠE, BEZDAN ME OPKOLI. TRAVE MI GLAVU OMOTAŠE,
IĐOH DO KORIJENA PLANINA. NADA MNOM SE ZATVORIŠE ZAUVIJEK ZASUNI ZEMLJINI.
Al` ti IZ JAME izvadi život moj, o Jahve, Bože moj.
Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.
...






Ne znam baš da ima riba u čijoj su utrobi vode – koje bi Jonu mogle do grla okružiti; trave – pa da mu glavu omotaju, a pogotovo korijenje ili dna planina i da ima neka riba, u ikojem zemaljskom oceanu ili moru pa da su u njoj zasuni zemljini. Dakako, šta mi možemo znati, možda i ima nekakvo takvo riboliko gmizavo čudovište koje živi negdje u nekakvim dubinama, pa bile one i (pod)morske. Ali ja bih se ipak prije takvog puštanja mašti na volju oslonila na gornje naznake samoga teksta.



Tamo gdje kaže "utroba Podzemlja" – to je šeol na hebrejskom i hades na grčkom.



I jedino konstruktivno što mogu izvući je da je Jona bio u "zemlji mrtvih", kao što i kaže sam tekst – i ni najmanje mu se tamo nije svidjelo. I zapravo, na taj način, Isusovo upućivanje upravo na Joninu situaciju dobiva bezgranično na važnosti i značaju – čak: potpunoj, pa i doslovnoj istinitosti.



U nekakvom prenešenom značenju, ima tumača koji kažu da je Jona posve "klonuo duhom" – što je i opet validno gledanje, ali je i prepovršno.



Kontekst Jonine priče kaže da se Jona išao sakriti od Gospoda, da pobjegne od zadaće koju je dobio, ali nema skrivanja, ni Šeol mu ne može pomoći u tome, kako Psalm i kaže:



Kuda bih otišao od duha tvojega,
i od lica tvojega kuda bih utekao?
Da uzađem na nebo – ti si ondje.
Da siđem u šeol (hades) – ondje si.
Da se dignem na krilima od zore i preselim se na kraj mora:
i ondje će me ruka tvoja voditi,
i držati me desnica tvoja.
Da rečem: da ako me mrak sakrije – ali i noć je kao vidjelo oko mene.
Ni mrak neće zamračiti od tebe,
i noć je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.




S obzirom da su u prispodobi Jonu zaista i bacili u more da ono prestane bjesnjeti olujom, kao brodolomac se Jona našao na pustoj pučini i došao blizu smrti, moguće čak i blizu kliničke smrti. Tri dana plutanja na pustome moru negdje gdje ni žive duše na vidiku, sunce prži odozgo, žeđa odiznutra, bezdan odozdo... Ajme. Na kraju, kao što i kaže, Jahve ga je i tu vodio i konačno (trećega dana) Jona se zatekao na nekom suhom tlu morske obale, "spreman" izvršiti zadanu mu zadaću.
 
Zar je Jona bio u utrobi, u dubinama onog istog mora iz kojega je Daniel vidio da izlaze zvjeri? ehyèiz
Iz tog istog velikog mora, izađu beštije koje je Daniel opisao da nalikuju lavu, medvjedu, lepardu... i ona zadnja za koju nije imao ni ime, moguće sam Zmaj glavom i bradom...

Odakle ste povukli takvu paralelu?, Jona ne spada u apokaliptičku literaturu.

Ne znam baš da ima riba u čijoj su utrobi vode – koje bi Jonu mogle do grla okružiti; trave – pa da mu glavu omotaju, a pogotovo korijenje ili dna planina i da ima neka riba, u ikojem zemaljskom oceanu ili moru pa da su u njoj zasuni zemljini. Dakako, šta mi možemo znati, možda i ima nekakvo takvo riboliko gmizavo čudovište koje živi negdje u nekakvim dubinama, pa bile one i (pod)morske. Ali ja bih se ipak prije takvog puštanja mašti na volju oslonila na gornje naznake samoga teksta.

Ono kako ja to razumijem je da se tu radi o retrospekciji. Autor iznosi događaje koji su prethodili njegovom kontaktu s ribom kako bi dodatno istakao svoj očaj i pojasnio kroz sve što je prošao. U tom slučaju, prije nego što je progutan od ribe morske dubine doživljava kao bezdan, a vidimo i da spominje trave što je svakako prisutno u moru.

Tamo gdje kaže "utroba Podzemlja" – to je šeol na hebrejskom i hades na grčkom.

Jona 2:8 - "Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu."

I jedino konstruktivno što mogu izvući je da je Jona bio u "zemlji mrtvih", kao što i kaže sam tekst – i ni najmanje mu se tamo nije svidjelo. I zapravo, na taj način, Isusovo upućivanje upravo na Joninu situaciju dobiva bezgranično na važnosti i značaju – čak: potpunoj, pa i doslovnoj istinitosti.

Nema ni govora. Jona 2:11 - "Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu."
Tekst se može tumačiti doslovno, s druge strane nema toliko prostora za alegorijsko tumačenje.

S obzirom da su u prispodobi Jonu zaista i bacili u more da ono prestane bjesnjeti olujom, kao brodolomac se Jona našao na pustoj pučini i došao blizu smrti, moguće čak i blizu kliničke smrti. Tri dana plutanja na pustome moru negdje gdje ni žive duše na vidiku, sunce prži odozgo, žeđa odiznutra, bezdan odozdo... Ajme. Na kraju, kao što i kaže, Jahve ga je i tu vodio i konačno (trećega dana) Jona se zatekao na nekom suhom tlu morske obale, "spreman" izvršiti zadanu mu zadaću.

Teško je i zamisliti takvu situaciju u kontekstu navedenog, pogotovo kada znamo da je Jona vapio Bogu i da je proživljavao svoju situaciju.
 
Odakle ste povukli takvu paralelu?, Jona ne spada u apokaliptičku literaturu.

Paralela je povučena posve jednostavno, i kao prva reakcija: more.
I povučena je kao pitanje i ne kao konstatacija.
Mogu i odgovoriti, ne smatram ipak da je to isto more.
Daniel je imao viziju, vidio je nešto drugo, što je prozvao imenom koje je imao za to: Veliko More i njegovo se viđenje odnosi na raspored, slijed budućih zbivanja.



I Daniel i Jona spadaju u proročke knjige, Daniel među Veće, Jona među Manje proroke; ne ulazeći u židovsku klasifikaciju spisa.
Cijela Biblija - Stari Zavjet - je "apokaliptična literatura" jer se u njoj Bog otkriva kroz djela, riječi i prenošenja putem proroka i Božjih ljudi; u Novom Zavjetu, pak, kroz prenošenja i svjedočenja apostola Božje riječi i djela - utjelovljeno u Kristu.



Teško je i zamisliti takvu situaciju u kontekstu navedenog, pogotovo kada znamo da je Jona vapio Bogu i da je proživljavao svoju situaciju.

Kakvu je situaciju teško zamisliti?



Naravno da ne mogu isključiti, i zaista ne isključujem mogućnost da je Jona zaista tri dana tek, u veliku ruku posve čudesno, plutao morem bez kapi vode i opkoljen viđenjem svoje smrti sa svih strana, i u svom vapaju Jahvi opisao posve realno svoj doživljaj cijele te situacije. Možda je teško zamisliti nekoga ostavljenog na pučini tri dana, ali nije nemoguće.



A ako je Jona, ipak zaista tonuo sve dublje u podmorje, i njegov opis nije samo njegovih osjećaja i mentacija, već stvarnog događaja, koji bi to događaj mogao biti?
 
Paralela je povučena posve jednostavno, i kao prva reakcija: more.
I povučena je kao pitanje i ne kao konstatacija.
Mogu i odgovoriti, ne smatram ipak da je to isto more.
Daniel je imao viziju, vidio je nešto drugo, što je prozvao imenom koje je imao za to: Veliko More i njegovo se viđenje odnosi na raspored, slijed budućih zbivanja.

A zašto bi uvodio takvo pitanje, ako nema poante i smisla?

I Daniel i Jona spadaju u proročke knjige, Daniel među Veće, Jona među Manje proroke; ne ulazeći u židovsku klasifikaciju spisa.
Cijela Biblija - Stari Zavjet - je "apokaliptična literatura" jer se u njoj Bog otkriva kroz djela, riječi i prenošenja putem proroka i Božjih ljudi; u Novom Zavjetu, pak, kroz prenošenja i svjedočenja apostola Božje riječi i djela - utjelovljeno u Kristu.

Ne može se pristupati na isti način Joni i Danielu. Zato se i gleda o kakvoj je vrsti riječ.

Kakvu je situaciju teško zamisliti?

Pa da je u pitanju klinička smrt, obzirom na kontekst.

Naravno da ne mogu isključiti, i zaista ne isključujem mogućnost da je Jona zaista tri dana tek, u veliku ruku posve čudesno, plutao morem bez kapi vode i opkoljen viđenjem svoje smrti sa svih strana, i u svom vapaju Jahvi opisao posve realno svoj doživljaj cijele te situacije. Možda je teško zamisliti nekoga ostavljenog na pučini tri dana, ali nije nemoguće.

To se mnogima dogodilo, i nije teško zamisliti. Ono što je izazovno, je pitanje da li ga je progutala neka riba ili ne?

A ako je Jona, ipak zaista tonuo sve dublje u podmorje, i njegov opis nije samo njegovih osjećaja i mentacija, već stvarnog događaja, koji bi to događaj mogao biti?

Da je završio u uzburkanom moru, vjerojatno i tonuo neko vrijeme te ga je riba progutala... to je dokle ja mogu u promišljanju na osnovu teksta...
 
Eto, ako ništa drugo, Jonina priča me potaknula...



1/4



Ivan 3,8



Čini se da smo se u svim ranijim postovima na temu dotakli svih realno domislivih interpretacija? Ako jesmo onda bi to bilo:



– Jonu je doslovce progutala nekakva morska neman, ribetina i Jahve je zapovijedio doslovce nekoj ribi da proguta Jonu. Jona je tri dana u "utrobi morske nemani" bio možda živ možda nije: ne znamo iz teksta.



– Jona je bio poput brodolomca na pučini i morska neman je simbolička predstava morskih dubina, podmorja koje ga je sa svih strana opkružilo i u njemu izazvalo predmnijevanje bliske smrti u prijetećim bezdanim dubinama ispod njega. Možda nije doista posve potonuo (osim duševno u raspoloženju), već se uspijevao održavati na površini mora. Da je potonuo zasigurno bi umro. Ako nije umro, nije potonuo i ostajao je na površini sve dok nije bio "izbljuvan" na suho priobalno tlo.



– Slično kao i prethodnom, jedino što je Jona zaista potonuo i umro i bio mrtav i mrtvoga ga je Jahve, naredivši "morskoj nemani", ribi da ga iznese natrag na suho tlo i tamo ga je Jahve oživio. Ovo je, možda, "najslobodnije" gledište iz perspektive same Jonine Knjige gdje se zaista nigdje ne spominje nikakvo Jonino vraćanje u život, već (tek) na suho priobalno tlo. Da je bio na rubu smrti, vjerujem da je svima očigledno. Da li ga je i prešao, druga je priča. Ako jeste imali bismo doslovno podizanje iz mrtvih, ako nije imamo figurativno podizanje. Ne smatram da je krucijalno insistirati na bilo kojem jednom jedinom odgovoru ovdje. Tek ukazujem da bismo trebali biti svjesni svih njih.



Iako sam i u prvom postu sasvim kratko – iako dulje od ostalih gledišta – dala osvrt upravo na ovu zadnju kao interpretativnu opciju – jer zaista ne znamo, a ako ne znamo, ne možemo isključiti, ovdje ću dati nešto dulju ekspoziciju svih navedenih mogućih tumačenja, nastojat ću biti što sažetija, iako ne znam koliko će mi to biti moguće jer ću usput par koraka popratiti i nekolicinu "grananja". Tema Jone time neće biti iscrpljena, daleko od toga, i svakao prevazilazi uski okvir samog naslova. Ova serija tekstova je jedna cjelina i prenijet ću ju ovdje u nekoliko (ne predugih) postova.



Danielov doživljaj je vizija, a vizija je upravo to: nutarnje viđenje. Jonin doživljaj je bukvalan fizički događaj. I vizije su bukvalni doživljaji, nutarnji doživljaji, dok je fizički događaj, izvanjski. Apokaliptički jezik koristi obje, oba načina. Stvar koju sam ranije iznijela vezano uz Danielovu viziju i specificirala koju, značajna je iz slijedećeg razloga: u njegovoj viziji iz oceana izlaze nekakve beštije. Iz nikakvog oceana ne mogu izaći bukvalni lav, medvjed niti leopard jer oni ne žive ni u kakvom moru, oni su kopnene beštije. Ali, da, postoji "Veliki Ocean" u kojemu oni zaista (na jedan način) postoje, iako, kako je Toni i odmah uočio, ako taj Danielov ocean nije isto što i Jonin ocean, ili more, onda stvar nije relevantna. Ali svejedno jest relevantna, jer Danielove beštije što izlaze iz (nekog) mora jednako su proročki/apokaliptički realne kao i beštija, morska neman – doslovna riba u čijoj bi utrobi Jona morao disati zrak da bi uopće ikako imao šansu preživjeti. Mogli bismo umanjiti problem povlačeći još jednu (slobodnu) paralelu s jednom drugom zgodom upravo iz Danielove Knjige: a to je preživljavanje u ognjenoj peći. U Danielu je eksplicitno predstavljeno prisustvo koje je omogućilo to čudo: netko je bio tamo s njima i osigurao njihovo preživljavanje. Ništa sličnoga nema u Joninoj Knjizi. Ostaju tri opcije: ili je Jona svejedno nekako čudom "disao" u utrobi ribe ili je preživio iako nije disao ili je umro.



Zašto se onda Joninu morsku neman – (nekakvu) veliku ribu (koja prirodno može živjeti i živi u moru) može povezati s Danielovim kopnenim beštijama koje izlaze iz nekog mora? Poveznica je, kao što sam i rekla: more i gledište na more. Općenito gledano, VODE su značajan biblijski koncept. Slijedi da se more koje je također nekakva voda (iako se Dalmatinci ne bi složili), može apokaliptički povezati sa stvarima koje nadilaze očigledno, karnalno pa i psihološko gledanje, da se u priči krije još toga značajnoga – jednako apokaliptičnog kao i proročkog.
 
2/4



Pored toga što su pitke vode općenito: životne vode, tu su i Vode Života (u koji aspekt ovdje sada nema potrebe zalaziti ni u kakvoj njegovoj širini, neka tu bude tek kao još jedan smjer - iako zaista nevezan uz Joninu priču), kao, još jedan primjer voda, dat ću ipak slijedeći: u KO bludnica sjedi na vodama i te vode anđeo definira kao: ljude, mnoštva, narode i jezike, a sama "bludnica" je zapravo "grad", cijeli grad bludnički, vjerolomni. U pitanju je vizija, kao i kod Daniela – kod Jone u njegovoj molitvi, vapaju Jahvi također imamo viziju: Jonino viđenje situacije u kojoj se zatekao. I u Joninom viđenju, Jona daje opis "morske nemani", "velike ribe" onako kako ju on vidi. Iz Jahvine perspektive to je "velika riba" kojoj je on zapovijedio da "proguta Jonu"; iz Jonine perspektive to je sve ono što je pobrojao da je. Proučavajući Riječ Božju – mi UČIMO jezik na kojemu je ona dana: naš um ima da bude PREOBRAŽEN tako da možemo počinjati drukčije poimati i pojmiti. Konačno, ili čak: prvo – Pisma su tu za našu izgradnju, svak ponaosob:



da se utvrdite Duhom njegovim za unutrašnjeg čovjeka,
Da se Hristos useli vjerom u srca vaša, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni;
Da biste mogli razumjeti sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina,
I poznati pretežniju od razuma ljubav Hristovu, da se ispunite svakom puninom Božijom. (Efe 3)






Kao što je Jona bio u "utrobi morske nemani", tako je i Isus bio "u srcu zemlje". Zemlja ima srce isto kao što more i podmorje ima "utrobu". Jedini način da se povuče usporednica s "morem" i "utrobom mora" je da se to predstavi kroz nekakvu veliku ribu koja živi u podmorju ili cijelo more kao nekakva beštija. Dakako da u moru žive brojna morska stvorenja i bilo koje je moglo doslovce "progutati" Jonu, ali tada se vraćamo na već iznad predstavljenu problematiku, čemu ćemo se poslije i vratiti. S druge strane, postoji jedno stvorenje koje je doslovna "Velika Riba" koju je Jahve stvorio i koja živi u dubinama podmorja, morsko čudovište, zmaj morski – zmaj koji ordinira pučinom i podmorjem (Iza 27,1). Kao (i bivajući) zmaj je izjednačen u NZ sa zmijom (satanom i vragom). Zmiji je u Postanku 3 dano da se hrani "prahom zemaljskim" i da praktički "gospodari smrću" – čovjek je taj "prah zemaljski" (Post 3,19). Sad se postavlja pitanje: otkud zmija iz Vrta, koja je "zvijer poljska" da bude izjednačena sa zmajem (tanin) koji je "morska neman"? I za tu morsku neman, morsku zmiju (koju nitko nikad nije okom vidio) također je dano proroštvo: bit će poražena – pobijeđena: jedino Bog može poraziti tu neman kao što je Krist porazio za čovjeka sigurnu smrt. Nema kopnenog zmaja u SZ – osim onog (ako je, provjerite – sve provjeravajte!), i opet u Danielovoj knjizi, u poglavlju kojega nema u protestantskim biblijama – ali ima onog koji je povezan s morem: i opet kod Daniela. Danielova četvrta beštija koja izlazi iz Velikog Mora... Čovjek može tražiti razloge zašto je zmaj izjednačen sa zmijom, s vragom, sa satanom – svakome na trud. Ostaje eksplicitna činjenica da u NZ jest izjednačen. I u KO je zmaj izbljuvao vode na ženu, da ženu utopi u bujici. U Jeremiji 51,34 imamo "proguta me poput zmaja, napuni trbuh njegov svim milinama mojim i protjera me". Zmaj, morska zmija, morska neman, morsko čudovište. Otprilike takva je bila i Jonina trodnevna sudbina.



Jednako tako, zemlja je utvrđena na vodama, iz voda je izvrla – vode su ispod zemlje, more je ispod zemlje, bezdane dubine, ne samo ova mora oko kopnenih kontinenata. U biblijskom nazoru vode su i ispod, one vode iz kojih je i izašlo suho tlo (Postanak 1; i to od iz (ili ispod) onog donjeg dijela gdje je Bog (cjelovite) Vode razdijelio Svodom). U dubinama podmorja, iz grebena na dnu oceana (poput Mariana grebena i ostalih) i dan danas izviru vode doslovce odozdo. Podzemne vode izviru iz tih dubljih voda, biblijski gledano, od ispod same zemlje. Te podzemne fontane jesu na svoj način "zatvorene", i nisu širom otvorene (što su bile tijekom Potopa), ali mnoge od njih su, svakako u podoceanju još uvijek aktivne. Cijeli taj podzemni splet, figurativno – predstavlja Veliku Ribu vodenog ambisa. Ta ribetina se simbolički može i mora (ako će se gledati u prenešenom značenju) gledati kao predstava mora i morskih dubina bliža ljudskoj svakodnevici. Velika riba – koja pomorcima prijeti smrću. Općenito, bilo koje i bilo kakvo izlijevanje voda iz njihovih "prirodnih staništa" nikad nije dobro za život: svemu je Bog zadao granice.



https://www.youtube.com/watch?v=NmhvI7bMQrw
 
3/4



Upravo ova scena iz Joninog života jest nadasve apokaliptična i njen značaj Kristove apokalipse je neupitan. Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje. Kao što zemlja nema bukvalno srce, tako ni kod Jone nije u pitanju bukvalna morska neman. Morska neman je ovdje predstava, viđenje nadolazeće smrti.



Imamo zmaja na nebu (KO, NZ), imamo zmaja u podmorju, zmaja ubojicu, zmaja koji guta i hrani se "milinama" "praha zemaljskog". Iako neke od navedenih poveznica ne moraju svakome biti jasno vidljive, čak niti uočljive, značaj Jonine knjige je toliki da ga je Isus sam naznačio kao JEDAN JEDINI znak koji će ljudima biti dan: znak Jonin. Poziv na pokajanje i obraćenje. Svoju vlastitu, od Oca danu misiju, Isus je ispunio korektno i u potpunosti, kako u tome, tako i u: Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći – tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.



Kao što – tako.



Toliko se naglašava "tri dana i tri noći" da se lako previđa: KAKO je to Jona bio u utrobi ribe ili mora, ako ćete prihvatiti. Sličnu, a opet drukčiju sliku imamo u slučaju Abrahama i Isaka. I Isakova i Jonina situacija nisu morale eskalirati u manifestativnu pojavnost tj. u njihovu smrt prilikom tih zgoda – iako je sve vodilo upravo u tom smjeru, oba su prototip – pa i proroštvo buduće patnje Sina Čovječjeg, koja ima biti potpuna sukladno ostalim naznakama i iz Jonine i Abrahamove situacije – koje "doslovno" opisuju realnost na apokaliptički – razotkrivajući način. Aluzija na smrt i izbavljenje od smrti.



Ako je Isus apostole pozvao: učinit ću vas RIBARIMA LJUDI, onda je i to nadasve važno i njegovom izjavom Jonina priča dobija na značaju, ako već dosad nije, a jest. Nekolicina među apostolima su bili ribari po zanatu i lovili ribe, ali Isus dolazi i učinit će ih ribarima ljudi! Zar su ljudi ribe pa da ih se ribari? Dakako da nisu, ali su u raljama "ribljim"! Jonin usud, taj aspekt Jonine priče i trodnevne sudbine je usud svakoga čovjeka od početka: šeol, ambis – smrt. Žaoka grijeha je smrt(na) i smrt(onosna). Apostoli i općenito kršćani – ima da "vade" ljude iz ralja smrti, primite oprost grijeha – Bog se u Kristu pobrinuo za ostatak. Iz smrti (predstavljene morskim dubinama, morskom nemani, ribetinom) – u život (na suho tlo).



U ovom momentu možemo vidjeti i jedan od razloga zašto su rani kršćani imali simbol upravo RIBE. Prvo, to je Pobjeda Kristova koju imamo u Njemu nad "velikom ribom" koja predstavlja smrt, poput trofeja: kao kad pobjednik primi medalju ili lovac uzme dio lovine kao trofej: Krist je nadvalao smrt, Šeol, "veliku ribu", zmajevu domenu; drugo, ribe žive u vodama i morima – drevno je gledište da je šeol = podzemlje, ispod zemlje – zemlja je utemeljena na "vodama šeola", ispod zemlje, "podzemlje" su (dno) voda, "donje vode". U vodama, općenito, žive ribe, "ribari ljudi" ima da "vade ljude" iz njihovog hrljenja u šeol, kao što ribari vade ribe iz rijeka, jezera i mora. To su dva razloga zašto je kršćanski simbol upravo onaj stilizirane ribe povezan sa znakom Jone. Kad sam se već i toga dotakla ovdje, može biti spomenuto da stilizirani simbol ribe onako kako je prikazan na arheološkim fotografijama predstavlja još nešto: kompozit stiliziranih grčkih slova malo alfa i (položeno) veliko omega: dva u jedan – Početak i Kraj.
 
4/4



I još jednom, za kraj: Jona je svojim vlastitim riječima svoje iskustvo i doživljaj opisao u terminima:
utrobu ribe u kojoj je bio nazvao je: UTROBOM PODZEMLJA, UTROBOM ŠEOLA/HADA –



IZ UTROBE PODZEMLJA zazvah
VODE ME DO GRLA OKRUŽIŠE,
BEZDAN ME OPKOLI.
TRAVE MI GLAVU OMOTAŠE,
IĐOH DO KORIJENA PLANINA.
NADA MNOM SE ZATVORIŠE ZAUVIJEK ZASUNI ZEMLJINI.

Al` ti IZ JAME izvadi život moj, o Jahve, Bože moj,




Zanimljivo je što Jona sam nigdje uopće ne spominje nikakvu ribu, on ne prepoznaje da je on u bukvalnoj utrobi nekakve ribe. Čak što se Isus sam poslije referira na tu zgodu koristeći "kao što Jona bješe u utrobi ribe" nije potvrda da je riba nekakav kit ili ajkula, već je potvrda dosljednog prenošenja riječi onako kako je slovom zapisana. Tako je i Isus bio u srcu zemlje – iako znamo da zemlja nije nigdje u bibliji specificirana kao ikakav "nefeš" – živo stvorenje, živa duša pa da bi imalo to stvorenje bukvalno "srce". Tako i riba koja je progutala Jonu mora biti ništa drugo do pučina, morsko prostranstvo s njegovim prijetećim dubinama – što sve zaziva u ljudskom umu upravo one dojmove koje je Jona i iskazao u svojoj molitvi.



Mi možemo pokušati odgonetnuti – A Gospod zapovjedi, te velika riba proguta Jonu; i Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noći – ima li u Bibliji neka takva velika ribetina koja živi u dubinam podmorja i iznad je jedno takvo stvorenje predstavljeno: zmaj glavom i bradom. Ono što ne možemo je reći da je zmaj glavom i bradom progutao Jonu, jednako kao što ni u Jeremiji nije bukvalni zmaj progutao Jahvu nad vojskama i napunio svoj zmajski trbuh njegovim milinama. Svejedno i unatoč svemu: zmaj jest progutao Jahvu u Jeremiji i velika riba, morska neman jest progutala Jonu u Joninom svjedočanstvu. Kod Jeremije je "zmaj" bio Nebukadnezar, a Jonina "velika riba" nije personifikacija ljudskog bića već same smrti i šeola. Jeremijin jezik je tu figurativan, i u proročkom je smislu čak i on ispunjen u Kristu. To što smo je čovjek modernog postindustrijskog doba u svojim karnalnim poimanjima posve naturaliziran – od malih nogu je izdresiran da sve gleda kroz naočale i fileter "materijalističkog naturalizma", samo nas same priječi da u nama zaživi živi jezik kojim su starozavjetni proroci izvještavali i prenosili Jahvine Riječi, i ne samo njih. Poredbe (bez izraženog subjekta, tek aludiranog u svijesti i mentalitetu primatelja), metafore i alegorije su posvuda. Isus je neke svoje prispodobe i alegorije išao objasniti svojim učenicima, ali jasno je: čak ni objašnjenje nije onoliko "naturalističko" da se odmah može pohvatati značenje na način na koji bi to karnalni um mogao primiti. S druge strane, ništa ovdje prenešeno nije "alegorijsko tumačenje" per se, ne na način značenja na koji je Pavle pripisao Abrahamovim ženama, jedna ropkinja druga slobodna i sve to povezao kako je povezao. Tek to je zaista alegorijsko gledište. Ovo što ovdje predstavljam je daleko od te "slobodne alegorizacije" koju je Pavle upotrijebio. Ovo ovdje što sam prenijela je samo jednostavno i bazično "povezivanje duhovnog s duhovnim", pisma s pismom.



Da se vratimo malo unazad: ako je zmaj biće podmorja i podzemlja: Šeola i Hada, šta je onda zmaj radio na nebu kad se tamo Mihael s njime borio? Kako je uopće – kao "duhovno utjelovljenje ubojstva i time smrti" – dospio tamo skupa s njegovom kohortom palih anđela? To su validna pitanja koja se u gledanju Jonine sudbine ovdje mogu postaviti – i prirodno je da se postave. Knjiga Otkrivenja i tu daje odgovor, baš kao i Job, ali to ovdje prevazilazi tematski okvir.



U proročkim viđenjima slike se daju drukčije nego u doživljajnim prototipovima unutar našeg bića i bivanja – jedno su stvari nebeske, drugo su stvari zemaljske. U Kristu imamo taj blagoslov da možemo biti u stanju razumjeti, za početak – gdje i u čemu jednoznačnost postoji, a gdje divergira. Dakako, u onoj i onolikoj mjeri u kojoj nam Duh Istine, Kristov Um otkriva. On to ne čini na "našu zapovijed", već mi na njegovu zapovijed ima da umirimo svoje vlastite misli i mnijenja i dovodimo ih u pokornost Kristu na što smo i upućeni.



Završila bih ovaj tekst time. Dakako da ima još biblijskih poveznica s kojima Jonina 1–2 ima puno zajedničkog, a kojih se ovaj tekst nije ni dotakao. I kao što sam rekla i ranije, ako Jonu i jest progutala nekakva PRAVA fizička morska neman – tada imamo još veće čudo neviđeno s kojim se moramo ponijeti, iako ne vidim zašto bi bilo nužno išta dalje ispitivati u tom "prirodnom" smjeru i koja "izgrađivačka" svrha bi tu bila osim napuhivanja karnalnog uma. Čudo je dostatno, čuđenje i vrhunski rešpekt, strah Gospodnji koji je početak mudrosti. Gledišta ili moguća tumačenja Jonine knjige 1–2 (bilo koje, na kraju krajeva) nisu i ne moraju biti ILI–ILI: sve ima, kako se kaže: svoje "mjesto pod suncem". I sva su ona i moraju biti jednoznačna u smislu:



Jer njemu valja kraljevati, dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. A kao posljednji će se neprijatelj uništiti smrt; "Jer je sve pokorio pod noge njegove." A kad veli, da je sve njemu pokoreno, jasno je, da je osim onoga, koji je njemu sve pokorio. A kad mu bude sve pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome, koji mu je sve pokorio, da bude Bog sve u svemu. (1Kor 15,25–28)
 
Danielov doživljaj je vizija, a vizija je upravo to: nutarnje viđenje. Jonin doživljaj je bukvalan fizički događaj. I vizije su bukvalni doživljaji, nutarnji doživljaji, dok je fizički događaj, izvanjski. Apokaliptički jezik koristi obje, oba načina.

Drago mi je da ste se potrudili u svom osvrtu, kao i obično. Kako nemam previše vremena, a vi ste se potrudili, iznosim jedan ograničeni osvrt na ono što mislim da je ključno, a što može naše razmišljanje odvesti u potpuno drugom smjeru. Također, ako su nam postavke pogrešne, vjerojatno ćemo skrenuti u krivo.



Vaše zapažanje ima nekoliko logičkih nedostataka.
Vidim da se izjednačava iskustvo vizije sa stvarnim događajem, što nije nužno ispravno. Vizije su nadnaravni doživljaji koji se ne moraju podudarati s realnošću, dok su fizički događaji objektivni i provjerljivi. Pa ostaje glavno pitanje, da li treba taj događaj promatrati kao realan opis nečeg što se stvarno dogodilo ili treba doskočiti problematici kroz neko fleksibilnije, dakako alegorijsko tumačenje teksta. I isto, treba uzeti u obzir, da se apokaliptički jezik, ako ga negdje ima, interpretira ovisno o kontekstu i namjeri autora…

Stvar koju sam ranije iznijela vezano uz Danielovu viziju i specificirala koju, značajna je iz slijedećeg razloga: u njegovoj viziji iz oceana izlaze nekakve beštije. Iz nikakvog oceana ne mogu izaći bukvalni lav, medvjed niti leopard jer oni ne žive ni u kakvom moru, oni su kopnene beštije. Ali, da, postoji "Veliki Ocean" u kojemu oni zaista (na jedan način) postoje, iako, kako je Toni i odmah uočio, ako taj Danielov ocean nije isto što i Jonin ocean, ili more, onda stvar nije relevantna. Ali svejedno jest relevantna, jer Danielove beštije što izlaze iz (nekog) mora jednako su proročki/apokaliptički realne kao i beštija, morska neman – doslovna riba u čijoj bi utrobi Jona morao disati zrak da bi uopće ikako imao šansu preživjeti. Mogli bismo umanjiti problem povlačeći još jednu (slobodnu) paralelu s jednom drugom zgodom upravo iz Danielove Knjige: a to je preživljavanje u ognjenoj peći. U Danielu je eksplicitno predstavljeno prisustvo koje je omogućilo to čudo: netko je bio tamo s njima i osigurao njihovo preživljavanje. Ništa sličnoga nema u Joninoj Knjizi. Ostaju tri opcije: ili je Jona svejedno nekako čudom "disao" u utrobi ribe ili je preživio iako nije disao ili je umro.

Postoji nekoliko problema s ovom usporedbom između Danielove vizije i Jonine knjige.



Prvo, u Danielovoj viziji, životinje koje izlaze iz mora predstavljaju simbolična bića koja simboliziraju određene kraljeve i kraljevstva. Dakle, to nisu stvarne životinje nego simboličke reprezentacije nečega drugog. S druge strane, u knjizi Jone, morska neman koja proguta Jonu je stvarna riba, a ne simbol.



Drugo, čak i ako bismo prihvatili da se simbolika iz Danielove vizije odnosi na stvarne životinje koje žive u oceanu, to ne bi značilo da se ista simbolika može primijeniti na knjigu Jone. Svaka knjiga u Bibliji ima svoj kontekst i svoje specifičnosti, pa se ne može jednostavno primijeniti ista simbolika na sve knjige.



Konačno, ova usporedba ne uzima u obzir činjenicu da se različite knjige u Bibliji razlikuju po svojim žanrovima i namjenama. Danielova vizija i knjiga Jone su različite vrste književnosti s različitim ciljevima i porukama. Zato nije uvijek prikladno uspoređivati ih izravno.

Zašto se onda Joninu morsku neman – (nekakvu) veliku ribu (koja prirodno može živjeti i živi u moru) može povezati s Danielovim kopnenim beštijama koje izlaze iz nekog mora? Poveznica je, kao što sam i rekla: more i gledište na more. Općenito gledano, VODE su značajan biblijski koncept. Slijedi da se more koje je također nekakva voda (iako se Dalmatinci ne bi složili), može apokaliptički povezati sa stvarima koje nadilaze očigledno, karnalno pa i psihološko gledanje, da se u priči krije još toga značajnoga – jednako apokaliptičnog kao i proročkog.

Jednostavno ne.
Dok je kod Jone riječ o doslovnom moru, Danielovo more ne možemo tako tumačiti, već ga zapažamo kao jedan konkretan simbolički prikaz. A samo spominjanje te imenice na dva različita mjesta u Pismu, ne bi trebali koristiti kao paralelu i na tome graditi teologiju.



Svako dobro
 
Ovo je intrigantna priča koju smo svi vjerojatno čuli barem jednom u životu - priča o Joni, čovjeku koji je prema Bibliji bio progutan od strane velike ribe i boravio tri dana u njezinom trbuhu prije nego što je oslobođen. No, koliko je ova priča vjerojatna? Je li zaista moguće da se netko može naći u ovakvoj situaciji?



S jedne strane, postoje ljudi koji tvrde da je ova priča istinita i da se Joni stvarno dogodilo ono što je opisano. Međutim, s druge strane, postoje mnogi skeptici koji smatraju da je ovo samo mit ili legenda koja je preuveličana s vremenom.



Postoji nekoliko faktora koji se mogu uzeti u obzir prilikom rasprave o ovoj temi. Na primjer, postoji mnogo vrsta riba koje bi mogle progutati čovjeka, ali u većini slučajeva, ljudi nisu dovoljno veliki da bi se u potpunosti uklopili u riblju utrobu. Također, boravak u ribljem trbuhu, bez kisika i vode, mogao bi biti smrtonosan za čovjeka.



S druge strane, postoje i slučajevi u kojima su ljudi preživjeli nakon što su bili progutani od strane ribe ili kitova, što bi moglo ukazivati na to da je Jonina priča moguća. Međutim, takvi slučajevi su vrlo rijetki i često su povezani s nekim drugim faktorima, poput brzog spašavanja ili iznimno sretnog slučaja.



U svakom slučaju, ova priča može biti zanimljiva tema rasprave i potaknuti ljude da razmisle o različitim aspektima ove nevjerojatne priče. Kako se vi osjećate prema ovoj priči? Vjerujete li da je istinita ili je to samo mit? Ostavite svoj komentar i doprinos u raspravi.

Sam Isus Hrist je potvrdio izvestaj o Joni
Mt. 12
40 Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći.
E sad ako ne verujete Isusovoj izjavi,onda ne verujete ni da je Jehova Bog vaskrsnuo Isusa Hrista,kao nekad davno Jonu proroka.
To su jedine dve osobe koje je licno Jehova Bog vaskrsnuo,ostale su vaskrsnuli proroci i apostoli.
 
Sam Isus Hrist je potvrdio izvestaj o Joni
Mt. 12
40 Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći.
E sad ako ne verujete Isusovoj izjavi,onda ne verujete ni da je Jehova Bog vaskrsnuo Isusa Hrista,kao nekad davno Jonu proroka.
To su jedine dve osobe koje je licno Jehova Bog vaskrsnuo,ostale su vaskrsnuli proroci i apostoli.

Baš to što citiraš potvrđuje da se radi o doslovnom događaju...
 
Vidim da se izjednačava iskustvo vizije sa stvarnim događajem, što nije nužno ispravno. Vizije su nadnaravni doživljaji koji se ne moraju podudarati s realnošću, dok su fizički događaji objektivni i provjerljivi.

O, vidim da si se i ti potrudio da odgovoriš. Hvala ti na tome ☺
Samo, ja sam na temu - poduže i više nego što sam namjeravala - rekla što sam imala, zadugo još.



Tek bih par riječi u vezi gornje izjave. Ti i ja, čini se, imamo posve različita gledišta na realnost. Što je realno, a što nije. I o tome ću možda drugdje i gdje je prikladnije. Zasad, samo ću kratko popratiti tvoj slijed: naime, nadnaravni doživljaji su vrlo realni doživljaji. Nije realnost samo "fizički događaj", realitet imaju i nutarnji događaji, da ne kažem, doživljaji. Vizije ( da se zadržim samo na tome ovdje ) su realna zbivanja, istina, duhovna zbivanja. Imamo duhovni realitet, imamo, da tako kažem: "fizički" realitet. Za mene su, da spustim stvar posve, duhovni doživljaji iznimno realne stvari, dakako.



Samo toliko, nadam se da je jasno što želim reći.
LP
 
Nazad
Vrh